Connect with us

Društvo

ZBOG VICA O TITU, ZAVRŠILA NA GOLOM OTOKU: Potresna sudbina novinarke Ženi Lebl

Novinarka Ženi Lebl osuđena je na dvije i po godine robije nakon što je u redakciji prepričala vic o Josipu Brozu Titu. Njena priča postala je jedno od najpoznatijih svjedočanstava o Golom otoku

O Golom otoku, zloglasnom zatvoru za političke zatvorenike iz perioda SFRJ, mnogo se govorilo, ali i danas postoje brojne nepoznanice o životu iza njegovih zidina. Mnogi su na tom izolovanom ostrvu završili zbog ispričanog vica, otpjevane pjesme ili jednostavno zato što su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

Jedna od najpoznatijih priča vezanih za Goli otok jeste sudbina novinarke Ženi Lebl, Beograđanke jevrejskog porijekla, koja je sa samo 22 godine osuđena na dvije i po godine robije zbog vica o Josipu Brozu Titu.

U vrijeme kada je služila kaznu, o njenom slučaju gotovo da se nije govorilo, a o iskustvima sa Golog otoka nije se smjelo javno pisati. Tek mnogo godina kasnije njena priča dospjela je u javnost. Jedan od tekstova o Ženi Lebl objavila je 2013. godine Politika, list u kojem je nekada radila, a prenio ga je i Blic.

Kako se navodi, kolega joj je ispričao šalu da je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom takmičenju u cvijeću jer je uzgojila ljubičicu tešku 100 kilograma, aludirajući na stihove pjesme “Druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela”. Kada je taj vic prepričala u redakciji, ubrzo su po nju došla dvojica pripadnika UDBE.

Optužena je da govori protiv Tita i da nije prijavila “narodnog neprijatelja” od kojeg je čula sporni vic. Nakon hapšenja odvedena je u zatvor UDBE Glavnjača, zatim u logor Ramski rit, potom u Zabelu, na Sveti Grgur i na kraju na Goli otok.

Od aprila 1949. do oktobra 1951. godine prošla je kroz pet zatvora. Tokom tog perioda od nje je zahtijevano da prizna krivicu i promijeni svoje stavove. U međuvremenu je isključena i iz Udruženja novinara.

Kada je konačno puštena na slobodu, posljedice zatvorskog života bile su vidljive. Njen brat Saša, vidjevši je nakon izlaska iz zatvora, rekao je da izgleda kao povratnica iz Aušvica.

Po povratku u Beograd nije nailazila na razumijevanje okoline. Podršku je imala uglavnom u krugu najbliže porodice, pa je izlaz iz teške situacije pronašla u odlasku iz zemlje. Nakon brojnih administrativnih prepreka uspjela je da dobije pasoš i preko Italije se preseli u Izrael, gdje je nastavila život u Haifi.

Važan trenutak dogodio se u proljeće 1986. godine, kada se u Jerusalimu srela sa književnikom Danilom Kišom. Tokom njihovog razgovora pridružila im se Eva Nahir Panić, takođe nekadašnja zatočenica Golog otoka. Potresen svjedočenjima dvije žene, Kiš je tada prvi put saznao da su na Golom otoku postojali i logori za žene.

Smatrao je da ta priča mora biti zabilježena kao dokumentarno svjedočanstvo. Rezultat toga bio je serijal “Goli život”, koji je režirao Aleksandar Mandić. Emitovan je u februaru 1990. godine i tada je široj jugoslovenskoj javnosti prvi put detaljnije predstavljena sudbina žena zatočenih na Golom otoku i Svetom Grguru.

Danilo Kiš nije dočekao emitovanje serijala, niti objavljivanje knjige “Ljubičica bela”, koju je upravo on podsticao Ženi Lebl da napiše. Knjiga je u Izraelu postala bestseler, a 1990. godine objavljena je i u Srbiji.

U njoj je Ženi Lebl opisala surovu svakodnevicu logora, glad, žeđ, poniženja i psihička maltretiranja kojima su bile izložene zatvorenice. Njeno svjedočanstvo otvorilo je javnosti temu o kojoj se decenijama ćutalo.

Jedan od najpotresnijih citata iz knjige glasi:

“Samo žedni znaju cijeniti vodu. Bile smo okružene morem, a žedne do ludila”.

Ženi Lebl rođena je 1927. godine u Aleksincu, a njena porodica se 1933. preselila u Beograd. Do posljednjih dana života bavila se istraživačkim radom, ostavljajući iza sebe dragocjena svjedočanstva o jednom od najmračnijih poglavlja jugoslovenske istorije.

Related Topics:

Društvo

LIDL ŠIRI MREŽU U BIH: Poznato gdje stižu novi marketi

Njemački trgovački lanac Lidl ubrzano privodi kraju pripreme za ulazak na tržište Bosne i Hercegovine, a prema najnovijim informacijama planira otvaranje novih marketa u Prijedoru, Cazinu i još jedne poslovnice u Mostaru.

Time je broj gradova u kojima kompanija gradi ili priprema objekte porastao na ukupno 27.

Prema pisanju portala BiznisInfo, od početka godine potvrđeno je više novih projekata, među kojima su marketi u poslovnoj zoni u Vitezu, Čapljini i sarajevskom naselju Koševo, dok su najnovije nezvanične informacije da Lidl priprema gradnju i u Prijedoru, Cazinu te južnom dijelu Mostara.

Kompanija je do sada povezivana s projektima u Kakanju, Zvorniku, Gradišci, Bihaću, Livnu, Istočnom Sarajevu, Banjaluci, Gračanici, Mostaru, Trebinju, Bijeljini, Doboju, Zenici, Brčkom, Modriči, Laktašima, Travniku, Sarajevu, Čapljini, Tešnju, Kiseljaku, Čitluku, Živinicama, Prnjavoru, Vitezu, Prijedoru i Cazinu.

Nezvanično se kao buduće lokacije i dalje pominju Široki Brijeg i Sanski Most, čime bi Lidl bio prisutan u čak 29 gradova širom BiH. To se poklapa s ranijim planovima kompanije da u prvoj fazi poslovanja otvori prodajne objekte u tridesetak gradova.

Posebnu pažnju Lidl posvećuje Hercegovini, gdje osim postojećih planova za Mostar priprema ili razvija projekte u Čapljini, Čitluku, Livnu i Trebinju. Istovremeno, ulaskom u Prijedor i Cazin dodatno širi mrežu na području Krajine.

Prema nezvaničnim informacijama, otvaranje prvih Lidlovih marketa u Bosni i Hercegovini moglo bi uslijediti tokom naredne godine. Za sada još nije potvrđen projekat u Tuzli, gdje kompanija, prema navodima BiznisInfo, i dalje traži odgovarajuću lokaciju za izgradnju objekta.

Nastavi čitati

Društvo

INDUSTRIJA U RS NE IZLAZI IZ KRIZE: Proizvodnja pala 7,6 odsto, manje i zaposlenih

Negativna kretanja u industriji Republike Srpske nastavljena su i ove godine. Podaci Privredne komore Republike Srpske pokazuju da je industrijska proizvodnja u prvih pet mjeseci manja za 7,6 odsto nego u istom periodu prošle godine.

Pad industrijske proizvodnje u svim ključnim sektorima

U oblasti vađenja ruda i kamena proizvodnja je smanjena za 14,3 odsto, dok je u prerađivačkoj industriji zabilježen pad 8,2 odsto, a sektor proizvodnje i snabdijevanja električnom energijom, gasom, parom i klimatizacije bilježi pad od 1,3 odsto.

“Negativna kretanja prate i tržište rada. Broj zaposlenih u industriji u prvih pet mjeseci ove godine manji je za 3,3 odsto u odnosu na isti period prošle godine. Najveće smanjenje broja zaposlenih zabilježeno je u oblasti vađenja ruda i kamena, gdje je broj radnika manji za 8,2 odsto, dok je u prerađivačkoj industriji zaposlenost smanjena za 3,1 odsto”, navodi se u podacima Privredne komore RS.

Dodaju da je pad broja zaposlenih evidentiran i u sektoru proizvodnje i snabdijevanja električnom energijom, gasom, parom i klimatizacije.

Podaci pokazuju da se industrija Republike Srpske i dalje suočava sa usporavanjem proizvodnje i padom zaposlenosti, pri čemu je prerađivačka industrija među najpogođenijim granama.

Negativni trendovi potvrđeni i kroz BDP

Negativna kretanja potvrđuju i podaci o bruto domaćem proizvodu. Industrijska proizvodnja bilježila je negativan realni rast BDP-a tokom sva četiri prošlogodišnja tromjesečja, i to od -3,7 odsto, -1,8 odsto, -1,9 odsto i -3,4 odsto.

Još izraženiji pad zabilježen je u prerađivačkoj industriji, gdje je procijenjeni realni BDP po tromjesečjima iznosio -7,6 odsto, -2,2 odsto, -2,0 odsto i -5,4 odsto, što potvrđuje da je riječ o sektoru koji je pod najvećim pritiskom.

Račić: Oporavak zavisi od tržišta zapadne Evrope

Goran Račić, predsjednik Privredne komore Republike Srpske, rekao je za “Nezavisne novine” da oporavak prerađivačke industrije nije evidentan još od 2021. godine.

“Naša prerađivačka industrija već nekoliko godina bilježi pad, a glavni razlog za to je ekonomska kriza na tržištu zapadne Evrope. Budući da je Republika Srpska u velikoj mjeri orijentisana na izvoz, negativna kretanja na tim tržištima direktno utiču i na domaću privredu “, rekao je Račić.

Dodao je da je posebno zabrinjavajući pad u prerađivačkoj industriji, koji iznosi oko osam odsto, te da značajan pad bilježe i tekstilna i obućarska industrija.

“Dok se ne stabilizuje ekonomska situacija u zemljama zapadne Evrope, teško je očekivati značajniji oporavak naše industrije”, istakao je Račić.

Poslodavci upozoravaju na rast troškova i višestruke krize

Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, ranije je za “Nezavisne novine” rekao da su poslodavci na ovakav razvoj događaja upozoravali još od 2020. godine.

“Poklopilo se više faktora koji su negativno uticali na kompletnu industrijsku proizvodnju. Prva je pogođena prerađivačka industrija. Od 2020. godine imali smo četiri velike krize – pandemiju virusa korona, energetsku krizu, zatim inflatornu krizu koja je pogodila cijelu Evropu, te ratnu krizu koja je usporila lance snabdijevanja i ponovo pokrenula energetsku krizu koja i danas traje”, rekao je Škrebić.

Kako je naveo, dodatni problem predstavlja rast troškova rada.

“Upozoravali smo da će, ukoliko rast plata sustigne inflaciju, a inflacija bude veća od rasta produktivnosti, domaća privreda postati nekonkurentna, što će industriju dovesti u ozbiljne probleme”, zaključio je Škrebić.

Nastavi čitati

Društvo

SRPSKA IMA ČIME DA SE PONOSI: Sofija i Petar prvi diplomirali sa prosjekom 10 u Palama

Profesor Ekonomskog fakulteta u Palama Marko Đogo oglasio se na Facebooku povodom uspjeha dvoje studenata koji su prvi u istoriji ove visokoškolske ustanove diplomirali sa prosječnom ocjenom 10.

“Prošle sedmice na našem fakultetu desilo se nešto izuzetno. Čak dvoje studenata diplomiralo je u roku prosječnom ocjenom 10. Da biste shvatili koliko je to neuobičajena pojava dovoljno je reći da se za 30 godina rada Ekonomskog fakulteta u Palama nikada nije desilo da ijedan student završi fakultet sa čistom desetkom. Nikada”, napisao je Đogo.

Potom je postavio pitanje šta je dovelo do toga, ističući da su, prema njegovom mišljenju, presudna bila tri faktora: izuzetni studenti, Bolonjski proces, ali i snage konkurencije.

Izuzetni mladi umovi sa X faktorom za učenje

“Prvo i osnovno, Latini bi rekli: ‘Conditio sine qua non’. I Sofija Škipina i Petar Marković su izuzetni mladi umovi. Rekao bih da oboje imaju taj X faktor za učenje. Oboje su bili vukovci u srednjoj školi, vjerovatno i đaci generacije, mada to nisam provjerio. Sofiju poznajem nešto manje, iako je naša Paljanka, dok za Petra znam da je još u srednjoj školi odudarao, i to na pozitivan način, od svoje generacije i sredine. Repovao je, trgovao na online berzi, učio programiranje i kupovao kineske supertelefone nepoznatih marki. Bez želje da nipodaštavam stari grad Višegrad, poznat u svijetu po romanima nobelovca Ive Andrića, ali za koliko ste mladih ljudi iz tog mjesta čuli da repuju i trguju na berzi prije punoljetstva”, napisao je Đogo.

Bolonjski proces donio veću transparentnost

Istakao je da je drugi važan faktor to što je fakultet zaista prešao na Bolonjski proces.

“To znači da mi nastavnici danas najviše cijenimo prisustvo na nastavi i da smo dužni studentima prije početka nastave jasno predočiti šta želimo da nauče i odakle to mogu da nauče. Za bistre umove poput Sofijinog i Petrovog to znači da je samo pitanje njihove volje da li će gradivo savladati. S druge strane, u vrijeme kada sam ja studirao, najteži profesori predavali su nam – misteriju”, naveo je Đogo.

Dodao je da pojedini profesori tada uopšte nisu ni pokušavali da razgovaraju sa studentima, ali su jasno stavljali do znanja da njihov predmet za ocjenu 10 znaju samo nobelovci, oni sami za 9, dok studenti ne mogu znati za više od 8.

“Tako sam, na primjer, ja, a ista je situacija i sa većinom naših profesora, završio studije kao student generacije sa prosječnom ocjenom 9,14. Najbolje dvije studentkinje poslije mene bile su, sasvim zasluženo, kćerke dvojice naših profesora i obje su imale prosjek između 8,9 i 9”, rekao je Đogo.

Istakao je da ni u generaciji prije njegove niko nije imao prosjek iznad devet.

“Prosto, u tom sistemu studiranja nije bilo moguće imati prosjek 10. Kao što rekoh, Bolonja je mnoge stvari učinila transparentnijim i mjerljivijim, što je zapravo dobro”, kaže Đogo i nastavlja:

“Treća stvar koja je dovela do ovog ishoda jeste konkurencija”.

Zdrava konkurencija izvukla maksimum iz oboje

“Ponosan sam što mogu da konstatujem da naš fakultet i dalje upisuju najbolji. U svakoj generaciji imamo ponekog đaka generacije i nekoliko vukovaca koji upišu naš fakultet”,  rekao je Đogo.

Kako je naveo, u većini generacija postoji jedan student koji vrlo brzo stekne status najboljeg i može sebi da dopusti poneku devetku, a da je i dalje njegova prednost tolika da niko ne dovodi u pitanje njegov status.

“U slučaju Sofije i Petra to nije bilo tako. Od prvog do posljednjeg dana takmičili su se ko će biti bolji. To je izvuklo maksimum iz oboje i pokazalo koliko je zdrava konkurencija korisna“, istakao je Đogo.

Dodao je da je dužnost fakulteta da pokuša da oboje zadrži kao asistente.

“Master studije mogu da završe kod nas, ali će doktorat morati da upišu u inostranstvu. Tako ćemo dobiti kadar koji će garantovati da ova institucija ima budućnost, bez obzira na izazove sa kojima će se suočavati”, zaključio je Đogo.

Nezavisne

Nastavi čitati

Aktuelno