Iz Hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske prognozirano je da se naredne tri noći i u jutarnjim časovima očekuju hladno vrijeme uz mraz, a tokom dana malo toplije.

Tokom dana će se topiti snijeg, a niska noćna temperatura će uticati na smrzavanje i stvaranje poledice, saopšteno je iz ovog zavoda.

Iz Zavoda navode da će minimalna temperatura vazduha u narednim danima iznositi od 10 do minus četiri, u višim predjelima i do minus 14, a na jugu do tri stepena Celzijusova.

RTRS

Kneževo je danima zavejano snijegom i odsječeno od svijeta. Zbog smetova, visokih i do 7 metara, putevi su blokirani, struje nema od ponedjeljka, telefonski signal je često u prekidu.

Ovaj gradić podno Vlašića, udaljen je od Banjaluke svega 50 kilometara, ali kao da se nalazi na drugom kraju svijeta.

Troje ljudi, koji su umrli u posljednja dva dana, porodice ne mogu sahraniti, jer su putevi neprohodni, a groblja zavejana. Od prekjuče su počeli da izlaze, ali samo ako baš moraju.

– Probijamo uskim prtinama, koje smo napravili povrh gomila snijega, pa se desi da, ne znajući, ustvari hodamo po krovovima zatrpanih automobila – kaže jedan mještanin.

Da su Kneževljani zaista napravili prtine povrh zatrpanih automobila, potvrdila je za Srpskainfo i dr Suzana Radić, direktorka Doma zdravlja u Kneževu. – I moj je automobil zatrpan, ne vidi se iz snijega, ne bi bilo nikakvo čudo da ljudi hodaju po njemu – kaže doktorka Radić.

Ona je u ponedjeljak iz Banjaluke došla na posao u Kneževo i tu ostala. Nije se mogla vratiti, jer je snijeg zatvorio puteve.

Sanitet koji je, istog dana, putovao u suprotnom pravcu, ostao je u Banjaluci.

I dobro je što je tako.

– U ponedjeljak su sanitetom odvezli pacijente na dijalizu. Oni se zbog smetova, nisu uspjeli vratiti u Kneževo. Ostali su u Banjaluci i idu redovno na dijalizu. Da su se vratili ovamo, morali bismo zvati Helikopterski servis da ih evakuiše, jer ti ljudi bez dijalize ne mogu preživjeti – kaže dr Suzana Radić. Ovi pacijenti su na sigurnom, ali doktorka strahuje za sudbinu starijih i bolesnih mještana u zavejanim selima oko Kneževa.

– Mi do njih ne možemo doći. Ne možemo se čak ni čuti sa njima, jer već danima nema struje i telefoni ne rade. Ovdje u Kneževu radimo, 24 sata dnevno smo na raspolaganju pacijentima koji mogu doći do nas, sanitetska vozila smo očistili i spremili za put, tako da ćemo krenuti u sela, čim bude koliko-toliko prohodno – kaže doktorka Radić.

Trenutno u Domu zdravlja radi 8 sestara i tehničara, 4 ljekara i 4 vozača saniteta. Ostali ne mogu doći na posao, jer žive u Banjaluci ili u selima oko Kneževa. Čekaju da mašine Civilne zaštite RS raščiste puteve. Zanimljivo je da, otkako je počelo nevrijeme, nije bilo nijednog preloma, iako je Kneževo doslovno zatrpano snijegom i ledom i pješaci se kreću uskim opasnim prtinama.

– Pretpostavljam da su ljudi naučili kako da se nose s tim problemima, jer su oštre zime ovdje uobičajene. Ipak, ovoliki snijeg nije viđen godinama – kaže dr Suzana Radić. Otkriva kako izgleda svakodnevni život u gradiću okovanom snijegom.

– Kad dođemo na posao, prvo uključimo agregat i stavimo telefone na punjenje. Potom provjerimo jesu li parking ispred Doma zdravlja i prilazi zgradi očišćeni od snijega, bar toliko da ljudi mogu bezbjedno prići. Ako nisu, uzimamo lopate u ruku – priča doktorka Suzana. Sa posla se juri u prodavnicu da se nabavi hrana. Struje nema, mrak rano pada, a rafovi u prodavnicama su sve prazniji, pa je nabavka prvi poduhvat. Neke radnje su već zatvorene.

U Kneževu radi nekoliko pekara, ustvari, radile bi da ima struje.

– Ko ima šporet na drva i vreću brašna sam peče hljeb, ko nema mora na dijetu – kaže jedna mještanka.

Od ponedjeljka su zatvoreni svi putevi koji vode ka Kneževu i iz Kneževa. Zbog snijega ne mogu proći ni saniteti, ni dostavna vozila. U gradiću ponestaje hrane. Najbogatiji je onaj ko ima dimnjak i šporet na drva, a u špajzu vreću brašna.

Kako pričaju mještani, kad je snijeg zapadao, a grad zadesila mećava, prvog dana ljudi nisu ni izvirivali iz kuća i stanova, piše Srpska info.

Ekipe Hitne pomoći i civilne zaštite iz Banjaluke sinoć su provela čak četiri sata probijajući se kroz puteve zavijane snijegom kako bi stigla do djeteta u mjestu Rekavice nadomak ovog grada. Dijete je bilo priključeno na respirator, a zbog vremenskih nepogoda nestalo je električne energije.

Željko Mali, otac bolesnog dječaka, podijelio je za Blink svoju priču o dramatičnom iskustvu tokom posljednje snježne oluje i nestanka struje, koji je doveo njegovog sina i mnoge druge porodice u izuzetno teške uslove.

– Sinoć smo evakuisani zahvaljujući civilnoj zaštiti, kao i gradskoj upravi i svima koji su nam izašli u susret. Pomogli su nam, došli do nas, obezbijedili nam agregat kada nam je bilo najpotrebnije. Nažalost, dva agregata koja smo imali su vremenom prestala da rade – rekao je Zeljko Mali.

On je posebno istakao neljudske uslove u kojima su bili prisiljeni da borave.

– Ljudi su na leđima nosili po 15-20 kilometara agregat i gorivo, donosili vodu, hranu i sve što nam je bilo potrebno – rekao je on.

Prema njegovim riječima, nestanak struje u ovim uslovima nije neuobičajen, ali situacija je postala alarmantna zbog stanja njegovog sina, koji mora imati konstantan naponski izvor struje zbog medicinskih aparata.

– To što nestane električna energija nije neobično, jer često se dešava da nestane struja kad pada kiša, duva vjetar ili pada snijeg. Ali zabrinjavajuće je bilo već drugog dana kada je nestalo struje jer mi moramo stalno imati struju, posebno zbog mog sina. Aparati jednostavno moraju biti priključeni na struju – objasnio je Zeljko.

Iako je to samo početak problema, on navodi trenutak kada je počela panika.

– Drugi dan je već bila neka panika. Nismo bili spremni na toliku količinu snijega, nismo imali dovoljno goriva da bi agregat mogao da radi. Želim da pohvalim brzu reakciju civilne zaštite, koja je tokom cijelog vremena bila u kontaktu sa mnom – navodi on.

Otac bolesnog dječaka, koji je rođen 2009. godine, ispričao je kako su u njegovoj porodici prvi znaci problema postali vidljivi kada je dječak imao dvije godine.

– Normalna trudnoća, normalan porod, sve je prošlo u najboljem redu, ali sa dvije godine smo primijetili da ima nekih komplikacija. Tokom hodanja je malo gegao. Potražili smo pomoć doktora, a ispostavilo se da ima distrofiju mišića – navodi Željko.

Porodica je više puta putovala u inostranstvo na preglede, a Vuka su vodili u Grčku, u Atinu, gdje je proveo tri mjeseca i gdje je potvrđena dijagnoza. Kaže da od velike pomoći bi im bilo da imaju aparat koji im je neophodan za liječenje dječaka.

– “CoughAssist” aparat nam je potreban, a trenutno u BiH ne može da se nađe, i prilično je skup – rekao je Zeljko.

Na kraju, Željko je apelovao na nadležne da pomognu.

– Ovim putem bih zamolio nadležne, ako imaju sluha prema nama, da prepoznaju našu situaciju. Jako nas je malo, možda desetak porodica u BiH, koje imamo djecu koja su na respiratorima i kojima je neophodna električna energija 24 sata dnevno kako bi djeca preživjela – zaključio je on.

Njegova priča je apel za akciju i podršku porodicama čija djeca zavise od stalne medicinske opreme, a posebno u situacijama kada se susretnu s prirodnim nepogodama.
Blink