Connect with us

Banjaluka

Suđenje Aleksandru Džombiću: “Alumina” bi mogla da vrati sporni kredit

Viši privredni sud Republike Srpske poništio je presudu kojom je “Alumina” oslobođena obaveze da kao jemac vraća milionski kredit koji je Investiciono razvojna banka (IRB) Republike Srpske dala “Energoliniji” te slučaj vratio prvostepenom sudu na novo suđenje.

Ovo je u banjalučkom Okružnom sudu rečeno na suđenju  bivšem  premijeru Srpske Aleksandru Džombiću koji je optužen za zloupotrebe pri dodjeli tog kredita.

Njegov advokat Zoran Bubić tu presudu je dostavio sudu kao dokaz, te istakao da to sada znači da trenutno na snazi ugovor i obaveza vraćanja kredita.

Pojasnio je da je prvo Vrhovni sud RS poništio odluku Višeg privrednog suda RS kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Bijeljini.

– Tom presudom ugovor kojim jer regulisano da “Alumina” kao jemac vraća kredit je proglašen ništavnim, a sada je ta odluka poništena. Viši privredni sud je slučaj je vratio na novo suđenje – rekao je Bubić.

Vještak odbrane, diplomirani ekonomista Aleksandar Čolić kazao je da na osnovu finansijskih pokazatelja firme “Alumina” ne bi bilo problema da to preduzeće vrati sporni kredit.

– „Alumina“ je tokom 2022. godine ostvarila prihod od 389.531.077, a vrijednost imovine je bilo oko 290.808.551 KM – rekao je Čolić te dodao da je neto dobit bila oko 28 miliona maraka.

Republički tužilac Radenko Jankovića je upitao kako bi “Alumina” vraćala sporni kredit ako je, kako je navedeno u nalazu vještaka, na njenom računu ostalo oko 836.000 KM.

Vještak Čolić je kazao da bi kredit mogao da se vrati iz imovine, te je pojasnio da je “Alumina” u 2022. godini naplatila 27 miliona više nego je fakturisala.

Pojasnio je da je “Alumina” ostala sredstva, odnosno razliku između onoga što je na računu i dobiti potrošila na druge namjene. Vještak nije mogao da odgovori na pitanje tužioca zašto “Alumina” nije vratila kredit.

Takođe je kazao  da nisu ni analizirali raniju odluku IRB-a kojom je prvi zahtjev za dodjelu kredita “Energoliniji” odbijen.

Tužilac Janković je kazao je, da između ostalog, zahtjev za kredit odbijen zato što je firma bila prezadužena, zavisila od jednog kupca i dobavljača, a jemac “Alusil” bio u gubitku,  te je upitao šta se promijenilo u odnosu na period kada je kredit odbijeni do perioda kada je odobren. Vještak  je rekao da ne može da odgovori na to pitanje.

Republičko tužilaštvo tereti Džombića za zloupotrebi službenog položaja prilikom dodjeljivanja 19,4 miliona KM kredita Investiciono – razvojne banke “Energoliniji”. Navodi se da je  bio svjestan da kredit neće moći biti vraćen zbog nesposobnosti firme.

Terete ga  da je zvao tadašnjeg direktora IRB RS Milenka Pavlovića, kako bi ga ubijedio da treba da prihvati zahtjev za kredit “Energoliniji”. Pavlović je to odbio i dao ostavku, a nakon toga je pomenuto preduzeće ponovo podnijelo zahtjev za kredit od 19,4 miliona, a Džombić je 16. februara 2012. godine potpisao odluku o odobravanju kredita.

Troškovi vještačenja

Odbrana Aleksandra Džombića vještačenje koje je uradio Aleksandar Čolić, odnosno firma “Profi nova” u kojoj radi, platila je 17.550 KM.

Sudu su dostavili fakturu sa navedenim iznosom, kao dokaz da su izmirili obaveze po tom osnovu.

Advokat Zoran Bubić je pojasnio da je nalaz koštao 15.000 KM plus porez na dodatnu vrijednost (PDV) za tri mjeseca rada i njegovu izradu.

Related Topics:

Banjaluka

STANIVUKOVIĆ “Podrška Banjaluke našem Sergeju koji je sinoć PROSLAVIO ROĐENDAN”

Priča mladog Sergeja i njegove majke Svjetlane ujedinila je cijelu regiju, podsjetivši sve koliko su upornost, ljubav i zajedništvo moćni čak i u najtežim trenucima. Njihova borba, puna straha, neizvjesnosti, ali i nevjerovatne snage, postala je simbol nade za mnoge porodice koje se suočavaju sa sličnim izazovima.

Nakon dugog puta, Svjetlana je nedavno osnovala udruženje „Korak do buđenja“, želeći da pruži oslonac svim roditeljima i djeci koji prolaze isti put kao ona i Sergej – put koji je rijetko ravan, ali pokazuje da je svaka pobjeda moguća kada zajednica stoji uz vas.

Grad Banjaluka, kao i do sada, ostaje uz njih.

„Sergejeva priča ujedinila je regiju, a njegova majka nas je naučila životnu lekciju o tome kako nikada ne treba odustajati, čak i kada se čini da ne postoji izlaz. Oni su primjer da u zajedništvu ne postoji nemoguće.

Zbog svega toga, Sergejeva majka Svjetlana nedavno je osnovala udruženje ‘Korak do buđenja’, koje će biti oslonac ljudima koji prolaze ono što su ona i njena porodica prošli, i na tom putu ima moju iskrenu podršku, kao i za sve do sada.

Segi, srećan rođendan, a svaki sljedeći ćemo dočekivati sa još više radosti – znam da će tako biti”, kazao je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VODA U BANJALUCI! Neradnik Ninković glumi brižnost, a ćuti o ENORMNOM POSKUPLJENJU STRUJE

Dok gotovo svi gradovi Republike Srpske već odavno imaju znatno više cijene vode – od 1,36 KM u Laktašima, 1,49 KM u Trebinju, 1,50 KM u Tesliću, pa do 1,55 KM u Doboju – Banjaluka je godinama držala nerealno nisku cijenu od 0,94 KM, što je ozbiljno potkopavalo stabilnost najvećeg vodovodnog sistema u Srpskoj. Povećanje cijene na 1,56 KM, koje “Vodovod” predlaže, nije luksuz, nego nužan korak da preduzeće preživi.

I dok gradonačelnik Draško Stanivuković i “Vodovod” argumentima i brojkama objašnjavaju zašto je korekcija opravdana, najpoznatiji neradnik Srpske – Ljubo Ninković – ponovo glumi brigu za građane.

Obezglavljen bez svog vođe Đajića, koji se zabavio samim sobom, Ninković sada kuka oko vode, dok o poskupljenju već preskupe struje svojih stranačkih kolega ne smije ni da pisne.

Činjenice koje Ninković uporno ignoriše, kao što ignoriše i svoj posao na koji mjesecima ne dolazi su da “Vodovod” jasno navodi da su troškovi preduzeća porasli za 5,1 milion KM, i to zbog: drastičnog rasta cijena struje koje nam slijedi, viših cijena hemikalija za preradu vode, skupljeg održavanja cjevovoda, troškova Instituta za javno zdravstvo, PTT usluga i distribucije računa, rasta minimalca.

Istovremeno, Ustavni sud je ukinuo distributivni trošak, što je dodatno pogodilo sistem. “Vodovod” ne traži poskupljenje da bi ostvario profit, nego da bi preživio, nastavio stabilno da radi i obezbijedio uredno vodosnabdijevanje u Banjaluci i okolnim opštinama.

Da se banjalučki “Vodovod” nalazi u istim uslovima kao vodovodi u drugim gradovima, imao bi dobit od 12 miliona KM, što je gradonačelnik i naglasio.

Stanivuković: Banjaluka ima najnižu cijenu u Srpskoj

– „Mi samo usklađujemo cijenu najvećeg vodovoda u Republici Srpskoj sa cijenama vodovoda u opštinama koje su veličine jednog banjalučkog naselja. Ne vidim šta tu nije logično.“ – poručio je Stanivuković.

Dodao je i da ljudi u “Vodovodu” rade izuzetno težak posao, ali odgovorno i profesionalno, odbacujući tvrdnje o lošem poslovanju.

A šta radi Ninković?

Umjesto da se bavi zakazivanjem Skupštine, Ninković mlati praznu slamu i traži „potpune informacije“, iako su i brojke i razlozi već više puta iznijeti u javnost.

Nema reakcije na poskupljenje struje, koje će direktno pogoditi sve građane Srpske. Nema reakcije na odluke svojih partijskih kolega. Nema ni elementarnu hrabrost da građanima kaže istinu – da je Banjaluka godinama imala najjeftiniju vodu i da se ovakav nivo cijene više ne može održavati.

Ali zato ima hrabrosti da glumi populistu svaki put kada treba napasti gradonačelnika ili javna preduzeća koja za razliku od njegovih stranačkih podobnika zaista rade svoj posao, a nema problem ni sa tim da mjesečno uzima od 5000 do 10 000 KM za posao koji ne radi.

Poskupljenje vode je – htio to Ninković priznati ili ne – potpuno opravdano i neminovno, kao i u svim drugim lokalnim zajednicama širom Srpske.

Jedino što je neodrživo jeste Ninkovićeva politička predstava. Kako voda poskupi, on počne da glumi spasitelja, ali čim struja poskupi, a njegovim partijskim kolegama to odgovara – onda zavlada muk.

I možda građani još malo trpe poskupljenja, ali sve manje trpe – Ninkovića.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

NEVJEROVATNA ISTORIJA! Banjaluka i Sarajevo ispijali kafu decenijama prije Evrope!

Prva kafana u Banjaluci otvorena je još davne 1617. godine.

Držao ju je izvjesni Seid na desnoj obali Vrbasa, naspram Kastela. Bila je odmah pored puta koji je preko mosta vodio kroz Tvrđavu, a imala je doksate nad vodom-

Dakle Banjaluka , ali i Sarajevo (1592. godine) imali su kafane prije Pariza (1671) i Beča (1683).

Sam čin prženje “kahve” je u Osmanskom carstvu bio državni monopol, tako da ni kafedžije a ni privatnici nisu smjeli pržiti kafu.

Prženje se obavljalo u državnim pržionicama zvanim tahmis. Prihode tahmisa država je izdavala u zakup.

Poznato je da je 1866. godine izdan banjalučki tahmis u visini od 6 500 groša za godinu dana, piše bosnae.

Najveću potrošnju kafe u Bosanskom ejaletu imalo je Sarajevo, Bijeljina i Banjaluka. Obzirom da je u navedenim mjestima propisana količina uvijek bila ispijena pije kraja godine, kao surogat kafi, koristio se nohut ili leblebija, koja se pržila i mljela.

Blink

Nastavi čitati

Aktuelno