Bio je to, kako su rekli, jedan konstruktivan sastanak. Svi su iznijeli svoje zahtjeve, prohtjeve i ciljeve, spremni da krenu putem kompromisa. Ništa previše, a opet dovoljno da imaju velika očekivanja od novog sastanka, koji je, 10. aprila, planiran u Banjaluci.

Aonda je predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović, stao za mikrofon i postalo je jasno da put (do) nove koalicije, neće biti tako lako prohodan. Vukanović je, u svom kratkom izlaganju, rekao da je očekivao više od sastanka opozicije iz Srpske, Trojke i HDZ BiH, koji je, podsjetimo, u srijedu, prvi put, održan u punom sastavu.

Na pitanje da li se razgovaralo o poziciji ministra bezbjednosti, za koju je predložen, još kraće je odgovorio “pitajte HDZ”.

Наша визија је јасна – желимо напредак и развој Републике Српске на свим пољима!

Без дилеме желимо нове пројекте за нашу земљу, који се могу реализовати од ЕУ фондова. Република Српска заслужује својих 400 милиона евра. Заслужује нове путеве, мостове и школе, не заслужује да… pic.twitter.com/rXvXBcRPfE

— Драшко Станивуковић (@Stanivukovic_D) April 2, 2025

I tu stvari postaju prilično jasne.

–Imate li osjećaj da je Dragan Čović iskren kada kaže da bi izbacio Milorada Dodika i ubacio opoziciju iz Republike Srpske? Ili samo igra igru da kasnije kaže: ja sam htio, ali niste vi htjeli podržati izborni zakon – upitao je Vukanović.

I upravo su izmjene Izbornog zakona, mimo dogovora sa bilo kim, preko delegata Marine Pendeš, upućene u proceduru. Suština je u tome da Hrvati sebi biraju člana Predsjedništva BiH, a ne da to, kao što je do sada bio slučaj, za njih rade Bošnjaci. Kod izbora člana Predsjedništva iz Republike Srpske, ne bi se mijenjalo ništa, a kada je riječ o bošnjačkom članu Predsjedništva BiH, pobijedio bi kandidat koji dobije najveći broj glasova.

Prije nego što krenemo analizirati Čovićeve namjere, valja podsjetiti i na njegovu izjavu da je koalicioni sporazum sa SNSD za sada jedini koji postoji, ali i da sumnja u to da će išta biti potpisano u Banjaluci.

Postavlja se pitanje, kakva je, onda, sudbina potencijalne koalicije? Da li će velika očekivanja završiti malim djelima? I da li bi, upravo Čović, u slučaju takvog ishoda, mogao da bude glavni osmunjičeni?

Politička analitičarka Ivana Marić za Srpskainfo kaže da Čoviću, zapravo, i nije važno ko će mu biti koalicioni partneri, sve dok oni pristaju na evropske zakone, ali i ostavljaju mogućnost da se “proguraju” izmjene Izbornog zakona.

Čović je svjestan da se SNSD ne može tako lako izbaciti iz vlasti zbog tri delegata u Domu naroda. Sve i da pokaže da ima volju za formiranjem nove koalicije, opet je pitanje kako bi oni mogli da otklone blokade od strane SNSD. Mi možemo ostati ovako zarobljeni do narednih izbora. Zanimljivo je i to što vidimo da Nebojša Vukanović, na neki način, odustaje od funkcije ministra bezbjednosti, što znači da se može naslutiti da je HDZ bio protiv njegovog imenovanja. Do sada se vrlo rijetko dešavalo da se iz stranaka upliću jedni drugima u kadrovska rješenja. HDZ, očigledno, ima nešto protiv imenovanja Vukanovića za ministra, tako da će biti zanimljivo posmatrati kako će se sve dalje odvijati, da li će se nastaviti pregovori ili će propasti prije nego što je bilo šta potpisano – kaže Marićeva, dodajući da je sve to politička trgovina.

Komunikolog Mladen Bubonjić, saglasan je da Čoviću nije stalo do koalicionih partnera, nego samo i isključivo do vlastitih interesa.

– Bio bi spreman da s bilo kim koalira, ako bi se ostvarile njegove želje i prohtjevi, a najvažniji mu je Izborni zakon. Tu je, naravno, i pokušaj da se preko opozicije iz Republike Srpske izvrši pritisak na bošnjačke političke partije, koje imaju većinu. U dosadašnjoj kalkulaciji je vjerovatno uvidio da nema neke volje da se uđe u izmjene Izbornog zakona, pa sada dalje kalkuliše – smatra Bubonjić.

Kaže da je pitanje je da li će doći do prekompozicije vlasti, onako kako je to, prvobitno, zamišljeno.

Živa diplomatska aktivnost zbog posjeta visokih međunarodnih zvaničnika BiH sve je više vezana za bezbjednosnu situaciju u zemlji, a sve manje za evropski put i ispunjavanje evropskih zakona.

Naime, Brisel se trudi da se fokus s ustavne krize izazvane sukobom između Banjaluke i Sarajeva oko nadležnosti i ograničavanja djelovanja bh. institucija za provođenje zakona i pravosuđa na teritoriji Republike Srpske ponovo usmjeri na evropski put, ali mu to sve teže polazi za rukom.

Kao što smo već pisali, postoji bojazan da bi, u slučaju da dođe do potrebe jačeg angažovanja EUFOR-a, to poslalo poruku skeptičnim članicama Evropskog savjeta da je BiH bezbjednosni rizik, što bi moglo usporiti, ako ne i zaustaviti evropske integracije zemlje.

Problem predstavlja činjenica da se i među druga dva naroda javlja sve veće nezadovoljstvo trenutnom situacijom.

Osim predstavnika Republike Srpske, i politički predstavnici hrvatskog naroda nezadovoljni su nedostatkom entuzijazma za izmjene Izbornog zakona BiH od strane političkih predstavnika Federacije i opozicije iz Srpske, pa se čini da se ne žure s formiranjem nove koalicije, a i pitanje novog ministra bezbjednosti se sve više dovodi u pitanje. Među strankama s centralom u Sarajevu gotovo da tinja mini-rat između stranaka “trojke” i onih okupljenih oko SDA, jer se međusobno optužuju za popuštanje Miloradu Dodiku, predsjedniku RS, i Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ BiH.

Zbog povećanog bezbjednosnog rizika nedavno je u BiH boravio i Mark Rute, novi generalni sekretar NATO-a, a NATO avioni sve češće nadlijeću prostor BiH, posebno uz granicu između BiH i Srbije, kao što je bilo i u petak, pored aviona EUFOR-a, koji već mjesecima redovno nadlijeće teritoriju BiH.

U BiH se nalaze predstavnici COWEB-a, Grupe za zapadni Balkan u okviru COREPER-a, najvažnijeg tijela na ambasadorskom nivou u okviru Evropskog savjeta, kako bi se upoznali sa situacijom u BiH, a Njemačka i Austrija uvele su sankcije najvišim zvaničnicima RS.

Uskoro u BiH dolaze i Kaja Kalas, visoka predstavnica EU za spoljne poslove i bezbjednost, i Andrej Plenković, premijer Hrvatske, kako bi pokušali oživjeti evropski proces.

Faris Kočan sa Fakulteta za društvene nauke Univerziteta u Ljubljani za “Nezavisne” kaže da mu se čini da se situacija u BiH sve više prati s bezbjednosnog aspekta, u kontekstu evroatlantskih integracija.

“Prvi aspekat je bezbjednost, i jako je vezan na ideju članstva BiH u NATO. Ako vidimo situaciju u Crnoj Gori, od kad je Crna Gora ušla u NATO, nekako postoji veće povjerenje ili manja briga međunarodne zajednice uz bezbjednosnu strukturu države”, smatra on.

Ističe da je BiH već i formalno duboko integrisana u NATO strukture, a smatra da bi članstvo moglo riješiti problem političko-bezbjednosnih kriza u državi.

“A drugi aspekat jeste vezan uz takozvano fazno pridruživanje ili diferenciranu integraciju, gdje sad postoji ideja da u kontekstu ove situacije dolazi do deblokade procesa evropskog proširenja kroz imenovanja pregovarača i usvajanja zakona na državnom nivou nužnih u kontekstu dobijanja pregovaračkog okvira. Takva su barem sad očekivanja od strane međunarodne zajednice, i u tom kontekstu razumijem angažman u BiH u posljednjim mjesecima”, smatra Kočan.

Prema njegovim riječima, vjeruje se da bi jak angažman međunarodne zajednice mogao dovesti do prevazilaženja te političke krize i do pokušaja unapređenja evropskog puta BiH.

“Pogotovo jer postoji ideja da dolaze do nekih promjena na strukturnoj razini, iako niko ne zna ni kakve će biti ni šta će se desiti”, smatra on.

Mihajilica pita: Gdje je završilo dodatnih 7 miliona KM za garažu UKC-a?

Radovi na izgradnji garaže Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske su obustavljeni, izvođač je u blokadi, a uprava UKC iako je najavljivala svečano otvaranje uz trubače ćuti kao zalivena.

Izjavio je ovo narodni poslanik PDP-a, Milanko Mihajilica koji je dodao da ovaj infrastrukturni projekat, jedan od najvećih u Republici Srpskoj, već godinama izaziva kontroverze.

-Dosad je u garažu uloženo više od 40 miliona KM, ali ona i dalje nije završena. Posljednje informacije govore da je Ministarstvo zdravlja odobrilo dodatnih 7 miliona KM za nastavak radova, no izvođač nikada nije primio ta sredstva. Postavlja se pitanje – gdje je nestao taj novac? Kako je moguće da garaža “klizi”, dok sredstva za njen dovršetak nestaju bez traga? Ko je odgovoran za milionske iznose koji su uplaćeni, ali nisu iskorišteni za namjenu koju su građani finansirali? – upitao je Mihajilica i dodao:

-Još jedno ključno pitanje jeste sudbina garaže. Građanima je obećavan besplatan parking, ali sada se spekuliše da bi objekat mogao biti predat privatnom investitoru. Ako su građani već platili izgradnju, da li će sada morati da plaćaju i korištenje? Nakon višegodišnjih odlaganja i nesposobnosti nadležnih da završe projekat, postavlja se pitanje da li je cilj bio od samog početka prebacivanje garaže u privatne ruke? Da li je u pitanju nesposobnost ili sistematska pljačka javnih sredstava?- navodi on.

Dodaje da dok nadležni ćute, javnost zahtijeva odgovore.

-Vrijeme je da se konačno sazna – gdje su milioni?-jasan je Mihajilica.