Vrbica, Lazareva subota, praznik je kojem se djeca posebno raduju. Obilježava se osam dana prije Uskrsa i proslavlja uz posnu trpezu, jer pada u vrijeme Časnog posta.

Zvončići i vrbove grančice simbol su ove lijepe svetkovine, pa evo prilike da jednom pričom odamo i počast drvetu koje se u hrišćanstvu smatra svetim.

Lazareva subota, u našem narodu poznata i kao Vrbica, posvećena je vaskrsenju Lazara iz Vitanije koga je Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih četiri dana poslije smrti. Prema jevanđelju, Spasitelj se, nakon posljednjeg čuda koje je učinio pred nedjelju svog stradanja, smrti i vaskrsnuća, uputio u Jerusalim. Tokom trijumfalnog ulaska u Sveti grad pozdravljao ga je razdragani svijet sa palminim granama i cvijećem.

Vrbica je jedan od najsvetlijih i najradosnijih dana u pravoslavnom kalendaru, praznik dječje radosti. Zvončići, vjenčići, topli dani ranog proljeća, priroda koja se budi, razdragani smijeh, pjesme… U crkvu se tog dana unose grančice vrbe, koje simbolišu palmine iz Jerusalima. Tu ostaju do sutra, odnosno do nedjeljne liturgije za praznik Cvijeti, kada se obavlja čin blagosiljanja.

A kada procvjeta vrba iva, znamo da je proljeće stiglo. Može da naraste i do 12 metara, a jednako je impozantna i njena krošnja, široka i bujna. Ovo listopadno drvo, koje dozrijeva u maju i junu, zovu i “žalosna vrba” jer raste u padajućoj formi – njeno veličanstveno zeleno ruho pada do same zemlje, stvarajući slikovit zaklon od radoznalih pogleda. Interesantno je i da lista nakon što otpadnu cvjetovi.

Primijetićete je uglavnom pored vode: rijeke, jezera, potoka, uz rubove šuma, na ivicama pašnjaka i livada. Žalosna vrba (Salix caprea) u hrišćanstvu važi za sveto drvo. U drevnim vremenima nastalo je vjerovanje da je spustila svoje grane i krošnjom zaštitila Majku Božiju kada je pred progoniteljima bježala sa Isusom. I u tradiciji starih Slovena vrba je imala poseban značaj, jer je simbolizovala napredak i podmlađivanje, a posjedovala je i moć da odagna bolest i mnoga druga zla.

“Najmekši vijesnik proljeća” negdje zovu i cica maca, zbog nježnih bijelih pufnica koje krase grane pred cvijetanje. Legenda kaže da su jednom davno žalosne vrbe koje su rasla uz obalu rijeke spasile mačiće da se ne utope. Čule su dozivanje njihove majke i oborile grane, a mačići su se uhvatili za njih i izašli iz vode. Svakog proljeća, uglavnom pred Vaskrs, na granama se pojavljuju mali krzneni pupoljci koje zovemo mace, i mnogi vjeruju da su nadimak dobili upravo zbog ovog predanja, piše Žena Blic.

Ljekovita svojstva vrbe

Sa naučne, botaničke i medicinske strane, iva je ljekovito i medonosno drvo. Iz njene kore je u 19. veku francuski hemičar Anri Leru izvukao sastojak salicin, preteču aspirina. Kora žalosne vrbe, koja sadrži i tanin, skuplja se u rano proljeće, kada počnu da bujaju njeni sokovi. Koristi se za spremanje tinkture, ekstrakta, praha ili čaja.

Preporučuje se protiv raznih upala, uključujući reumu i artritis. Pomaže pri snižavanju temperature i otklanjanju groznice, ali i kod neuralgije i glavobolje. Čaj od vrbove kore koristi se kod upale krajnika i desni, za ispiranje i obloge u liječenju rana i kožnih osipa.

A cica mace? Neodoljive i nježne, mogu da budu i atraktivan ukras enterijera. Zato ih pozovite u svoj dom. Čuvajte ih u staklenim vazama uz prozor, na trpezarijskom stolu ili nekom svetlom kutku dnevnog boravka. Sjajne su i za uskršnju dekoraciju – možete od njih da napravite prelijep venac ili korpicu za uskršnja jaja.