Presuda suda Evropske unije uzdrmala je temelje evropske birokratije i otvorila Pandorinu kutiju pitanja o transparentnosti, odgovornosti i odnosima s moćnim farmaceutskim kompanijama.

Sud Evropske unije odlučio je da je Evropska komisija prekršila zakon kada je odbila da objavi tekstualne poruke koje su razmjenjivali predsjednica Komisije Ursula fon der Lajen (Leyen) i izvršni direktor kompanije Pfizer, Albert Bourla.

Prepiska, koja je nastala tokom pandemije COVID-19, odnosi se na dogovore o nabavci vakcina u vrijednosti od više milijardi evra.

Zahtjev za pristup porukama uputio je New York Times, koji je pokrenuo i sudski postupak kada je Komisija tvrdila da „ne posjeduje“ poruke – navodno zato što nisu registrovane kao službeni dokumenti.

Fon der Lajen je još 2021. godine, u intervjuu za New York Times, priznala da je lično komunicirala s Bourlom mjesecima putem SMS poruka i aplikacija, dok su trajali najosjetljiviji pregovori o vakcinama.

Međutim, detalji te prepiske nikada nisu objavljeni, niti su poruke evidentirane kao zvanični dokumenti – što je u suprotnosti sa pravilima EU o čuvanju i dostupnosti javnih informacija.

Šta je odlučio sud EU?
U presudi u predmetu T-36/23, sud u Luksemburgu zaključio je da Evropska komisija nije sprovela adekvatnu pretragu poruka, niti je pružila uvjerljive dokaze da one ne postoje.

Sud je presudio da:

Komisija nije dokazala da je poruke tražila na pravi način.

Sama forma komunikacije (npr. SMS) ne isključuje obavezu čuvanja sadržaja ako je on od javnog interesa.

Postoji pravo javnosti da zna kako su donesene odluke koje su koštale građane milijarde evra.

Koje su posljedice ove odluke?
Pritisak na Komisiju da objavi sadržaj poruka – Sud je dao pravni osnov medijima i javnosti da traže uvid u sve digitalne tragove ove komunikacije.

Otvara se pitanje odgovornosti Ursule fon der Lajen – Ako se dokaže da su poruke skrivene ili namjerno uništene, to bi moglo imati političke i pravne posljedice.

Nova pravila za digitalnu komunikaciju zvaničnika – Presuda bi mogla promijeniti način na koji EU tretira elektronsku komunikaciju, uključujući i poruke poslane preko aplikacija poput WhatsApp-a, Signala ili SMS-a.

Povećanje transparentnosti u nabavkama i ugovorima s farmaceutskim kompanijama – Očekuje se dodatni pritisak civilnog društva da se objave puni ugovori o vakcinama.

Šta slijedi?
Evropska komisija ima pravo žalbe, ali proces bi mogao potrajati mjesecima. U međuvremenu, institucija će biti pod obavezom da dodatno pretraži sve interne komunikacije i, potencijalno, objavi poruke – ako one i dalje postoje.

Ostaje otvoreno pitanje: da li je Komisija pokušala da prikrije prepiske, ili su one zaista izgubljene u pravnoj sivoj zoni digitalne komunikacije?

Milijarde u igri: Koliko su vakcine zaista koštale?
Jedan od najvažnijih aspekata ovog slučaja je novac. Prema dostupnim informacijama, Evropska unija je za nabavku vakcina protiv COVID-19 potrošila milijarde evra. Međutim, detalji o tačnim troškovima i ugovorima između EU i farmaceutskih kompanija, poput Pfizera, nisu u potpunosti transparentni. Presuda u ovom slučaju može otkriti informacije koje bi mogle proširiti sliku o tome koliko su zapravo koštale vakcine i kako su se dogovarali uslovi za distribuciju.