Connect with us

Banjaluka

STANIVUKOVIĆ “Banjaluka u ovom periodu dobila drugi potpuno afirmativni pozitivni zaokret” (FOTO, VIDEO)

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković rekao je za portal srpskacafe.com i emisiju Banjalučka hronika Elta televizije da je uprava Cepter hotela pokušavala 15 godina da razriješi pitanja koja se tiču hotela Palas.

– Tri godine je bilo razriješavanje imovinsko pravnih pitanja, razriješavanje svih Gordijevih čvorova da bi došli samo u onu situaciju od prošle godine, a to je da porušimo onu ruševinu, ono ruglo i onaj stari hotel Palas i da došemo u situaciju da možemo početi raditi. Onda godinu dana projekta, projekat je koštao million i dvjesto hiljada maraka, plus dvjesto hiljada evra rješenje, 22 miliona je koštao projekat. Da objasnim koliko je to veliki projekat, kada smo nosili u MUP ta protivpožarnu saglasnost, pa morate nositi u elektro za tu saglasnost, pa u toplane za saglasnost za grijanje, dakle sve te saglasnosti trebaju da bi dobili građevinsku dozvolu, projekat je vožen u dva kombija, ta cijena projekta, rušenje je koštalo dva miliona, projekat dva, znači četiri miliona da porušite i da imate papire i onda kređe gradnja na današnji dan 1. oktobra, sto jedan metar visine, 40 hiljada kvadratnih metara, hiljadu mjesta kongresna dvorana, pet zvjezdica, velnes centar, spa centar, restorani i sve to rade naše domaće kompanije. Najveći objekat u istoriji Republike Srpske, najluksuzniji, po svim svjetskim standardima, rekao je Stanivuković.

Istakao je da je Banjaluka u ovom periodu dobila drugi potpuno afirmativni pozitivni zaokret i period upotpunjen najvećim parkovima, spomenicima, najvećim kružnim tokovima, razdobljem zlatnog bana Tise Milosavljevića, vidikovcem, centralnim spomen –  obilježjem.

– Imali ste kritiku da je Ćirilični park betonizacija. Ćirilični park je devet hiljada kvadrata, i mi smo na devet hiljada kvadrata uradili pješačku stazu površine 200 kvadrata. Da li je staza od 200 kvadrata betonizacija na zelenilu od devet hiljada? Apsolutno to ne stoji, moramo da znamo prije nego što pričamo. Kad mi kažemo park Tvrtko I Kotromanić, park u tom kontekstu nije samo trava, nego to su skverovi, trgovi, to su gradski parkovi gdje je igra zelenila uz popločanje, fontanu i spomenik. Tako je svugdje u svijetu. Pa su me kritikovali kakav je to park na kružnom toku, takvih 30 primjera imate u Barseloni, 50 primjera u Parizu, 17 primjera u svim gradovima Evrope. Ono nije kružni tok, ono je ogromna raskrsnica u obliku kruga, ali svojom veličinom prevazilazi koncept tog kružnog toka. Svi kažu mi pravimo trg, ono nije trg, ono je koncept između trga i parka, to je park Tvrtko I Kotromanić, park knjige, Park oslobođenja, Ćirilični park, pravi park je Park Mladen Stojanović. Čak i on je na samoj granici da je pravi park, pravi park po definiciji je Gradski park. Mi smo u ovom gradu radili te plemenite zone, tematske zone koje jesu parkovi kako se na kraju kolokvijalno može reći, ali prostorom bi pravu definiciju mogli staviti skverovi, istakao je gradonačelnik Banjaluke.

Foto: SrpskaCafe

Stanivuković je rekao da je činjenica da je grad morao da uplati sredstva da bi se nastavila izgradnja centralnog spomen obilježja politička i bezobrazna priča Vlade RS  i Palate predsjednika.

– Na kraju grad je uradio što nije trebao da uradi, što nije naša nadležnost. Trideset godina to nije bilo pokrenuto, 30 godina nije bilo idejnog rješenja, nije bilo ništa. Uradimo idejno rješenje, međunarodno, damo 100 hiljada evra, napravimo projekat koji je prezahtjevan, nađemo imovinu vrijednu 12 miliona u centru grada, raspišemo nabavku, izaberemo izvođače i sve u taj process mi smo dali preko deset miliona. Kaže Vlada naš posao je da finansiramo i kako se krenulo praviti – nema novca, i mi damo pola miliona jer moramo dati avans. Pa opet malo, opet Vlada ni million, i onda Vlada krene nešto uplaćivati, Palata predsjednika da bi smo kroz možda osam, devet mjeseci gradnje došli doslovno do toga da se dva miliona jednom uplatilo i posljednjih, jedno četiri, pet mjeseci ni feninga. Danas je dug ustanova Republike Srpske preko dva miliona – kazao je Stanivuković.

Naglasio je da su za vrijeme njegovog mandata otvoreni vrtići u Kuljanima, Debeljacima, na Paprikovcu, u Novoseliji i Boriku, što je preko petsto mjesta.

– Mi smo sada uvećali subvencije na 150 maraka, jesu i privatnici povećali, sad ćemo mi na 200, i doći do 250 – 275, znači napravićemo jednu ekonomsku vrijednost. Znači, ovako ćemo ići, ekonomska cijena koštanja vrtića je 435, 375, 410 maraka, nađe se, znači po ekonomskoj cijeni Centra za predškolsko i privatnih, nađe se neka srednja vrijednost, znači nekih 400 maraka. Javni vrtić košta 165 maraka, 400 minus 165, e taj iznos, recimo 250 maraka mi dajemo i šta roditelja briga ako mu je 250 KM javni i 250 privatni, znači on dobije tu jednakost, što znači da mu mi nadoknađujemo onu razliku od 165 do 400, do te ekonomske. To je koncept koji zastupamo, koji ćemo sprovesti i u koji vjerujemo. Razumjeli ste me, 20 vrtića privatnih prosječna ekonomska vrijednost je 400 maraka, evo 150 maraka da je javni, zaokružujem, 150 maraka da je razlika ta, to mi plaćamo. Mi planiramo da potpuno izjednačavanje bude u narednih šest mjeseci, dodao je Stanivuković.

 

SrpskaCafe

Related Topics:

Banjaluka

TANJA PALAČKOVIĆ PROSLAVILA NIKOLJDAN! “Sveti Nikola nas uči da darujemo druge”

Danas, 19. decembra, Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najpoštovanijih svetitelja među pravoslavnim vernicima. Ovaj dan je posebno značajan za mnoge porodice koje ga slave kao svoju krsnu slavu, među kojima je i odbornica PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka, Tanja Palačković.

Palačkovićeva je u svom domu okupila porodicu, prijatelje i goste kako bi zajednički obeležili ovaj važan praznik. Tom prilikom istakla je značaj porodičnog okupljanja i tradicije koju Sveti Nikola simbolizuje.

– “Ovo je krsna slava moje porodice i blagoslovljeni smo da se okupljamo svake godine i da nas svake godine ima sve više. Sveti Nikola nam je ostavio u amanet da danas darujemo druge, pa je ovo poseban dan i za sve najmlađe. Braćo, neka nam je srećna krsna slava!” – poručila je Palačkovićeva uz simbolično posluženje gostiju i poklone za najmlađe.

Ovaj dan, osim porodičnog slavlja, podseća na humanost i nesebično deljenje, što je u duhu Svetog Nikole. Mnogi vernici na ovaj praznik nastoje da pomognu onima kojima je pomoć potrebna, što je tradicija koju je i Tanja Palačković posebno naglasila.

Sveti Nikola Čudotvorac, poznat kao zaštitnik dece, moreplovaca i putnika, svojim primerom pokazuje put milosrđa, pa je Nikoljdan postao simbol radosti i solidarnosti među pravoslavnim vernicima.

Nastavi čitati

Banjaluka

NEBOJŠA DRINIĆ “Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice”

Odbornik PDP-a Nebojša Drinić uputio je čestitke svim vjernicima koji danas slave Svetog Nikolu, prisjećajući se porodične tradicije i duhovnog nasljeđa svog kraja.

„Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice – uvijek dočekujemo s radošću i ponosom. Brat i ja zajedno smo bili u crkvi u Razboju, gdje smo kao djeca prvi put molili Boga i duhovno sazrijevali. Danas radost dijelimo s našim bratancem Markom, podsjećajući ga na naše korijene.

S posebnim ponosom pričamo o našem pretku, Đurađu Driniću, prvom svešteniku i neimaru crkve u našem selu. On je ostavio neizbrisiv trag, a duh Svetog Nikole, koji simbolizuje dobrotu, skromnost i milosrđe, vodi nas kroz život.

Srećna i od Boga blagoslovena slava svim poštovanim domaćinima i dragim ljudima!“ – poručio je Drinić.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”

Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.

Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod  da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.

Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).

Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.

Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?

Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.

Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…

Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?

Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.

U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?

Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.

Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?

Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.

“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?

Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?

Piše: Marina Majkić Miletić

Banjaluka.net

Nastavi čitati

Aktuelno