Maturanti osnovnih i srednjih škola, koji u idućim danima proslavljaju kraj jedne ere obrazovanja, nastoje da na tim svečanostima izgledaju poput holivudskih zvijezda, što je za prosvjetare i sociologe bespotrebno pretjerivanje.

Oni naglašavaju da su đaci ranije u svijet odraslih ulazili sa mnogo ljepšim uspomenama i manjim troškovima.

To se može opravdati jedino činjenicom da su, kako navode, mladi skloni da odlučuju pod uticajem vršnjaka koji često odlaze u krajnost potrošačkog ludila, što mnogi roditelji, koji za garderobu, kafanu i ostale troškove moraju da izdvoje i po nekoliko stotina maraka, zdušno odobravaju.

Danas je malo ko svjestan da je, prema njihovim riječima, ljepota u jednostavnosti, pristojnosti i da se nekada sa manje ulaganja može postići mnogo više.

Predrag Damjanović, koji je cijeli radni vijek proveo u prosvjeti, kaže da današnji maturanti ne mogu ni da zamisle nekadašnje proslave, na kojima su se prethodne generacije opuštenije zabavljale.

Garderoba, frizure, obuća, šminka, prateći nakit, lični fotograf ili plan da se poslije hotela ode u dalji provod postali su, smatra on, dio protokola svake mature.

– Malo koji će roditelj, bez obzira na materijalnu situaciju, svom djetetu nešto uskratiti, posebno kada je riječ o tako bitnom događaju. Posebno zabrinjavajuće je to što sve prepisuju mali maturanti koji, takođe, odlaze u restorane, kupuju skupocjena odijela i haljine, iznajmljuju fotografe i muzičare – kazao je Damjanović.

Dodao je da je, generalno gledajući, proslava mature otišla u neku drugu krajnost, zbog čega bi tokom cijele školske godine trebalo razgovarati kako sa učenicima, tako i sa roditeljima.

– Resorno ministarstvo je insistiralo da osnovci maturu proslavljaju u školama, a sad se postavlja pitanje da li se i u kojoj mjeri to poštuje – rekao je Damjanović prisjećajući se proslava mature od prije petnaest i više godina.

Proslava mature u srednjim školama prije je bila dosta skromnija i nije bilo, priča on, velikih zahtjeva maturanata i roditelja. On je pozvao sve naredne generacije maturanata da od početka školske godine počnu pričati o proslavi, koja ne mora obavezno da bude organizovana u restoranima i kafanama, nego da to bude, između ostalog, odlazak na neku kulturnu manifestaciju i izlet, odakle će sigurno ponijeti mnogo ljepše uspomene.

– Proslava kod većine maturanata u današnje vrijeme svodi se na to ko je koliko popio i napravio selfija koje je objavio na društvenim mrežama. Više čak nema ni plesa, kao što je to nekada bilo – istakao je Damjanović.

Nedavna analiza „Glasa Srpske“ pokazala je da za pripremu proslave mature, pod kojom se podrazumijeva kupovina haljine ili odijela, zajedno sa cipelama, šminkom, frizurom, manikirom, te drugim aksesoarima i tretmanima koje djevojke ne propuštaju kako bi zablistale u punom sjaju, potrebno izdvojiti i do 1.000 maraka, koliko trenutno iznosi minimalac za one sa srednjom stručnom spremom.

Prema riječima sociologa Vladimira Vasića, to je samo jedan od dokaza da živimo u svijetu gdje je poremećen sistem vrijednosti i vrednovanja, u smislu da materijalno pokazuje moć, status i simbol u društvu.

– Kada su maturanti u pitanju, stiče se utisak da im materijalno prednjači u odnosu na nešto što je duhovno, odnosno njihovu mladost, koja je najvažnija u svemu tome, kao i korak u zrelost i ljepota, koju svako od njih već posjeduje – priča Vasić, ističući da djecu donekle treba razumjeti, jer oni idu u korak sa vremenom.

Njihovi roditelji će, smatra on, dati posljednji dinar da bi ih učinili srećnim.

– Na taj način se najbolje vidi koliko nas je zapravo osavremenila ta potrošačka kultura, a i strah šta će neko drugi reći, kako ćemo se obući i slično. Primjećujem da u posljednje vrijeme svi ličimo jedni na druge. Svi nosimo jedne te iste robne marke, isto jedemo. Svi zajedno polako klizimo u društvo uniformisanosti, što nimalo nije dobro. Na taj način gubimo originalnost. Na štetu svoje autentičnosti mi se trudimo da budemo isti – rekao je Vasić.

Dodao je da je djecu potrebno naučiti da njihova ljepota ne proizlazi iz materijalnog, nego duhovnog.

– Međutim, sve je kapitalizam i vrijeme u kojem živimo je takvo da ćemo se svi, htjeli ili ne, podrediti tom nesrećnom novcu. Takođe, znam da i dalje ima onih svijetlih primjera djece koja će novac za skupocjene haljine i odijela dati u humanitarne svrhe. Na ovaj način pozivam i druge da to urade kako bi se ovaj korak omasovio. To je najljepši put u budućnost – poručio je Vasić apelujući na roditelje i profesore da više razgovaraju sa djecom uoči početka pripreme za maturu i objasne im da materijalizam i konzumerizam nisu u ravni sa njihovom ljepotom, niti će biti išta bolji ako budu u skupocjenijoj odjeći od drugih.

Srednjoškolci maturom ulaze u svijet odraslih, koji je turbulentan i dosta podijeljen, zbog čega ih je, smatra on, potrebno dobro pripremiti za ono što ih čeka.

– Djeci ne treba nametati, koliko god to sad surovo zvučalo, neki naš lični kompleks, želje i ambicije. Djecu treba prosto da pustimo da budu djeca, a matura je idealna prilika da se oni uče samostalnosti, odnosno da sami donose odluke – kazao je Vasić.

Akcenat, istakao je on, treba staviti na njihov uspjeh u školi i na ono što ih tek čeka u životu, jer ima dosta djece čiji roditelji ne mogu da obezbijede novac za proslavu mature, zbog čega treba da postoji i duh kolektivne svijesti.

SEZONA
Maturska sezona u Banjaluci je počela i trajaće do 6. juna, kada će kraj školovanja proslaviti učenici Centra „Zaštiti me“. Kao i prethodnih godina, zahvaljujući gradu Banjaluka sve maturske večeri su besplatne za učenike. Grad Banjaluka obezbijedio je vaučere u iznosu od po 80 KM za 2.434 maturanta srednjih škola kako bi im smanjio troškove proslave mature i pružio podršku na kraju jednog važnog životnog poglavlja.
Glas

Penzije u Njemačkoj su kontroverzno pitanje. Njemački mediji pišu da bi vlada mogla da podigne starosnu granicu za odlazak u penziju na 70 godina.

U Njemačkoj su žene, samohrani roditelji i osobe sa niskim primanjima posebno pogođene niskim penzijama.

Mnogi penzioneri već moraju dodatno da rade kako bi sastavili kraj s krajem.

U penziji ne bi trebalo da brinete o poslu, ali ponekad u tom periodu nema drugog izbora.

Oni koji ne planiraju unaprijed ili se ne obezbijede na vrijeme mogli bi imati poteškoća kada dostignu starosnu granicu za penziju.

Takođe se stalno raspravlja o povećanju starosne granice za odlazak u penziju. Neki pretpostavljaju da određene generacije možda neće moći da se penzionišu prije nego što napune sedamdeset godina.

Trenutna starosna granica za penziju već je 67 godina. Mnogi smatraju da je to dovoljno. Kako starimo, manje želimo da radimo; mnogi to zbog zdravstvenih problema više i ne mogu.

U isto vrijeme, Njemačka doživljava demografske promjene – sve je više penzionera. Stručnjaci vjeruju da bi starosna granica za penziju mogla biti podignuta na 70 godina. I u politici postoje oni koji se slažu sa stručnjacima. Pojedini političari takođe pozivaju na povećanje starosne granice za odlazak u penziju.

Trenutni penzioni sistem smatra se nestabilnim. Razlog za to je što se zasniva na međugeneracijskom ugovoru. Demografske promjene predstavljaju ključni problem jer dovode do neravnoteže.

Penzije trenutno finansira radno aktivno stanovništvo. Da bi se riješio ovaj problem, pokušava se održati ravnoteža između onih koji uplaćuju i onih koji primaju penzije. To se postiže postepenim povećanjem starosne granice za penziju.

Neki ekonomisti žele da se starosna granica za penziju podigne na 70 godina. Cilj je stabilizacija cjelokupnog sistema. Prema procjenama, to bi moglo pogoditi one rođene od 2003. godine nadalje. Međutim, još uvijek nema konkretnih političkih planova za ovaj potez, prenosi “24Sedam”.

Španija je prije nekoliko dana odobrila zakon kojim se skraćuje radna nedjelja sa 40 na 37,5 radnih sati.

Jolanda Dijaz, ministrica rada Španije, rekla je da se ovim modernizuje svijet rada i pomaže se ljudima da budu malo srećniji.
Kako su naveli tamošnji mediji, 12,5 miliona radnika u privatnom sektoru sa punim i djelimičnim radnim vremenom imaće koristi od smanjenja, za koje se očekuje da će poboljšati produktivnost i smanjiti izostajanje s posla.
Dijazova je navela da se ova mjera već primjenjuje na državne službenike i neke sektore, te će uglavnom uticati na maloprodaju, proizvodnju, ugostiteljstvo i građevinsku industriju.

Španija nije jedina zemlja koja je pokrenula ovo pitanje ili ga planira pokrenuti.

Od zemalja u regionu, Crna Gora razmatra uvođenje sedmočasovnog radnog vremena.

Ovo je jedno od predizbornih obećanja Milojka Spajića, premijera Crne Gore, u okviru njegovog ekonomskog programa koji predviđa i rast plata i penzija.

Island je prije pet godina radnu nedjelju skratio sa 40 na 36 sati.

O ovom razmišljaju i zemlje poput Njemačke, Portugala i Ujedinjenog Kraljevstva, koje su pokrenule ili će pokrenuti pilot-projekte.

Belgija je postala prva zemlja članica Evropske unije koja je donijela Zakon o četvorodnevnoj radnoj nedjelji za sve koji to žele.
Ipak, svi oni koji rade u Belgiji, a žele da rade četiri dana sedmično, moraju da zbiju isti ukupni broj radnih sati u manje dana.

Pitali smo ekonomiste da li je ovako nešto moguće u Bosni i Hercegovini te da li bi to dovelo do veće produktivnosti radnika.

Admir Čavalić, ekonomista i predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, kazao je za “Nezavisne novine” da istraživanja pokazuju da sve više radnika želi nematerijalne kompenzacije, odnosno da žele što više slobodnog vremena.

“Ovo ne mora značiti da bi došlo do pada produktivnosti. Idealno bi bilo da se eksperimentiše na nivou privrede. Tako je radila i Španija, i niz zemalja. Ukoliko se oni pokažu kao dobri u smislu produktivnosti, to je dobro i za radnike i za poslodavce, i za samu privredu. Ipak, ovim bi se trebala dati sloboda radniku da, ako želi, radi prekovremeno, da to može sam odlučiti, te da za to bude plaćen”, istakao je Čavalić.

Na pitanje da li je moguće da se u narednom periodu ovo implementira u BiH ili jednom od entiteta, Čavalić odgovara da je trenutno najbliže tome da se pauza integriše u radno vrijeme u FBiH izmjenom Zakona o radu.

“To je ipak samo ideja i nije to, ali indirektno je slično ovome”, dodaje Čavalić.

Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, rekao je da već duže vrijeme postoje inicijative za skraćenje radne nedjelje, kako u zemljama EU, tako i u zemljama regiona.

“Ideja koja stoji iza ovog prijedloga je pokušaj pronalaska balansa između privatnog i poslovnog života, što bi se pozitivno odrazilo na motivaciju i produktivnost. Interesantno je iskustvo Islanda, koji je sproveo projekat smanjenja radne nedjelje na 35-36 sati bez smanjenja zarada. Na osnovu naknadnih istraživanja, pokazalo se da je produktivnost ostala ista ili je čak poboljšana. Island je imao iznadprosječan privredni rast. To se pripisuje smanjenju stresa na poslu i rastu dobrobiti za samoga radnika. Poučeni ovim iskustvom, možemo zaključiti da bi i u drugim zemljama, uključujući i našu, smanjenje radne nedjelje moglo imati slične efekte”, naglasio je Mlinarević.

Iz Udruženja poslodavaca FBiH su se oglasili povodom inicijative da se u radno vrijeme radnika uračuna i pauza, rekavši da bi usvajanje ove inicijative predstavljalo novo, dodatno opterećenje za poslodavce.

“Takva inicijativa, usvojena bez prethodnog konsultovanja sa socijalnim partnerima, predstavljala bi ozbiljan presedan u socijalnom dijalogu i direktan novi udar na poslovno okruženje”, naveli su poslodavci.
BL PORTAL