Connect with us

Društvo

ŠTA DONOSI NOVI PORODIČNI ZAKON? Banke traže saglasnost Centra za socijalni rad za podizanje dječije štednje

Pojedine banke u Republici Srpskoj traže od roditelja koji uplaćuju dječiju štednju saglasnost nadležnog centra za socijalni rad kako bi im dozvolili da sa njom, a u ime djeteta nastave upravljati, pravdajući to novim porodičnim zakonom koji stupa na snagu za dva dana.

To je kod nekolicine izazvalo revolt, a preko društvenih mreža jedni druge pozivaju na povlačenje depozita do početka primjene ove odredbe.

U dopisu jedne banke, roditelj kao zakonski zastupnik djeteta se obavještava da se mijenja način raspolaganja novčanim sredstvima.

„Novi zakon je definisao da je u cilju zaštite prava djeteta koje je maloljetno i koje samostalno ne može raspolagati imovinom potrebno prethodno obezbijediti saglasnost Centra za socijalni rad za raspolaganje istom. Dakle, prilikom raspolaganja imovinom djeteta, uključujući i novčana sredstva zakonski zastupnik je u zakonom definisanoj obavezi banci dostaviti saglasnost u vidu rješenja izdatog od strane organa starateljstva, odnosno Centra za socijalni rad“, navodi se u dopisu banke.

Banjalučanin koji nam je ustupio ovaj dopis kaže da je zbog dopisa odlučio da povuče štednju iz banke.

„Nemam snage, energije, a ni vremena da prikupljam ovu dokumentaciju. Ne vidim da će od svega ovoga biti išta korisno“, kazao je on.

Na društvenim mrežama otvorena je široka rasprava.

„Novi zakon je dao veoma široka ovlašćenja Centru za socijalni rad. Savjetujem roditelje da dječiju štednju podignu prije stupanja na snagu ovih odredbi, a novi zakon pročitajte jer je korisno znati koliko nam se svakodnevno oduzimanju roditeljska prava“, požalila se jedna od korisnica.

Direktor Centra za socijalni rad Banjaluka Irena Joldžić u razgovoru za CAPITAL pojašnjava da su odredbe koje ovo propisuju bile i u starom zakonu, ali da su se banke sada odlučile da ga primjenjuju.

„Procedura je takva da je roditelj i ranije trebao doći u Centar za socijalni rad da obrazloži zašto će da utroši ta sredstva jer je Centar za socijalni rad zadužen za zaštitu maloljetnih lica“, kaže ona.

Kaže da je cilj svega da se sredstva iskoriste u ono za šta su namijenjena i da ih dobije onaj kome se ona uplaćuju, a to je dijete.

„Nakon podnošenja zahtjeva sprovodi se upravni postupak. Potrebno je utvrditi u koje svrhe će se novac potrošiti nakon čega se izdaje saglasnost“, zaključila je Joldžićeva.

Podsjećamo, Porodični zakon Republike Srpske usvojen je u februaru ove godine, a jedan od ciljeva je bio da se uvedu novi modeli zaštite djeteta i porodice.

Član 335. govori o korištenju i raspolaganju imovinom maloljetnika i u njemu se navodi da imovinom maloljetnika mogu upravljati roditelji samo uz saglasnost organa starateljstva koja se izdaje u formi rješenja nakon sprovođenja upravnog postupka.

CAPITAL

Društvo

POSKUPLJUJE GORIVO U BIH, evo i za koliko…

Cijene nafte na svjetskim berzama su u porastu, a taj trend rasta odraziće se i na bh. prostore, pa tako u narednim danima građane očekuju više cijene goriva za pet feninga po litru.

Naime, kako je za “Nezavisne novine” kazao Đorđe Savić, predsjedavajući Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima Privredne komore Republike Srpske, cijene na berzama su u porastu, ali je u Srpskoj i u proteklom periodu bilo rasta cijena goriva.

“Očekujemo dodatni rast cijene goriva na pumpama za pet feninga”, kazao je Savić i dodao da je berza ta koja diktira cijene i ako se ovakav trend nastavi, građane očekuju više cijene.

Istakao je da je vrlo teško prognozirati šta će se dešavati u narednom periodu, jer se na svjetskim tržištima konstantno mijenjaju cijene.

I Almir Bečarević, stručnjak za energetiku, kazao je za “Nezavisne novine” da je u posljednjih nekoliko dana došlo do povećanja cijene barela nafte na berzama.

“Ako ostanu ove cijene u narednoj sedmici, preko 63 dolara, realno je očekivati da će doći i do viših cijena naftnih derivata na pumpama u BiH”, kazao je Bečarević i dodao da će to biti za pet feninga po litru.

Kako je ranije za “Nezavisne novine” rekla Murisa Marić, izvršna direktorica u Udruženju građana DON Prijedor, ona nije iznenađena.

“Čini mi se da oni koji se bave prometom goriva sjede 24 sata i samo prate šta će se gdje dogoditi kako bi podigli cijene. Nekako uvijek ispadne da u ovakvim situacijama nemamo zalihe”, rekla je Marićeva za “Nezavisne novine”.

Podsjetila je da smo svjedoci kako su cijene goriva proteklih sedmica bile nešto niže.

“Osnovne životne namirnice nisu doživjele pad cijena, a sada će ovo uzrokovati lančano poskupljenje tih namirnica. Čim dođe do povećanja cijena goriva, svi trgovci jedva čekaju da poskupe i osnovne životne namirnice, čije su cijene već sada visoke”, istakla je tada Marićeva.

Nastavi čitati

Društvo

UŽAS U TUZLANSKOM DOMU ZA STARE: Njegovatelj progovorio, građani traže pravdu na ulicama

Nakon tragedije u Domu za stare u Tuzli, u kojoj je stradalo 13 štićenika, počele su da se pojavljuju potresne priče o uslovima u kojima su živjeli najstariji i najnemoćniji.

Jedan od svjedoka svega, Irfan Salkić, koji je u Domu radio kao njegovatelj na praksi, progovorio je o onome što je, kako kaže, bio “horor iza zatvorenih vrata” o nehigijeni, zlostavljanju pacijenata i potkradanju štićenika.

Salkić je za Avaz iznio niz teških optužbi na račun rukovodstva Doma.

Bubašvabe u pelenama
Priča o bubašvabama u pelenama počinje još prije dolaska njegove grupe u Dom.

“Mjesec dana su nas pripremali predavači i bivša direktorica Crvenog krsta Tuzlanskog kantona. Govorili su da su uslovi katastrofalni, da ima bubašvaba. Čak je i moja komšinica odustala od kursa jer je prvog radnog dana, dok je mijenjala pelenu jednoj štićenici, u njoj pronašla bubašvabe. Rečeno nam je da sve što vidimo i što se bude dešavalo mora ostati tajna, inače bismo mogli ostati bez diplome”, priča Salkić.

Kaže da su bili mladi i nisu ni slutili šta ih čeka. Umjesto planirana tri mjeseca, Salkić i dio grupe ostao je devet mjeseci, jer im je bilo žao štićenika koji su prolazili kroz užasne uslove.

On tvrdi da je direktor u ostavci, Bakaljović, sve vrijeme odbijao svaku vrstu kritike ili prijedloga koji bi mogli pomoći tim ljudima.

“Ukazivalo mu se na sve, doslovno na sve. Ne postoje osnovni uslovi za rad. Kateteri se pacijentima mijenjaju golim rukama, bez rukavica. Isto tako ih se presvlači i kupa. Pacijenti nemaju peškire, maramice, higijena je katastrofalna”, ogorčeno kaže Salkić.

Tretman štićenika
On opisuje i poseban tretman nekih štićenika.

Prvi i drugi sprat bili su rezervisani za pacijente “više klase”.

“Tim pacijentima niste smjeli ni ući u sobu. Imali su poseban jelovnik. Na četvrtom, petom, šestom i sedmom spratu smješteni su najteži pacijenti, uglavnom oni čije su porodice u inostranstvu. Jedna soba bila je uređena kao reprezentativna, kada bi neko dolazio u posjetu, pacijent u teškom stanju prebacivao se u tu sobu da bi se stvorio utisak da je sve u redu. Odgovorno tvrdim da su pacijenti zlostavljani i da higijena nije dostojna ni za psa lutalicu, a kamoli za čovjeka”, kaže Salkić za Avaz.

Tvrdi i da je došlo do potkradanja štićenika, od odjeće i nakita do hrane koju im donesu članovi porodice.

“Strogo nam je bilo zabranjeno, na primjer, da pacijentu damo komad dinje koju mu donese porodica. Hrana bi ostala na ormariću, a potom bi osoblje koje završava smjenu izlazilo s punom kesom”, pojašnjava Salkić.

Prema njegovim riječima bilo je agresivanog pristupa prema pacijentima.

Gladni pacijenti
“Ako bi pacijent s demencijom odbio da jede, nije bilo strpljenja ni blagog pristupa, takvi bi jednostavno ostali gladni. Nismo smjeli dugo da se zadržavamo kod pacijenata jer nas je bilo premalo, možda šest negovatelja na sto ljudi”, kaže on.

Poseban slučaj bila je pacijentkinja koja je klekla i molila da je izvedu napolje. Takođe, jedan od najtežih trenutaka bio je kada je pratio jednu pacijentkinju sa plućnom embolijom na Gradinu, nakon čega je ona preminula, a njene lične stvari bile su predmet haosa i svađe među osobljem.

Na pitanje zašto su nepokretni i teško bolesni pacijenti bili smješteni na šesti i sedmi sprat, Salkić odgovara da se sve svodilo na utisak koji se želio stvoriti.

Elitni štićenici
“Na prvom spratu bili su oni koji nisu stvarni pacijenti već štićenici doma, ljudi čije su porodice na visokim funkcijama ili poznate ličnosti. Negovateljima je bilo strogo zabranjeno ulaziti u njihove sobe; o njima se brinilo isključivo medicinsko osoblje, a čak su i čistačice imale posebna sredstva za čišćenje tih soba. Taj sprat bio je reprezentativan, jer ko god bi ušao stekao bi utisak da je sve u redu”, priča on.

Salkić na kraju zaključuje da je njegova jedina želja da se nešto promijeni.

“Proveo sam s tim ljudima dio svoje mladosti i duboko me potreslo sve što se dogodilo. Ali, iskreno, s obzirom na to kako se gore radi, čudo je da nema još više mrtvih”, kazao je Salkić.

Protest građana
Nakon ove tragedije koja se desila 4. novembra danas 8. novembra građani su izašli na ulice Tuzle.

Oni su se okupili na protestu ispred zgrade Uprave policije MUP-a Tuzlanskog kantona iskazujući svoje nezadovoljstvo, te traže ostavke nadležnih.

Veliki nemar i briga o korisnicima Doma i stravičan slučaj požara šokirao je javnost.

Osim ove stravične tragedije, samo sedmicu ranije Tuzlanski kanton je potresla vijest i detalji o podvođenju maloljetnica na prostituciju. Da stvar bude gora, njih dvije su podvođene od strane policijskih službenika.

Početak protesta počeo je minutom šutnje.

Nastavi čitati

Društvo

HOROR IZA ZATVORENIH VRATA! Njegovatelj tuzlanskog Doma za penzionere iznio TEŠKE OPTUŽBE!

Nakon tragedije u Domu za stare u Tuzli, u kojoj je stradalo 13 štićenika, počele su da se pojavljuju potresne priče o uslovima u kojima su živjeli najstariji i najnemoćniji.

Jedan od svjedoka svega, Irfan Salkić, koji je u Domu radio kao njegovatelj na praksi, progovorio je o onome što je, kako kaže, bio “horor iza zatvorenih vrata” o nehigijeni, zlostavljanju pacijenata i potkradanju štićenika.

Salkić je za Avaz iznio niz teških optužbi na račun rukovodstva Doma. Priča o bubašvabama u pelenama počinje još prije dolaska njegove grupe u Dom.

“Mjesec dana su nas pripremali predavači i bivša direktorica Crvenog krsta Tuzlanskog kantona. Govorili su da su uslovi katastrofalni, da ima bubašvaba. Čak je i moja komšinica odustala od kursa jer je prvog radnog dana, dok je mijenjala pelenu jednoj štićenici, u njoj pronašla bubašvabe. Rečeno nam je da sve što vidimo i što se bude dešavalo mora ostati tajna, inače bismo mogli ostati bez diplome”, priča Salkić. Kaže da su bili mladi i nisu ni slutili šta ih čeka. Umjesto planirana tri mjeseca, Salkić i dio grupe ostao je devet mjeseci, jer im je bilo žao štićenika koji su prolazili kroz užasne uslove.

On tvrdi da je direktor u ostavci, Bakaljović, sve vrijeme odbijao svaku vrstu kritike ili prijedloga koji bi mogli pomoći tim ljudima.

“Ukazivalo mu se na sve, doslovno na sve. Ne postoje osnovni uslovi za rad. Kateteri se pacijentima mijenjaju golim rukama, bez rukavica. Isto tako ih se presvlači i kupa. Pacijenti nemaju peškire, maramice, higijena je katastrofalna”, ogorčeno kaže Salkić.

Tretman štićenika
Linker
On opisuje i poseban tretman nekih štićenika.

Prvi i drugi sprat bili su rezervisani za pacijente “više klase”.

“Tim pacijentima niste smjeli ni ući u sobu. Imali su poseban jelovnik. Na četvrtom, petom, šestom i sedmom spratu smješteni su najteži pacijenti, uglavnom oni čije su porodice u inostranstvu. Jedna soba bila je uređena kao reprezentativna, kada bi neko dolazio u posjetu, pacijent u teškom stanju prebacivao se u tu sobu da bi se stvorio utisak da je sve u redu. Odgovorno tvrdim da su pacijenti zlostavljani i da higijena nije dostojna ni za psa lutalicu, a kamoli za čovjeka”, kaže Salkić za Avaz.

Tvrdi i da je došlo do potkradanja štićenika, od odjeće i nakita do hrane koju im donesu članovi porodice.

“Strogo nam je bilo zabranjeno, na primjer, da pacijentu damo komad dinje koju mu donese porodica. Hrana bi ostala na ormariću, a potom bi osoblje koje završava smjenu izlazilo s punom kesom”, pojašnjava Salkić.

Prema njegovim riječima bilo je agresivanog pristupa prema pacijentima.

Gladni pacijenti

“Ako bi pacijent s demencijom odbio da jede, nije bilo strpljenja ni blagog pristupa, takvi bi jednostavno ostali gladni. Nismo smjeli dugo da se zadržavamo kod pacijenata jer nas je bilo premalo, možda šest negovatelja na sto ljudi”, kaže on.

Poseban slučaj bila je pacijentkinja koja je klekla i molila da je izvedu napolje. Takođe, jedan od najtežih trenutaka bio je kada je pratio jednu pacijentkinju sa plućnom embolijom na Gradinu, nakon čega je ona preminula, a njene lične stvari bile su predmet haosa i svađe među osobljem.

Na pitanje zašto su nepokretni i teško bolesni pacijenti bili smješteni na šesti i sedmi sprat, Salkić odgovara da se sve svodilo na utisak koji se želio stvoriti.

Elitni štićenici

“Na prvom spratu bili su oni koji nisu stvarni pacijenti već štićenici doma, ljudi čije su porodice na visokim funkcijama ili poznate ličnosti. Negovateljima je bilo strogo zabranjeno ulaziti u njihove sobe; o njima se brinilo isključivo medicinsko osoblje, a čak su i čistačice imale posebna sredstva za čišćenje tih soba. Taj sprat bio je reprezentativan, jer ko god bi ušao stekao bi utisak da je sve u redu”, priča on.

Salkić na kraju zaključuje da je njegova jedina želja da se nešto promijeni.

“Proveo sam s tim ljudima dio svoje mladosti i duboko me potreslo sve što se dogodilo. Ali, iskreno, s obzirom na to kako se gore radi, čudo je da nema još više mrtvih”, kazao je Salkić.

Protest građana

Nakon ove tragedije koja se desila 4. novembra danas 8. novembra građani su izašli na ulice Tuzle.

Oni su se okupili na protestu ispred zgrade Uprave policije MUP-a Tuzlanskog kantona iskazujući svoje nezadovoljstvo, te traže ostavke nadležnih.

Veliki nemar i briga o korisnicima Doma i stravičan slučaj požara šokirao je javnost.

Osim ove stravične tragedije, samo sedmicu ranije Tuzlanski kanton je potresla vijest i detalji o podvođenju maloljetnica na prostituciju. Da stvar bude gora, njih dvije su podvođene od strane policijskih službenika.

Početak protesta počeo je minutom šutnje.

Nastavi čitati

Aktuelno