Dvadesetdvogodišnja studentkinja Šobin Jun prešla je dalek put od Južne Koreje do Banjaluke iz želje da proširi svoje znanje iz umjetnosti i grafičkog dizajna i animacije, ali i da upozna nove prijatelje i kulture.

Šobin Jun kaže za “Nezavisne novine” da je na razmjenu studenata stigla u okviru bilateralnog sporazuma potpisanog između Banjalučkog univerziteta i Songšin univerziteta za žene u Seulu.

Dodaje da se za Univerzitet u Banjaluci odlučila nakon što je razmatrala i druge opcije, ali joj se najviše svidjela ponuda Akademije umjetnosti, gdje će ovog semestra pohađati šest predmeta.

“Dobila sam listu univerziteta na koje se mogu prijaviti kao student na razmijeni. U ponudi je bilo mnogo fakulteta u Americi, Njemačkoj, Turskoj i Japanu, ali ja sam birala univerzitet koji će mi ponuditi malo složeniji, napredniji i specifičniji pristup umjetnosti”, kaže Šobin i dodaje da je možda još rano da govori o tome kakva su predavanja, ali da joj je prvi utisak da na banjalučkoj Akademiji profesori više traže i cijene samu kreativnost.

“U Koreji se studenti više trude da ispune očekivanja profesora, da bi dobili bolje ocjene, dok ovdje osjećam da mogu više da se kreativno izrazim i pokažem svoj umjetnički stil. Zaista sam počastvovana što mogu ovdje da studiram”, priča mlada Korejka koja boravi u studentskom kampusu sa dvije cimerke.

“Tek sam nedavno stigla, sviđa mi se život u Banjaluci. Posebno me iznenadilo da svaka kuća ima svoje dvorište, što se u Južnoj Koreji ne viđa često. Dok sam bila u Seulu, često bi mi stres stvarale gužve, prenaseljeno je, svi su užurbani i zauzeti, a ovdje je sve opuštenije. Moj fakultet je na planini, u okolini Seula, tako da sam svaki put morala pješačiti uz veliko brdo da bih stigla na predavanja. Ovdje živim sa cimerkama, ali to mi ne predstavlja problem, jer sam i u Koreji imala cimerku i navikla sam na život u društvu”, priča Šobin uz sramežljiv osmijeh.

Dodaje da joj nedostaje korejska hrana, a najviše tokboki ili rižini njoki u ljutom sosu.

“To je hrana koja se tradicionalno jede u Koreji, obično je začinjena ljutim sosom, a ja generalno volim začinjenu i ljutu hranu, što ovdje, nažalost, ne mogu naći, ali navikavam se na hranu ovdje. Probala sam baklavu, odlična je, a sviđaju mi se i ćevapi “, priča Šobin.

Kako kaže, već prvog dana sprijateljila se sa koleginicom i kolegom koji slušaju iste predmete, a isti taj dan predstavili su je još jednoj grupi prijatelja sa grafičkog dizajna, sa kojima provodi najviše vremena.

“Moja porodica bila je zabrinuta kada je čula da odlazim u Banjaluku na jedan semestar, i na internetu su istraživali o Bosni i Hercegovini. Nažalost, bilo je jako teško pronaći više informacija na internetu, pa ih svaki dan zovem da se ne bi brinuli. Ovo mi je prvi put u stranoj zemlji, pa je razumljivo da se brinu, jer sam bila prezauzeta učenjem i radeći povremene poslove da bih putovala. Objasnila sam im da je sigurno, da mogu naučiti mnogo toga što mi u Koreji nije dostupno, i kada sam im objasnila prednosti, na kraju su me podržali u mojoj odluci”, priča mlada Korejka.

Dodaje da još nije primijetila neke velike kulturološke razlike, ali da ju je jedna stvar, ipak, iznenadila.

“Bilo mi je neobično vidjeti osobe da puše u zatvorenom prostoru, kafićima i restoranima, jer to u Južnoj Koreji nije dozvoljeno. Nije to nešto loše, više je razlika u kulturi, ali bilo je nešto što me je najviše iznenadilo”, rekla je Šobin, a dodala je da je otkrila i sličnosti u kulturama.

“I mi u Južnoj Koreji slavimo Novu godinu dva puta, a ako sam dobro shvatila, ovdje je to više iz religijskih razloga. U Koreji se slavi iz tradicionalnih razloga, iz poštovanja starog kalendara koji su naši preci koristili, i iako su razlozi za duplu proslavu Nove godine drugačiji, mislim da je zanimljivo kako je našim kulturama to zajedničko”, objašnjava Šobin.

Kako kaže, sama snosi troškove boravka ovdje, ali prema njenim riječima, troškovi života u Banjaluci mnogo su prihvatljiviji nego u Južnoj Koreji.

“Meni je kao studentu često bio luksuz popiti kafu svaki dan u Seulu, jer su cijene i nekoliko puta veće nego ovdje, jedna šoljica kafe je skuplja od 4.000 vona, što je oko šest KM. Ovdje, iako sam student, mogu sebi priuštiti kafu svaki dan, a i cijena hrane je prihvatljivija”, kaže Šobin.

Kroz osmijeh dodaje da njene kolege uvijek imaju mnoštvo pitanja o K-pop muzici i korejskim serijama i kinematografiji.

“Jedna prijateljica koju sam ovdje upoznala zaista voli K-pop i mislim da ona o ovoj muzici i grupama zna više i od mene. Iznenađena sam koliko su mladi ovdje upoznati sa korejskom pop muzikom”, ističe Šobin.

Prema njenim riječima, u budućnosti se planira baviti grafičkim dizajnom i zato je i izabrala Akademiju.

Univerzitet o Korejki
Mia Ivančević, stručna saradnica za pripremu projekata i promociju Akademije umjetnosti, rekla je za “Nezavisne novine” da je raduje da se Akademija internacionalizuje i što je Šobin izabrala da ljetni semestar provede baš kod njih.

“Po našim uslovima Šobin studira kao budžetski student, odnosno ne plaća nikakve takse, osim upisa i te neke početne troškove, dok je cijena boravaka u domu niža od komercijalne. Trudili smo se da uradimo sve što smo mogli da joj olakšamo boravak ovdje i da se osjeća bezbjedno, što kampus definitivno i jeste”, kazala je Ivančevićeva.

S Univerziteta u Banjaluci su za “Nezavisne novine” kazali da je Šobin Jun na ljetnji semestar akademske 2023/24. godine upisana zahvaljujući Sporazumu o razmjeni studenata između Songšin univerziteta za žene iz Seula i Univerziteta u Banjaluci koji je na pet godina potpisan 13. jula 2022. godine.

“Prema tom sporazumu, studenti na razmijeni mogu biti jedan semestar ili jednu akademsku godinu. Student ostvaruje sva prava i obaveze, te mu se po povratku na matični univerzitet priznaju ispiti, odnosno ECTS bodovi”, istakli su iz Univerziteta.