Na zgradi u Slavonskom Brodu gdje je sjedište Socijaldemokratske partije /SDP/ osvanuli su nacistički i ustaški grafiti.

Ona je navela da je stranka slučaj prijavila policiji i komunalnom, od kojih očekuje da utvrde ko stoji iza ispisivanja grafita.

Priča o političkom preokretu u Srbiji zvuči kao scenario za napeti film: počela je na fakultetskim hodnicima, razvijala se na tajnim sastancima bez mobilnih telefona, a završila ubjedljivom pobjedom na izborima i krajem četrnaestogodišnje vladavine Srpske napredne stranke.

Novinari uglednog britanskog lista Financial Times došli su do ekskluzivnih snimaka i svjedočenja iz samog srca studentskog pokreta koji se sprema da preuzme upravljanje državom.

Sve je počelo pod jednom nadstrešnicom

Iskra je planula u novembru 2024. godine, nakon tragedije na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Gubitak nevinih života probudio je bijes, ali i odlučnost mladih ljudi. Već u decembru na Fakultetu tehničkih nauka održani su prvi plenumi. Na snimcima se vide učionice pune studenata, školske table ispisane parolama poput „Budi kompetentan, a ne poslušan“ i „Vrijeme je da vlast izađe na ispit“, dok se odluke donose jednostavnim podizanjem ruku.

„Simbolično, svi smo tog dana bili pod tom nadstrešnicom“, objasnio je Aleksandar Baucal, profesor psihologije koji je i sam postao dio ove priče.

Filmska tajnost: Telefoni van sale, a kandidati kao „Teletabisi“

Kada su studenti shvatili da protesti nisu dovoljni, zatražili su izbore i odlučili da sami sastave listu. Međutim, primijenili su pravilo kakvo Balkan još nije vidio: studenti nisu htjeli fotelje za sebe.

Umjesto toga, predložili su 250 uglednih profesora, ljekara, pisaca i arhitekata – ljude bez mrlja i bez partijskih knjižica. Selekcija je trajala mjesecima, a tajnost je bila ravna obavještajnim operacijama:

• Prije ulaska na plenum, svi telefoni ostavljani su ispred vrata kako niko ne bi mogao da snima ili prisluškuje.

• Kako imena ne bi procurila u javnost i režimske medije, kandidati su dobijali šifrovana imena. Jednog dana su ih zvali po Teletabisima, drugog po likovima iz „Ratova zvijezda“.

Pokret je namjerno odbijao da ima jednog vođu kako niko ne bi mogao da ga potkupi, ucijeni ili stavi sebe ispred cilja.

„Društveni ugovor“ kao garancija da nema izdaje

Da novi poslanici ne bi „zaboravili ko ih je doveo na vlast“, studenti su uveli strogu mjeru osiguranja. Svaki kandidat morao je prije šest mjeseci da potpiše poseban „društveni ugovor“ kojim se obavezao na principe i vrijednosti pokreta.

„Ideologija nema nikakvu svrhu ako sistem ne funkcioniše“, poručuju iz pokreta, naglašavajući da ih ne zanimaju uobičajene političke podjele na lijevo i desno, već popravljanje države.

Trijumf koji je zatekao i same studente

Kada su 25. oktobra prebrojani glasovi, Studentska lista osvojila je čistih 53 odsto podrške, odnosno više od 620.000 glasova prednosti u odnosu na dosadašnju vlast. Aleksandar Vučić priznao je poraz i prije nego što su prebrojani svi listići.

„Prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je: ‘Vau, zar je to to?’“, priznao je Čedomir Đurin, student fizike koji je bio zatečen brzinom kojom se sve odigralo.

Šta slijedi: Studenti se vraćaju ispitima, ali drže ruku na kočnici

Sa 140 osvojenih mandata u parlamentu, sada teče rok od 30 dana za podjelu poslaničkih mjesta, a potom još dva mjeseca za sastavljanje vlade i izbor premijera.

Mladi koji su iznijeli čitav teret borbe ne planiraju da ostanu u politici. Vraćaju se predavanjima i ispitima, prepuštajući vođenje države stručnjacima koje su sami odabrali. Ipak, ostaju u ulozi strogih kontrolora.

„Iskreno, osjećam olakšanje što odrasli preuzimaju posao“, kaže studentkinja prava Jana Vasić, ali odmah šalje i jasnu poruku novoj vlasti: „Ako ne uspiju… možemo da ih smijenimo.“