Connect with us

Politika

VUKAN O MUKAMA kroz koje je prošao! “NISAM MOGAO DA SPAVAM zbog dugova, bio sam predmet PODSMJEHA”

Prošao sam uske prolaze. Bilo je trenutaka kad nisam mogao da spavam jer sam bio pritisnut dugovima sa svih strana. Gubio sam poslove i bio predmet podsmijeha kada sam ušao u politiku, ali to je danas iza mene.

Ovako je jedan od najglasnijih poslanika i lider liste “Za pravdu i red”, Nebojša Vukanović ukratko opisao svoj ulazak u politiku 2012. godine i nevolje koje su ga pratile zbog “oštrog jezika” i čvrstih političkih stavova koje zastupa, a zbog kojih je mnogo puta do sada bio na meti kako politčara iz vlasti, tako i iz opozicije.

Vukanović je gostujući na podkastu mostarskog portala Bljesak.info otvorio dušu i ispričao dosad nepoznate detalje iz svog života.

Govorio je o tome kako je prvu dnevnicu zaradio sa 14 godina, radeći fizički posao kod jednog čovjeka od 5 ujutro do 21 sat.

– Dobio sam upalu mišića, a zaradio 20 KM. Bilo je to 1993. godine. Naradio se jesam, ali sam naučio cijeniti dinar – ispričao je Vukanović.

Govoreći o tužbama za klevetu zbog kojih se mnogo puta do sada našao pred sudovima širom Republike Srpske, pa čak i u Crnoj Gori, Vukanović je rekao kako je bilo trenutaka kada nije mogao da se iščupa iz dugova, pa je dizao kredite.

– Kad možete kući platiti račune, imati za hranu i da kupiti roditeljima lijekove, vi ste bezbrižni. Ali, ako dođete u makaze da gubite 10.000 – 15.000 KM za mjesec dana, vi ste pod velikim pritiskom, a oni samo čekaju trenutak da ne platite jednu presudu i da krenu u prinudnu naplatu – kaže Vukanović.

Sjetio se događaja od prije pet do šest godina, u vrijeme dok je njegov otac bio živ, kada su mu na vrata porodične kuće zakucali sudski izvršitelji zbog duga koji nije mogao da plati.

Riječ je o sudskoj presudi od 8.750 KM koju u tom momentu nije mogao da plati.

Moj pokojni otac je imao 76 godina i nije imao pojma da se tužim po sudu. Kada su došli sudski izvršitelji on je bio u kući. Kasnije kad je došla majka kući on joj je rekao: “Onaj srećo nam je prokockao kuću, sve će nam odnijeti”. Za njega je 8.750 KM bio Las Vegas. On je u to vrijeme imao 400 KM penzije, potiče iz zemljoradničke porodice i za nas je nekoliko hiljada maraka uvijek bila misaona imenica – ispričao je Vukanović.

On dodaje da je za njegovog oca bio šok kada je vidio sudske izvršitelje na vratima te da nije mogao shvatiti šta se dešava.

Ili je droga ili kocka

– Pitao je kako? Prokockao si! On misli da sam se ja kockao ili drogirao. Ne možeš mu objasniti – prisjetio se Vukanović.

Dodao je da je jedno vrijeme jedva krpio kraj s krajem pa je čak u jednom momentu digao 30.000 KM kredita kako bi pokrpio dugove.

Na tužbe za klevetu do sada je isplatio oko 80.000 KM, a novac je uspio da “skucka” zahvaljujući zaradi koju ima od svog bloga i youtube kanala.

Vukanović ističe da mu je “odskočna daska” bio prilog koji je pustio na svoj youtube kanal, a koji se odnosio na njegovu raspravu sa trebinjskim sudijama koje je tjerao na posao – “Na pos’o odmah”.

Do tada je, kaže Vukanović, zarađivao par stotina evra mjesečno od svog bloga i youtube kanala, a taj mjesec je zaradio 4.000 evra.

Zahvalujući tim zaradama uspijeva da pokriva troškove sudskih presuda.

– Znam za sastanke gdje je Milorad Dodik govorio da ne mogu sam izaći iz dugova, pa se pitao ko to stoji iza mene. Tragali su po Hercegovini misleći da imam neku zaleđinu, nagađali su da li su to Nijemci, neko iz Srbije i slično. Istina je da nemam nikoga ko stoji iza mene – navodi Vukanović.

On kaže da je bilo građana koji su mu priskakali u pomoć. Obično su to bili Hercegovci koji žive u inostranstvu i koji su mu izašli u susret kada je bio finansijski potpuno potnuo.

Izgubio i posao i izbore
To se, pojašnjava Vukanović, desilo nakon izbora 2012. godine kada je bio kandidat za gradonačelnika Trebinja i izgubio.

Ostao mu je dug od 36.000 KM, nije imao posao i nije znao šta dalje da radi.

– Tada su mi u pomoć priskočili Hercegovci koji su mi pomogli da prebrodim krizu i vratim dugove – navodi Vukanović.

Ispričao je i kakva je bila reakcija ljudi oko njega kada im je rekao da planira izaći na izbore kao samostalni kandidat za gradonačelnika Trebinja.

Vukanović tvrdi da je bio “predmet podsmijeha čak i u svom bližem okruženju”.

– Govorili su “ti da ideš bez stranke i bez para da razbijaš sistem, ti si lud. Svi su mi se smijali. Izgubio sam posao u školi, pa su mi rekli opet da sam lud jer gubim lagodan život i primanja – prisjetio se Vukanović te 2012. godine kada je odlučio da se bavi politikom.

Osvrnuo se na političku kampanju koja se vodila te godine, a u kojoj je bio na meti i stranaka vlasti i opozicije jer se svojom kandidaturom zamjerio i jednima i drugima.

– Govorili su mi da nemam šanse, da sam topli zec i slično. Ovi iz SNSD su čak tvrdili kako sam kupio stan na ime svoje majke. Objavili su i neki tobož notarski ugovor da to dokažu ali su se zeznuli jer je na tom mjestu umjesto stambene stajala poslovna zgrada firme Beko. Onda sam rekao “eto moja majka pošla da kupi stan pa kupila čitavu zgradu” – prisjetio se Vukanović kroz smijeh..

Kaže i da ima podršku brojnih građana koji žive u inostranstvu, a i ne zavise od ove vlasti.

– Da se glasa samo iz inostranstva imao bih dvotrećinsku većinu – istakao je on.

Related Topics:

Politika

CIK BROJI PREOSTALE GLASOVE! Evo koliko imaju Cvijanovićeva, Božović, Minić i Blanuša

U toku je brojanje glasova iz odsustva, mobilnih timova i diplomatsko-konzularnih predstavništava (DKP), a prema trenutnim preliminarnim rezultatima, u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH vodi Željka Cvijanović sa 306.074 glasa, dok je Savo Minić osvojio 289.371 glas u trci za predsjednika Republike Srpske.

Ključne izborne brojke

  • Cvijanovićeva vodi sa 306.074 glasa
  • Minić ima 289.371, Blanuša 230.503 glasa
  • SNSD prvi za NS RS sa 206.304 glasa
  • PSS ima 74.174, a SDS 63.859 glasova
  • Brojanje glasova još traje

Koliko glasova imaju kandidati za Predsjedništvo BiH?

Željka Cvijanović, kandidatkinja SNSD-a za srpskog člana Predsjedništva BiH, na izborima održanim 4. oktobra dobila je, prema posljednjim podacima koje je objavila Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH), 928 glasova iz kategorije odsustva, mobilnih timova i DKP, čime je ukupan broj njenih glasova dostigao 306.074.

Marinko Božović, kandidat Srpske demokratske stranke (SDS), dobio je 327 glasova iz ove kategorije, a trenutno ima ukupno 145.428 glasova.

Nebojša Vukanović, kandidat Liste za pravdu i red, dobio je 149 glasova, a njegov ukupan broj glasova iznosi 98.919.

Kada je riječ o izboru bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, kandidat koalicije “Ujedinjeni za državu Bosnu i Hercegovinu”, ima 215.818 glasova, uključujući 81 glas iz navedene kategorije.

Bakir Izetbegović, kandidat Stranke demokratske akcije (SDA), osvojio je 192.490 glasova, od čega je 298 iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Semir Efendić, kandidat Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), ima 145.801 glas, uključujući 37 glasova iz ove kategorije.

Fahrudin Radončić, kandidat Saveza za bolju budućnost (SBB), osvojio je 12.135 glasova, od čega je 11 iz navedene kategorije.

Koliko glasova imaju Minić i Blanuša?

Prema trenutnim preliminarnim rezultatima, Savo Minić, kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) – Milorad Dodik, ima 289.371 glas, uključujući 897 glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Branko Blanuša, kandidat SDS-a, osvojio je 230.503 glasa, od čega je 358 iz ove kategorije.

Ramiz Salkić, kandidat Stranke demokratske akcije (SDA), ima 9.722 glasa, uključujući 128 glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Ćamil Duraković, nezavisni kandidat, osvojio je 6.267 glasova, od čega je 49 iz navedene kategorije.

Bogdan Jovanović, kandidat Stranke “Život”, ima 4.389 glasova, uključujući pet glasova iz ove kategorije.

Ivan Begić, kandidat Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH), osvojio je 2.720 glasova, od čega su tri iz navedene kategorije.

Jusuf Arifagić, kandidat Naroda i pravde (NiP), ima 2.691 glas, uključujući devet glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Igor Balukčić, kandidat HDZ-a 1990, osvojio je 2.268 glasova, od čega je devet iz ove kategorije.

Marko Jorgić, nezavisni kandidat, ima 1.820 glasova, uključujući četiri glasa iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Franjo Jukić, kandidat koalicije koju čine HDZ BiH, HSP BiH, HKDU, HSP AS, HDU, HSP HB i HRAST, osvojio je 1.189 glasova, od čega je devet iz ove kategorije.

Begija Smajić, kandidatkinja Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), ima 1.178 glasova, uključujući sedam glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Ivo Kamenjašević, kandidat Hrvatske seljačke stranke (HSS), osvojio je 525 glasova, od čega su dva iz navedene kategorije.

Kako stoje SNSD, PSS i SDS u trci za Narodnu skupštinu RS?

Kada je riječ o izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske, SNSD – Milorad Dodik trenutno ima 206.304 glasa, uključujući 535 glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Pokret “Sigurna Srpska”, koji predvodi Draško Stanivuković, uz PDP i druge partnere, osvojio je 74.174 glasa, od čega je 120 iz navedene kategorije.

SDS – Volja naroda ima 63.859 glasova, uključujući 182 glasa iz ove kategorije.

Koalicija DNS – NPS Banjac – Nešić osvojila je 29.364 glasa, od čega je 108 iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Socijalistička partija Petra Đokića, Demos i NDP imaju ukupno 28.552 glasa, uključujući 93 glasa iz ove kategorije.

Ujedinjena Srpska osvojila je 27.729 glasova, od čega je 99 iz navedene kategorije.

Socijalistička partija Srpske (SPS) – Goran Selak, uz Pokret “Jedinstvena Srpska”, ima 24.334 glasa, uključujući 53 glasa iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Lista Za pravdu i red – Nebojša Vukanović, PDP Republike Srpske i Igor Crnadak trenutno imaju 24.270 glasova, od čega su 22 iz navedene kategorije.

Rezultati su preliminarni i mogu se mijenjati tokom daljeg brojanja i obrade glasova.

Nezavisne

Nastavi čitati

Politika

“DRŽ’TE LOPOVA!” Vlada traži odgovorne za kolaps RiTE “Ugljevik”???

Rudnik i Termoelektrana Ugljevik, gigant koji proizvodi trećinu električne energije u Republici Srpskoj, od ponoći 14. oktobra zvanično je van pogona jer na deponiji nema – bukvalno nijednog grumena uglja. Dok je sistem doživio totalni krah, a Elektroprivreda RS (ERS) počela da troši nevjerovatnih tri miliona KM dnevno na uvoz skupe struje, Vlada Republike Srpske cinično poručuje javnosti kako će „u lancu odgovornosti utvrditi ko su krivci za propuste“.

Ovo je hronologija političkih obmana, višemilionskih transakcija ruskom oligarhu, izgubljenih arbitraža i sistemskog nemara koji su doveli do toga da rudarski basen na kojem leže desetine miliona tona uglja danas stoji prazan i ugašen.

Predizborna bajka: „Sve je stabilno“, a onda mrak poslije glasanja

Samo nekoliko dana prije nego što su mašine u Ugljeviku ugašene, cjelokupan vrh vladajuće koalicije uvjeravao je građane da je Republika Srpska apsolutno energetski sigurna, da struje ima u izobilju i da je sistem stabilniji nego ikada. Resorni ministar Petar Đokić paradirao je na sastancima tvrdeći kako je „stvorena osnova za dugoročnu stabilnost RiTE Ugljevik“, dok je generalni direktor ERS Luka Petrović raspisivao megalomanske tendere poput onog za Kongresni centar u Trebinju vrijedan vrtoglavih 309 miliona maraka.

Stvarnost je, međutim, bila brutalna: zalihe na deponiji Ugljevika već su bile na samom dnu, priprema novih kopova nije postojala, a o katastrofi koja stiže znalo se mjesecima unazad. Ćutalo se isključivo dok ne prođu izbori. Čim su birališta zatvorena, kotlovi su se ohladili, a vlast se iz uloge „spasioca“ preko noći prebacila u ulogu „iznenađenog arbitra“.

Vlada traži krivce: Prebacivanje loptice u sopstvenom dvorištu

U saopštenju koje vrijeđa inteligenciju, Vlada RS sada upire prstom u upravu preduzeća, direktora ERS Luku Petrovića i ministra Đokića, tražeći hitan plan i odgovore zašto se došlo do ove tačke. No, lanac odgovornosti koji pominju vodi direktno do samog vrha vlasti:

  • Uprava RiTE Ugljevik i ERS godinama su zanemarivale remonte, tešku mehanizaciju i raskrivku na kopu Bogutovo Selo, trošeći milione na sumnjive javne nabavke i partijsko zapošljavanje.

  • ERS je do sada morala da pozajmi preko 80 miliona KM preduzeću u Ugljeviku samo da bi održala privid likvidnosti i osnovne rudarske operacije, potvrdio je izvršni direktor za tehničke poslove ERS Ivan Koprivica.

  • Danas u sistemu Srpske nedostaje između 5.000 i 6.000 megavat-časova dnevno. Baznu energiju drži jedino TE Gacko, dok hidroelektrane Višegrad i Bočac zbog loše hidrologije daju minimum.

Afera „Serdarov“: Kako je oligarh isplaćen sa 240 miliona KM, a rudari ostali bez uglja

Ključni odgovor na pitanje zašto danas u Ugljeviku nema uglja krije se u poslu sa ruskim biznismenom Rašidom Serdarovom i njegovom kompanijom „Comsar Energy“.

Vlast Republike Srpske je 2011. i 2013. godine Serdarovu pod sumnjivim okolnostima dodijelila koncesiju za izgradnju nikada izgrađene TE „Ugljevik 3“, ali i koncesiju za najbogatije ležište uglja – „Ugljevik Istok 2“, gdje se nalazi oko 50 miliona tona najkvalitetnijeg uglja, dovoljnog za više od dvije decenije nesmetanog rada postojeće termoelektrane. Serdarov je tu koncesiju dobio za simboličnu jednokratnu naknadu od svega 2,59 miliona KM.

Godinama Rus nije izgradio ni metar elektrane, niti je otvorio rudnik, ali je držao ugalj pod „ključem“, blokirajući širenje domaćeg rudnika. Umjesto da mu Vlada RS raskine ugovor zbog neispunjavanja obaveza, povučen je potez bez presedana u korist oligarha:

  1. Vlada je preko javnog preduzeća „Gas-Res“ odlučila da od Serdarova otkupi njegovu praznu firmu i koncesije za frapantnih 240,5 miliona KM narodnog novca.

  2. Posljednja tranša od gotovo 59 miliona KM isplaćena je početkom 2026. godine, čime je Serdarov u potpunosti naplatio četvrt milijarde maraka za projekat koji nikada nije ni započeo.

  3. Iako su pare građana završile na računima Serdarovljevih ofšor firmi na Kipru, RiTE Ugljevik od ležišta „Istok 2“ nema ništa – eksproprijacija zemljišta nije završena, nova mehanizacija nije nabavljena, a jalovina nije skinuta. Ugalj je ostao zakopan pod zemljom, dok su pare nestale.

Slovencima trećina struje i dug od 158 miliona evra

Kao da pljačka kroz koncesije nije bila dovoljna, RiTE Ugljevik je dotukao i gubitak arbitražnih sporova pred međunarodnim tribunalima sa „Elektrogospodarstvom Slovenije“ (EGS) zbog prijeratnih ulaganja.

Republika Srpska je bila prinuđena da prihvati sporazume po kojima Slovencima mora isplatiti dug i kamate u iznosu od čak 158 miliona evra (preko 300 miliona KM), ali i da im kontinuirano isporučuje jednu trećinu ukupno proizvedene struje iz Ugljevika. Sa takvom omčom oko vrata, sistem je mogao funkcionisati samo uz maksimalnu domaću proizvodnju. Kada je iskop uglja stao, stalo je sve.

Cijena neodgovornosti: Uvoz po 300 evra, prodaja po 40 evra

Građani Srpske sada se suočavaju sa finansijskom provalijom:

  • ERS je prinuđena da na berzama kupuje struju po cijeni od 250 do preko 300 evra po megavat-času.

  • Istu tu struju građanima u Srpskoj prodaje po zaštićenoj cijeni od oko 40 evra, dok je prosječna prodajna cijena u sistemu oko 55 evra po megavat-času.

  • Razlika između nabavne i prodajne cijene generiše direktan gubitak od oko tri miliona KM svakog dana.

Pokušaji da se ugalj uvozi iz drugih rudnika ili preprodavaca – dok se istovremeno godinama gledalo kroz prste privatnim šemama i preprodaji uglja prema Srbiji – samo su kap u moru koja ne može pokrenuti termoblokove snage 300 megavata.

Dok Vlada RS pere ruke i preko saopštenja glumi istražne organe, gola činjenica ostaje: elektroenergetski stub Republike Srpske je slomljen. Račun za 240 miliona maraka datih Serdarovu, stotine miliona arbitražnih penala i milionski dnevni uvoz struje neće platiti funkcioneri u foteljama – već građani kroz budžet, poskupljenja i neizvjesnu zimu.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

OD „NEPRIJATELJA“ DO SKUPIH SAVEZNIKA! Vlast ponizno traži pomoć od bivšeg američkog diplomate

Vlasti u Republici Srpskoj plaćaju američkog diplomatu sa dugogodišnjim iskustvom u BiH, kako bi im pomogao oko lobiranja za izmjene Zakona o državnoj imovini, kao i da im pokuša pomoći oko promjene do sada vrlo jasno izrečenog stava američke vlade kako je državna imovina isključivo u nadležnosti države.

Bivši direktor misije OEBS-a u Bosni i Hercegovini Džonatan Mur (Jonathan Moore) pomaže vlastima Republike Srpske na izmjenama Zakona o državnoj imovini, potvrdili su Žurnalu izvori iz Vašingtona.

Za ovaj posao angažovala ga je američka lobistička kuća „Lucas Compton“. Prema javno dostupnim podacima, po Zakonu o stranim agentima u SAD (FARA), Republika Srpska za ovu uslugu plaća kompaniji „Lucas Compton“ 40.000 američkih dolara mjesečno u periodu od godinu dana, što je ukupno više od 800.000 KM.

Ugovor je potpisan u februaru ove godine i od tada je Mur u dva navrata boravio na ovim prostorima kako bi se sastajao sa predstavnicima vlasti Republike Srpske. Koliko ozbiljno ovoj temi pristupaju plaćeni lobisti najbolje govori podatak da su već potrošili 14.000 američkih dolara, uplaćujući po 3.500 USD na račune zastupnika u američkom Kongresu, Džen Kigins (Jen Kiggins) i Morgana Grifita (Morgan Griffith), te Krisa Gobera (Chris Gober), republikanskog teksaškog kandidata na narednim izborima u Americi, a isto toliko je uplaćeno političkom odboru zastupnika Roba Vitmana (Rob Wittman).

Promjena stava SAD-a

Mur je u martu ove godine potvrdio novinarima N1 kako je angažovan „da pomogne firmi Lucas Compton“ i naglasio kako će „svaki posao koji bude obavljen biti u skladu sa Dejtonskim sporazumom“.

Diplomatska karijera na Balkanu

Džonatan Mur je poznat kao diplomata koji odlično poznaje političke odnose na ovim prostorima. U biografiji koja je objavljena na stranici lobističke firme „Lucas Compton“ istaknuto je kako je on tokom svoje tridesettrogodišnje diplomatske karijere u američkoj diplomatskoj službi, kao američki javni službenik „stekao duboko znanje o balkanskom regionu na više zadataka od 1991. do 2017. godine“.

U tom periodu on je bio šef misije OEBS-a u BiH, a prije toga je tri godine bio zamjenik ambasadora SAD u Sarajevu, gdje je, kako ističu, „uspostavio direktne veze sa lokalnom vlašću i raznim zajednicama širom zemlje“.

Vlasti u Republici Srpskoj do sada su izdvojile skoro 10 miliona dolara za angažovanje 14 lobističkih kuća u SAD, kako bi dobile podršku američke vlade za svoje aktivnosti, piše žurnal.info.

(BN)

Nastavi čitati

Aktuelno