Nakon što je Ljubiša Petrović u proteklih šest godina zabilježio trijumfe na redovnim lokalnim izborima i uspješno preživio referendum o opozivu, njegovo isključenje iz Srpske demokratske stranke (SDS) otvorilo je krizu nesagledivih razmjera unutar ove političke organizacije.

Potez vrha stranke nametnuo je pitanje da li je SDS, koji je na proteklim opštim izborima izgubio status vodeće opozicione snage u Republici Srpskoj, ovim rezom praktično prepustio kontrolu nad Bijeljinom — drugim po veličini gradom u Srpskoj i višedecenijskom, gotovo neosvojivom bastionu te stranke.

Politička težina čovjeka koji je rušio rekorde
Da bi se razumjele razmjere ovog potresa, neophodno je sagledati Petrovićev politički profil u gradu sa više od 110.000 birača:

2020. godina: Na opšte iznenađenje pobijedio je dugogodišnjeg gradonačelnika Miću Mićića.

2023. godina: Ubjedljivo je odbranio poziciju na referendumu za opoziv, porazivši široku koaliciju predvođenu SNSD-om.

2024. godina: Osvojio je novi gradonačelnički mandat na lokalnim izborima.

Dvije godine kasnije, SDS u Semberiji nalazi se na prelomnoj tački. Lider stranke Branko Blanuša imenovao je Sretena Vučkovića za povjerenika Gradske organizacije SDS-a Bijeljina, no u samom povjereništvu za sada vlada oprez.

„Nisam davao izjave od kada sam imenovan za povjerenika. Očekujem da u najskorije vrijeme bude konferencija za štampu, pa ćemo se tek onda oglasiti”, kratko je poručio Vučković u telefonskom razgovoru za Nezavisne novine.

„Rukovodstvo baš boli briga za Petrovića”
Politički analitičari upozoravaju da je rukovodstvo stranke ovim potezom stvorilo vakuum koji će teško popuniti.

„Očigledno je da SDS trenutno ne računa ni na Ljubišu Petrovića ni na Bijeljinu kao jedno od najjačih uporišta. Legitimna pitanja su kako će SDS to nadomjestiti i ko će preuzeti kormilo nakon Petrovića, koji i dalje tvrdi da je član SDS-a. Mislim da SDS i rukovodstvo trenutno baš boli briga za Petrovića, a time i za članove SDS-a u gradu u kojem je on gradonačelnik”, ocjenjuje banjalučki novinar Elvir Padalović.

Bunt odbornika: „Isključili su najboljeg igrača, Blanuša mora otići”
Iz bijeljinskog ogranka stranke stižu direktne optužbe na račun stranačke centrale. Šef Kluba odbornika SDS-a u Bijeljini Slavko Jović upozorava da se ovakvim odlukama urušava pozicija stranke u cijeloj Republici Srpskoj, podsjećajući da je Bijeljina po prvi put u istoriji ostala bez ijednog narodnog poslanika.

„Odlukom Branka Blanuše slabi se SDS. Ako ćemo sportskim rječnikom — isključujete najboljeg i najjačeg igrača tima. Jedino razumno rješenje je da aktuelni predsjednik stranke podnese ostavku i da Glavni odbor poništi odluku o isključenju Petrovića, vrati mu Povjereništvo i da se krene u konsolidaciju”, izričit je Jović.

Žalba na isključenje i repovi opštih izbora
Petrović je već uputio zvaničnu žalbu Glavnom odboru SDS-a, osporavajući statutarnu utemeljenost odluke o prekidu članstva i tvrdeći da je proces praćen proceduralnim manipulacijama. U obraćanju javnosti nije štedio oštre riječi na račun Blanuše, nazvavši ga „trostrukim gubitnikom i marionetom dijela stranke koji strepi za sopstvenu egzistenciju”.

Iza kulisa ovog sukoba stoje i razmimoilaženja sa proteklih opštih izbora:

Zamjerke Petroviću: Dio stranke ne može mu oprostiti što je tokom kampanje otvoreno podržao kandidaturu lidera Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića za člana Predsjedništva BiH, umjesto zvaničnog kandidata SDS-a Marinka Božovića.

Izborni debakl vrha: Obojicu kandidata opozicije ubjedljivo je porazila SNSD-ova Željka Cvijanović, dok je stranački lider Branko Blanuša izgubio trku za predsjednika Republike Srpske od Save Minića (SNSD).

I dok jedni u stranci vjeruju da bi se Petrović nakon sjednice Glavnog odbora mogao vratiti „na velika vrata”, drugi smatraju da je jaz nepremostiv — što vlastima u Banjaluci širom otvara vrata za preuzimanje kontrole nad Semberijom.

Nakon Hrvatske i Crne Gore, gdje su lisice na rukama visokih političkih i biznis funkcionera postale redovna pojava, pravosudni rezovi zahvatili su i Srbiju. Za to vrijeme, Bosna i Hercegovina ostaje usamljeno ostrvo na Balkanu gdje su krupne ribe i dalje van domašaja istražnih organa, a zemlja tone među četiri najkorumpiranije države u Evropi.

Ovih dana javnost u regionu svjedoči udaru pravosuđa u Beogradu, gdje je iza rešetaka završio vlasnik Alta banke Davor Macura, ali i ključni policijski rukovodioci — načelnik Uprave kriminalističke policije Marko Kričak i načelnik Službe za suzbijanje kriminala Boško Sekulović.

Kako komšije „čiste redove”: Od ministara do čelnika javnih preduzeća
Ovakve akcije nisu izuzetak, već postaju pravilo u susjedstvu:

Crna Gora: Tokom februara privedeni su bivša ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić, kao i nekadašnji direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović.

Hrvatska: USKOK ne posustaje — uhapšen je bivši gradonačelnik Nove Gradiške Vinko Grgić, načelniku opštine Nova Kapela Ivanu Šmitu određen je istražni zatvor zbog sumnje u primanje mita, dok je podignuta optužnica i protiv Josipa Škorića, bivšeg predsjednika Uprave „Hrvatskih cesta”.

Za razliku od susjeda, spektakularne akcije hapšenja nosilaca najviših funkcija u Bosni i Hercegovini praktično su endemska rijetkost.

Poražavajuća statistika: Prijave rastu, istrage se gase
Podaci nevladinog sektora razotkrivaju razmjere institucionalne paralize. Damjan Ožegović, viši istraživač u Transparency Internationalu BiH, upozorava da pravosuđe u BiH sistemski ignoriše koruptivna djela.

„Institucije ne procesuiraju prijave do kraja: 54 odsto prijava završava naredbom o nesprovođenju istrage, a skoro 30 odsto se obustavi nakon pokretanja. Broj istraga za korupciju je 2016. godine iznosio 618, dok je 2025. pao na svega 359. Kada je riječ o visokoj korupciji, prošle godine pokrenuto je tek 28 istraga”, ističe Ožegović.

Dodatni problem predstavlja kaznena politika sudova:

Čak 43,4 odsto osuđujućih presuda svodi se na uslovne kazne;

U ukupnoj strukturi presuda za korupciju, tek svaka deseta odnosi se na funkcionere na visokom nivou.

Time se, ocjenjuje Ožegović, u društvu stvara opasna klima nekažnjivosti i šalje poruka da se korupcija isplati.

Zid bez političke volje
Novinar Dejan Šajinović naglašava da pritisak Evropske unije ne može nadomjestiti nedostatak stvarne političke volje na domaćem terenu.

„EU vas može pritisnuti da usvojite zakone, ali ne može ništa učiniti ako nosioci funkcija ne žele da ih primjenjuju. Potrebna je famozna politička volja koja bira ljude od integriteta. Tu ne pomaže Brisel, već domaća javnost koja mora dati mandat onima koji žele promjene, kao što je to bio slučaj u Srbiji. Dok se to ne desi u BiH, napretka nema”, jasan je Šajinović.

Predmeti iz fioka i put iz pritvora u poslaničke klupe
Iako Tužilaštvo BiH u izvještajima za 2025. godinu navodi slučajeve visoke korupcije, riječ je o postupcima koji godinama tapkaju u mjestu:

Bivši direktor Granične policije BiH Zoran Galić nalazi se u bjekstvu;

Bivši predsjednik Suda BiH Ranko Debevec i bivši direktor OBA-e Osman Mehmedagić Osmica suočeni su s optužnicama, ali bez pravosnažnih ishoda;

Bivši ministar bezbjednosti Nenad Nešić, osumnjičen za višemilionske zloupotrebe, brani se sa slobode.

Apsurd domaćeg sistema najbolje oslikava upravo činjenica da akteri nezavršenih korupcijskih afera nastavljaju političku karijeru — Nešić je na opštim izborima u oktobru 2026. osvojio mandat i uskoro sjeda u poslaničke klupe Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

– Imovina nekadašnje „Drvne industrije Vlasenica“ prodata je preduzeću „ECOPLAST“ d.o.o. Vlasenica, čiji je vlasnik načelnik ove opštine Miroslav Mićo Kraljević (SNSD), za 1,62 miliona KM, pri čemu je u novcu uplaćeno 527.188 KM, dok je preostalih 1,09 miliona KM uračunato na osnovu ranijih potraživanja tog preduzeća.

Prema rješenju suda od 27. oktobra 2026. godine, „ECOPLAST“ je proglašen kupcem nekretnina na drugom ročištu za javno nadmetanje održanom 31. jula ove godine.

Predmet prodaje bili su zemljište i objekti nekadašnjeg fabričkog kompleksa, koji obuhvataju lakirnicu, pakeraj, magacine, fabrički krug, upravnu zgradu sa prodajnim prostorom i ekonomsko dvorište.

Procijenjena vrijednost imovine iznosila je 4,87 miliona KM, pa je postignuta cijena od 1.624.202,96 KM iznosila tačno trećinu procijenjene vrijednosti, što je u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku Republike Srpske koji dozvoljava takav popust na drugom ročištu.

Sudskim rješenjem naložene su predaja nekretnina u posjed novom kupcu i promjena prava vlasništva u zemljišnim knjigama sa dosadašnjeg vlasnika na „ECOPLAST“.

Drvna industrija Vlasenica decenijama je bila jedan od nosilaca privrednog razvoja ove opštine. Vlada Republike Srpske je 2008. godine kupila tadašnju Fabriku stilskog namještaja „10. avgust“ za 3,2 miliona KM i formirala „Drvnu industriju Vlasenica“, uz obećanja o obnovi proizvodnje i zapošljavanju 150 radnika.

Međutim, preduzeće je ubrzo zapalo u teške finansijske probleme i otpuštanje radnika, a prodajom kompleksa konačno je promijenilo vlasnika.

(BN) Foto: BN