Građanima Bosne i Hercegovine iz inostranstva je u prvom kvartalu ove godine stiglo gotovo 957 miliona KM novčanih doznaka, dok su ukupni tekući transferi premašili 1,3 milijarde KM.

Novac koji građani Bosne i Hercegovine primaju od članova porodice i rodbine iz inostranstva i dalje predstavlja jedan od ključnih izvora prihoda za brojne domaćinstva. Prema podacima Centralne banke BiH, u prva tri mjeseca ove godine u zemlju je stiglo 956,6 miliona KM novčanih doznaka iz dijaspore.

To je za 25,21 milion KM, odnosno 2,71 odsto više nego u istom periodu prošle godine.

Najviše novca stiže iz Zapadne Evrope i Sjeverne Amerike

Iz Centralne banke BiH navode da ne raspolažu preciznim podacima o tome iz kojih država dolazi najviše novčanih doznaka, ali ističu da najveći dio sredstava tradicionalno stiže iz zemalja Zapadne Evrope, Skandinavije i Sjeverne Amerike, gdje živi najveći broj građana BiH.

Iako je u odnosu na prvi kvartal prošle godine zabilježen rast, u poređenju s posljednjim tromjesečjem prošle godine doznake su manje za 238,6 miliona KM, odnosno gotovo 20 odsto, što se uglavnom povezuje sa sezonskim kretanjima.

Ukupni transferi premašili 1,3 milijarde KM

Osim novčanih doznaka, značajan dio priliva čine i ostali tekući transferi te penzije koje građani primaju iz inostranstva.

Ukupni tekući transferi u prvom kvartalu iznosili su oko 1,32 milijarde KM, što je za 80,49 miliona KM ili 6,46 odsto više nego u istom periodu prošle godine.

Istovremeno, ostali tekući transferi dostigli su 370 miliona KM, uz rast od 17,57 odsto, dok su penzije iz inostranstva iznosile 339,54 miliona KM, što predstavlja povećanje od 18,10 odsto u odnosu na prošlu godinu.

Doznake ostaju važan oslonac ekonomije

Tokom prošle godine u Bosnu i Hercegovinu je kroz ukupne tekuće transfere stiglo oko 5,92 milijarde KM. Od toga se 4,46 milijardi KM odnosilo na novčane doznake iz inostranstva, dok su ostatak činili ostali transferi i penzije.

Podaci Centralne banke pokazuju da su ukupne doznake i dalje među najvažnijim izvorima prihoda za ekonomiju Bosne i Hercegovine. Udio ukupnih doznaka u bruto domaćem proizvodu (BDP) prošle godine iznosio je 12,98 odsto, što potvrđuje da novac koji šalje dijaspora i dalje ima značajnu ulogu u održavanju potrošnje i finansijske stabilnosti brojnih porodica širom zemlje.

Gradonačelnik Banjaluke prisustvovao je polaganju vijenaca i cvijeća na grobu Slobodana Stojanovića, poručivši da njegovo stradanje ne smije biti zaboravljeno.

U Drinjači kod Zvornika danas je obilježena 34. godišnjica ubistva dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića, a tim povodom na njegovom grobu položeni su vijenci i cvijeće.

Obilježavanju je prisustvovao i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, koji je poručio da uspomena na Slobodana Stojanovića predstavlja trajni podsjetnik na stradanje nevinih žrtava rata.

Stanivuković: Slobodanovo ime ne smije biti zaboravljeno

Nakon polaganja vijenaca, Stanivuković je istakao da postoje događaji i žrtve koje vrijeme ne može izbrisati iz kolektivnog sjećanja.

– Postoje rane koje vrijeme ne liječi. Postoje imena koja nikada ne smiju biti zaboravljena. Jedno od njih je ime Svetog novomučenika djeteta Slobodana. Imao je samo dvanaest godina – rekao je Stanivuković.

Dodao je da je Slobodan, nakon što je njegova porodica napustila dom zbog ratnih dešavanja, odlučio da se vrati kako bi pronašao svog psa.

– Nije se vratio po blago niti po novac, već po svog vjernog druga. Ta dječačka ljubav i dobrota odvele su ga u ruke onih koji nisu imali milosti. Umjesto da se vrati roditeljima, postao je jedan od najnevinijih simbola stradanja srpskog naroda – poručio je Stanivuković.

Obilježena godišnjica stradanja

Gradonačelnik Banjaluke naglasio je da se u Drinjači poklonio žrtvi Slobodana Stojanovića, ističući da je važno čuvati sjećanje na nevino stradale i prenositi istinu o njihovoj sudbini budućim generacijama.

Slobodan Stojanović ubijen je tokom rata u Bosni i Hercegovini, a njegovo stradanje svake godine obilježava se u Drinjači, gdje porodica, predstavnici institucija, boračkih organizacija i građani odaju počast njegovoj uspomeni.

-Pred takvom nevinošću čovjek ostaje nijem. Ostaju samo molitva, tuga i obaveza da pamtimo. Neka nas Sveti novomučenik djete Slobodan vječno podsjeća koliko je svetinja svaki dječiji život i koliko je važno da istinu čuvamo od zaborava – rekao je on.

Liturgiju u Hramu Svetog đakona Avakuma u Drinjači služio je mitropolit Fotije.

Slobodana je u julu 1992. godine ubila Elfeta Veseli, pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje i Kamenica takozvane Armije BiH, kada se, nakon što je izbjegao sa roditeljima, vratio u svoje selo Kamenicu po psa.

Tijelo dječaka pronađeno je u jami u zaseoku Bajrići u Novom Selu kod Zvornika, a identifikovan je DNK analizom, nakon čega je sahranjen na groblju u Drinjači.

Na koliko ste svadbi u životu bili? I koliko ste puta čuli grohotan smijeh svatova, kada matičar upita mladoženju, da li će zadržati svoje prezime ili uzeti ženino?

Kao da supružnici, po zakonu, nisu ravnopravni: u svemu, pa i u odluci da li će zadržati svoje prezime, uzeti prezime supružnika, ili imti dva prezimena: svoje “rođeno” i ono koje “preuzima” od ljubavi svog života.

Supružnici su, naravno, ravnopravni, i njihova su prezimena ravnopravna, ali tradicija je čudo. Još uvijek je pravilo da mlada na vjenčanju uzima muževo prezime, rjeđi je slučaj da žena, nakon udaje, ima dva prezimena. I da se nađe na udaru pošalica tipa: ako nešto ne znaš, pitaj ženu sa dva prezimena, one sve znaju.

Ali, možete li vjerovati da u Republici Srpskoj ima i mušakraca sa dva prezimena, pa čak i onih koji su na vjenčanju uzeli prezime svoje supruge, prenosi SrpskaInfo.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Srpskoj je tokom prošle godine, 37 muškaraca promijenilo prezime: uzeli su prezime svoje supruge. Dodamo li tome još tri muškarca koji su, uz svoje, dodali i nevjestino prezime, onda imamo 40 veličanstvenih – mladića koji su se suprotstavili tradiciji i uzeli ženino prezime.

– U Republici Srpskoj 37 mladoženja reklo je čuveno „da”, i svojoj izabranici, i njenom prezimenu. Mladoženja u Republici Srpskoj koji su dodali nevjestino prezime na svoje bilo je 3, a njih 4.881 je zadržalo svoje prezime – navode statističari na zvaničnoj Fejsbuk stranici Republičkog zavoda za statistiku, podatke iz 2025.

Dakle, tradicija je još uvijek presudna, ali optimisti bi rekli, stvari su se “pokrenule sa mrtve tačke”.

– Nekada se skoro i nije postavljalo pitanje čije će prezime porodica nositi. Danas su pravila malo fleksibilnija, pa svako bira ono što mu najviše odgovara. Iako je tradicija da mlada uzme prezime mladoženje i dalje daleko najčešći izbor, ima i onih koji misle da je ljubav važnija od redoslijeda slova u ličnoj karti – navodi se u objavi Republičkog zavoda za statistiku.

Razlozi za “neobičan” izbor prezimena su, kako kažu, različiti.

– Neko želi da sačuva porodično prezime koje bi inače nestalo, neko bira praktičnije rješenje, neko jednostavno više voli kako zvuči, a neko smatra da je to lijep gest prema partneru – poručuju statističari, prenosi Banjaluka.net