Broj evidentiranih slučajeva vršnjačkog nasilja u Srpskoj za šest godina povećan je više od četiri puta, ali stručnjaci upozoravaju na to da zvanična statistika ne pokazuje stvarne razmjere ovog problema, jer se mnogi oblici neprimjerenog ponašanja i dalje prećutkuju, zanemaruju ili prepoznaju tek kada dođe do fizičkog obračuna, zbog čega je neophodno ozbiljnije uključivanje porodice, škola i nadležnih institucija u prevenciju i zaštitu djece.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, objavljenim u nacrtu strategije razvoja policije i unutrašnjih poslova za period od 2027. do 2033. godine, broj evidentiranih slučajeva vršnjačkog nasilja porastao je sa 21 u 2019. na 90 u 2025. godini.

U dokumentu je navedeno da su izvršioci vršnjačkog nasilja uglavnom dječaci te da ministarstvo, u saradnji sa drugim subjektima, sprovodi preventivne kampanje, među kojima je i akcija “Stop vršnjačkom nasilju”, dok se kroz projekat “Školski policajac” obezbjeđuje prisustvo policijskih službenika u školama i njihovoj blizini.

Nacrt strategije, koji je trenutno u procesu javnih konsultacija, obuhvata razvoj policije i unutrašnjih poslova u narednih sedam godina.

Stvaran broj slučajeva vršnjačkog nasilja vjerovatno znatno veći
Univerzitetski profesor i pedagog Nebojša Macanović istakao je za Glas da je stvarni broj slučajeva vršnjačkog nasilja vjerovatno znatno veći, jer se mnogi incidenti zataškavaju i postaju vidljivi tek kada dođe do fizičkog sukoba među djecom.

– Pri tome često zanemarujemo druge oblike nasilja, poput verbalnog, kulturološkog i nasilja putem interneta. Djeca pokazuju sve manje empatije prema drugima, zbog čega često izostaje i zaštitnička reakcija prema vršnjacima koji su izloženi nasilju – rekao je Macanović.

Nagraditi djecu koja spriječe nasilje
On smatra da škola mora mnogo više pažnje da posveti prevenciji, kroz češće radionice sa učenicima i roditeljima, ali i stvaranje atmosfere u kojoj se svako dijete osjeća sigurno i prihvaćeno.

– Trebalo bi podsticati i nagrađivati djecu koja spriječe nasilje, a korisno bi bilo preuzeti i iskustva finskog programa prevencije, koji je u kratkom periodu ovu pojavu sveo na minimum, a to je da djeca prestaju da budu pasivni svjedoci i znaju da se svi zajedno suoče sa nasilnikom. Takođe, potrebno je uvesti nastavni predmet o vršnjačkom nasilju na fakultete koji obrazuju kadrove pomažućih profesija te obezbijediti stručna lica u Ministarstvu prosvjete i Republičkom pedagoškom zavodu koja bi se posebno bavila ovim problemom – naveo je Macanović.

Kao jedan od važnih koraka izdvojio je i aktiviranje vaspitnih centara za djecu stariju od 14 godina koja ispoljavaju asocijalno ponašanje. Kako je pojasnio ta mjera postoji u zakonodavstvu, ali takve ustanove u praksi nema, dok u FBiH postoje.

Posebno je ukazao na potrebu da se promijeni i odnos javnosti prema djeci koja reaguju i pokušavaju spriječiti nasilje, navodeći primjer vršnjačkog obračuna u banjalučkom naselju Lazarevo.

– Samo je jedan novinar napisao da je dječak razdvojio učesnike tuče, dok su ostala djeca snimala obračun. Nakon toga više se nije govorilo o njemu, već o međusobnim optužbama porodica i tužbama. Upravo je taj dječak trebalo da bude u prvom planu, da dobije medijski prostor i, možda, neku nagradu, da bi i druga djeca bila ohrabrena da postupe na isti način – naglasio je Macanović.

Zanemareni signali iz porodice
Da problem ne treba posmatrati isključivo kroz ponašanje djece, već i kroz porodične i društvene obrasce koje usvajaju od najranijeg uzrasta, smatra sociolog Vladimir Vasić.

Prema njegovim riječima, temelji ponašanja se formiraju u porodici, gdje djeca usvajaju modele odnosa prema drugima, ali se u pojedinim slučajevima i dalje njeguju pogrešni vaspitni obrasci, posebno kada je riječ o dječacima.

– Kod dječaka se ponekad potencira, pa čak i opravdava, da budu nasilniji, arogantniji i grublji, čime im se šalje pogrešna poruka da je prihvatljivo nasiljem i konfliktom rješavati probleme. Zato me ovakva statistika ne iznenađuje, jer je nasilje samo jedan od pokazatelja dublje krize porodičnih i društvenih vrijednosti – istakao je Vasić.

On je upozorio i na sve prisutnije digitalno nasilje, koje prati promjene u načinu na koji djeca ostvaruju socijalne kontakte te se sa društvenih mreža sve češće prenosi u stvarni život.

Prema njegovim riječima, posebno zabrinjava to što se nedovoljno pažnje posvećuje takozvanom preddelinkventnom ponašanju, odnosno signalima koji mogu ukazivati na kasnije ozbiljnije probleme.

– To su ponašanja koja često pripisujemo normalnom odrastanju, poput nepoštovanja autoriteta i školskih obaveza, izostajanja sa nastave, interesovanja za devijantne i huliganske grupe te konzumiranja alkohola i cigareta. Iako za takva ponašanja nije moguće izreći krivičnu sankciju, ona su važni signali da se sa djetetom nešto dešava i da mu je potrebna pažnja i pomoć – objasnio je Vasić.

Dodao je da je moguće uticati na promjenu ponašanja djece, ali da je za to potrebno mnogo rada, pažnje i otklanjanja negativnih obrazaca koje usvajaju u okruženju.

– Stvorili smo društvenu klimu u kojoj se devijantno ponašanje sve češće doživljava kao normalno, a nasilje kao nešto prihvatljivo. Dovoljno je pogledati filmove, serije i muziku koju djeca slušaju, pa i crtane filmove za najmlađe, koji su često ispunjeni grubim nasiljem – upozorio je Vasić.

Ponižavanje zbog odjeće i statusa takođe je nasilje
Vršnjačko nasilje nije samo fizički obračun, već obuhvata i:

verbalno nasilje i vrijeđanje;

psihološko i emocionalno nasilje;

digitalno nasilje putem društvenih mreža;

kulturološko nasilje;

seksualno nasilje;

ponižavanje zbog materijalnog statusa, odjeće ili stvari koje dijete posjeduje.

Vasić je ukazao i na to da vršnjačko nasilje ima mnogo šire značenje od fizičkih sukoba, jer obuhvata psihološko, emocionalno i seksualno nasilje, ali i ponižavanje djece zbog njihovog materijalnog statusa, odjeće ili stvari koje posjeduju.

– Kada jedno dijete drugome govori da ima originalne patike ili trenerku, a da drugo nema, i zbog toga ga ponižava, i to je oblik nasilja. Odrasli to često ne primjećuju ili čak sami podstiču takve razlike. Važno je razumjeti i da djeca koja vrše nasilje često i sama dolaze iz problematičnih porodičnih odnosa i sredina u kojima nisu dobila adekvatno vaspitanje – rekao je Vasić.

Škola i policija ne mogu sami
Kao ključ rješenja izdvojio je saradnju porodice, obrazovnih ustanova i institucija, uz iskrenu spremnost svih da djetetu pomognu, a ne da problem prikrivaju ili prebacuju odgovornost.

– U školi se najlakše prepozna problematično ponašanje, ali kada stručne službe pozovu roditelje i ukažu na problem, često nastaje šum u komunikaciji, jer roditelji ne žele da prihvate da njihovo dijete ima problem – naglasio je on.

Zato je, objasnio je Vasić, važno raditi na uklanjanju tih barijera i predrasuda, jer nije sramota imati problem, već ga treba prepoznati i adekvatno rješavati.

– Policija i škola ne mogu same, potrebna je dobra saradnja sa roditeljima. Nasilje nije privatna stvar porodice, već problem koji se lako prenosi na čitavu zajednicu – poručio je Vasić.

Preventivna predavanja u školama
Policijski službenici upoznali su ove sedmice učenike šestog razreda Osnovne škole “Petar Kočić” u Mrkonjić Gradu o vršnjačkom nasilju, njegovim posljedicama i načinima reagovanja na ovu pojavu tokom predavanja organizovanog u okviru kampanje “Stop vršnjačkom nasilju”.

Pomoćnik komandira Policijske stanice Mrkonjić Grad Mihael Radičić istakao je da je cilj kampanje rano prepoznavanje nasilja među učenicima osnovnih i srednjih škola, ali i upoznavanje nastavnog osoblja sa načinima reagovanja te značajem stručne pomoći i savjetovanja da bi bilo spriječeno ponavljanje nasilja.

Predavanja o vršnjačkom nasilju održana su i u Vlasenici, gdje je istaknuto da je cilj policijske kampanje “Stop vršnjačkom nasilju” unapređenje prevencije i podsticanje otvorenog razgovora sa djecom i mladima da bi svi eventualni slučajevi i problemi bili prijavljeni na vrijeme.

* Broja evidentiranih slučajeva vršnjačkog nasilja u Srpskoj:

Godina Broj slučajeva

2019. 21

2020. 34

2021. 28

2022. 48

2023. 61

2024. 74

2025. 90

Upravni odbor kompanije „Alpro“ iz Vlasenice zakazao je za 24. novembar vanrednu Skupštinu akcionara na kojoj će se razmatrati odluka o prestanku proizvodnje.

Riječ je o fabrici u kojoj je zaposleno oko 140 radnika, a koja se bavi preradom aluminija i dio je grčke multinacionalne grupacije „Alumil“.

Prema prijedlogu odluke proizvodnja će biti obustavljena 31. decembra ove godine.

O stvarnim razlozima za sada se samo spekuliše, ali podaci iz poslovanja ukazuju na to da je proizvodnja neodrživa.

Fabrika je od 2005. do 2023. godine imala 72,5 miliona maraka prihoda ali uz gubitak od šest miliona maraka.

U revizorskom izvještaju za prošlu godinu navedeno je da je preduzeće ostvarilo neto gubitak od 1.706.090 KM, čime je akumulirani nepokriveni gubitak ranijih godina narastao na ukupno 3.968.910 KM.

„Zbog kontinuiranih poslovnih gubitaka i čestih fluktuacija u rukovodstvu, postoje materijalno značajne neizvjesnosti u pogledu sposobnosti društva da nastavi poslovanje u skladu sa načelom stalnosti“, stoji u izvještaju.

Zanimljivo je da su grčki vlasnici 24. marta ove godine dostavili pismo podrške obavezujući se na pružanje neophodne pomoći u narednih 12 mjeseci.

Inače, većinski vlasnik „Alpra“ je kompanija „Alumil YU Industry“ iz Nove Pazove sa 61,3 odsto akcija, a iza kojeg stoji grčka multinacionalna grupacija „Alumil“.

U „Alpru“ je i nepunih 15 odsto državnog kapitala i to kroz PREF (9,93 odsto) i Fond za restituciju (4,96 odsto).

Vazduh je jutros nezdrav za osjetljive grupe ljudi u Travniku, Kaknju, Maglaju, Zenici i Sarajevu.

Mjerenje u 8.00 časova pokazalo je da je indeks kvaliteta vazduha u Travniku 134, Kaknju 131, Maglaju 113, Zenici 104 i Sarajevu 102, objavljeno je na internet stranici “Zrak.ekoakcija”.

Zbog toga bi ljudi koji imaju probleme sa organima za disanje, srčani bolesnici, stariji, kao i trudnice i djeca trebali smanjiti produžena ili veća naprezanja tokom boravka napolju.

Svi ostali trebali bi ograničiti produžena ili veća naprezanja tokom boravka napolju.

Umjereno zagađen vazduh je u Doboju sa indeksom 96, Banjaluci 95, Tešnju 89, Jajcu 84, dok je indeks 73 izmjeren u Prijedoru, 69 Vogošći, 66 Livnu, 61 Bihaću, te na Ivan sedlu 56.

Vrijednost indeksa kvaliteta vazduha od nula do 50 je dobar, od 51 do 100 umjereno zagađen, od 101 do 150 nezdrav za osjetljive grupe stanovništva, od 151 do 200 nezdrav, od 201 do 300 vrlo nezdrav, a više od 300 opasan po zdravlje.