Connect with us

Banjaluka

SVE VIŠE BANJALUČANA U JAVNOJ KUHINJI: Po besplatan obrok dolaze i porodice i zaposleni

Dovoljno je da čovjek ujutro prođe pored javne kuhinje Crvenog krsta i „Mozaika prijateljstva“, pa da vidi koliko ljudi nema ni za obrok dnevno.

Dovoljno je da čovjek ujutro prođe pored javne kuhinje Crvenog krsta i „Mozaika prijateljstva“, pa da vidi koliko ljudi nema ni za obrok dnevno.

– Kako me je sramota bila. Nisam znala šta treba da radim, ali kako su me dočekali, nemam riječi. Ništa nisam morala da im donosim, nikakve papire da dokažem u kakvoj sam situaciji. Nemam riječi za njihovu dobrotu. Svaki dan imam ručak i to mi je najvažnije – govori ona.

Ističe kako je više nije tolika sramota što ide u javnu kuhinju jer ju je „država na to dovela“.

– Sramota me je što mi je penzija tako malo da mogu da umrem od gladi. Što za nas niko ne brine, osim dobrih, humanih ljudi koji nemaju veze za vlasti i politikom. Sramota treba da bude one koji su nas ovde doveli – kaže ona.

Priznaje da joj je problem što svaki dan mora da ide sa jednog kraja grada na drugi, ali ponekad je neko poveze. Za autobus nema para.

– Plaši me kako ću moći do tamo kada počnu kiše i snijeg. Ali, ako ništa, bar sada imam bolju kondiciju – kroz osmijeh priča.

A u „Mozaiku prijateljstva“ imaju pune ruke posla. Već su došli do cifre od 700 obroka koje svakodnevno spremaju za sugrađane koji to nisu u prilici, jer nemaju od čega. Broj korisnika se povećava, ali nisu u pitanju samo oni koji dolaze na dnevni obrok, već i onih koji trebaju hranu da mogu da prežive, a ne žele da ih neko vidi ispred javne kuhinje.

– Ima puno ljudi koji trebaju pomoć, a ne dolaze po obrok. Evo, obratio nam se za pomoć jedan vrijedan čovjek koji čak ima i neki posao u nekim marketima, ali ono malo što primi, ne može da pokrije sve što mu treba za mjesec dana. Kada sam ga pitao da li treba 20 kilograma brašna, skromno je rekao da su mu dosta dvije. Pojavljuje se puno ljudi koji ne mogu da pokriju sve sa onim što imaju, pa dođu i mi im napravimo neke pakete – kaže Miroslav Subašić iz „Mozaika prijateljstva“.

A ovom Udruženju poznatom po humanosti i dobrim ljudima, desila se, kažu, najbolja stvar. Naime, već neko vrijeme u „Mozaiku prijateljstva“ priželjkivali su da se bolje povežu sa Udruženjem „Pomozi.ba“ koje imali ozbiljne kampanje i humanitarne akcije, a koji su pomogli više od 700.000 ljudi.

– Kao da su čitali moje misli. Jedan dan me zovu i govore kako žele tri mjeseca da finansiraju subotnji ručak u ’Mozaiku’, da potpišemo ugovor o saradnji. Objasnio sam kako radimo i kako to izgleda. Insistirali su i da ljudi sa terena dobiju hranu. Rekao sam im da to onda više nije 700 obroka, već više od 1.100, ali su to to prihvatili. Onda sam im rekao da imamo problem kako da to uradimo, jer za teren morate imati i auta i goriva. Pitali su me da li mogu da obezbijedim ljude, a oni će gorivo, a dobićemo od njih auto. Morao sam da ih pitam da li je to san ili java. Poručili su kako cijene sve što ’Mozaik prijateljstva’ radi i da žele da pomognu građanima Banjaluke i šire – priča Subašić. U subotu su već imali prvi ručak koje je obezbijedilo Udruženje „Pomozi.ba“.

– Obrok je bio čaroban. Mi uvijek koristimo piletinu, koja je najjeftinija. A tog dana, da budem iskren, odavno sitna raja poput nas, zajedno sa ljudima iz kuhinje, nije jela junetinu – kroz smijeh kaže on.

“POMOZI.BA” POMAŽE „MOZAIKU PRIJATELJSTVA“

U „Mozaiku prijateljstva“ se nadaju da će im ubrzo stići automobil kako bi mogli da počnu sa podjelom na terenu.
-Zamislite, ne moramo subotom ništa da razmišljamo od čega da spremimo obroke. Oni su već donijeli za mjesec dana komplet hranu. Bili su ovđe, gledali su kako radimo. Kada su viđeli u kakvim uslovima se borimo, rekli su da nam skidaju kapu. Oni imaju 40 vozila, 85 zaposlenih, a nas šaka jada, ali opet radimo velike stvari – skromno priča Subašić. Ističe kako je ovo što se dogodilo sa Udruženjem „Pomozi.ba“ važno ne samo za „Mozaik prijateljstva“, već za korisnike i Grad.
-Puno nam olakšava da jedan dan u sedmici ne spremamo obrok. Ali, ne radi se tu samo o hrani. Možda je najveći značaj to pripadanje, da na neki način ’Pomozi.ba’ u ’Mozaiku prijateljstva’ vidi vrijednost i našu želju da pomognemo. Mislim da je na duže staze to veoma dobro i moćno – poručuje Subašić.

Related Topics:

Banjaluka

STANIVUKOVIĆ “Podrška Banjaluke našem Sergeju koji je sinoć PROSLAVIO ROĐENDAN”

Priča mladog Sergeja i njegove majke Svjetlane ujedinila je cijelu regiju, podsjetivši sve koliko su upornost, ljubav i zajedništvo moćni čak i u najtežim trenucima. Njihova borba, puna straha, neizvjesnosti, ali i nevjerovatne snage, postala je simbol nade za mnoge porodice koje se suočavaju sa sličnim izazovima.

Nakon dugog puta, Svjetlana je nedavno osnovala udruženje „Korak do buđenja“, želeći da pruži oslonac svim roditeljima i djeci koji prolaze isti put kao ona i Sergej – put koji je rijetko ravan, ali pokazuje da je svaka pobjeda moguća kada zajednica stoji uz vas.

Grad Banjaluka, kao i do sada, ostaje uz njih.

„Sergejeva priča ujedinila je regiju, a njegova majka nas je naučila životnu lekciju o tome kako nikada ne treba odustajati, čak i kada se čini da ne postoji izlaz. Oni su primjer da u zajedništvu ne postoji nemoguće.

Zbog svega toga, Sergejeva majka Svjetlana nedavno je osnovala udruženje ‘Korak do buđenja’, koje će biti oslonac ljudima koji prolaze ono što su ona i njena porodica prošli, i na tom putu ima moju iskrenu podršku, kao i za sve do sada.

Segi, srećan rođendan, a svaki sljedeći ćemo dočekivati sa još više radosti – znam da će tako biti”, kazao je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VODA U BANJALUCI! Neradnik Ninković glumi brižnost, a ćuti o ENORMNOM POSKUPLJENJU STRUJE

Dok gotovo svi gradovi Republike Srpske već odavno imaju znatno više cijene vode – od 1,36 KM u Laktašima, 1,49 KM u Trebinju, 1,50 KM u Tesliću, pa do 1,55 KM u Doboju – Banjaluka je godinama držala nerealno nisku cijenu od 0,94 KM, što je ozbiljno potkopavalo stabilnost najvećeg vodovodnog sistema u Srpskoj. Povećanje cijene na 1,56 KM, koje “Vodovod” predlaže, nije luksuz, nego nužan korak da preduzeće preživi.

I dok gradonačelnik Draško Stanivuković i “Vodovod” argumentima i brojkama objašnjavaju zašto je korekcija opravdana, najpoznatiji neradnik Srpske – Ljubo Ninković – ponovo glumi brigu za građane.

Obezglavljen bez svog vođe Đajića, koji se zabavio samim sobom, Ninković sada kuka oko vode, dok o poskupljenju već preskupe struje svojih stranačkih kolega ne smije ni da pisne.

Činjenice koje Ninković uporno ignoriše, kao što ignoriše i svoj posao na koji mjesecima ne dolazi su da “Vodovod” jasno navodi da su troškovi preduzeća porasli za 5,1 milion KM, i to zbog: drastičnog rasta cijena struje koje nam slijedi, viših cijena hemikalija za preradu vode, skupljeg održavanja cjevovoda, troškova Instituta za javno zdravstvo, PTT usluga i distribucije računa, rasta minimalca.

Istovremeno, Ustavni sud je ukinuo distributivni trošak, što je dodatno pogodilo sistem. “Vodovod” ne traži poskupljenje da bi ostvario profit, nego da bi preživio, nastavio stabilno da radi i obezbijedio uredno vodosnabdijevanje u Banjaluci i okolnim opštinama.

Da se banjalučki “Vodovod” nalazi u istim uslovima kao vodovodi u drugim gradovima, imao bi dobit od 12 miliona KM, što je gradonačelnik i naglasio.

Stanivuković: Banjaluka ima najnižu cijenu u Srpskoj

– „Mi samo usklađujemo cijenu najvećeg vodovoda u Republici Srpskoj sa cijenama vodovoda u opštinama koje su veličine jednog banjalučkog naselja. Ne vidim šta tu nije logično.“ – poručio je Stanivuković.

Dodao je i da ljudi u “Vodovodu” rade izuzetno težak posao, ali odgovorno i profesionalno, odbacujući tvrdnje o lošem poslovanju.

A šta radi Ninković?

Umjesto da se bavi zakazivanjem Skupštine, Ninković mlati praznu slamu i traži „potpune informacije“, iako su i brojke i razlozi već više puta iznijeti u javnost.

Nema reakcije na poskupljenje struje, koje će direktno pogoditi sve građane Srpske. Nema reakcije na odluke svojih partijskih kolega. Nema ni elementarnu hrabrost da građanima kaže istinu – da je Banjaluka godinama imala najjeftiniju vodu i da se ovakav nivo cijene više ne može održavati.

Ali zato ima hrabrosti da glumi populistu svaki put kada treba napasti gradonačelnika ili javna preduzeća koja za razliku od njegovih stranačkih podobnika zaista rade svoj posao, a nema problem ni sa tim da mjesečno uzima od 5000 do 10 000 KM za posao koji ne radi.

Poskupljenje vode je – htio to Ninković priznati ili ne – potpuno opravdano i neminovno, kao i u svim drugim lokalnim zajednicama širom Srpske.

Jedino što je neodrživo jeste Ninkovićeva politička predstava. Kako voda poskupi, on počne da glumi spasitelja, ali čim struja poskupi, a njegovim partijskim kolegama to odgovara – onda zavlada muk.

I možda građani još malo trpe poskupljenja, ali sve manje trpe – Ninkovića.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

NEVJEROVATNA ISTORIJA! Banjaluka i Sarajevo ispijali kafu decenijama prije Evrope!

Prva kafana u Banjaluci otvorena je još davne 1617. godine.

Držao ju je izvjesni Seid na desnoj obali Vrbasa, naspram Kastela. Bila je odmah pored puta koji je preko mosta vodio kroz Tvrđavu, a imala je doksate nad vodom-

Dakle Banjaluka , ali i Sarajevo (1592. godine) imali su kafane prije Pariza (1671) i Beča (1683).

Sam čin prženje “kahve” je u Osmanskom carstvu bio državni monopol, tako da ni kafedžije a ni privatnici nisu smjeli pržiti kafu.

Prženje se obavljalo u državnim pržionicama zvanim tahmis. Prihode tahmisa država je izdavala u zakup.

Poznato je da je 1866. godine izdan banjalučki tahmis u visini od 6 500 groša za godinu dana, piše bosnae.

Najveću potrošnju kafe u Bosanskom ejaletu imalo je Sarajevo, Bijeljina i Banjaluka. Obzirom da je u navedenim mjestima propisana količina uvijek bila ispijena pije kraja godine, kao surogat kafi, koristio se nohut ili leblebija, koja se pržila i mljela.

Blink

Nastavi čitati

Aktuelno