Najteži bolesnici još ne mogu da se smjeste na odjel za palijativnu njegu u novom objektu Univerzitetskog kliničkog centra RS koji je svečano otvoren 13. februara, otkriva CAPITAL

U ovaj objekat za čiju izgradnju je izdvojeno 60 miliona KM preselile su se klinike za hematologiju i onkologiju, ali odjeljenje palijativne njege koje je trebalo da bude smješteno na četvrtom spratu još nije počelo sa radom zato što nema ko da radi.

Direktor UKC-a Nikola Šobot kaže da ovoj zdravstvenoj ustanovi fali 150 medicinskih sestara, ističući da samo za palijativu fali još 50 sestara njegovateljica.

„Fizički nema sestara. Konkurs je stalno otvoren, gdje god nađem sestru primam, ali nema. Sad hoću da doškolujem fizioterapeute, oni su obučeni da se bave tim. Palijativa se mora otvarati soba po sobu. To je 90 kreveta, a grehota je te ljude koji su terminalni, umiru, dovesti u situaciju da se niko ne brine o njima. Nije poenta staviti ih u krevet i da onda gledaju hoće li im neko prići. Neko se mora baviti njima“, kaže Šobot za CAPITAL.

On dodaje da za njegovatelja nije neophodna medicinska škola, ali objašnjava da na svakog njegovatelja mora ići jedna medicinska sestra, jer idu intravenski lijekovi i ne može se pustiti da ide tako da nema nekog ko je medicinski obučen.

„Znači, mora biti barem pola-pola. To je jedini razlog zbog koga palijativa još ne funkcioniše. Razumijem ideju i stvorili smo tehničke uslove, ali kadrovski dok to ne riješimo, staviti nekog tu da gleda hoće li mu neko dodati vode, a da ne obezbijedimo uslove, to neću da radim iz čisto ljudskih i humanih razloga“, kaže Šobot.

On dodaje da ne postoje rokovi do kojih bi najteži bolesnici mogli da budu smješteni na odjel za palijativnu njegu.

„Nema roka. Gledam sad da prekvalifikujem terapeute, da obezbijedim nekih barem 60 do 70 ljudi, pa da pokrenem sobu po sobu. Ne odjednom, nego polako, da to smisleno uradimo, a ne napamet pa da se ljudi pate“, kaže Šobot.

Podsjećamo, za ovaj novi objekat u okviru UKC-a iz budžeta Srpske je dato više od 60 miliona KM. Radovi su počeli 29. juna 2022. godine, a objekat je svečano otvoren 13. februara ove godine u okviru obilježavanja Sretenja – Dana državnosti Republike Srbije i Dana državnosti Republike Srpske.

Svečanom otvaranju prisustvovali su tadašnja v.d. predsjednika Republike Srpske Ana Trišić Babić, premijer Savo Minić, predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić, ministar zdravlja i socijalne zaštite Alen Šeranić, kao i lider SNSD-a Milorad Dodik i brojne druge zvanice.

Dok većina njegovih vršnjaka traži posao u kancelarijama ili odlazi u inostranstvo, Darko Stanković iz Maslovara kod Kotor Varoša dan počinje i završava u štali. Mužnja krava na svakih 12 sati, neprospavane noći i stalna briga o stadu njegova su svakodnevica, ali i izbor

Sa suprugom Radom i dvjema kćerkicama živi na selu, gdje porodica i posao idu ruku pod ruku.

“Iz štale izlazim u devet uveče. Ako su krave steone, obilazim ih tokom noći na svakih sat ili dva”, kaže ovaj tridesetdvogodišnji inženjer poljoprivrede.

Diplomirao je u Banjaluci 2016. godine, a potom i magistrirao ekonomiju i ruralni razvoj. Radio je kao pripravnik u opštini i potom u ribnjaku u Šipragama, ali je, uprkos obrazovanju, odlučio da se vrati selu.

“Volim poljoprivredu i za to sam se školovao. Nakon brojnih konkursa na koje sam se prijavljivao, shvatio sam da danas često više vrijedi članska karta partije nego diploma, bez obzira na uspjeh. Nisam želio da budem dio toga. Htio sam da radim kod svoje kuće, na svom gazdinstvu, i da platu zarađujem bez pritisaka i ucjena”, objašnjava.

“Kad nam je novac najpotrebniji, tada ga nema. Tada ulazimo u kredite, a krediti nose kamate. Podsticaji na kraju stignu, ali tek kada smo već sve završili i zadužili se. To nam stvara veliki problem, ali uprkos svemu opet sam zadovoljan”.
Uz pomoć projekta Ministarstva poljoprivrede pokrenuo je farmu. Danas ima šest krava i jedno june, a dnevno proizvede oko 80 litara mlijeka. Ipak, ovaj posao daleko je od lakog. Odlazak na odmor gotovo je nemoguć.

“Mogu otići negdje na jedan dan, ali 10 ili 15 dana — to je trenutno neizvodivo”, kaže Stanković.

Najveći problem, ističe, nisu samo naporan rad i odricanja, već nestabilni uslovi na tržištu. Otkupna cijena mlijeka pada, troškovi rastu, a podsticaji kasne.

“Kad nam je novac najpotrebniji, tada ga nema. Tada ulazimo u kredite, a krediti nose kamate. Podsticaji na kraju stignu, ali tek kada smo već sve završili i zadužili se. To nam stvara veliki problem, ali uprkos svemu opet sam zadovoljan”,kaže Darko.

Nakon nedavnih protesta mljekara u Srpskoj, dogovoreno je povećanje premije po litru mlijeka sa 28 na 30 feninga, te podsticaji do 500 KM po muznom grlu. Ipak, proizvođači smatraju da to nije dovoljno.

Zbog svega toga, Darko sve više okreće prodaju na kućnom pragu, gdje je zarada sigurnija.”Mlijeko prodajemo po dvije marke, sir po 12, uskoro možda 14. To je isplativije nego davati mljekarama”, kaže on.

U njegovom kraju, dodaje, na oko hiljadu domaćinstava ima tek petnaestak krava, pa kupaca ne nedostaje.

Iako bi prerada mlijeka donijela veću zaradu, za to trenutno nema uslova.

“Za sir treba oprema i vrijeme. Imamo malu djecu i ne stižemo sve”, objašnjava on.

U svemu mu pomaže supruga Rada, koja je, kaže, navikla na život na selu.

“Živjela sam u Banjaluci nekoliko godina, ali smo se vratili. Zadovoljni smo. Bilo bi lakše kada bi postojali projekti za nabavku opreme, da možemo ozbiljnije proizvoditi sir”, kaže ona za Mondo.

Uprkos svim izazovima, Stankovići ne razmišljaju o odlasku.

“Ovdje imamo mir i ovdje je lijepo. Volimo selo, poljoprivredu i životinje. Ne vjerujem da je život u inostranstvu onakav kakvim ga mnogi predstavljaju. Moj cilj je da ne budem odvojen od porodice, zato sam odlučio da ostanem”, poručuje Stanković.
Mondo

Kako se bliži Prvi maj, praznik koji mnogi koriste za bijeg u prirodu i druženje s porodicom i prijateljima, jedno je sigurno – roštilj je nezaobilazan.

A kada je riječ o pravom roštilju, Hercegovina ima posebno mjesto na gastronomskoj mapi regiona.

U Hercegovini roštilj nije samo hrana – to je tradicija, ritual i način okupljanja. Miris dima koji se širi iz dvorišta, uz rijeke i izletišta, znak je da počinje ono najljepše: druženje uz vatru i pažljivo pripremljeno meso. Dok žar polako sazrijeva, a društvo se okuplja, započinje prava mala umjetnost.

Tajna je u jednostavnosti

Hercegovci su poznati po tome da ne komplikuju. Njihova filozofija je jasna – kvalitetno meso ne treba sakrivati, već naglasiti njegov prirodan ukus. Zato su začini svedeni na minimum, ali su pažljivo odabrani.

Osnova je jednostavna: krupna so, svježe mljeveni biber i bijeli luk. Sve se zaokružuje maslinovim uljem koje daje sočnost i pomaže da se ukusi savršeno povežu. U nekim krajevima dodaje se i mljevena paprika, slatka ili dimljena, dok ponegdje meso dobije i laganu svježinu uz malo limunovog soka ili domaćeg vina.

Marinada nije komplikovana – meso se dobro utrljava i ostavlja da odstoji najmanje dva sata, a idealno je preko noći. Upravo to vrijeme daje mu punoću ukusa.

Koje meso se najčešće koristi

Najčešći izbor je svinjski vrat, zbog idealnog odnosa mesa i masnoće. Upravo ta kombinacija daje sočnost i bogat ukus koji je zaštitni znak hercegovačkog roštilja.

Naravno, tu su i nezaobilazni klasici – ćevapi, ražnjići, pileći bataci i krilca. Na većim okupljanjima često se na roštilju nađe i jagnjetina, koja dodatno upotpunjuje ovu gastronomsku priču.

Recept koji uvijek uspijeva

Sastojci:

1 kg svinjskog vrata 4 čena bijelog luka 2 kašike maslinovog ulja so i biber po ukusu 1 kašičica mljevene crvene paprike sok od pola limuna

Priprema:

Meso isijecite na odreske srednje debljine. U zdjeli pomiješajte sitno sjeckani bijeli luk, maslinovo ulje, so, biber, papriku i limunov sok. Dobijenom smjesom dobro utrljajte meso sa svih strana, pokrijte i ostavite u frižideru najmanje dva sata.

Roštilj zagrijte na srednje jaku temperaturu. Meso pecite nekoliko minuta sa svake strane, pazeći da ostane sočno iznutra, a spolja lijepo zapečeno. Nemojte ga često okretati – strpljenje je ključ dobrog roštilja.

Poslužite uz svjež hljeb, luk i salatu od paradajza.

Najvažniji sastojak

Ipak, bez obzira na recept i tehniku, postoji jedan sastojak bez kojeg roštilj nikada nije potpun – dobro društvo. Upravo ono daje poseban ukus svakom zalogaju i pretvara običan obrok u pravi doživljaj, prenosi Dnevno.