Procjenjuje se da oko 20 odsto ljudi spada u grupu onih koji su posebno privlačni komarcima. Iako se često vjeruje da je razlog “slatka krv”, nauka pokazuje da je istina mnogo složenija.

Prijatno ljetno veče na otvorenom prekida poznato, uporno zujanje. Dok vi neprestano mašete rukama pokušavajući da otjerate komarce, osoba pored vas sjedi potpuno mirno, bez ijednog uboda.

Zvuči poznato?
Nije riječ ni o paranoji ni o lošoj sreći. Naučno je dokazano da su neki ljudi komarcima jednostavno neodoljivi, dok su drugi za njih gotovo nevidljivi.

Procjenjuje se da oko 20 odsto populacije spada među one koji su posebno privlačni ovim insektima. Urbana legenda kaže da je razlog „slatka krv“, ali istina se krije u složenoj kombinaciji hemijskih signala koje naše tijelo neprestano šalje, prenosi Express.

Kako komarci pronalaze svoju žrtvu
Krv sišu isključivo ženke komaraca, kojima su proteini iz krvi neophodni za razvoj jaja.

Da bi pronašle obrok, koriste izuzetno razvijen sistem čula koji im omogućava da čovjeka lociraju i sa udaljenosti većoj od 50 metara.

Potraga se odvija u tri faze:

ugljen-dioksid (CO₂),
miris kože,
tjelesna toplota.
Razlog zbog kojeg će izabrati baš vas nalazi se upravo u razlikama ovih signala od osobe do osobe.

Ugljen-dioksid je prvi signal
Za komarca je potraga za čovjekom poput praćenja nevidljivog traga u vazduhu.

Prvi i najvažniji signal jeste ugljen-dioksid koji izdišemo.

Njihovi receptori, smješteni na ticalima, izuzetno su osjetljivi na ovaj gas i mogu ga registrovati na desetine metara udaljenosti.

Oblak CO₂ koji stvaramo svakim izdahom za komarca predstavlja svojevrsni svjetionik koji poručuje:

„Potencijalni obrok je u blizini.“

Miris kože odlučuje ko će biti izabran
Kada se približi na nekoliko metara, komarac više ne prati samo dah.

Tada počinje da registruje jedinstveni miris naše kože.

Ljudski miris čini složena mješavina stotina isparljivih organskih jedinjenja, a upravo taj „mirisni potpis“ omogućava komarcu da razlikuje čovjeka od drugih toplokrvnih životinja, ali i da među ljudima pronađe najprivlačniju metu.

Mliječna kiselina, amonijak i različite karboksilne kiseline koje se oslobađaju znojenjem spadaju među najjače prirodne mamce.

Toplota je posljednji korak
Kada se komarac približi na manje od jednog metra, ključnu ulogu preuzima toplota tijela.

Termalni receptori omogućavaju mu da precizno pronađe mjesto za slijetanje i ubod.

Nakon slijetanja koristi receptore na nožicama kako bi pronašao dio kože koji je najtanji i gdje najlakše može da dođe do krvnog suda.

Ova strategija – ugljen-dioksid, miris i toplota – čini komarce izuzetno uspješnim lovcima.

Zašto su neki ljudi privlačniji od drugih
Iako svi ljudi emituju iste vrste signala, njihova količina i sastav značajno se razlikuju.

Na to utiču genetika, metabolizam i mikrobiom kože, odnosno milijarde mikroorganizama koji žive na njenoj površini.

Zbog toga pojedini ljudi predstavljaju pravi magnet za komarce.

Veće osobe i sportisti privlače više komaraca
Jednostavna fizika kaže da krupnije osobe izdišu veću količinu vazduha, pa samim tim i više ugljen-dioksida.

To ih čini lakše uočljivim sa veće udaljenosti.

Slično važi i za osobe sa bržim metabolizmom.

Fizička aktivnost dodatno povećava privlačnost.

Tokom vježbanja ubrzavaju se disanje i metabolizam, raste tjelesna temperatura, a pojačano znojenje oslobađa više mliječne kiseline – još jednog snažnog mamca za komarce.

Trudnice su među omiljenim metama
Istraživanja pokazuju da su trudnice gotovo dvostruko privlačnije komarcima od žena koje nisu trudne.

Studija objavljena u časopisu The Lancet pokazala je da žene u poodmakloj trudnoći izdišu oko 21 odsto više vazduha, a samim tim i više ugljen-dioksida.

Osim toga, njihova tjelesna temperatura je nešto viša, dok je temperatura stomaka u prosjeku veća za oko 0,7 stepeni Celzijusa.

Kombinacija povećanog izlučivanja CO₂ i više tjelesne toplote čini ih izuzetno privlačnim metama za komarce.

Mikrobi na koži igraju ključnu ulogu
Najzanimljiviji, ali i najsloženiji faktor jeste jedinstveni „mirisni potpis“ svake osobe, koji u velikoj mjeri oblikuje mikrobiom kože.

Na površini naše kože žive milijarde mikroorganizama koji razgrađuju sastojke znoja, poput masnih kiselina i peptida, pretvarajući ih u isparljiva organska jedinjenja koja osjećamo kao miris tijela.

Sastav tih mikroorganizama jedinstven je za svaku osobu.

Jedno istraživanje pokazalo je da su ljudi sa manjom raznovrsnošću, ali većim brojem bakterija na koži bili znatno privlačniji komarcima.

Nasuprot tome, veća raznovrsnost mikrobioma povezana je sa manjom vjerovatnoćom uboda.

Karboksilne kiseline posebno privlače komarce
Novija istraživanja izdvojila su jednu grupu jedinjenja kao posebno važnu – karboksilne kiseline.

Riječ je o masnim kiselinama koje stvaraju mikroorganizmi na koži i koje su odgovorne za karakterističan, ponekad neprijatan miris tijela.

Pokazalo se da ljudi koji proizvode veće količine ovih kiselina predstavljaju izuzetno privlačne mete za komarca Aedes aegypti, prenosioca denge i virusa Zika.

Naučnike je posebno iznenadilo to što je nivo privlačnosti kod istih osoba ostajao gotovo nepromijenjen tokom vremena, što ukazuje da je riječ o osobini duboko povezanoj sa našom biologijom.

Genetika takođe ima važnu ulogu
Da sklonost ubodima komaraca može biti nasljedna potvrđuju i istraživanja sprovedena na blizancima.

Jednojajčani blizanci, koji imaju isti genetski materijal, pokazivali su gotovo identičnu privlačnost za komarce.

Kod dvojajčanih blizanaca ta sličnost bila je znatno manja.

Naučnici smatraju da geni utiču na naš mirisni potpis, vjerovatno kroz regulaciju metabolizma i sastava mikrobioma kože.

Posebno se izdvajaju geni iz HLA sistema (humani leukocitni antigen), koji imaju važnu ulogu u funkcionisanju imunološkog sistema i utiču na stvaranje isparljivih jedinjenja na koži.

Alkohol može povećati rizik od uboda
Pojedina istraživanja ukazuju da konzumacija alkohola, naročito piva, može povećati privlačnost čovjeka komarcima.

Tačan mehanizam još nije potpuno razjašnjen, ali se pretpostavlja da alkohol blago povećava tjelesnu temperaturu i mijenja hemijski sastav znoja.

S druge strane, uvriježeno mišljenje da vitamin B ili bijeli luk odbijaju komarce nije potvrđeno naučnim istraživanjima.

Studije su pokazale da takvi preparati nemaju stvaran efekat.

I boja odjeće može biti važna
Komarci se, osim na miris, oslanjaju i na vid.

Kada se približe meti, lakše uočavaju tamne boje poput crne, crvene i narandžaste, koje se snažnije izdvajaju u odnosu na okolinu.

Zbog toga nošenje svijetle odjeće, poput bijele ili pastelnih nijansi, može donekle smanjiti vjerovatnoću da ćete postati njihova meta.

Nisu svi komarci isti
Iako se većina istraživanja fokusira na ljude, važnu ulogu imaju i same vrste komaraca.

Na svijetu postoji više od 3.000 vrsta.

Neke, poput Aedes aegypti, gotovo isključivo preferiraju ljude, dok druge, kao što je Culex quinquefasciatus, podjednako napadaju ptice i druge sisare.

Paraziti mogu promijeniti ponašanje komaraca
Paraziti i virusi takođe mogu uticati na ponašanje i ljudi i komaraca.

Osobe zaražene malarijom, u fazi kada mogu prenijeti bolest, postaju privlačnije komarcima, čime parazit povećava svoje šanse za dalje širenje.

Slično tome, zaraženi komarci mogu postati agresivniji i osjetljiviji na ljudske mirise, zbog čega efikasnije prenose bolesti.

Komarci su prenosioci nekih od najsmrtonosnijih bolesti na svijetu, uključujući malariju, dengu, virus Zika i virus Zapadnog Nila.

Naučnici vjeruju da bi bolje razumijevanje razloga zbog kojih pojedine osobe privlače komarce moglo dovesti do razvoja nove generacije repelenata i zamki koje bi prikrivale naš „mirisni potpis“ ili ga koristile za privlačenje komaraca u zamke.

Šta je Skeeterov sindrom?
Kod većine ljudi ubod komarca izaziva samo nekoliko dana svraba.

Međutim, kod manjeg broja osoba reakcija može biti mnogo ozbiljnija.

Ubod tada izaziva veliku oteklinu, crvenilo, bol i osjećaj toplote na koži, a simptomi mogu trajati danima.

Takva reakcija poznata je kao Skeeterov sindrom.

Prema podacima Američke akademije za alergiju, astmu i imunologiju, riječ je o rijetkoj, ali izraženoj upalnoj reakciji na proteine iz pljuvačke komarca.

Simptomi se obično razvijaju nekoliko sati nakon uboda i mogu podsjećati na infekciju.

Pojavljuju se izraženo crvenilo, jaka oteklina, toplota, svrab i bol.

Kod Skeeterovog sindroma otok može dostići prečnik od dva do deset centimetara već u roku od sat vremena nakon uboda, a narednih dana dodatno se povećavati.

Posebno su mu skloni bebe i mala djeca, koja još nisu razvila prirodnu otpornost na pljuvačku komaraca, kao i osobe koje prvi put borave u područjima gdje žive vrste komaraca sa kojima ranije nisu dolazile u kontakt.

Veći rizik imaju i osobe sa poremećajima imunološkog sistema.

Kod blažih reakcija mogu pomoći hladni oblozi, led i lokalne protivupalne kreme sa kortikosteroidima.

U težim slučajevima, kada su bol i otok izraženi, ljekar može propisati i oralne kortikosteroide.