Connect with us

Društvo

SKUPLJE PLAĆAMO VODU KOJU UVOZIMO, nego što naplaćujemo onu koju izvozimo!

Sa 9.460 kubnih metara pitke vode po stanovniku, BiH zauzima prvo mjesto u regiji, a sedmo u Evropi.

Ali ovaj, kao ni podaci da širom države postoji više stotina izvora prirodne, ali i mineralne vode, nisu dovoljni da BiH izvozi mnogo veće količine ove dragocjene tečnosti (neki je zovu i naftom 21. vijeka) nego što uvozi.

Ono što u ovoj priči još više upada u oči jeste i to da je BiH mnogo skuplje plaćala uvezenu pitku vodu nego što je naplaćivala vlastitu izvezenu.
U prilog ovim činjenicama govore podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prema kojima je BiH u 2023. godini uvezla više od 60 miliona kilograma vode, za šta je plaćeno 34,8 miliona KM. Voda je uvožena iz osam država: Srbije, Hrvatske, Slovenije, Saudijske Arabije, Turske, Francuske, Mađarske i Belgije.

Više od polovine pitke vode uvezeno je iz Srbije, a onda slijede Hrvatska i Slovenija. Najveći uvoznik je kompanija “Sarajevski kiseljak” sa 10,1 milion KM, a zatim “Old-Gold Komerc” iz Bijeljine sa 9,6 miliona KM.

Sa druge strane, BiH je u prošloj godini vodu izvezla u 18 država: Srbija, Hrvatska, Crna Gora, SAD, Italija, Nizozemska, Australija, Njemačka, Turska, Švedska, Namibija, UAE, Austrija, Saudijska Arabija, Švajcarska, Sjeverna Makedonija, Velika Britanija i Katar. Izvezeno je 49,34 miliona kilograma pitke vode, ali je to naplaćeno svega 7,4 miliona KM.

Gotovo kompletna količina izvezene pitke vode u prošloj godini otišla je u Hrvatsku, a najveći izvoznik ponovo je “Sarajevski kiseljak”.

Zašto su razlike u cijenama uvoza i izvoza ovakve i gdje BiH griješi u ovoj priči?

“Prvi problem sa kojim se suočavaju naši proizvođači i naša privreda jeste u činjenici da imamo manji broj proizvođača i manji obim proizvodnje. A čim je tako, veći su troškovi proizvodnje po jedinici proizvoda, a kad imate veće troškove, onda je prodajna cijena koju formira tržište manja. Mi kao mali proizvođači ne možemo da utičemo na tu tržišnu cijenu, nego je jednostavno prihvatamo i s obzirom na to da je ta razlika između tržišne cijene, prodajne cijene i troškova proizvodnje mala, zarađuje se malo. Ovi proizvođači iz okruženja, Srbija, Hrvatska su mnogo jači i proizvode veće količine proizvoda, i čim je obim proizvodnje veći, onda su njihovi fiksni troškovi niži, a zarada mnogo veća”, pojašnjava ekonomista Milenko Stanić.

Kaže i da, pored obima proizvodnje, veliku razliku između BiH i konkurenata prave i podsticaji koje drugi izdvajaju za njihovu privredu.

“Ne mora direktno da se daje proizvođačima vode, ali se to radi i u poreskom sistemu, monetarnom sistemu. Dakle, država u većoj mjeri stoji iza svojih izvoznika nego što je to kod nas”, naglašava Stanić, koji kao jedan od razloga što BiH u ovoj priči kaska za ostalima ističe i promociju proizvoda, koja većim proizvođačima omogućava saradnju sa najvećim svjetskim trgovačkim lancima.

Upravo zato, smatra, u BiH vrijedi pravilo da se “više uvozi brend, nego proizvod”.

“Sa svim proizvodima je tako, ne samo sa vodom. Kupci cijene brendirane proizvode. Mnogo pažnje se mora posvetiti promociji, kao i distributivnim lancima. Naši proizvođači nemaju sredstava, mogućnosti, ali ni znanja da na takvim promocijama poboljšaju status, tako da ne grade brend”, rekao je Stanić za “Nezavisne novine”.

Na pitanje da li to znači da BiH ne zna da iskoristi svoj potencijal, Stanić prvo ističe da tog potencijala, posebno kada je u pitanju voda, BiH ima napretek.

“Mi ne zaostajemo za izvorima vode, ali je iskorišćeno vrlo malo toga. Ja znam nekoliko proizvođača koji su krenuli sa tom pričom, ali jednostavno nisu mogli opstati, nisu imali sredstava, niti su s tako malim cijenama mogli konkurisati ovim brendiranim proizvodima, a nisu imali ni adekvatnu podršku države kao neko ko je tek ušao u posao. To je, dakle, čitav jedan sistem”, podsjeća Stanić.

A pored nekonkurentnosti domaće privrede i lošeg poslovnog okruženja, problem je, prema riječima struke, i to što dio stranih turista koji posjećuju BiH više traži uvozne, a ne bh. brendove. Ali, ni tu nije kraj problemima.

“Najveći razlog su domaći potrošači, odnosno dio njih koji autodestruktivno bira strane brendove i daje prednost uvoznoj vodi u odnosu na domaću. To je više tema za psihologe i psihijatre nego za ekonomiste i to je problem koji je najteže riješiti”, kategoričan je ekonomista Igor Gavran.

Privrednici i proizvođači već odavno traže da država na neki način pomogne, jer smatraju da kvalitetom i cijenom i te kako mogu biti konkurencija uvoznom lobiju.

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Sunčano uz jutarnju maglu

U Bosni i Hercegovini danas će preovladavati pretežno sunčano vrijeme. Prije podne, po kotlinama centralne i istočne Bosne, kao i uz riječne tokove, očekuje se magla ili niska naoblaka, koja će se u većini krajeva razići do sredine dana.

Vjetar će biti slab, uglavnom istočnog i sjeveroistočnog smjera.

Jutarnja temperatura vazduha kretaće se od 0 do 6 stepeni, na jugu zemlje do 9 °C, dok će najviša dnevna temperatura iznositi između 10 i 16, na jugu do 19 stepeni Celzijusa.

Nastavi čitati

Društvo

CIJENE RASTU U NEBESA, inflacija duplo veća nego u EU

Prema podacima Eurostata i Agencije za statistiku BiH inflacija u Bosni i Hercegovini je duplo veća nego u Evropskoj uniji. U septembru inflacija u BiH iznosila 4,2 odsto, a u EU 2,2 odsto.

Ekonomista Svetlana Cenić kaže da ovaj podatak nije iznenađujući jer vlasti samo znaju da ograniče marže i zaključaju cijene, što nema nikakvog efekta, a na ekonomskom planu ništa ne rade.

– Nije povećana produktivnost, zatim nema razumijevanja ni za privredu, ni za poljoprivredu. Veletrgovci mogu da stave cijenu koju hoće, a i cijena će biti onolika koliko prolazi – naglasila je Cenić.

„Patimo od prosjeka“

Prema njenim riječima ništa nisu uradili ovim ni povećanjem minimalne plate, zato što su nameti ostali isti, opterećenje ogromno, a pokušavaju da se nešto trkaju sa inflacijom.

– Nadalje ono što mene strašno nervira u čitavoj BiH je što patimo od prosjeka. Mi najviše trošimo na hranu i samo te podatke treba i objavljivati, a ne inflacija je 3,4% na primjer, s tim što je pala cijena nameštaja, ali je cijena jaja, vode, svega onog od čega živite i što vam svaki dan treba, porasla u nebesa. Jednostavno, vlast radi samo paušalnim i populističkim mjerama – istakla je Cenić.

Istakla je da ni jednog momenta nismo vidjeli dvije stvari. Prvo da je neko ozbiljno sjeo i sagledao sve kote i tačke pa da vidi šta i kako treba djelovati da bi bilo bolje.

– Nadalje ono što mene strašno nervira u čitavoj BiH je što patimo od prosjeka. Mi najviše trošimo na hranu i samo te podatke treba i objavljivati, a ne inflacija je 3,4% na primjer, s tim što je pala cijena nameštaja, ali je cijena jaja, vode, svega onog od čega živite i što vam svaki dan treba, porasla u nebesa. Jednostavno, vlast radi samo paušalnim i populističkim mjerama – istakla je Cenić.

Istakla je da ni jednog momenta nismo vidjeli dvije stvari. Prvo da je neko ozbiljno sjeo i sagledao sve kote i tačke pa da vidi šta i kako treba djelovati da bi bilo bolje.

– Ni jednog momenta niste vidjeli da su sjeli ti isti, od kojih slušamo svakakve budalaštine, da su sjeli i da kažu: čekaj da vidimo kako ćemo koordinisati ekonomske mjere da bi bilo bolje. To nećete vidjeti nikada. Ali ćete zato vidjeti tako glupe poteze koje uopšte ni jednog momenta nemaju obrazloženje ili promišljanje: čekaj kako će sad to djelovati na ovo, a kako će djelovati na ono – rekla je Svetlana Cenić.

Građani ćute i trpe

Naglasila je da građane ovdje niko ne pita ni za šta.

– Niti oni, koliko vidim, hoće da se pitaju, niti ko pet para daje za građane. Jednostavno, šta god da se desi „hajde boga ti za par dana to će biti juče“, niko o tome neće pričati i vidiš da trpe, ćute, plaćaju, kukaju u sebi, u bradu, u kafani ili na ulici, ali ne kukaju ovako – naglasila je Svetlana Cenić.

Ekonomista Milenko Stanić kaže da podatak da je inflacija dva puta veća u BiH nego u EU pokazatelj da ne stoji teza koja su dugo provlačili ranijih godina predstavnici vlasti da je inflacija uvezena kategorija, da je nastala kao rezultat inflacije u okruženju i po osnova uvoza roba iz inostranstva se prenijela na domaće tržište.

– Dakle, sad možemo definitivno konstatovati da je inflacija u BiH rezultat internih faktora, domaćih faktora, a to su faktori rasta troškova proizvodnje. Proizvođači prilikom rasa troškova proizvodnje, kalkulisanja cijena roba i usluga, zbog rasta troškova proizvodnje dovode do porasta cijena, odnosno do inflacije – rekao je Stanić.

Jedan od segmenata troškova proizvodnje je radna snaga, odnosno rast cijene rada i minimalnih zarada.

– Zbog nedostatka radne snage i sve većeg odlaska u inostranstvo, poslodavci su primorani da povećavaju plate radnika da bi ih zadržali, ali treba imati u vidu i da su značajno drugi troškovi rasli, na primjer troškovi električne energije i u RS i FBiH rastu – naveo je Stanić.

Među faktorima inflacije su prema njegovim riječima i značajni troškovi koji su pod kontrolom lokalnih organa vlasti, odnosno komunalna infrastruktura, komunalije, voda, ali i drugi troškovi.

– Sve to se generiše i na kraju dovodi do porasta cijena roba i usluga na domaćem tržištu, koje se naravno prelivaju u novi trend inflacije – kaže on.

Kao jedan od problema naveo je činjenicu da konkurencija kod nas nije toliko snažna u mnogim sektorima, pa nemamo ozbiljnu konkurenciju i inostrani partneri nisu zainteresovani da ulažu na ovako nisko tržište.

Poređenje sa inostranstvom

– I naši građani koji žive i rade u inostranstvu prilikom dolaska u zemlju sve više se bivaju iznenađeni da su cijene mnogih proizvoda, pogotovo u sektoru prehrambene industrije, hrane, pića, veće nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope odnosno u odnosu na okruženje – rekao je Stanić.

Na pitanje kako onda građani mogu preživjeti, ako se zna da je prosječna plata u Srpskoj 1.557 KM Stanić je rekao da su pred građanima 2 mogućnosti.

– Jedna su stalne korekcije u strukturi potrošačke korpe, znači da se više izdvaja za prehranu i komunalne usluge, a smanjuju se izdaci za zdravstvo, liječenje, sportske aktivnosti, za turizam, odnosno putovanja. Druga mogućnost je trend zaduživanja – rekao je on.

Dodao je da po pravilu krediti i zaduženja stalno rastu, ali se ne usmjeravaju u investicije i nove proizvode, nego za pokrivanje potrošačke korpe.

– 97% uzetih kredita u svojoj strukturi na našem tržištu se usmjerava i na hranu, i na komunalne usluge. Samo 2 ili 3% uzetih kredita se usmjerava na nove investicije, izgradnju, stambenu izgradnju, investicije u preduzetništvo.

To je veoma mali procenat, a trebalo bi da najveći dio kredita ide u investicije koje bi trebalo da vraćaju ta sredstva. Međutim, imamo tu situaciju stalnog zaduživanja i pokrivanja ključnih segmenta potrošačke korpe, komunalnih usluga i prehrane – dodao je Milenko Stanić.

Nastavi čitati

Društvo

PROTEST RUDARA U UGLJEVIKU: Nećemo GAS-ERS, hoćemo naš ugalj našem preduzeću

Protest radnika RiTE Ugljevik je završen, ali radnici ostaju u štrajku do ispunjenja zahtjeva.

Bez Istoka 2 opstanka nema rudniku, zaključak je današnjeg protesta, uz poruku da im je cilj dokument od Vlade RS i kreću s radom.

Radnici Rudnika i termoelektrane Ugljevik, koji su u subotu stupili u štrajk, izašli su na protest.

Nezadovoljni rudari poručuju da ne vjeruju obećanjima vlasti, te da hoće na ruke zvanični dokument.

Kako su poručili ostaju pri zahtjevu vraćanja koncesije Istok 2, takođe zatražene su ostavke resornog ministra Petra Đokića i predsjednika vlade Save Minića.

Između ostalog, rudari traže više ulaganja, redovnu isplatu plata i samodoprinosa.

Radnici su postavili pitanje zašto niko iz Uprave nije došao da se obrati i kada će oni početi da rade.

Inače, protest je ignorisan od strane aktuelnog načelnika Ugljevika.

Dok ovaj rudnik ide “iz ruke u ruku”, sindikalci pitaju kako sudbina čeka 1870 radnika RiTE Ugljevik.

Nastavi čitati

Aktuelno