Inflacija u Srpskoj nije zaobišla ni ugostiteljski sektor, pokazuju zvanični podaci, a predstavnici ove branše najavljuju da će vjerovatno doći do novog rasta cijena.

To će se, po svemu sudeći, dogoditi početkom predstojeće ljetne sezone, kada naša radna snaga iz ugostiteljstva masovno sezonski prelazi u druge zemlje, najčešće na primorje.

Prema Informaciji o makroekonomskim pokazateljima Republike Srpske, dokumentu Ministarstva finansija RS, može se zaključiti da je ceh u kafanama za godinu dana povećan za deset odsto.

“Najveći rast cijena, na godišnjem nivou, januar 2025. godine u odnosu na januar 2024. godine, zabilježen je u odjeljku restorani i hoteli (9,3 odsto) usljed povećanja cijena u grupama restorani, kafići, barovi od 10 odsto i usluge smještaja od 7,3 odsto”, navedeno je u ovoj informaciji.

Goran Kurtinović, član Upravnog odbora Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma Republike Srpske “Horeca”, procjenjuje da je rast cijena u ugostiteljstvu u proteklih godinu dana vjerovatno bio i veći nego što su to predočile institucije.

“Mislim da su svi artikli cjenovno rasli više od deset odsto”, rekao je Kurtinović za “Nezavisne novine”.

Na pitanje da li se, pošto stiže sezona, što donosi i manjak radnika u ovoj branši, očekuje novo povećanje cijena, on odgovara – vjerovatno.

“Vjerovatno ćemo opet morati obećavati nemoguće uslove da bismo zadržali radnike, a to se već odavno ne može isplaćivati iz dobiti poslodavaca, već se to mora učiniti kroz povećanje cijena”, najavljuje Kurtinović.

Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana DON Prijedor, kaže da je u pitanju loša vijest za potrošače.

“Nedostatak radne snage neće se riješiti povećanjem cijena. O tome se trebalo razmišljati prije par godina. Cijena kafe je i danas prilično povisoka za ova primanja koja imamo. Mislim da će sve manji broj ljudi biti u kafanama budu li nametnute još veće cijene”, rekla je Marićeva.

Prama njenim riječima, ugostitelji sve manje mogu računati i na ljude iz dijaspore tokom sezone.

“Naša dijaspora, a to se vidjelo prošle i pretprošle godine, radije sada ode negdje na odmor van naše zemlje. Naravno, veći gradovi kao što je Banjaluka mogu očekivati dolaske i da se nešto dešava, ali sva manja mjesta su toga uskraćena”, poručuje Marićeva u izjavi za “Nezavisne novine”.

Prema podacima Ministarstva finansija Republike Srpske, cijene proizvoda i usluga koje se koriste za ličnu potrošnju u Republici Srpskoj, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u januaru 2025. godine, u odnosu na prethodni mjesec, u prosjeku su više za 1,6 odsto, dok su u odnosu na januar prethodne godine više za 3,2 odsto.

“Od 12 glavnih odjeljaka proizvoda i usluga, na mjesečnom nivou, više cijene zabilježene su u deset odjeljaka, niže cijene u jednom odjeljku, te su u jednom odjeljku cijene ostale na istom nivou”, navodi se u najnovijoj informaciji o makroekonomskim pokazateljima Republike Srpske.

I dok sindrom sagorijevanja na radnom mjestu uzima maha, većina građana kod psihologa dolazi kad je problem već uzeo maha, odnosno kad je tijelo počelo da se “buni”.

No, iako se, za razliku od prije nekoliko godina, građani Srpske sada češće odlučuju potražiti pomoć, oni ipak ne dolaze na vrijeme.

Mladen Golić, psiholog u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja Doma zdravlja Banjaluka, za “Nezavisne” pojašnjava da je burnout sindrom stanje emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovano pretjeranim i dugotrajnim stresom.

“Događa se kada se osjećate preopterećeno i ne možete zadovoljiti stalne zahtjeve. Kako se stres nastavlja, vi počinjete gubiti interes ili motivaciju koja vas je dovela na određenu ulogu u vašem poslu. Burnout smanjuje produktivnost i iscrpljuje energiju, ostavljajući vam osjećaj da ste nemoćni, beznadežni, cinični i ogorčeni. Na kraju se možete osjećati kao da nemate ništa ponuditi. Većina nas ponekad osjeća dosadu, preopterećenost ili se osjeća nepriznato, ali ako se tako osjećate većinu vremena, to može biti poziv na oprez jer vodi ka izgaranju”, pojašnjava Golić.

Kako kaže, iz prakse primjećuje da se klijenti više javljaju, ali to ne znači da se povećao njihov broj.

“To znači samo da se danas lakše odlučuju za razgovor, kao i zbog činjenice da je odlazak kod psihologa prestao biti tabu tema u društvu. Nažalost, većina njih dolazi kada je problem već uzeo maha, odnosno kada je tijelo počelo da se ‘buni’, kad već imaju oboljenja štitne žlijezde, želuca, srca, hipertenziju, i kada pored psihičkog funkcionisanja više ne mogu adekvatno funkcionisati ni fizički”, ističe Golić.

Pojašnjava da se sindrom sagorijevanja na poslu kod osobe manifestuje u vidu gubitka kontrole, nesposobnosti, zaboravnosti, otpornosti na prijedloge, osjećaja zarobljenosti, teškoća pri koncentraciji, dosade, gubitka smisla za humor, poricanja, izolacije, tuge, zabrinutosti, frustracije i sl.

Prema njegovim riječima, istraživanja pokazuju da su ovom sindromu posebno izloženi oni čija je profesija briga o drugima, a najugroženiji su zaposleni u zdravstvu, tj. doktori, medicinske sestre i tehničari, psiholozi, socijalni radnici itd.

“Bitno je prepoznati simptome prije nego se pojave zdravstveni problemi i raditi na prevenciji, odnosno izbjegavati pretjeran rad i opterećenje na poslu, ne raditi više od 40 sati sedmično, praktikovati odmaranja tokom vikenda, a ne rad od kuće, te praviti pauze tokom posla, obavljati aktivnosti na poslu savjesno i pošteno, ali ne presavjesno i sa pretjeranom brigom”, dodao je.

Dom zdravlja Doboj trenutno organizuje radionice o sindromu sagorijevanja na radnom mjestu, a jedna od njih je održana u četvrtak u dobojskoj Ekonomskoj školi.

Kako je tom prilikom kazala Mladenka Milovanović, psiholog u Centru za mentalno zdravlje Doboj, ovaj sindrom ima tri faze, a preporučljivo je reagovati već u prvoj.

“Prva faza je kada osjetimo da odlazimo na radno mjesto, a imamo određene tegobe – da smo u strahu, tužni, neraspoloženi ili ljuti unaprijed, a mogu se javiti i fiziološke reakcije ili nam se ne ide na posao. Već tada treba zatražiti stručne savjete”, rekla je Milanovićeva, dodajući da se druga faza manifestuje potrebom dokazivanja na poslu preuzimanjem na sebe previše obaveza, što dugoročno dodatno iscrpljuje, dok u trećoj fazi dolazi do depresije, impulsivnosti ili bijesa, odnosno do funkcionalne nesposobnosti
Nezavnisne novine

Konobari, trgovci, kuvari, stolari, obućari, bravari, medicinski tehničari, zavarivači, tesari, pekari, vozači kamiona, mesari, obućari i zidari našli su se na listi onih za koje su poslodavci najčešće prijavljivali probleme sa zapošljavanjem, a najčešći razlog koji je zadavao muke jeste nedostatak kadra sa traženim zanimanjem.

Pokazuju to podaci istraživanja Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, a od ukupnog broja ispitanih poslodavaca, njih čak 40,5 odsto imalo je poteškoće prilikom zapošljavanja.

“Najčešći razlozi zbog kojih su poslodavci imali poteškoće prilikom zapošljavanja jesu nedostatak kadra sa traženim zanimanjem, nezainteresovanost pojedinaca za rad na konkretnom radnom mjestu, nedostatak kadra s odgovarajućim radnim iskustvom, nedostatak kadra sa stručnim znanjem i vještinama potrebnim za radno mjesto, kao i nezadovoljstvo kandidata ponuđenom visinom plate”, navode iz ZZZ RS.

Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca RS, ističe za “Nezavisne novine” da smo u proteklom periodu imali odliv radne snage prema svim zemljama zapadne Evrope.

“Upravo smo došli u jaz gdje je kvalifikovana radna snaga upravo ono što nam najviše nedostaje, ali moram napomenuti da nam na tržištu rada nedostaje i značajno inženjerskog kadra i nekvalifikovane radne snage”, kaže Škrebić.

Jedan od problema jeste i upisna politika u srednje škole, a kako objašnjava Škrebić, proces reforme srednjoškolskog obrazovanja je nešto što mora imati bržu dinamiku i kaže da rezultate ne možemo očekivati tako brzo.

“Međutim, ono što je realan problem o kojem donekle na neki način i ne razmišljamo jeste da škole, kada šalju zahtjeve u vezi s upisnom politikom, šalju uglavnom kombinacije škola za koje su oni u mogućnosti organizovati nastavu zbog nastavnog osoblja, opremljenosti kabineta i tako dalje”, navodi on za “Nezavisne novine”.

Kako su se na listi radnika našli i konobari i kuvari, odnosno ugostiteljski radnici, za komentar smo pozvali i Gorana Kurtinovića, člana Upravnog odbora Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma Republike Srpske “HoReCa”, koji u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da je do takve situacije dovelo mnogo faktora, među kojima je i upisan politika u srednje škole, atraktivnost bavljenja tim poslovima, kao i odlazak radnika na sezone.

“To je težak posao, rad sa ljudima, rad u smjenama, rade se praznici… Kada se svi odmaraju, mi radimo. Da bi se bavio čovjek tom profesijom, potrebno je puno ljubavi. Sve je manje ljubavi, sve je samo gledanje interesa, pa mnogi nađu druga zanimanja koja su im na neki način prihvatljivija. Takođe, sezonski rad, odlazak u Crnu Goru i Hrvatsku u ljetnim mjesecima je isto jedan od velikih problema. Sigurno je da će nam i ove godine veliki broj radnika otići. Treća stvar, možda je, kada je bilo radnika, bio pogrešan odnos prema njima”, kaže Kurtinović.

Kako dodaje, period kada odlaze sezonski radnici iz godine u godinu je veoma težak.

“Svi mi uspijemo naći radnike, ali znanje tih radnika je u velikom dijelu upitno. Čovjeka koji želi da radi i voli taj posao koji radi, zlatom plaćate”, ističe on za “Nezavisne novine”.

Lazo Šešić, predsjednik Zanatsko-preduzetničke komore Republike Srpske, ističe da su glavni problem male plate, zbog čega mlade zanatlije obično odlaze vani.

“Nije da mi nemamo školovanog kadra, ali oni, kada završe, ovdje se malo zadrže, godinu ili dvije, i odlaze vani. Kada odu, jedni druge povlače. Kada sam razgovarao s njima, kažu da idu da zarade. Oni tamo rade, a ne troše. Kada to ostvare, obično planiraju da se vratiti ovdje. Naši ljudi, kada ovdje završe zanate, mogu raditi bilo gdje u svijetu”, kaže Šešić za “Nezavisne novine” i dodaje da je slična situacija i u zemljama okruženja.

Nezavisne novine