Zamislite da u danima pred Vaskrs do kućnog praga idete u gumenim čizmama, jer gazite po vodi prepunoj fekalija. Nije ovo neka scena iz filma, već realnost mještana prijedorskog naselja Gomjenica koji su krajem marta doživjeli i preživjeli strašne poplave.

Scene iz ovog grada danima su punile medijski prostor. Voda je tada prekrila mnoga naselja. Danas je u većini kuća i dvorišta nema. Ali, posljedice martovskih poplava neki i dalje i te kako osjećaju.

–Iz čizama se ne može izaći. Napravio sam privremenu mini skelu da mogu sa ulice da dođem do ulaznih vrata. Čekam da se voda povuče, da mogu u patikama da izađem – kaže za Srpskainfo stanovnik naselja Baltine Bare pred čijom kućom je doslovno jezerce, prepuno fekalija.

Problem su njemu i komšijama napravile podzemne vode, koje su krenule nakon što su se Sana i Gomjenica povukle. Oni imaju svoje mišljenje zašto ih je poplavilo. Krivca vide u šljunkarama, iskopanim u blizini njihovih kuća. Ne znaju čije su, ali im prave ogromne probleme.

-Prekopane su velike površine, a voda mora negdje da izađe. Ovako nije bilo od 2014. godine. A onda su 2019. počeli da kopaju šljunkare i evo šta nam se dogodilo. Voda samo leži, a ovdje ima puno djece. Tako je kada je dopušteno privatnicima da krampaju – kaže naš sagovornik iz Gomjenice.

Poručuje da pomoć ne očekuje. On veću štetu nije pretrpio, ali mu je gora bara ispred kuće. Priča i da se ne veseli preterano vaskršnjim praznicima.

-Čemu da slavim praznik? Vidite po čemu gazimo. Padne mi na pamet da od grada tražimo da nas isplate i da odemo odavde. Zašto moramo da doživljavamo stres ovdje. Kada ode zdravlje ko će da nas pita. Ko će da mari za naš pretrpljeni strah – govori on.

Kada smo u utorak posjetili mještane ovog dijela Gomjenice, rekli su nam da je stanje koje vidimo mnogo bolje nego što je bilo prije samo koji dan.

–To je sada bara. Kada se voda povuče, imaće se šta prati 10 dana – kažu mještani. Kada ih je poplavilo, vatrogasci su im najviše pomogli. Iz Crvenog krsta su im donijeli šta treba da dezinfikuju kuće.

-Molim Boga da se voda što prije povuče, da se može normalno kući prići – objašanjava nam stanarka ove ulice. Priča da su 5 dana branili da im voda uđe u kuću, ali da na kraju nisu uspjeli. Izbacili su sve što su imali. Nije im lako sa malom djecom, ali za spavanje se snalaze.

Mještani objašnjavaju da se na prostoru od njihovih kuća, pa do rijeke Sane nakuplja voda.

-Mi smo još 2014. godine tražili da se ovi kanali zatrpavaju zemljom, ali nije odreagovano uopšte. Da vatrogasci nisu odradili ono što jesu ovih dana, sa nama bi bilo isto kao 2014. Meni je te godine u kući bilo 2,5 metra – priča mještanka Gomjenice i dodaje da su se komšije ranije organizovale i u blizini sami napravili nasip.

-Da je prešla preko tog nasipa, bilo bi teško nama – objašnjava ona.

Još jednoj mještanki voda je ušla u kuću, nekih od 25 do 30 centimetara. Sada su u potkrovlju, tu spavaju, a donji dio suše i čiste.

-To je dugotrajan proces. Oko kuće je voda, što je još gore. To je ustajala voda, pravi se žabokrečina, izmješane sa septičkom, to nam je gorući problem. Kuća će se osušiti, renovirati i nekako ćemo nastaviti dalje – optimistično govori. Dodaje da se, uprkos svemu, veseli Vaskrsu, koji će ove godine biti malo drugačiji. Očekuju da im stignu djeca, za spavanje će biti problem, jer su prostorije uništene.

-Ali, snaći ćemo se. Uglavnom u svojoj kući ćemo proslaviti – kaže ona.

I baš dok smo u utorak pričali sa mještanima, pročulo se da je stigao gradonačelnik Slobodan Javor, da ih obiđe. Dočekali su ga, a on je obuo gumene čizme i sa njima zagazio u baru. Govorili su mu o tome šta ih je snašlo, šta misle da je problem, a onda ga proveli i do šljunakara, da pokažu kako to izgleda.

-Ovo mjesto je pretrpilo veliku štetu. Ovdje voda nije bila kada su bili veliki talasi Sane i Gomjenice, ovdje su došle podzemne vode. Intenzivno smo radili sa vatrgascima, bilo je uključeno preko 12 pumpi i 18 vatrogasaca, da pokušamo na sve načine da ispumpamo vodu da kuće ne bi bilo ugrožene. Samo da podsjetim da je 2014. godine ovo naselje bilo pod vodom, došla je do prvog sprata – ističe on za Srpskainfo i dodaje da je važno da se ispumpa voda koja je ostala, jer iz nje vrebaju potencijalne zaraze. Problem ovog naselja je što je niži od nivoa rijeke i uvijek će postojati opasnost da bude plavljeno.

-U što kraćem roku ćemo poslati struku da vide mogu li se ugraditi neke pumpe koje bi bile instalirane malo više od ovog mjesta i kada se bude povećavao vodostaj, da se automatski pumpe uključe i vodu na drugo mjesto prenosi – poruka je gradonačelnika Prijedora. Dodaje i da će biti provjereno da li su šljunkare, o kojima mještani govore, u funkciji, ko su ljudi i firme koje obavljaju eksploataciju i imaju li sve papire.

Ovogodišnje poplave u Prijedoru jedne su od najvećih poplava u istoriji grada. Više stotina objekata bilo je poplavljeno, a nastala je velika šteta.

Inače, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da će institucije doznačiti Prijedoru 10 miliona KM za sanaciju štete od poplava, te da će u saradnji sa “Vodama Srpske” biti izgrađeni nasipi i proširena korita reke Gomjenice i Sane.

Patrijarh Porfirije naveo je da savremeni čovjek u drugom čovjeku, a samim tim i u Bogu, vidi svoga neprijatelja koji mu ograničava slobodu i ugrožava njegovo biće.

NJegova svetost patrijarh srpski Porfirije pozvao je u Vaskršnjoj poslanici sve aktere društvenog života da, radi dobra i napretka naroda, grade mir, međusobno poštovanje i dijalog.
Patrijarh Porfirije naveo je da savremeni čovjek u drugom čovjeku, a samim tim i u Bogu, vidi svoga neprijatelja koji mu ograničava slobodu i ugrožava njegovo biće.

Otuda je, kako je istakao, čovjek savremene civilizacije počeo da stvara i jednonacionalne države i da se dijeli od drugih, smatrajući ih nepoželjnim i neprijateljima, a ovakvo shvatanje rezultiralo je neviđenim katastrofama i izazvalo dva svjetska rata sa ogromnim stradanjima, što se nastavlja i u današnje vrijeme.

“Primer za to je stradanje našeg naroda na Kosovu i Metohiji od lokalne albanske vlasti, koja proteruje Srbe sa njihovih vekovnih ognjišta, a one koji ostaju svakodnevno maltretira, želeći da stvori svoju državu na srpskoj teritoriji osveštanoj mučenicima i podvižnicima, kao i mnoštvom srpskih pravoslavnih crkava i manastira”, poručio je patrijarh Porfirije u poslanici koju je danas objavila Srpska pravoslavna crkva.

Patrijarh Porfirije je istakao da bi, međutim, bolje bilo za sve koji žive na ovom prostoru, ali i za sve ljude širom svijeta, da žive u miru jedni sa drugima, poštujući jedni druge i pomažući jedni drugima u svakodnevnom životu, jer je “zemaljsko zamalena carstvo”.

Srpski patrijarh istakao je da je i danas potrebno stremiti liturgijskom načinu života, zajednici s Bogom i ostalim ljudima i cjelokupnom prirodom posredstvom Svetog Duha, kao što su to činili mnogi u istoriji.

Patrijarh Porfirije ističe da je čovjek savremene civilizacije svoj život utemeljio na sebi samom, bez Hrista i bez drugog čovjeka i da, shvatajući sebe kao individuu, ne potrebuje drugog čoveka i zajednicu s njim da bi postojao.

“Mi kao crkveni Božiji narod, draga braćo i sestre, treba da se suprotstavimo ovom individualističkom načinu života, živeći po primeru apostola, podvižnika, mučenika, odnosno po primeru liturgijskog načina postojanja Crkve”, poručio je patrijarh Porfirije.

Patrijarh srpski je istakao da je čovjek prirodu doveo do ruba propasti, izrabljujući je radi individualnog uživanja i upozorio da, ako priroda prestane da postoji, prestaće da postoji i čovjek koji je dio nje.

“Sa velikim bolom, doživljavajući tragiku ratnih stradanja, širom sveta, a duboko svesni opasnosti od razmirica i dubokih nesporazuma koje su zahvatile i našu zemlju i krajeve, kao Crkva ne možemo da uputimo drugačiju poruku od ove: liturgijski način života, jedini je suštinski odgovor na ove probleme”, poručio je patrijarh Porfirije.

Srpski patrijarh ističe da će liturgijski način života donijeti pobjedu nad smrću, život vječni, bolje i pravednije društvo, ali da zahtijeva i spremnost na žrtvu.

“Mi ljudi, pre drugog i slavnog Hristovog dolaska, sami svojim silama, nećemo nikad stvoriti savršeno društvo, odnosno raj na zemlji. Zato snažno pozivamo sve aktere društvenog života da, radi dobra i napretka naroda, grade mir, međusobno poštovanje i dijalog”, poručio je patrijarh Porfirije.

NJegova svetost je uputio vaskršnji pozdrav srpskom narodu, a posebno Srbima na Kosovu i Metohiji.

“Zato, služeći danas Svetu liturgiju sa posebnom radošću, sa vascelim našim narodom, posebno sa našom braćom i sestrama na Kosovu i Metohiji, blagodarimo Jednome Bogu u Trojici, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, za sve ono što je učinio i što će učiniti za nas i naš večni život, i pozdravimo se među sobom, i pozdravimo sve ljude dobre volje, radosnim pozdravom: Hristos vaskrese!”, poručio je patrijarh Porfirije.

Oni nisu alpinisti, ali su odlučili da se popnu na krov Afrike, 5895 metara visok Kilimandžaro, čuvenu planinu za koju se vezuju mnogi mitovi i o kojoj je pisao i legendarni Ernest Hemingvej. Rečeno, učinjeno!

Banjalučanka Dragica Pajević, visokopozicionirana menadžerka u Svjetskom programu hrane UN, te Novak Marić, inženjer građevinarstva iz Sokoca, koji živi u Beogradu, nedavno su osvojili Kilimandžaro.

Kada su stigli na krov Afrike, postavili su dvije zastave: zastavu Republike Srbije, čiji su oboje državljani, te zastavu SFRJ sa crvenom petokrakom, obilježje države u kojoj su rođeni.

Ovom triumfalnom trenutku prethodile su, naravno, žestoke pripreme: dani i dani vježbanja u teretani, trčanja, plivanja, kontrolisane ishrane, kako bi ojačali, stekli kondiciju i mentalno i fizičko zdravlje neophodno za ovakav poduhvat.

Polazna tačka im je bio glavni grad Kenije, Najrobi, gdje Dragica živi i gdje joj je Novak došao u posjetu. Potom duga i zahtjevna vožnja od 400 kilometara, afričkim drumovima, do grada Aruše u susjednoj Tanzaniji.

Od Aruše su se zaputili ka živopisnom gradiću Moši, koji je polazna tačka ekspedicije.

– Priznajem, brinula sam da li ću uspjeti da se popnem na Kilimandžaro i da siđem s planine, ali još sam više brinula kako ću, nakon tolikog napora, sjesti za volan i odvesti nas nazad u Najrobi. Srećom, i Novak je sjajan vozač i nije mu problem da vozi lijevom stranom druma, što je “naopako” u odnosu na Evropu – kaže Dragica za Srpskainfo.

Srećom, sve je prošlo dobro. Uspon je trajao 4 i po dana, a još skoro 2 dana je bilo potrebno za ništa manje zahtjevno spuštanje sa planine. Na tom putu se valajlo boriti sa umorom i “planinskom bolešću” izazvanom naglim padom, odnosno porastom atmosferskog pritiska.

Na visini većoj od 3.000 metara je prilično teško disati.

– Bila sam malo umorna, iscrpljena, preplanulo lice, mučnina, bol u mišićima, ali sve to to očekivano. I sve je prošlo za nekoliko dana – kaže Dragica.

Ostalo je iskustvo koje se pamti do kraja života i dorobit po zdravlje. Jer, kako kažu naši alpinisti – početnici, na svojoj su se koži uvjerili da su stručnjaci u pravu, kada kažu da planinarenje jača srce, pluća i mišiće i da je najbolji lijek protiv depresije i anksioznosti.