Connect with us

Banjaluka

SVE JE POSTALO PROBLEM, Tri godine OSVETE Banjaluci! SNSD PROTIV SVEGA: parkova, čistog Vrbasa, boljeg grijanja…

Ono oko čega ranijih godina nije bilo problema, kao što je budžet, nove ulice, investicije i slično, odjednom je postalo predmet rasprava.

Od kada je novo rukovodstvo došlo na čelo Gradske uprave i Skupštine grada Banjaluka tenzije se ne smiruju, a to se najviše vidi na sjednicama gradskog parlametna.

Ono oko čega ranijih godina nije bilo problema, kao što je budžet, nove ulice, investicije i slično, odjednom je postalo predmet rasprava.

Gradonačelnik Draško Stanivuković od početka mandata govori da je mržnja SNSD prema njemu, jača od ljubavi prema Banjaluci i da zbog toga trpe svi građani.

”Demokratija, šta ćeš…”

Osvetu Banjalučanima uz komentar “demokratija, šta ćeš” najavio je lider SNSD, Milorad Dodik, nakon izbora 2020. godine kad je Banjaluka izabrala novog gradonačelnika, koji nakon 22 godine nije iz SNSD.

SNSD je do sada blokirao budžet, parkove, investicije, nova radna mjesta, čak su zaustavljaji i, vjerovali ili ne, gradnju fontane i kružnog toka.

Stanivukoviću nisu dali da obezbijedi neradnu nedjelju, da smanji plate funkcionerima, čak ni da ima svog zamjenika.

Najnoviji primjer skidanja za dnevnog reda tačke vezane za kolektor je još jedan dokaz da je političko rivalstvo jače od ljubavi prema gradu. Zbog politike će Vrbas ostati prljav.

– Odbornici SNSD-a koji u Skupštini Grada predstavaljaju Banjalučane smatraju da našem gradu ne trebaju kolektori za prečišćavanje otpadnih voda. Ovo je drugi put da se odbijaju tačke koje se odnose na izgradnju kolektora i to na Crkvenoj u Docu i Obilićevu, iako svi oni koje vole Banjaluku i Vrbas znaju koliko je taj projekat važan jer zapravo to mjesto uzrokuje 50 odsto zagađenja rijeke Vrbas – poručio je gradonačelnik Draško Stanivuković.

Zašto su protiv čistog Vrbasa, odbornici većne nisu imali objašnjenje. Ali, nije prvi put.

Do sada su blokirani mnogi projekti, dešavalo se da sjednice traju po mjesec dana, ali i da ih po tri mjesec nema. Ruke skupštinske većine bile su dovoljne da gradonačelnuku ukinu realokacije, ali i izmijene poslovnik i daju mu manju mugućnost govora.

Sjednice su prekidane toliko puta, da ni novinari više ne znaju da nabroje, a o kašnjenjima ne vrijedi govoriti…

”Nemojte glasati za nas…”

U holu ispred skupštinske sale često možemo čuti novinare koji kažu da je ovo najlošiji sastav ikada. Očito su sa tim saglasni i neki odbornici.

Odbornik DEMOS-a Slobodan Stanarević, nakon jedne od diskusija na sjednici reagovao je na to što pojedini odbornici “odlutaju” od teme, odnosno konkretne tačke diskusije.

Slobodan Stanarević

– Zamolio bih predsjednika Skupštine da diskusija ne ide van tačke dnevnog reda. Evidentno je da smo ušli u izbornu godinu, odnosno da imamo još godinu dana do izbora, pa samim tim, narode moj dragi, primjetićete kako su pojedini ovdje prisutni, zbog broja na listi, aktivniji u izlaganjima. Vrlo često bez smisla i bez ikakvog rezona. Moj dragi narode da vam se obratim – nemojte glasati ni za koga na narednim izborima, a ko je prisutan u ovoj sali jer niko nije zalužio još jedan mandat u ovoj skupštini – rekao je Stanarević nedavno na sjednici.

Ipak, odbornici ne žele da ih sve stavljamo u isti koš. Bar ne svi.

– Ja imam potrebu da se ogradim i da kažem da nismo svi isti. Govorim u svoje ime i u ime Кluba PDP koji vodim, a da javnost zna jer često možemo čuti da nas trpaju u isti koš – kaže šef Kluba odbornika PDP, Dragan Milanović.

– Dakle svih pet odbornika je prisustvovalo sjednici čitav dan. Dok recimo SNSD je imao četiri od 11 odbornika. Osim na glasanju. Nikad zbog nas nije prekinuta sjednica. Nikad nismo bili dio problema nego dio rješenja. A da smo neproduktivni zbog njih to je istina. I da se ogradim i u skupštinskoj većini ima revnosnih odbornika koji su redovni i koji rade, ali nažalost ne mnogo – naveo je on.

Ninković: Ko to kaže?

Predsjednika Skupštine, Ljubu Ninkovića, pitali smo kako komenmtariše to da mnogi ovaj sastav proglašavaju najnenfikasnijim do sada, ali nam je odgovorio sa:

– Ko to kaže?

Međutim, jasno je da to kažu podaci o broju sjednica. U prošlom sazivu bilo mnogo više sjednica u istom vremenskom periodu, a Ninković i sam priznaje da se našao u neugodnoj situaciji, jer odbornika većine nije bilo.

– Bio sam u neugodnoj situaciji, jer sam cijeli dan morao da skupljam skupštinsku većinu kako bismo ispunili kvorum i nastavili sa sjednicom – priznao je Ninković.

Saglasni svi

Da se nikada nije ovako radilo saglasni su i u SNSD. Iskusniji odbornici ne pamte ovako nešto. U ime odbornika građanima se izvinila odbornica SNSD, Nevena Todorović, zbog ponašanja svih njih.

– Stvarno koristim ovu priliku da se javno izvinim svim građanima Banjaluke, na ovom ovakvom odnosu našem odnosu prema gradu i prema građanima. Nije se ovako radilo, mnogo je više reda bilo i poštovanja, prosto ja sad osjećam potrebu da se javno izvinim i ovo nije nešto na šta smo i mi sami navikli i šta smo očekivali u ovom sazivu skupštine – rekla je  Todorović nedavno.

Bilo je i odbornika koji su rekli da ih je sramota što su dio ovog saziva.

Nezahvalna uloga

Iako se funkcioneri otimaju za fotelje, kada je u pitanju ona predsjednika banjalučke Skupštine, nije tako.

Ova fotelja tri mjeseca bila je prazna, a kako su izvori tvrdili, niko nije htio da se uhvati u koštac sa ovim poslom i zauzme mjesto Mladena Ilića, prvog predsjednika Skupštine i sada narodnog poslanika.

Gradonačelnik Banjaluke, za sve krivi predsjednika GrO SNSD, Vladu Đajića i kaže da on stoji iza suludih ideja o blokadi Skupštine.

Related Topics:

Banjaluka

TANJA PALAČKOVIĆ PROSLAVILA NIKOLJDAN! “Sveti Nikola nas uči da darujemo druge”

Danas, 19. decembra, Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najpoštovanijih svetitelja među pravoslavnim vernicima. Ovaj dan je posebno značajan za mnoge porodice koje ga slave kao svoju krsnu slavu, među kojima je i odbornica PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka, Tanja Palačković.

Palačkovićeva je u svom domu okupila porodicu, prijatelje i goste kako bi zajednički obeležili ovaj važan praznik. Tom prilikom istakla je značaj porodičnog okupljanja i tradicije koju Sveti Nikola simbolizuje.

– “Ovo je krsna slava moje porodice i blagoslovljeni smo da se okupljamo svake godine i da nas svake godine ima sve više. Sveti Nikola nam je ostavio u amanet da danas darujemo druge, pa je ovo poseban dan i za sve najmlađe. Braćo, neka nam je srećna krsna slava!” – poručila je Palačkovićeva uz simbolično posluženje gostiju i poklone za najmlađe.

Ovaj dan, osim porodičnog slavlja, podseća na humanost i nesebično deljenje, što je u duhu Svetog Nikole. Mnogi vernici na ovaj praznik nastoje da pomognu onima kojima je pomoć potrebna, što je tradicija koju je i Tanja Palačković posebno naglasila.

Sveti Nikola Čudotvorac, poznat kao zaštitnik dece, moreplovaca i putnika, svojim primerom pokazuje put milosrđa, pa je Nikoljdan postao simbol radosti i solidarnosti među pravoslavnim vernicima.

Nastavi čitati

Banjaluka

NEBOJŠA DRINIĆ “Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice”

Odbornik PDP-a Nebojša Drinić uputio je čestitke svim vjernicima koji danas slave Svetog Nikolu, prisjećajući se porodične tradicije i duhovnog nasljeđa svog kraja.

„Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice – uvijek dočekujemo s radošću i ponosom. Brat i ja zajedno smo bili u crkvi u Razboju, gdje smo kao djeca prvi put molili Boga i duhovno sazrijevali. Danas radost dijelimo s našim bratancem Markom, podsjećajući ga na naše korijene.

S posebnim ponosom pričamo o našem pretku, Đurađu Driniću, prvom svešteniku i neimaru crkve u našem selu. On je ostavio neizbrisiv trag, a duh Svetog Nikole, koji simbolizuje dobrotu, skromnost i milosrđe, vodi nas kroz život.

Srećna i od Boga blagoslovena slava svim poštovanim domaćinima i dragim ljudima!“ – poručio je Drinić.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”

Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.

Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod  da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.

Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).

Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.

Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?

Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.

Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…

Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?

Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.

U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?

Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.

Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?

Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.

“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?

Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?

Piše: Marina Majkić Miletić

Banjaluka.net

Nastavi čitati

Aktuelno