Grad Banjaluka pokrenuo je inicijativu za uvođenje školskih uniformi kroz pilot-projekat koji bi obuhvatio oko 300 učenika nižih razreda u dvije osnovne škole, ali Ministarstvo prosvjete i kulture RS još nije dalo saglasnost, ukazujući na niz nerazjašnjenih pitanja o realizaciji.

Upozorenje stručnjaka

Istovremeno, stručnjaci upozoravaju da uniforme mogu ublažiti vidljive socijalne razlike među djecom, ali ne rješavaju suštinske probleme prihvatanja i identiteta, koji se u savremenom društvu sve više oblikuju pod uticajem vršnjaka, brendova i društvenih mreža.

Kampanja Grada “Generacije bistre glave”

Milada Šukalo, projekt menadžer Grada Banjaluka, za “Nezavisne novine” pojašnjava da su u okviru kampanje Grada “Generacije bistre glave” promovisali školske uniforme kao jedan od problema koji je prepoznat u zajednici zbog velike razlike među djecom u odijevanju i ponašanju.

“A sve da bismo ih motivisali da se takmiče po znanju i vrlinama, a manje po tome koliko skupu odjeću nose. Inicijativa gradonačelnika Draška Stanivukovića je bila da krenemo sa pilot-projektom, koji bi trebalo da obuhvata djecu od prvog do trećeg razreda u jednoj gradskoj i jednoj prigradskoj školi u Banjaluci”, navodi Šukalo.

Pilot-projekat obuhvatio bi 300 djece

Planirano je da u dvije banjalučke škole taj pilot-projekat obuhvati 300 djece.

Prema njenim riječima, takvu inicijativu uputili su Ministarstvu prosvjete i kulture RS, a da bi dobili njihovu saglasnost, tj. da podržavaju ovaj projekat, kroz koji bi vidjeli na koji način će sve funkcionisati.

“Nažalost, odgovor na tu inicijativu nismo dobili, a čak smo slali i urgenciju, ali ništa.

Odlučili smo da ne odustanemo sa kampanjom, te smo pozvali savjete roditelja, jer su nam se roditelji iz različitih odjeljenja javljali da se žele pridružiti ovoj akciji”, rekla je ona.

Uniforma rađena zajedno sa roditeljima i stručnjacima

Ideja je, navodi ona, da onim razredima u kojima se roditelji usaglase da prihvataju ovu inicijativu Grad Banjaluka dodijeli uniforme, koje se sastoje od četiri kompleta, po dva komada ljetne i zimske uniforme.

“Uniforma je rađena zajedno sa roditeljima i stručnjacima, a vodili smo računa da bude u tegetplavoj i bijeloj boji, po uzoru na zmijanjski vez, odnosno da ti motivi budu nešto po čemu će banjalučke uniforme biti prepoznatljive. Vodilo se računa i o dizajnu koji je malo formalniji, ali se radi o pamučnim i elastičnim materijalima koji obezbjeđuju maksimalnu udobnost djeci”, pojasnila je Šukalo.

Iskazala je nadu da će resorno ministarstvo i ostale institucije shvatiti da ovo nije politička tema, već zdrava praksa za djecu koja će umanjiti klasne razlike.

“Mi smo pripremili i inicijativu, gdje ćemo sa ovim projektom pozvati Vladu i resorno ministarstvo da se u vidu projekta dugoročno pokrije cjelokupni osnovnoškolski uzrast”, ističe ona.

Ko će nabavljati uniforme?

Ideja je, kako kaže, da osnovni set uniformi nabavlja lokalna zajednica, a poslije, ako bi bilo na nivou Republike, i resorno ministarstvo, a da se roditeljima omogući eventualno, ukoliko žele kupiti dodatno, da imaju tu mogućnost.

Iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske kazali su da su primili inicijativu Grada Banjaluka, kojom se traži saglasnost za realizaciju pilot-projekta uvođenja školskih uniformi.

“Nakon razmatranja dostavljene inicijative, Ministarstvo je ukazalo na više nerazjašnjenih pitanja koja se odnose na izbor škola obuhvaćenih projektom, način finansiranja, definisanje izgleda uniformi, kao i metodologiju praćenja implementacije i evaluacije projekta. S tim u vezi, Ministarstvo je uputilo odgovor Gradu Banjaluka sa ciljem dodatnog pojašnjenja navedenih elemenata”, pojašnjavaju iz nadležnog ministarstva.

Podsjećaju da Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju nije propisano obavezno nošenje školskih uniformi.

Takođe, Etičkim kodeksom za radnike i učenike osnovnih škola već su definisana pravila oblačenja učenika, odnosno jasno je precizirano šta nije dozvoljeno nositi tokom boravka u školi, na nastavnim časovima i u okviru drugih oblika vaspitno-obrazovnog rada.

Riječ psihologa

Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, kazala je za “Nezavisne novine” da živimo u vremenu u kojem su djeca i adolescenti sve ranije izloženi pritiscima da kroz izgled “kažu ko su”.

“Brendovi, društvene mreže i vršnjačke grupe vrlo brzo postaju mjerilo vrijednosti, ko nosi ‘original’, ko ‘fejk’, ko pripada, a ko je isključen. U takvom svijetu, odjeća često prestaje biti samo funkcionalna potreba i postaje sredstvo identifikacije, ali i etiketiranja”, kazala je Savanović Zorićeva.

Ističe da uniforme mogu imati uticaj na razvoj identiteta, ali ne na način na koji se često misli.

“Kod mlađe djece, uniforme mogu donijeti osjećaj sigurnosti i strukture. Međutim, kod adolescenata, koji su u fazi intenzivnog traganja za identitetom, potreba za izražavanjem kroz izgled je razvojno očekivana. Ako im se taj kanal potpuno zatvori, oni će ga pronaći na drugim mjestima – kroz ponašanje, stavove ili čak bunt”, kazala je ona.

Potreba za izražavanjem ne nestaje

Kako je pojasnila, uniforme privremeno smanjuju potrebu za izražavanjem kroz izgled.

“Ali suštinski – ne. Potreba za izražavanjem ne nestaje, ona se samo premješta. Pitanje je da li ćemo djecu učiti da izražavaju sebe na zdrav način ili ćemo ih gurati u prikrivene oblike dokazivanja”, kazala je Savanović Zorićeva.

Pojašnjava da odjeća ima značajan psihološki efekat, posebno u osjetljivim godinama.

“Dijete koje osjeća da ‘ne pripada’ po izgledu često razvija nesigurnost, povlačenje ili potrebu da se dokazuje na druge načine. Uniforme mogu ublažiti taj pritisak, ali neće riješiti dublji problem, potrebu za prihvatanjem i validacijom”, kazala je Savanović Zorićeva.

Kako je rekla, uniforme mogu djelimično smanjiti vršnjačko poređenje i socijalne razlike.

“One mogu ugasiti vidljive razlike u odjeći, ali djeca će vrlo brzo pronaći nove markere razlika – patike, telefoni, ponašanje, društveni status. Socijalne razlike ne nestaju uniformom, samo mijenjaju oblik”, kazala je Savanović Zorićeva.

Pojašnjava da uniforme mogu pojačati osjećaj pripadnosti grupi “mi smo ta škola”. “To može biti pozitivno, naročito kod mlađe djece. Ali pripadnost koja se gradi samo spolja, bez emocionalne sigurnosti i prihvatanja, ostaje površna”, ističe ona.

Kako je rekla, uvođenje uniformi u škole zavisi od uzrasta, te dodaje da mlađa djeca češće prihvataju pravila bez otpora.

“Adolescenti, s druge strane, mogu reagovati buntom, otporom ili pasivnim nezadovoljstvom, jer im je autonomija ključna razvojna potreba”, poručila je Savanović Zorićeva.

Uniforme mogu biti alat, ali ne i odgovor

Prema njenim riječima, uniforme nisu ni čarobno rješenje, ni nužno problem. “One mogu biti alat, ali ne i odgovor. Ako ih uvodimo, važno je da znamo zašto to radimo. Ako je cilj smanjiti vršnjačko nasilje, osjećaj manje vrijednosti i podjele, onda moramo raditi mnogo dublje: na emocionalnoj pismenosti, odnosima u razredu, ulozi nastavnika i roditelja. Jer dijete koje se osjeća vrijedno neće svoju vrijednost tražiti u logotipu na majici. A dijete koje se ne osjeća prihvaćeno pronaći će način da to pokaže, bez obzira na uniformu”, rekla je ona i zaključila da u svijetu u kojem djecu sve više “mjerimo” kroz ono što nose, možda nije pitanje samo šta će obući, nego šta im pomažemo da izgrade iznutra.