Opština Srbac, kao i brojne druge lokalne zajednice, suočava se sa problemima koji se ne mogu riješiti preko noći, ali se godinama uporno guraju pod tepih. Učestale poplave, gotovo nepostojeća podrška poljoprivredi i alarmantan nedostatak radnih mjesta stvorili su ambijent u kojem većina građana jedva preživljava.

Dok tek jednocifren broj porodica živi u izobilju, daleko od svakodnevnih briga običnog čovjeka, ostatak stanovništva vodi tešku borbu za egzistenciju. Mnogi gledaju u nebo, strepeći od novih poplava ili suša, i čekaju pomoć koja, po pravilu, izostaje.

Primjer plastenika koji je Pokret Sigurna Srpska donirao porodici Vukić pokazuje da solidarnost među ljudima još postoji. Međutim, pojedinačne akcije, koliko god bile vrijedne, ne mogu zamijeniti ono što je najpotrebnije – sistemska rješenja. Bez jasne strategije i konkretnih mjera, ovakvi problemi će se samo produbljivati.

Zato je krajnje vrijeme da se stvari nazovu pravim imenom. Institucije moraju biti u službi naroda, a ne uskog kruga privilegovanih. Potrebna je odgovornost, plan i odlučnost da se krene u rješavanje ključnih problema koji opterećuju ovu opštinu.

Građani Srbca zaslužuju više od pukih obećanja – zaslužuju sigurnu budućnost, stabilne izvore prihoda i zaštitu od elementarnih nepogoda. Promjena je moguća, ali samo ako se svi okrenu zajedničkom cilju i insistiraju na sistemskim rješenjima koja će donijeti stvarne rezultate.

Porodica Svjetlanović iz Kneževa pretrpjela je značajnu štetu nakon nedavnih snježnih padavina koje su oštetile njihovo imanje i uništile krov štale u kojoj drže stoku. Uprkos teškoj situaciji u kojoj su se našli, kako tvrde članovi porodice, njihov zahtjev za pomoć od opštinskih vlasti je odbijen.

Prema njihovim navodima, kao obrazloženje je rečeno da nisu članovi vladajuće stranke, što je dodatno izazvalo ogorčenje i osjećaj nepravde.

Povodom ovog slučaja oglasio se i generalni sekretar PSS-a Nebojša Drinić, koji je posjetio porodicu i istakao da je nedopustivo da politička pripadnost bude uslov za osnovnu pomoć građanima.

„Danas sam posjetio porodicu Svjetlanović i obišao njihovo imanje, gdje žive tri brata. Nedavni snijeg je nanio veliku štetu, uništivši krov njihove štale. Uprkos teškoj situaciji, opštinska vlast u Kneževu odbila je njihovu molbu za pomoć, uz obrazloženje da nisu članovi vladajuće stranke. Važno je podsjetiti da svi građani, bez obzira na političku pripadnost, imaju pravo na pomoć i podršku kada se nađu u teškim trenucima“, poručio je Drinić.

On je dodao da će uvijek biti uz građane i da se mora graditi sistem u kojem svi imaju jednaka prava.

„Ne smijemo dozvoliti da političke razlike odlučuju o tome ko će dobiti pomoć, a ko ne. Naša obaveza je da budemo uz svako domaćinstvo i svaku porodicu u nevolji“, istakao je on.

Ovaj slučaj ponovo je otvorio pitanje kriterijuma za dodjelu pomoći u lokalnim zajednicama i odnosa institucija prema građanima u kriznim situacijama.

Grad Banja Luka svake godine izdvaja ogromna sredstva za poslovanje Aerodromi Republike Srpske, ali uprkos tome – minus se samo produbljuje!

Naime, Grad izdvaja čak milion maraka godišnje, a pored toga preuzima i troškove vatrogasne službe Međunarodnog aerodroma Banja Luka. Za razliku od aerodroma u Tuzla i Sarajevo, koji ove troškove pokrivaju iz vlastitih prihoda, u Banjaluci teret ponovo pada na građane.

Ni dodatne mjere nisu bile dovoljne – umjesto planiranih 200.000 KM kroz amandmane, gradonačelnik Draško Stanivuković ustupio je Aerodromima vatrogasno vozilo vrijedno preko 500.000 KM. Ipak, minus od dodatnih milion maraka i dalje ostaje!

Narodni poslanik Bojan Kresojević oštro upozorava:

„Grad ne može pomoći koliko Aerodromi Republike Srpske mogu potrošiti! Dok građani izdvajaju sredstva, gubici se gomilaju, a odgovora nema. Postavlja se pitanje – gdje završava novac i ko snosi odgovornost?“

On dodatno ističe da je neprihvatljivo da se, kako tvrdi, ogromna sredstva troše na lobiranja i političke interese, dok se istovremeno zanemaruje unapređenje privrednog ambijenta.

Kresojević je podsjetio i na ignorisanje njegovih inicijativa:

„Ako već postoji spremnost za konstruktivan dijalog, zašto na moj zahtjev za sastanak nije odgovoreno ni nakon godinu dana?“

Građani s pravom postavljaju pitanje – koliko će još miliona biti potrošeno bez jasnih rezultata i da li će iko konačno položiti račune?