Vrhovni sud Republike Srpske donio je pravosnažnu presudu kojom je Milanu Macuri (37), prvom optuženom za terorizam u Republici Srpskoj, izrečena oslobađajuća presuda.

“Odbija se, kao neosnovana, žalba Republičkog javnog tužilaštva – Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala i potvrđuje presuda Okružnog suda u Banjaluci”, rekla je sekretar Vrhovnog suda RS Jelena Despotović.

Optužnica Republičkog javnog tužilaštva RS teretila ga je za krivično djelo terorizam, a Okružni sud u Banjaluci je u novembru 2019. godine u ponovljenom postupku donio presudu kojom je oslobođen.

Predsjednica sudskog vijeća je tada obrazložila da se ne može sa sigurnošću utvrditi postupanje sa ciljem i namjerom, te da se oslobađa optužbi usljed nedostatka dokaza.

Ranijom presudom banjalučkog suda iz oktobra 2018. godine, Macura je bio nepravosnažno osuđen na godinu dana uslovne kazne, kada je istaknuto i da ima tri godine provjere, odnosno da u trogodišnjem periodu ne smije ponoviti krivično djelo, ali je Vrhovni sud RS ovu presudu ukinuo.

Optužnicom koju je protiv njega podiglo Posebno odjeljenje za suzbijanje organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala RS, teretio se da je 8. decembra 2016. godine sa svog profila na Instagramu “uputio prijetnju terorističkim napadom” sa 150 kilograma eksploziva C4 u centru Banjaluke u vrijeme održavanja manifestacije „Zimzograd“.

U spornoj poruci iz 2016. godine, Macura je napisao:

“Volio bih da se ova moja molba shvati jako ozbiljno. Cijenim da bi sve dobrotvorne organizacije na ovim prostorima koje se bave uvozom C4 eksploziva, nafte, bombi, minobacača, kalašnjikova itd. a i nije da ih nema, imali korist od sljedećeg. Odgovorno tvrdim da sam prvoklasan materijal za samoubicu i voljan sam da to pokažem na primjeru Zimzograda. Bez problema mogu natovariti na sebe 150 kilograma C4, bez da iko posumnja, a kada postignem potrebno ubrzanje, niko me ne zaustavlja. Vjerujem da sa tom količinom mogu obuhvatiti prečnik Brko- Royal Plaza, umro sam presretan. A zašto to radim?! Riječima pjesnika: moja žrtva u odnosu na dobrobit naroda. Zahvaljivaćete mi se za cca 20 godina. Oslobodiću vas pogani, smrdljivih kobasica, razrijeđenog piva, vina i rakija. Primitivizma bl. gazda, droljetina i svih ostalih piz…. Po meni će se zvati škole, ustanove, javna dobra. Djeci ćete davati moja imena i terati ih da dižu sirov čelik. O meni će se učiti, pričati bajke”.