Dušan Milanović iz Leposavića, vlasnik preduzeća VIM info u kosovskom sistemu, koje je osnivač portala Kosovo onlajn, jutros je pušten iz pritvora u kojem se nalazio od hapšenja 30. novembra.

Milanović je priveden i zadržan u policijskom pritvoru pod sumnjom da je navodno izvršio krivično djelo “terorizam”.

Advokat Dejan Vasić je za Kosovo onlajn objasnio da mu se na teret stavlja upravljanje grupom “Koridor” na platformi “Telegram”.
“Na teret mu je stavljeno upravljanje i administriranje grupe ‘Кoridor’ na aplikaciji ‘Telegram’. Ovo nije istina, a od istražnih policajaca dobio sam uveravanja da će se forenzička obrada telefona izvršiti što hitnije”, izjavio je Vasić nakon hapšenja.

Milanović je uhapšen 30. novembra kada je dvadesetak pripadnika Kosovske policije oko 8.45 časova, u pratnji dva oklopna vozila i sa tri džipa, upalo u njegov dom u Leposaviću.

Porodici je rečeno da inspektor ima nalog od tužioca iz Prištine da se Milanović uhapsi i da se izvrši kompletan pretres kuće. U 9.20, Milanović je odveden, a policija je izvršila pretres kuće.

Njegova supruga Marija i kćerke, devojčice od sedam i 11 godina, proživjele su pravu traumu, kada su policajci sa lisicama na rukama odveli Dušana na saslušanje.

“One su deca… Teško smo podnele kada smo ga videle sa lisicama na rukama. Izvršili su pretres, nakon toga su rekli da ga vode na informativni razgovor”, ispričala je Marija za Kosovo onlajn.

Istakla je da svi koji poznaju Dušana, znaju da je čovjek koji se uvijek trudi da svima u nevolji pomogne i da organizuje mnoge manifestacije za djecu i humanitarne akcije za one kojima je pomoć potrebna.

“Svi u Leposaviću, i u Kosovskoj Mitrovici gde radi, znaju da je Dušan častan čovek, pošten, vredan, radan. Mi smo porodični ljudi, a on nikad ništa nije zgrešio i nikad nije imao problema sa zakonom”, rekla je njegova supruga.

Hrvatska, u slučaju rata, ne bi mogla da zaštiti ni sedminu stanovništva, hrane ne bi bilo ni za mjesec dana, a stanovništvo ne bi razlikovalo sirenu za opštu od one za vazdušnu opasnost.

Tako tvrdi Pavle Kalinić, nekadašnji načelnik zagrebačke Kancelarije za hitne situacije, gostujući na hrvatskoj televiziji “N1”, koji je upozorio na loše stanje u hrvatskom sistemu bezbjednosti.

– Sad se pitaju zašto nema skloništa u zgradama ili bunkera, a vlasnici nisu željeli da ih plaćaju, jer su mislili da nikakvog rata više neće biti. Koliko znam, u Zagrebu nema nijedno uređeno sklonište, osim u Kancelariji za upravljanje hitnim situacijama. Da sad krene neka krizna situacija poput rata, postojeća infrastruktura u Hrvatskoj bi mogla da pruži zaštitu za svega 15 posto ljudi. A kad bi došlo do nuklearne kataklizme, mali bi postotak ljudi preživio. Uz to, država bi trebalo da ima hrane za pet godina, a kad je krenula pandemija, vidjeli smo da je ima za samo 28 dana”, kaže ovaj stručnjak za bezbjednost.

Ljudi uopšte, smatra Kalinić, ne bi prepoznali šta koja sirena za opasnost predstavlja – vazdušnu ili opštu opasnost. Za tako nešto krivi državu i njenu politiku zanemarivanja ove oblasti.

Osim realnih i za život opasnih pretnji, tu su i psihološke. Jer, kaže, u današnje vrijeme se efektivnije ratuje propagandom.

– Hrvatska, nažalost, nema infrastrukturu koja može da prati odbranu od svih tih prijetnji na koje, primjera radi, upozorava Švedska. Može se prevesti ta njihova brošura, ali bez infrastrukture to ne bi imalo nikakvog smisla. Vidjeli smo to u trenucima potresa, na koje smo godinama upozoravali u Kancelariji, ali nikome to nije bilo važno, govorilo se da širimo paniku”, zaključio je Pavle Kalinić.

Obdukcijom tijela šesnaestogodišnjeg Leskovčanina Andrije I. kojeg je, kako se sumnja, 27. novembra ubio drug N.A. (18), ustanovljeno je krvarenje u mozgu koje je najvjerovatnije, posljedica udaraca u glavu koje mu je nanio napadač.

Obdukcija je obavljena u Opštoj bolnicu u Leskovcu gdje je dječak i preminuo neposredno nakon što je pretučen, a obavili su je stručnjaci Zavoda za sudsku medicinu u Nišu. Obducentski nalaz dostavljen je Višem javnom tužilaštvu u Leskovcu koje je donijelo naredbu za sprovođenje istrage protiv osamnaestogodišnjaka zbog krivičnog djela ubistvo za koje je propisana kazna zatvora od pet do petnaest godina. Ovaj dokument biće jedan od ključnih dokaza u predstojećem krivičnom postupku jer će od ovog nalaza sudskomedicinskih vještaka zavisiti i ustanovljavanje uzročno posljedične veze između radnji napadača i smrti petnaestogodišnjaka.

Prema prvim informacijama, ovo krvarenje u mozgu bi moglo biti uzrok smrti dječaka naročito u kontekstu izjave druga Andrije I. koji je bio prisutan tokom tuče koja je tinejdžera koštala života. Kako je kazao Marko Stošić, čovjek koji je pokušao da pomogne Andriji, svjedok napada mu je rekao da je N.A. prvo udarcem oborio Andriju I. na zemlju, sjeo na njega, a zatim ga pesnicama udarao po glavi dok nije izgubio svijest. Međutim, kako saznaje “Telegraf” iz izvora bliskih istrazi, na ostalim dijelovima tijela nisu pronađene nikakve povrede, što takođe potvrđuje navode svjedoka da je dječak udaran samo u glavu.

-Povrede po glavi nisu nastale usljed djelovanja palice, kako se nakon zločina čulo, niti su po ostalim dijelovima tijela nađeni tragovi nekog oruđa. Sve ukazuje da su tačni navodi svjedoka, da je žrtva udarana pesnicama po glavi” objašnjava sagovornik.

Mada se organi gonjenja za sada ne izjašnjavaju o motivu sukoba između doskora dobrih drugova, postoji sumnja da je povod tragičnog obračuna bila ljubomora N.A. na porodičan život, uspjeh u školi, a posebno na odnos Andrije I. prema njegovoj bivšoj djevojci. Stariji brat N.A. pomenuo je da je on relativno skoro raskinuo sa djevojkom sa kojom se zabavljao dvije godine, a koja ga je preko društvenih mreža optužila da ju je pretukao. Djevojka istog imena se na sahrani od Andrije I. oprostila pjesmom kojom mu se obraća riječima “mili”.

Tragično nastradali tinejdžer pohađao je treći razred Škole za tekstil i dizajn čiji je đak donedavno bio i osamnaestogodišnjak koji ga je usmrtio. Sa starijim bratom odrastao je u domu Gorana i Zorice Veličković koji su im postali hranitelji kada je imao samo šest godina. Veličkovići su planirali da mu 17. decembra proslave 17. rođendan, ali su ga sahranili 29. novembra.