Connect with us

Društvo

UGOSTITELJIMA NE CVJETAJU RUŽE! Više cijene napumpale pazar

Promet u kafićima, restoranima i hotelima u trećem kvartalu ove godine pokazuje da se ova branša izvukla iz krize nakon pandemije, ali ugostitelji tvrde da im ne cvjetaju ruže, te da je pazar deblji samo zbog rasta cijena, a najveća boljka i dalje im je nedostatak kvalitetnih radnika.

Prema podacima Zavoda za statistiku RS, promet koji se odnosi na vrijednost prodate robe i usluga u ugostiteljstvu u julu, avgustu i septembru ove godine u odnosu na isti period lani veći je za 10,1 odsto. Rast je ostvaren i u poređenju s drugim tromjesečjem ove godine i to 19,4 odsto, dok je u odnosu na prosječan pazar iz 2021. godine promet veći za 32,7 odsto. Statističari su izračunali i da je promet u trećem tromjesečju ove godine u odnosu na prosjek iz 2010. godine veći za čak 161,9 odsto.

Zamjenik predsjednika i član Upravnog odbora Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma RS “Horeka”, Goran Kurtinović kaže da statistika ni izbliza ne odslikava stvarno stanje u ovoj branši.

– Već 25 godina sam u ugostiteljstvu i čini mi se da nikada nije bilo teže. Rast do kojeg su došli statističari jeste posljedica skoka cijena. Naše usluge su poskupjele u prosjeku od 30 do 40 odsto i zbog toga je promet veći, to nije pokazatelj povećanja obima posla – priča Kurtinović za “Glas”.

Dodaje da je nedostatak kvalitetnih, obučenih radnika ali i izražen rad na crno hroničan problem ove branše s kojima se teško nose.

– Gostiju ima, to nije sporno jer smo mi nacija koja živi u kafani, ali uprkos tome ne idemo u dobrom pravcu. Zbog odliva kvalitetnih konobara i kuhara u inostranstvo sada smo u situaciji da zapošljavamo neobučene ljude, koji se po prvi put susreću sa ugostiteljstvom. Nikada nismo imali skupljeg radnika, a da manje zna – kategoričan je Kurtinović, koji dodaje da bi trebalo organizovati obuke nezaposlenih koji žele raditi jer je i sve manje učenika koji žele da se školuju za zanimanja koja su potrebna ugostiteljima.

Neophodno je, kaže on, da se stane u kraj i radu na crno.

– Sa rastom plata smo na dobrom putu jer konobari sada zarađuju između 1.100 i 1.500 KM, a kuhari od 1.200 pa i više od 2.000 maraka. Međutim, mnogo je primjera da radnik na račun prima minimalac a u kovertu ostalo i on sam tim nije kreditno sposoban, ne može riješiti stambeno pitanje i brojne druge stvari koje su garant sigurnog života – kazuje Kurtinović.

Nastojanja “Horeke” jesu, navodi on, da ove zime iznađu modele uz pomoć kojih će smanjiti odliv radnika i suzbiti ilegalna zapošljavanja.

– Moramo vratiti narodu povjerenje i u poslodavce i u Republiku, da ljudi znaju da ovdje mogu fino raditi i živjeti s porodicom jer nisu ti ljudi srećni ni kad odu u inostranstvo, a porodica ostane ovdje – kaže on.

Jelena Bošković generalni menadžer čuvenog trebinjskog hotela “Platani” ističe da je situacija na jugu Srpske po pitanju odliva radnika još gora.

– Manjak kadra jeste najveća boljka trebinjskih ugostitelja. U ljetnim mjesecima, prema informacijama koje kruže po gradu, svaki dan hrvatsku granici prelazi 4.000 Trebinjaca koji rade u Dubrovniku u svim branšama, a ponajviše u ugostiteljstvu. U narednom periodu moramo naći rješenja da se ublaži taj odliv. Pokušaćemo višim platama ali očekujemo od države da nam pomogne i smanji namete – priča Boškovićeva za “Glas”.

Ona dodaje da se u ovom dijelu godine ne mogu pohvaliti većim brojem gostiju te da gužve očekuju od 25. decembra do 15. januara.

– Ljetni mjeseci su bili dobri, ali taj rast prometa je zbog skoka cijena, a ne stvarnog rasta obima posla – kazala je Boškovićeva.

Prava slika
Goran Kurtinović kaže da turisti kad dođu u neki grad prvu sliku o zemlji stiču na osnovu usluge koju dobiju u ugostiteljstvu.

– Svaki turista kad negdje ode prvo sjedne u lokal da popije kafu i ako tu stvori negativnu sliku, više se ne vraća. Takva slika je kod nas realnost jer su naši radnici nezadovoljni. Potreban nam je ljubazan, uslužan konobar, koji uživa da radi u svojoj zemlji a da bismo imali takve radnike moramo uvažiti njihove zahtjeve – zaključio je Kurtinović.

Glas Srpske

Related Topics:

Društvo

CIJENE RASTU, GRAĐANI ĆUTE I PLAĆAJU! Prijedor NAJSKUPLJI grad u Srpskoj!

Rast cijena već duže vrijeme potresa tržište Republike Srpske, a osim što idu ka gore, one i variraju od mjesta do mjesta.

Analizirali smo cijene nekoliko istih proizvoda i usluga u Banjaluci, Bijeljini, Prijedoru i Trebinju kako bismo vidjeli za šta su i gdje su građani lani izdvajali najviše para, prenose Nezavisne.

Cijene namirnica
Za hranu su građani najviše izdvajali u Prijedoru, a najmanje u Trebinju.

Tako su svi oni u čijim su se korpama našli kilogram bijelog pšeničnog brašna, kilogram bijelog hljeba, isto toliko junetine s kostima, ali i svinjetina bez kostiju, kao i svježa piletina, te ulje, jabuke i paradajz u Banjaluci za to izdvajali ukupno 44,93 KM, u Bijeljini 47,49 KM, u Prijedoru 48,98 KM, a u Trebinju 44,16 KM.

Pojedinačno gledano, brašno je po cijeni od 1,8 KM bilo najskuplje u Prijedoru, a hljeb sa cijenom od 3,74 KM u Banjaluci. Junetina s kostima po cijeni od 14,49 KM i svinjetina bez kostiju po cijeni od 13,03 KM najskuplje su bile u Bijeljini, dok je svježa piletina sa cijenom od 6,68 KM najskuplje plaćana u Trebinju. Ulje sa cijenom od 3,25 KM bilo je najskuplje u Banjaluci, a Prijedor je dominirao sa cijenama jabuka i paradajza, za šta se trebalo izdvojiti 2,38 KM, odnosno 3,92 KM.
Cijene odjeće

Da bi kupili jaknu, muškarci su u Banjaluci izdvajali 148,40 KM, u Bijeljini 106, 78 KM, u Prijedoru 115,11 KM, a u Trebinju najviše, i to 191,56 KM.

S druge strane, žene u Banjaluci su za kaput iz novčanika morale izvaditi 221,66 KM, u Bijeljini 341,20 KM, dok je u Prijedoru za kaput bilo potrebno dati 181,24 KM. U Trebinju je ženski kaput u prosjeku koštao 284,86 KM. Takođe, muška košulja najskuplja je bila u Banjaluci, i to 84 KM, a najjeftinija u Prijedoru 52,87 KM. Žene su za suknju morale izdvojiti najviše u Trebinju, i to 79,91 KM, a najmanje u Prijedoru 58,88 KM.

Ogrjev i klima-uređaj

Oni koji su se tokom zimskih dana grijali na drva za metar kubni su izdvajali od 100 do 140 KM. Najjeftinija drva su bila u najjužnijem gradu Srpske, i to 100 KM, zatim u Prijedoru 102,38 KM, dok su u Banjaluci bila 114,86 KM i Prijedoru 138,33 KM.

S druge strane, ko se tokom zimskih dana grijao na struju, a ljeti tražio spas od vrućina, za klima-uređaj je morao izdvojiti od 732 do 1.000 KM.

Klima je u najjeftinija bila u Prijedoru, i to 732 KM, u Banjaluci 859 KM, u Bijeljini 891 KM, a u Trebinju 1.001 KM.

Opremanje stana

Ni opremanje stana ili kupovina nekih od potrebnih uređaja i stvari nisu bili jeftini.

Za kupovinu trpezarijskog stola, bračnog kreveta, tepiha, jorgana, frižidera sa zamrzivačem i mašine za veš građani su u Banjaluci trebali da izdvoje 2.636,54 KM, u Bijeljini 2.846,07 KM, u Prijedoru 2.968 KM, a u Trebinju 3.130,71 KM. Trpezarijski sto i bračni krevet bili su najskuplji u Trebinju i za njih su građani morali izdvojiti oko 700, odnosno 1.000 KM. Jorgan, frižider sa zamrzivačem i mašina za veš najskuplji su bili u Prijedoru, a tepih u Bijeljini.

Cijene u apotekama

Odlazak u apoteku i kupovina antibiotika, sirupa za kašalj, vitamina i sedativa najviše je koštala u Bijeljini, gdje su navedeni proizvodi ukupno koštali 18,38 KM. Isti proizvodi u Prijedoru su koštali 17,82 KM, u Trebinju 17,47 KM, a u Banjaluci 16,02 KM. Za antibiotike su najviše izdvajali građani Bijeljine, i to 4,48 KM, kao i za sirup za kašalj i vitamine, čije su cijene iznosile 10,57, odnosno 1,54 KM. Sedativi su bili najskuplji u Prijedoru i koštali su 3,80 KM.

Cijene u restoranima

Svi koji su poželjeli pojesti picu u Banjaluci za taj užitak morali su izdvojiti 11,37 KM, u Bijeljini 9,27 KM, u Prijedoru 12,45 KM, a u Trebinju 10 KM. Šnicla s prilogom u Banjaluci je bila najskuplja i koštala je 20,11 KM, a zatim u Trebinju 17,01 KM. Niža cijena bila je u Bijeljini i Prijedoru, odnosno 12,99 KM i 14,84 KM. Svi koji su htjeli zasladiti, komad torte u Banjaluci plaćali su 6,12 KM, dok je cijena niža u drugim gradovima. U Bijeljini je 3,72 KM, u Trebinju 3,5 KM, a u Prijedoru 3,16 KM. Pivo je bilo najskuplje u Trebinju, i to 3,27 KM, a zatim u Banjaluci 3,02 KM. U Bijeljini je 2,73 KM, a u Prijedoru 2,5 KM. S druge strane, šoljica kafe bila je najjeftinija u Bijeljini, i to 1,84 KM, dok su najskuplje užitak plaćali Banjalučani po cijeni od 2,32 KM.

Cijene goriva

Tokom 2023. godine prosječna cijena dizela u Banjaluci i Trebinju bila je 2,69 KM. Za fening manje u Prijedoru, a 2,61 KM u Bijeljini. Motorni benzin 95 oktana u Trebinju je koštao 2,67 KM, Bijeljini 2,55 KM, dok je u Banjaluci i Prijedoru 2,6 KM.
BL-portal

Nastavi čitati

Društvo

ZA SUTRA UPALJEN METEOALARM! Izdato upozorenje za građane Srpske

Republički hidrometeorološki zavod (RHMZ) izdao je upozorenje za petak zbog naglih vremenskih promjena koje se očekuju u Republici Srpskoj.

-U petak, 20.decembra očekuje se vjetrovito vrijeme uz jaču kišu koja će već tokom jutra preći u snijeg na planinama, a tokom dana u većini predjela osim na jugu –saopštio je RHMZ.

Očekuju se, dodaju, udari vjetra od 30 do 60 kilometara na čas, u višim predjelima na zapadu i u Hercegovini udari vjetra do 80 kilometara na čas, ponegdje na planinama i preko 90 kilometara na čas.

-Na sjeveroistoku (Semberija i Posavina) duvaće slabiji vjetar, uglavnom oko 30-50 kilometara na sat – navodi se u upozorenju RHMZ.

Očekuje se od 20 do 40 milimetara padavina, na istoku manja količina padavina uglavnom do 10 milimetara.

-Doći će do formiranja snježnog pokrivača. U nižim predjelima se očekuje uglavnom do pet centimetara snijega, na krajnjem sjeveru bez snježnog pokrivača. U brdsko-planinskim predjelima biće od 15 do 25 centimetara novog snijega. U brdsko-planinskim predjelima jak vjetar uz snježne padavine će stvarati mećave i snježne nanose – zaključuje RHMZ.

Nastavi čitati

Društvo

NAJTEŽE ŠTO RODITELJ MOŽE DOČEKATI! Majka sama podizala djecu, ONI JE DANAS ZABORAVILI!

Kako izgleda stisak ruke i lijepa riječ onih koje je rodila, zaboravila je Radojka Petrović. Kad je neko pita gdje su joj djeca, ne može da sakrije suze.

Za neke ne znam ni gdje su. Neće ni da se jave, kroz suze progovara Radojka.

Teška mladost i borba da djecu nakon razvoda izvede na pravi put, donijeli su joj još težu starost. I ruke kojima je prehranila porodicu izdale su je, pa više ne može da radi.
“Odem u grad i prosim u zadnje vrijeme, jer ne mogu da radim”, kazala je ona.

– Boli što dosađujem porodici koja je u teškoj situaciji. Iako je to moja sestra, to je tuđa kuća.

Radojka o sebi i svom zdravlju brine sama. No, njenu bol ne može da izliječi ljekar. Ni želje nisu velike, a upućene su deci.

– Makar taj telefonski poziv i da se sastanemo da progovorimo. Drugo ne tražim poručuje ona.

Radojki bi jedan poziv uljepšao dan, ali i mnogim roditeljima, da znaju da o njima misle oni kojima su život posvetili, a to je najmanje što možemo da učinimo, piše RTCG.

Nastavi čitati

Aktuelno