Connect with us

Politika

“VUKANOVIĆ nije privukao apstinente, nego UZEO DIO GLASOVA OPOZICIJI” Smišljeno ili ne?

“Koliko god su u lošem stanju SDS i PDP, ipak je riječ o organizovanim strankama, sa infrastrukturom, bez čije podrške Vukanović ne može prebaciti više od četiri mandata,”

Iako je u predizbornu kampanju ušao obećavajući treći, jasno je da se Demokratski narodni savez vraća na prvi put. Time politička mreža puteva ostaje i dalje sa dva kraka: jedan je onaj koji pripada SNSD-u i koalicionim partnerima, a po drugom se sporo i lijeno vuku SDS i PDP. Pitanje je da li u takvim uslovima ima mjesta za treći put, kao što je pitanje da li taj treći put pripada Nebojši Vukanoviću i njegovom Pokretu za pravdu i red.

Komunikolog Mladen Bubonjić za Moju Hercegovinu kaže da Vukanović nije automatski svrstan u „treći put“ nakon što je zaratio i sa vladajućima i sa opozicijom. Za kretanje tim putem potrebna je, kaže Bubonjić, programska, ideološka i uopšte razlika u političkom sistemu vrijednosti, što Vukanović definitivno nema.

– To što istupa protiv vlasti, kriminala i korupcije ne znači da pripada ‘trećem putu’. ‘Treći put’, u kontekstu ‘srpske političke misli’ u datom trenutku, bio bi svojevrsni liberalno-libertarijanski politički koncept koji se možda, negdje na političkoj margini i nalazi, ali uzevši u obzir postojeće političke opcije, pogotovo one koje su prešle cenzus, „trećeg puta“ nema ni u naznakama – ističe Bubonjić.

Vukanović, dodaje on, svakako treba da „gura“ svoju političku priču. Međutim, bez jake stranačke infrastrukture i baze, kao i podrške političkih istomišljenika, prije svega na stranačkoj osnovi, teško da može ostvariti neki veći uspjeh.

– Kada bi se u potpunosti odvojio od opozicije, doživio bi sudbinu nebrojenih političkih idealista, što je svakako ‘dvosjekli mač’. S jedne strane, težite idealima koji se, doduše, u izvjesnoj mjeri uklapaju u utopističke stereotipe, a s druge, kako bi ostvarili uspjeh ne možete se u potpunosti distancirati od opozicione baze. Uglavnom, Vukanović jeste jedinstven, ali ideološki i politički ne u dovoljnoj mjeri da bi bio ‘treći put’” – smatra Bubonjić.

Kovačević: Problem je nedostatak infrastrukture

Novinar Vladimir Kovačević smatra da se Vukanović iskristalisao kao vođa opozicije u Republici Srpskoj i nakon posljednjih izbora vođstvo opozicije se ne može zamisliti bez njega. A može se, kaže on, zamisliti bez mnogih koji su do sada glumili opoziciju.

– On zapravo jeste nekakav treći put i šteta je što u stranačku priču nije ušao zajedno sa još nekim mladim iskrenim opozicionarima. Njegov problem je nedostatak infrastrukture i novca. Prednost, ali i mana mu je to što je tvrd u stavovima i odbija kompromis po nekim pitanjima ukoliko se ne slaže sa njima. To jeste pozitivna ljudska osobina, ali u politici se nekad mora pristajati na ustupke – tvrdi Kovačević.

Stanojević: Napravo je rezultat za sebe, ništa nije doni novo opoziciji

Novinar Aleksandar Stojanović kaže kako je Vukanović definitivno pokazao da sam može da napraviti rezultat, ali pitanje je, dodaje on, da li je to pametno i da li to građanima donosi nešto novo.

– Napravio je dobar rezultat, ali za sebe, nije donio ništa novo za opoziciju. Oni i dalje imaju isti broj poslanika i vidljivo je da je on uzeo birače opozicije. U tom smislu, ne možemo govoriti o ‘trećem putu’ na političkoj sceni uopšte, nego o ‘drugom putu’ u opoziciji. Generalno pripada opozicionom bloku, ali onom radikalnijem krilu – kazao je Stojanović.

Iako je, dodaje on, beskompromisna borba nekada dobra, Vukanovićeva ponekad često liči na boljševizam. On smatra da je potrebno više takta, više razuma, jer samo na taj način će Vukanović privući i apstinente i neke nove birače. Sada dobija podršku samo onih koji već godinama glasaju protiv vlasti i ne donosi neku novu energiju.

– Koliko god su u lošem stanju SDS i PDP, ipak je riječ o organizovanim strankama, sa infrastrukturom, bez čije podrške Vukanović ne može prebaciti više od četiri mandata. A s četiri mandata ne mogu se napraviti promjene, niti biti važan faktor vlasti. Može kod nas i to, imali smo primjera da ju je neko formirao i sa manje poslanika, ali valjda smo naučili da to nikako nije dobro i vidimo dokle nas to vodi – rekao je Stojanović.

Jokić: Vukanov pokret je drugi put

Advokat Aleksandar Jokić kaže da je Vukanovićev pokret – drugi put. Ako dobro pogledamo, on je jedina organizovana opozicija. Ostali su, tvrdi Jokić, ili u sopstvenim brigama ili u sumnjivim simbiozama. Jedina jasna alternativa trenutnoj vlasti je Vukanović. Zato je, prema njegovom mišljenju, Vukanović trenutno drugi put, odnosno prva alternativa.

– Trebalo je da se odmakne od SDS-a i PDP-a, ali kad on to nije uradio, odmakli su se SDS i PDP od njega, jer niko neće više da bude opozicija osim njega. Opozicija se mora skroz raspasti da bi se izgradila zdrava alternativa i da bismo mogli da gradimo drugi i treći put. Trenutna opozicija je politički impotentna i ne treba nikome osim sopstvenim kadrovima željnim fotelja – ističe Jokić.

Na putu naroda
Sam Vukanović kaže da on i njegov Pokret ostaju na putu naroda. On kaže da će i dalje insistirati na životnim temama i da će da ga prije svega zanimati životni problemi građana Srpske. Djelovao je, dodaje, autonomno, a tako će raditi i dalje.

Bio sam u klubu SDS-a, ali nisam bio poslanik SDS-a. Djelovao sam samostalno. Ostajao sam sam na posebnim sjednicama kada je kompletna opozicija izlazila. Ne možemo sami pobijediti režim. Izašli smo u susret SDS-u i PDP-u koji su nametnuli kandidate bez kompletnih konsultacija. Mogli smo da ih podržimo ili ne. Nisam imao mogućnost izbora. Nadam se da će naša saradnja u budućnosti biti korektnija – kazao je Vukanović.

Related Topics:

Politika

VULIN UDARIO NA DODIKA! “Odustajanje od referenduma PAMTIĆE ISTORIJA”

“Koliko bi nas bilo u stanju da raspiše referendum u Republici Srpskoj, pa i po cijenu da nam uvedu i lične sankcije ili da ih vrate?”
Ovo je na osnivačkoj skupštini Rusko- srpskog društva u Beogradu rekao Aleksandar Vulin, senator Republike Srpske.

“Koliko bi od nas imalo hrabrosti da odbije ultimatut iz Rambujea? Koliko bi nas bilo dostojno onih koji su koračali prije nas? Na takva pitanja uvijek moramo da odgovaramo i nikad ne smijemo sebi da dopustimo da nas, u trenucima kada sila izgleda toliko velika, da više ne znamo šta branimo ni da li je vrijednost onog što branimo izjednačujuće velika, da se sjetimo da je uvijek bilo težih dana, da je uvijek bilo gorih vremena ali da je najvažnije kakvi smo mi ljudi u teškim vremenima i u gorim danima.”

Istorija će pamtiti

Vulin dalje ističe:

“Koliko bi nas bilo u stanju da raspiše referendum u Republici Srpskoj, pa i po cijenu da nam uvedu i lične sankcije ili da ih vrate?

Neka svako od nas to pitanje uvijek postavi sebi i neka svako od nas ne pomisli da njegovo odustajenje može biti neprimijećeno u istoriji i sjećanju generacija koja tek dolaze iza nas.
Rusko-srpsko društvo će postavljati pitanja i nuditi odgovore, a nadmena uobraženost generacije u kojoj živimo nam nikad neće dati da se predamo već da joj se suprotstavimo i da ne prihvatimo da budemo dio filozofije debelog crijeva”.

Posjećamo, Osnivačka skupština Rusije, Srbije i Republike Srpske održana je za vikend u Beogradu, na kojoj nije bio Milorad Dodik.

Događaju su prisustvovali ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije, mitropolit bački Irinej, mitroplit budimljansko-nikšićki Metodije, ambasador Rusije u Beogradu Aleksandar Bocan-Harčenko, zamjenik ministra nauke i visokog obrazovanja Rusije Konstantin Mogilevski, i drugi.
Dodik ni za Kremlj više nije predsjednik Republike Srpske

Zanimljivo je da je Dodik odmah poslije ovog skupa hitno pozvan u Bjelorusiju, gdje trenutno razgovara sa ruskim šefom diplomatije Segejom Lavrovom.

Detalji razgovora nisu u cjelosti poznati javnosti, ali je zanimljivo da je zvanični Kremlj na službenoj stranici najavio susret ruskog šefa diplomatije Sergeja Lavrova sa Miloradom Dodikom, koga su nazvali “liderom bosanskih Srba”, a ne predsjednikom Republike Srpske.

Inače, režimski mediji u Republici Srpskoj, Milorada Dodika u zadnje vrijeme oslovljavaju samo “predsjednikom”, ne navodeći čega, čime unose dodatnu zabunu u ovdašnju javnost.

(BN)

Nastavi čitati

Politika

BASARA “Podrška profesoru dr Branku Blanuši znak za NOVU POLITIKU U SRPSKOJ”

Član pokreta PSS Adriana Basara istakla je da je Pokret Sigurna Srpska bezuslovno podržao prof. dr Branka Blanušu kao zajedničkog kandidata opozicije na predstojećim vanrednim izborima za Predsjednika Republike Srpske.

„Podrška profesoru dr Branku Blanuši nije samo politička odluka, već izbor za drugačiji način vođenja politike – mirno, argumentovano i u interesu građana. Zaједničkim snagama možemo pobijediti ovaj naкарадni sistem i sкинути оkove kojim naš narod vladajuća struktura vuče na dno. Ovo je trenutak kada se snage ujedinjuju, kada razum postaje naš saveznik, a zajedništvo naša snaga“, poručila Basara.

Ova podrška pokazuje da opozicija u Srpskoj nastoji da stvori jedinstvenu i snažnu frontu, usmjerenu na promjene i odgovornu politiku u interesu svih građana.

Nastavi čitati

Politika

Dr MILAN BLAGOJEVIĆ: Zašto Ustavni sud BiH ćuti?

To znači da ako taj ustav propisuje, a propisuje (član 3. Ustava), da su entiteti dužni da se pridržavaju odluka institucija BiH, Ustavni sud BiH ima obavezu da odluči u sporu oko toga da li je došlo do kršenja te obaveze entiteta u bilo kojem pojedinačnom slučaju.

Podrazumijeva se da to Ustavni sud treba da učini u što kraćem roku, naročito kada se radi o slučaju koji nije složen po svojim pravnim svojstvima.

Takav je nesumnjivo slučaj izbora neustavne Vlade Republike Srpske, na čelu sa Savom Minićem, koju je na neustavan način imenovala Narodna skupština Republike Srpske na sjednici održanoj 2. septembra ove godine.

Ovdje treba ostaviti po strani činjenicu da je tom odlukom Narodna skupština prekršila Ustav Republike Srpske, jer taj ustav propisuje da kandidata za novog premijera Narodnoj skupštini može predložiti samo lice koje je predsjednik Republike, a Minića je 23.8.2025. predložio Milorad Dodik koji tog datuma, a i mnogo prije toga, nije bio predsjednik Republike.

Tu činjenicu treba ostaviti po strani zato što ona govori o povredi Ustava Republike Srpske. Međutim, Ustavni sud BiH nije nadležan da odlučuje o tome, pošto tu nadležnost ima Ustavni sud Republike Srpske koji to, naravno, neće učiniti, jer je u ovom slučaju za taj sud, nažalost, važniji Milorad Dodik od Ustava Republike Srpske.

Ali, ako tu žalosnu istinu ostavimo po strani postavlja se pitanje šta je ono što je neustavno u toj odluci Narodne skupštine čime je prekršen Ustav BiH?
Odgovor na to pitanje je veoma jednostavan i leži u činjenici da je 12. juna ove godine Miloradu Dodiku po sili Izbornog zakona BiH prestao mandat predsjednika Republike Srpske, jer je tog dana postala pravosnažna osuđujuća krivična presuda žalbenog vijeća Suda BiH kojom mu je zabranjeno, počev od 12.6.2025. godine, da obavlja funkciju predsjednika Republike.

Naime, Izborni zakon BiH propisuje da svakom izabranom zvaničniku mandat prestaje danom pravosnažnosti presude kojom mu je izrečena mjera zabrane obavljanja funkcije, a ne danom dostave te presude licu na koje se odnosi.

Dakle, pravosnažna osuđujuća presuda izrečena Miloradu Dodiku je odluka Suda BiH kao institucije BiH u smislu člana 3. Ustava BiH, na osnovu koje je zatim donijeta i odluka CIK-a BiH (a i CIK BiH je institucija BiH) kojom je Dodiku utvrđen prestanak mandata predsjednika Republike sa 12.6.2025. godine, koju odluku CIK-a je nakon toga potvrdio i Sud BiH svojom odlukom.

To u stvari znači da postoje tri odluke donijete od strane dvije institucije BiH (dvaput Sud BiH i jednom CIK BiH), kojima je odlučeno da je Miloradu Dodiku mandat predsjednika Republike Srpske prestao 12.6.2025. godine i da mu je sa tim datumom zabranjeno da preduzima bilo koju radnju ili da donosi bilo koji akt u svojstvu predsjednika Republike Srpske.

Zbog toga se krše odluke tih institucija BiH, odluke koje su sve vrijeme na snazi, a time se krši i Ustav BiH (član 3), i to najprije 23.8.2025. kada Milorad Dodik, lažno se predstavljajući da je predsjednik Republike, daje neustavni prijedlog Narodnoj skupštini da imenuje Savu Minića za premijera Republike Srpske, nakon čega se i Narodna skupština Republike Srpske ne pridržava navedenih odluka institucija BiH, jer i ona 2.9.2025. godine usvaja Dodikov neustavni prijedlog imenujući Minića za premijera i Dodik-Minićevu tzv. vladu.

Dakle, iz tih razloga je očigledno da je ova odluka Narodne skupštine čin kršenja Ustava BiH, jer su njome Narodna skupština, a time i Republika Srpska kao entitet, prekršili obavezu iz člana 3. Ustava BiH da se pridržavaju odluka institucija BiH, čime je prekršen i ustavni princip vladavine prava, propisan članom 1. Ustava BiH.

Jer čemu služe i taj ustavni princip, kao i obaveza entiteta da se pridržavaju odluka institucija BiH, ako, kao u ovom slučaju, Sud BiH pravosnažnom osuđujućom presudom zabrani Dodiku da obavlja funkciju predsjednika Republike, nakon čega najprije Dodik, a za njim ubrzo i Narodna skupština, rade, odnosno odlučuju sasvim suprotno od te presude.

Zato čudi ćutanje Ustavnog suda BiH – zašto u ovako jednostavnom slučaju Ustavni sud BiH ni do danas nije donio svoju odluku o zahtjevu za ocjenu ustavnosti imenovanja aktuelne neustavne Vlade Republike Srpske, iako je očigledno da je tim imenovanjem prekršen Ustav BiH.

Zbog toga ukoliko je ovo ćutanje nagovještaj da će se na kraju taj sud proglasiti nenadležnim u ovom slučaju, ili odlučiti da imenovanjem Dodik-Minićeve vlade navodno nije došlo do kršenja Ustava BiH, biće to ne samo kršenje Ustava BiH od strane Ustavnog suda BiH, što ne bi bilo prvi put da se desi tom sudu, već i očigledno ruganje tog suda Sudu BiH i CIK-u BiH te odlukama koje su te institucije BiH donijele u slučaju Dodik.

Za kraj želim reći kako nisam zaboravio činjenicu da se osuđujuća krivična presuda koju je Sud BiH izrekao Miloradu Dodiku temelji na nasilju Kristijana Šmita i OHR-a. Ali to nasilje nažalost ne primjenjuje u svojim presudama samo taj sud nego i sve ostale sudije i sudovi u BiH, uključujući i Ustavni sud BiH. Stoga protiv tog zla nema lijeka u ovdašnjem pravosuđu, jer ono nikada neće reći da OHR po Ustavu BiH nema pravo da nameće zakone u BiH, pošto bi time priznalo da je decenijama upravo ono griješilo i gazilo Ustav BiH kada je nasilje ohaerizma u svojim presudama primjenjivalo kao pravo.

Dakle, ovdašnje pravosuđe nije adresa za to, a ni Evropski sud za ljudska prava, jer je i on još 2007. godine u predmetu Berić i drugi protiv BiH dao legitimitet nasilju OHR-a. Stoga je Međunarodni sud pravde jedino mjesto za borbu protiv tog nasilja, umjesto sluđivanja naroda autokratskom politikom i vladavinom Milorada Dodika.

Ali Dodikov režim nikada do danas nije održao posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj bi se usvojila odluka kojom bi se od Srbije kao ugovorne strane Dejtonskog ugovora (njegovog Opšteg okvirnog sporazuma) zatražilo da u cilju zaštite tog sporazuma i suvereniteta BiH pokrene odgovarajuće postupke u Generalnoj skupštini UN i Međunarodnom sudu pravde, radi zabrane kolonijalnog vladanja nad BiH od strane OHR-a.

Jedino time bi pravnim putem od pošasti ohaerizma bio spašen ne samo pojedinac Milorad Dodik, već bi bila spašena Republika Srpska.

Nastavi čitati

Aktuelno