Dok sjetva kuca na vrata, poljoprivrednici gledaju u prazne novčanike.

​Isti scenario ponavlja se svake godine – dok proljećni radovi kucaju na vrata, poljoprivrednici u Republici Srpskoj suočavaju se sa starim dugovima i neizvjesnošću. Vlada im u ovom trenutku duguje vrtoglavih 111 miliona maraka na ime prošlogodišnjih podsticaja, ostavljajući domaćine da se snalaze kako znaju i umiju.

​Da stoka ne može da čeka da se nadležni smiluju, najbolje pokazuje primjer Žikice Stevanovića iz Crnjelova. Ovaj mladi poljoprivrednik, koji u štali ima 40 grla, primoran je da opstanak farme finansira novim zaduženjima.

​”Meni svaki mjesec treba 10.000 KM samo za troškove koje krave ‘pojedu’. Podsticaji su nam trebali još juče, a ne sutra. Za start sjetve mi treba oko 25.000 maraka, a kako nemam svu mehanizaciju, snalazim se na kredite, na poček i na sve načine”, kaže Stevanović.

​Zarobljeni milioni i parkirana mehanizacija

​U računici porodice Stevanović ogleda se sudbina svih u lancu proizvodnje, od ratara do mljekara. Od prošlogodišnjeg agrarnog budžeta, koji je iznosio 174 miliona maraka, isplaćena je tek trećina sredstava.

​Statistika je neumoljiva: najviše se duguje za osnovne potrebe – deset miliona za regresirano gorivo i preko osam miliona maraka za premije za muzna grla. Dok mehanizacija vrijedna 15 miliona maraka stoji parkirana jer obećana podrška kasni, proizvođači s pravom pitaju gdje je njihov novac.

​Predsjednik Vlade Savo Minić priznaje da su rokovi isplate probijeni, ali nudi novo obećanje.

“Informacija o dugovanjima je tačna. Poljoprivrednim proizvođačima mogu poručiti da će u martu biti isplaćene sve obaveze po svim osnovama”, tvrdi Minić.

​Politika “nerada” i ekonomska neizvjesnost

​Ipak, za mnoge je mart predaleko. Načelnik opštine Šamac, Đorđe Milićević, smatra da je ovo samo nastavak “politike nerada” i prikrivanje realnog stanja krilaticom o izlascima na teren.

​”Dugovanja postoje u brojnim sektorima. Na terenu se vide problemi na sve strane, ali nema ozbiljnog plana. Finansijski problemi sa kojima se suočava Vlada tek će u drugoj polovini godine doživjeti svoju eskalaciju”, upozorava Milićević.

​Sa njim se slaže i ekonomista Zoran Pavlović, koji ističe da je neshvatljivo da Ministarstvo finansija drži blokirana sredstva za najranjiviju kategoriju.

​”Dugovi od 110 miliona maraka su stravično veliki za svakog pojedinačnog poljoprivrednika. To je kao da računate na novac za sjeme i đubrivo, a njega nema – tada ne možete održati proizvodnju. Poljoprivreda mora biti prioritet jer ona obezbjeđuje ishranu stanovništva”, naglašava Pavlović.

​Spas ili definitivan kraj?

​Odnos vlasti prema selu najbolje oslikava prošlogodišnji rebalans budžeta, kojim su sredstva za agrar srezana za više od šest miliona maraka. Dok se čeka na martovsku isplatu, zemlja ne čeka.

​Hoće li obećani milioni stići na vrijeme ili će pusta obećanja isprazniti i posljednju domaću štalu, znaće se već sa prvim brazdama.

Za mnoge poljoprivrednike u Semberiji i širom Srpske, ovo će biti ili spas u zadnji čas ili definitivan kraj proizvodnje.