Connect with us

Društvo

Škole bez đaka, a STARAČKI DOMOVI KRCATI: Porazne demografske činjenice u zapadnom dijelu Srpske

Dok drastično opada broj učenika u gradovima i opštinama zapadnog dijela Republike Srpske, gdje su mnoge škole zatvorene, istovremeno se povećava broj staračkih domova koji su krcati i gdje se traže dodatni kvadrati za smještaj.

Cijenu pada nataliteta sve više plaća cijela zajednica. Pored ostalih posljedica, to se iskazuje i u novčanom smislu. Starije osobe su usamljene, jer nemaju potomaka ili su ih oni, tjerani ekonomskih teretom, napustili i otišli u gradove, u druge sredine, a sve više u inostranstvo.

Milostinja
Sagovornici Srpskainfo u Novom Gradu, Kostajnici i Kozarskoj Dubici, gdje su cijela sela, kao što su Sjeverovci, staračka, a mlađi u inostranstvu, navode da više košta jednomjesečni smještaj u domu starije osobe nego opremanje 10 učenika za školu.

– Računica je takva, a teret cijelog društva sve teži, naročito zbog ekonomske krize. Ipak, uzrok svemu je pad nataliteta, pustošenje naših sela i zamiranje života u njima. Nekada su ovi starci proizvodili hranu i izdržavali sebe i porodice, a sada su pali na teret drugih, na državnu ili rođačku milostinju – smatra Damir Šević, odbornik u Skupštini opštine Novi Grad.

Djece je sve manje, njihovu graju zamijenila je staračka kuknjava, zaključio je naš sagovornik. Problem ima dva lica i direktnu spregu, dodaje Šević, a to su, stalno zatvaranje škola i otvaranje domova za stare.

Više od 30 seoskih škola na području Gradiške, Kozarske Dubice, Laktaša, Srpca i Prnjavora zatvoreno je u posljednjih desetak godina. Od toga, trećina se odnosi na Gradišku, kojoj pripada najveći dio Lijevča i Potkozarja.

Nekad centralne, danas područne
Dragutin Kovačević, doskorašnji načelnik gradskog Odjeljenja za društvene djelatnosti, a sada šef gradonačelnikovog kabineta u Gradiški, kazao je za Srpskainfo da je mnogo lakše navesti sela u kojima se izvodi nastava nego gdje su škole ugašene. U turjačkom kraju školsko zvono početkom septembra oglasilo se samo u Srednjoj Jurkovici, Jazovcu i Gornjoj Jurkovici.

Na području koje gravitira Osnovnoj školi „Petar Kočić“ Nova Topola nastava se izvodi u Kočićevu, Mašićima, Karajzovcima i Vilusima. Posljednjih godina obustavljena je nastava u Romanovcima, Bereku, Elezagićima, Miljevićima i Vakufu.

Na području Gornjih Podgradaca u funkciji su područne škole u Donjim Podgradcima, Jablanici, Bistrici, Bukviku i Šimalovskoj.

– U svim ovim školama zajedno, računajući Viluse i Orahovu, koje su nekada bile centralne, a sada područna odjeljenja, manje je od stotinu učenika, ali je zato nekoliko puta više staraca. U nekim mjestima nastavu pohađa troje, petoro, šestoro, maksimalno 10 učenika – pojasnio je Kovačević.

Dramatične posljedice pada nataliteta iskazuju se i u gradiškim srednjim školama. Primjer je Gimnazija gdje su ove godine prvi put upisana četiri odjeljenja sa samo 16 učenika.

Bivše škole su poslije zatvaranja pretvorene u zadružne magacine, garaže za poljoprivrednu mehanizaciju, prodavnice, otkupne magacine, ali i staračke domove. Ista sudbina zadesila je i bivše fabrike, restorane, motele, omladinske domove i druge objekte društvene namjene.

Opustjele kuće
Pad nataliteta direktno utiče na povećanje staračkih domaćinstava zato što je stanovništvo u ovom kraju, u prosjeku, sve starije, a o njemu nema ko da brine. Mnoge kuće davno su opustjele, ili su to staračka domaćinstava sa dva ili jednim članom. Prema mišljenju socijalnih radnika, problem je i u zanemarivanju staraca od strane njihovih potomaka.

Zato je sve veća potreba za smještaj u domove, ali i druge porodice, po modelu tuđe njege i pomoći, kao vidu socijalnog zbrinjavanja. Iz Gradiške, posredstvom Centra za socijalni rad, u domovima u Prijedoru, Banjaluci, Višegradu, Modriči i Gradiški smješteno je 55 osoba. Troškovi su od 720 do 800 KM, kazala nam je Stana Balaban, direktorka ove ustanove.

Zato je mnogo veće interesovanje za smještaj u privatnoj režiji za osobe koje ne ispunjavaju uslove javnih socijalnih ustanova, gdje su i cijene ovih usluga veće. Na osnovu informacija iz domova na širem području, od Novog Grada, Kostajnice, Kozarske Dubice do Srpca, Laktaša i Prnjavora, smještaj košta od 700 do 1.300 KM, zavisno od zdravstvenog stanja. Na sve to treba dodati i izdatke za liječenje, garderobu, invalidske rekvizite i pomagala, pelene i druge potrepštine.

– Cijela situacija je veoma kompleksna, a budžeti gradova i opština sve tanji. Ni ovaj problem se ne može ublažiti bez konkretnijih programa na oživljavanju sela. U protivnom, ulazimo u ekonomski nepodnošljivu sferu staračkog društva. Taj problem, višestruko teži od efikasne natalitetne politike, uskoro bi mogao postati neizdrživ za Republiku Srpsku i našu zajednicu – smatraju naši sagovornici među socijalnim stručnjacima i ekonomistima.

Nestanak sela
O razmjerama propadanja sela, smanjenja nataliteta i uvećanja broja staračke populacije, svjedoči Milan Vujatović, seoski statističar iz Jablanice. On kaže da u njegovom zaseoku ima 21 kuća. Od toga, u 15 kuća živi po jedno, a ostale su puste.

– U periodu od 1950. do 1960. godine u ovom zaseoku Jablanice rođeno je 75 djece, a od 1960. godine do sada ukupno 17 djece. Samo 1955. godine rođeno je dvanaestoro. Od sadašnjih stanovnika, najmlađi ima 64 godine. Djece nema – kaže Vujatović.

Ovakvi primjeri su brojni, među njima i jedan iz prijedorskog kraja. Poslije 99 godina, škola u potkozarskom selu Jelovac je ugašena na kraju prošle školske godine. Otišla je posljednja generacija učenika zajedno sa učiteljem, a njih u selu nema više ko da naslijedi. Škola u ovom mjestu osnovana je 1923. godine.

Miroslav Mićko Prodan, član Zavičajnog društva “Patrija Jelovac” iz Prijedora, došao je na ovaj rastanak i uručio poklone i pisma zahvalnosti učenicima, Jovani Lukić, Nikolini Tubin, Milanu Cvijiću i Živku Šipki, učitelju Draženku i veroučitelju Željku.

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Prije podne moguća kiša

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ prije podne očekuje se jači razvoj oblaka na sjeverozapadu, koji će se premještati ka jugoistoku i ponegdje donijeti prolaznu kišu ili pljusak praćen pojačanim vjetrom, dok će u drugom dijelu dana doći do smanjenja oblačnosti.

Na jugu će biti uglavnom sunčano, toplo i vjetrovito, uz umjerenu do jaku buru, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda. Minimalna temperatura vazduha biće od 13 do 19, a maksimalna od 25 na istoku do 33 na jugu, te u višim predjelima od 20 stepeni Celzijusovih.

Nastavi čitati

Društvo

BIH NA IVICI KOLAPSA: Nema budžeta, nema dokumenata, nema izbora, nema bezviznog režima!

Zbog neusvajanja državnog budžeta, ugroženo je izdavanje ličnih karata, vozačkih dozvola, pasoša, ali i održavanje izbora naredne godine i bezvizni režim BiH sa EU. Razlog je mogući kolaps sistema za uzimanje otisaka prstiju jer novi ne može biti kupljen zbog nepostojanja budžeta.

Ponovo je politička blokada uzrok problema u BiH i Srpskoj. Da li zbog ličnih nesuglasica ili to tako treba, ali neslaganje članova Predsjedništva BiH uticalo je da državni budžet za ovu godinu još nije usvojen. To je ugozilo rad Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka IDDEA jer nema novac da kupi novi sistem za uzimanje otisaka prstiju. Iz ove agencije su za BN potvrdili da je sistem već popunjen i da će uskoro dostići maksimum i ugroziti proces izdavanja dokumenata građanima ali i održavanje izbora naredne godine.

„Budući da je sistem za biometrijske provjere IDDEEA tehnički povezan s brojnim institucijama, uključujući nadležna Ministarstva unutrašnjih poslova, policijske agencije u Bosni i Hercegovini, kao i s Centralnom izbornom komisijom BiH, kapacitivna ograničenja sistema će se neminovno odraziti i na njihov rad. Svi ti korisnici sistema radiće pod otežanim uslovima, a sprovođenje izbornog procesa sa identifikacijom birača biće praktično nemoguće“, saopšteno je iz IDDEA-e.

Prema važećim pravilima o privremenom finansiranju institucija BiH u vremenu kad nema budžeta, tzv. kapitalna ulaganja, koja uključuju nabavku nove opreme, nisu moguća. Ako se ne donese državni budžet moglo bi doći do kolapsa u cijeloj zemlji. Tender može trajati mjesecima, a ukoliko se neke od firmi budu žalile na proceduru, javna nabavka bi se mogla otegnuti ili ponoviti.

„Svaki put dovede se jedna institucija, ovaj put je to IDDEA, u situaciju da javnu nabavku mora da radi hitno to znači da se iza ćoška krije mogućnost da se tu ubacuju neki ponuđači unaprijed dogovoreni koji samo čekaju mig da se oni dogovore i da se odradi javna nabavka“, kaže Mira Pekić, poslanik PDP-a PD PS BiH.

Državni budžet za novu godinu treba da se usvoji najkasnije do kraja prethodne godine. Međutim, gotovo svaki put,posebno nakon održanih izbora, kasni se sa donošenjem budžeta. Nacrt budžeta od 800 miliona evra utvrđen je početkom maja, gdje je bila predviđena i nabakva biometrijskih sistema. Međutim, zbog očiglednih trzavica u Predsjedništvu BiH upitno je kakav će dalji scenario biti, kaže Pekić.

„Ne vjerujem da će ova vlast uspjeti da se dogovori,i ako se ne pojavi posao, kao kupovina zgrade koja je iznad političkih interesa, tako će se možda dogoditi i u ovom slučaju pa će se budžet uputiti u redovnu proceduru, a znamo da u parlamentu ima dovoljno ručica da se takvi dogovori izglasaju i verifikuju“, ističe Pekić.

Novi nacrt budžeta još nije dostavljen Predsjedništvu na pregled, a državni parlament i većina zaposlenih u ministarstvima uskoro će i na kolektivni godišnji odmor, osim ako se ne pojavi taj jedan pravi punuđač za nabavku softvera za IDDEA-u.

E, tad će se svi sigurno potruditi da usvoje budžet.

BN

Nastavi čitati

Društvo

“SVE MANJE NAS JE…” Knin 30 godina nakon “Oluje”: Strah, tišina i ekonomski krah

Tri decenije poslije “Oluje”. Hrvatske vlasti danima se pripremaju da na Tvrđavi, stadionu NK Dinara i kod Spomenika hrvatske pobjede na Trgu dr Ante Starčevića, obilježe “blistavu akciju” u kojoj su sa vjekovnih ognjišta, samo sa prostora nekadašnje opštine Knin protjerali oko 20.000 Srba, svojih građana. Uprkos poletu oko priprema za proslavu, grad je zapravo u nekom čudnom stanju tjeskobe.

U potrazi za sagovornicima reporteri “Večernji novosti” odlaze tamo gdje su ih uvijek pronalazili – na Terazije, kako Srbi koji su se vratili svom Kninu, zovu centar gdje se u dva kafića najčešće okupljaju.

Iz njega gledaju nazive dvije centralne gradske ulice: jedna nosi ime Trg “Oluje” 5. kolovoza 1995, a druga po Sedmoj gardijskoj brigadi koja je prva ušla u opustjeli Knin. Nekoliko koraka dalje, malena srpska crkvica koju je 1858. podigao Trivun iz čuvenog plemena Sinobad, jedva je vidljiva od terase išarane u tonovima šahovnice na obližnjem stanu…

Reporteri razgovaraju sa Srbima, ali prvi put za gotovo dve decenije koliko s njima dijele dane oko godišnjica “Oluje”, niko od njih ne želi da pod imenom i prezimenom govori za novine iz Srbije.

To je jasno objašnjenje za onu tjeskobu koju su osjetili, iako je grad pun vozila beogradskih i novosadskih registarskih oznaka…

“Čak i da govorim sve najbolje, naći će se neko da me pita: ‘Što si govorio za srbijanske medije?'”, kaže jedan od prisutnih Srba.

“Vratio sam se da živim ovde jer sam na svome, u mestu gde su mi živeli i čukundedovi. Nemamo mi nekih problema, naročito otkad na čelu grada više nije HDZ, ali u ovo doba godine uvek “treperi” u vazduhu… Ako i ima provokacija, one ne dolaze od Hrvata, onih starih Kninjana, već od onih što su se ovde doselili iz Bosne…”, kaže on.

Pitali su ga gdje će biti danas, 5. avgusta.

“Ujutru 4. avgusta obično idem na pomen stradalima u crkvu, a danas ili ću biti u kući ili ću se spustiti na more. Tako je najbolje i najbezbednije, tako izbegnemo svakojake slike i prilike koje će se obretnuti u Kninu. I ne sklanjamo se samo mi Srbi, već i starosedeoci Hrvati. Verujte da i mnogi od njih ne mogu da podnesu sve što se tog dana ovde može videti i čuti. Kad prođe ‘slavlje’, vratimo se novom danu, obavezama iz svakodnevnog života”, priča on.

Objašnjava da mimo “obljetnice ‘Oluje'”, i Srbe i Hrvate u ovom gradu muče isti problemi.

“Samo pogledajte rezultate popisa iz 2021. i sve će vam biti jasno. Državni zavod za statistiku objavio je da u Kninu živi 8.317 stanovnika, 2011. bilo nas je 10.633, 2001. godine 11.128, a po popisu iz 1991, poslednjem predratnom, ovde je živeo 12.331 stanovnik. U odnosu na pre 34 godine za trećinu je manje žitelja. Struktura stanovništva se, naravno, potpuno promenila, Hrvata je 85, a Srba svega negde oko 13 odsto. A, pre rata nas je bilo 80 odsto”, objašnjava.

Zna se, kako kaže, zašto je broj Srba smanjen, ali iz Knina se, kako tvrdi, sada iseljavaju i Hrvati.

“Šta se slavi? Pa, ne odlaze Hrvati iz Knina zato što im je dobro”, veli sagovornik.

“U ovom gradu srpskog stradanja, hrvatska pobeda se pretvorila u ekonomsku propast. Pre rata Knin je bio industrijsko-poljoprivredni centar i važno železničko čvorište zbog svog položaja na raskrnici puteva za Dalmaciju, Liku i Bosnu. Imao je 1987. oko 12.000 zaposlenih sa cele opštine, od čega trećina u železničkom saobraćaju. Samo u fabrici vijaka ‘Tvik’, radilo je 3.500 ljudi, a danas je na području cele opštine nema toliko zaposlenih. Od starih industrijskih pogona sada radi jedino ‘Tvik’, ali ima manje od 400 zaposlenih… Nema više nekadašnje fabrike tekstila, tri građevinska preduzeća, pogona za preradu žitarica i stočne hrane… Od starog Knina, nema ni traga… Nemamo nadu u boljitak, posle slavlja svi se suočimo sa realnošću, sa ekonomskom propasti grada”, rekao je on.

Na ulasku u Knin namjernike dočekuje tabla sa natpisom “Dobro došli u grad hrvatskih kraljeva”, samo ne piše kojih…

Uz put na fasadama ponekih objekata i na podzidama puteva ima ispisanih latiničnih slova “u”, a na Kninskoj tvrđavi prije nekoliko godina nikao je spomenik, po svemu bizaran. Čine ga sprava za odsijecanje glava (nalik giljotini), stolica koja liči na tron i veliki malj na postamentu na kojem piše: “Svim žrtvama za hrvatsku državu” i to latinicom, glagoljicom i na latinskom jeziku.

Od završetka rata, kako kaže, tri najveća državna projekta u Kninu su bila: nova rimokatolička crkva – najveća u Hrvatskoj, spomenik Tuđmanu i Muzej domovinskog rata.

“Za spomenik i crkvu dato je više od 150.000, da je toliko uloženo u neki pogon, mogli bismo nešto da slavimo. Zato proslava ‘Oluje’ u Kninu iz godine u godinu postaje sve besmislenija”, zaključuje sagovornik.

Nastavi čitati

Aktuelno