Connect with us

Društvo

SKUPLJE PLAĆAMO VODU KOJU UVOZIMO, nego što naplaćujemo onu koju izvozimo!

Sa 9.460 kubnih metara pitke vode po stanovniku, BiH zauzima prvo mjesto u regiji, a sedmo u Evropi.

Ali ovaj, kao ni podaci da širom države postoji više stotina izvora prirodne, ali i mineralne vode, nisu dovoljni da BiH izvozi mnogo veće količine ove dragocjene tečnosti (neki je zovu i naftom 21. vijeka) nego što uvozi.

Ono što u ovoj priči još više upada u oči jeste i to da je BiH mnogo skuplje plaćala uvezenu pitku vodu nego što je naplaćivala vlastitu izvezenu.
U prilog ovim činjenicama govore podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prema kojima je BiH u 2023. godini uvezla više od 60 miliona kilograma vode, za šta je plaćeno 34,8 miliona KM. Voda je uvožena iz osam država: Srbije, Hrvatske, Slovenije, Saudijske Arabije, Turske, Francuske, Mađarske i Belgije.

Više od polovine pitke vode uvezeno je iz Srbije, a onda slijede Hrvatska i Slovenija. Najveći uvoznik je kompanija “Sarajevski kiseljak” sa 10,1 milion KM, a zatim “Old-Gold Komerc” iz Bijeljine sa 9,6 miliona KM.

Sa druge strane, BiH je u prošloj godini vodu izvezla u 18 država: Srbija, Hrvatska, Crna Gora, SAD, Italija, Nizozemska, Australija, Njemačka, Turska, Švedska, Namibija, UAE, Austrija, Saudijska Arabija, Švajcarska, Sjeverna Makedonija, Velika Britanija i Katar. Izvezeno je 49,34 miliona kilograma pitke vode, ali je to naplaćeno svega 7,4 miliona KM.

Gotovo kompletna količina izvezene pitke vode u prošloj godini otišla je u Hrvatsku, a najveći izvoznik ponovo je “Sarajevski kiseljak”.

Zašto su razlike u cijenama uvoza i izvoza ovakve i gdje BiH griješi u ovoj priči?

“Prvi problem sa kojim se suočavaju naši proizvođači i naša privreda jeste u činjenici da imamo manji broj proizvođača i manji obim proizvodnje. A čim je tako, veći su troškovi proizvodnje po jedinici proizvoda, a kad imate veće troškove, onda je prodajna cijena koju formira tržište manja. Mi kao mali proizvođači ne možemo da utičemo na tu tržišnu cijenu, nego je jednostavno prihvatamo i s obzirom na to da je ta razlika između tržišne cijene, prodajne cijene i troškova proizvodnje mala, zarađuje se malo. Ovi proizvođači iz okruženja, Srbija, Hrvatska su mnogo jači i proizvode veće količine proizvoda, i čim je obim proizvodnje veći, onda su njihovi fiksni troškovi niži, a zarada mnogo veća”, pojašnjava ekonomista Milenko Stanić.

Kaže i da, pored obima proizvodnje, veliku razliku između BiH i konkurenata prave i podsticaji koje drugi izdvajaju za njihovu privredu.

“Ne mora direktno da se daje proizvođačima vode, ali se to radi i u poreskom sistemu, monetarnom sistemu. Dakle, država u većoj mjeri stoji iza svojih izvoznika nego što je to kod nas”, naglašava Stanić, koji kao jedan od razloga što BiH u ovoj priči kaska za ostalima ističe i promociju proizvoda, koja većim proizvođačima omogućava saradnju sa najvećim svjetskim trgovačkim lancima.

Upravo zato, smatra, u BiH vrijedi pravilo da se “više uvozi brend, nego proizvod”.

“Sa svim proizvodima je tako, ne samo sa vodom. Kupci cijene brendirane proizvode. Mnogo pažnje se mora posvetiti promociji, kao i distributivnim lancima. Naši proizvođači nemaju sredstava, mogućnosti, ali ni znanja da na takvim promocijama poboljšaju status, tako da ne grade brend”, rekao je Stanić za “Nezavisne novine”.

Na pitanje da li to znači da BiH ne zna da iskoristi svoj potencijal, Stanić prvo ističe da tog potencijala, posebno kada je u pitanju voda, BiH ima napretek.

“Mi ne zaostajemo za izvorima vode, ali je iskorišćeno vrlo malo toga. Ja znam nekoliko proizvođača koji su krenuli sa tom pričom, ali jednostavno nisu mogli opstati, nisu imali sredstava, niti su s tako malim cijenama mogli konkurisati ovim brendiranim proizvodima, a nisu imali ni adekvatnu podršku države kao neko ko je tek ušao u posao. To je, dakle, čitav jedan sistem”, podsjeća Stanić.

A pored nekonkurentnosti domaće privrede i lošeg poslovnog okruženja, problem je, prema riječima struke, i to što dio stranih turista koji posjećuju BiH više traži uvozne, a ne bh. brendove. Ali, ni tu nije kraj problemima.

“Najveći razlog su domaći potrošači, odnosno dio njih koji autodestruktivno bira strane brendove i daje prednost uvoznoj vodi u odnosu na domaću. To je više tema za psihologe i psihijatre nego za ekonomiste i to je problem koji je najteže riješiti”, kategoričan je ekonomista Igor Gavran.

Privrednici i proizvođači već odavno traže da država na neki način pomogne, jer smatraju da kvalitetom i cijenom i te kako mogu biti konkurencija uvoznom lobiju.

Društvo

ZASTRAŠUJUĆE! Za devet mjeseci u Srpskoj na radnom mjestu SMRTNO STRADALO 12 RADNIKA!

Republička uprava za inspekcijske poslove evidentirala je nepravilnosti u 40 odsto kontrola iz oblasti zaštite na radu.

To je istakla Nataša Vukoje, inspektor Republičke uprave za inspekcijske poslove, na dvodnevnoj panel-diskusiji “Zaštita na radu i mediji u Republici Srpskoj – stanje, problemi i perspektive”, održanoj u Tesliću.

Ona je dodala da poslodavci nizom aktivnosti, koje ne predstavljaju velike troškove, mogu uticati na povećanje stepena bezbjednosti na radnom mjestu.

Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske, istakao je da svaki poslodavac zna da treba da isplati plate i doprinose, te da je neprihvatljivo da posluje 10 godina i tek onda “sazna” da postoji Zakon o zaštiti na radu i da mora da ga poštuje.

Stanković je istakao da je neophodno unaprijediti propise iz oblasti zaštite na radu, te podsjetio na primjer radnika koji se kod poslodavca zaposlio na mjestu sa povećanim rizikom bez uvida u njegovo zdravstveno stanje, a koji je tokom epileptičkog napada smrtno stradao na radnom mjestu.

Predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske je naglasio da su povrede na radu česte, te je ukazao i na značaj usvajanja centralnog registra povreda na radu.

-Unazad nekoliko mjeseci Savez sindikata je pokrenuo niz aktivnosti da se oblast zaštite zdravlja na radu vrati na mjesto koje joj pripada. Mi insistiramo na izmjeni niza zakonskih propisa iz oblasti zaštite na radu- rekao je Stanković.

Prema njegovim riječima, za devet mjeseci ove godine smrtno je nastradalo 12 radnika i potrebno je pooštriti kazne u ovoj oblasti.

-Kazne je pojela inflacija. One su u rasponu od 1.500 do 15.000 maraka, s tim da inspektor može da propiše samo minimalnu kaznu i ona može da se plati u iznosu od 50 odsto- naveo je Stanković.

Privrednici koji su učestvovali na panel-diskusiji su, međutim, upozorili da postoje radnici koji neće da koriste zaštitnu opremu, dok kada odu u inostranstvo dosljedno poštuju svaki propis iz oblasti zaštite na radu.

Jedna od ključnih poruka sa ove panel-diskusije, koju je organizovao Savez sindikata, jeste i da je potrebno unaprijediti kvalitet obuka radnika za bezbjedan rad.

Istaknut je i značaj uvođenja obaveznih preventivnih pregleda radnika, kao i potrebe da se detaljnije odrede propisi koji definišu rad na izrazito visokim temperaturama.

Na dvodnevnoj panel-diskusiji, održanoj u Banji Vrućici u Tesliću, uz ostale učestvovali su i predstavnici Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Udruženja inženjera zaštite na radu, Zavoda za medicinu rada i sporta, medija, te članovi Saveza samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjenog granskog sindikata “Nezavisnost” iz Srbije.

Nastavi čitati

Društvo

APSURD: Krcate institucije BiH traže još stotine radnika

Ako je suditi po sistematizaciji radnih mjesta, institucijama Bosne i Hercegovine nedostaju stotine, pa i hiljade radnika, što je apsurd ako uzmemo u obzir da u javnoj službi, koja je po raznim osnovama neefikasna, ima višak zaposlenih.

Naime, odgovarajući na jedno od poslaničkih pitanja institucije BiH dostavile su odgovor iz kojeg se može zaključiti da niti jedna institucija nema popunjen broj radnih mjesta predviđen sistematizacijom.

Recimo, u Ministarstvu spoljnih poslova BiH sistematizovano je 658 radnih mjesta, a popunjeno “svega” 487. Po ovim podacima, u ovo ministarstvo treba zaposliti još 171 radnika. Dalje, u Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa sistematizovano je 260 mjesta, a popunjeno 187.

Slična situacija je i u ostalim ministarstvima, i ako je suditi po dostavljenim podacima – u BiH ne postoji institucija koja ima višak zaposlenih radnika.

“Tako je po sistematizaciji koja je nekad pravljena. Po toj sistematizaciji u 80 odsto institucija fali radnika. E sad, koliko je realna potreba za tim radnicima – to je drugo pitanje. Na kraju, ne možete vi primiti nekoga ako nije budžetom planirana plata za tog radnika. Može se zaposliti onoliko radnika koliko ih ode u penziju, ali ni to se ne radi. U institucijama BiH velika je smjena generacija i vjerujte da ima institucija iz kojih godišnje 15 pa i 17 ljudi ode u penziju”, rekao je za “Nezavisne” Radenko Mirković, predsjednik Samostalnog sindikata zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine.

On kaže da je u nekim institucijama problem nedostatka radnika posebno izražen, navodeći kao primjer Graničnu policiju BiH. U toj instituciji sistematizovano je 3.120 radnih mjesta, ali je popunjeno samo 1.839, što znači da im nedostaje još 1.281 radnik. Ništa bolja situacija nije ni u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), u kojoj je sistematizovano 955 radnih mjesta, a upražnjeno 238.

Što se tiče pravosudnih institucija, u Sudu BiH sistematizovano je 58 sudija i 300 zaposlenih, a trenutno u toj instituciji rade 44 sudija i 230 radnika. Malo bolja situacija je sa Ustavnim sudom BiH, u kojem je sistematizovano 48 radnih mjesta sa 115 izvršilaca, a popunjena su 43 radna mjesta sa 92 izvršioca.

Među institucijama koje su najbliže ispunjenju sistematizacije je Fond za povratak, u kojem je sistematizovano 13 radnih mjesta, a upražnjeno samo jedno, dok je u Kancelariji koordinatora za reformu javne uprave, u kojoj je sistematizovano 41 radno mjesto, upražnjeno svega dva radna mjesta. Dobra situacija je i u Ministarstvu transporta i komunikacija BiH, u kojem je sistematizovano 115 radnih mjesta, a upražnjeno “svega” osam.

Inače, institucije BiH još od 2013. godine bile su u obavezi da usklade svoje pravilnike o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta sa Odlukom o načelima unutrašnje organizacije uprave BiH koju je donio Savjet ministara BiH. Kako nezvanično saznajemo, veliki broj institucija BiH do danas nije uradio taj posao, niti Savjet ministara BiH, kako nam je rečeno, “pretjerano” insistira na tome jer im odgovara ovakva situacija.

Nastavi čitati

Društvo

“NEKADA BILO SAD SE SPOMINJE” Evo koliko je koštala mala porcija ćevapa 2002. godine

nternetom kruži račun iz popularne sarajevske ćevabdžinice Željo iz 2002. godine.

Mala porcija ćevapa tada je koštala dvije KM, a porcija od sedam ćevapa bila je samo tri KM.

Na računu iz Ćevabdžinice Željo, koji je iznosio 10 maraka, moglo se kupiti tri porcije ćevapa i dvije Koka kole, objavio je Večernji.ba.

Poređenja radi, danas porcija od pet ćevapa u toj istoj ćevabdžinici košta sedam KM, a velika porcija iznosi 14KM.

“Sad je maramica uz ćevap 2 KM”, “Sad je 2 KM ćevap”, “Nekad bilo sad se spominjalo”, neki su od komentara ispod objave.
BLINK

Nastavi čitati

Aktuelno