Bosiljka Pešikan, koja ima više od 90 godina, živi u selu Kamensko, u nikšićkim Rudinama, Mjesna zajednica Trubjela, a njene riječi paraju srce.

Nju je posjetila ekipa RTCG-a, a kako kaže Bosiljka, dane provodi sa primanjima od 200 evra.

“To mi je sve”, kaže ona.

Na pitanje da li može od toga živjeti odgovara:

“Moram. Šta ću?”

Baka Bosiljka zimu dočekuje bez drva. Ogrev joj nema ko da donese, a do njenog doma se zbog nepristupačnog terena ne može.

Šta bi promijenila?

Na pitanje novinarke šta bi promijenila, baka Bosiljka odgovara:

“Ja bih promijenila samo da crknem. Eto to. Ako vjeruješ. Da nikome ne dosađujem. Da ne bih pala. To bi najbolje bilo. Eto to. Vide sami, šta ima da kažem. Ne može kuća stajati Boga mi. Treba je očistiti, treba sve to porediti”, ističe ona.

Dok je mogla, Bosiljka je radila i držala stoku.

“Ja sam sve dok sam mogla držala koze, kravu, sve dok sam mogla. I onda sam imala toga u kuću da ne kupujem”, dodaje ona.

Kod ljekara, kako kaže, ne ide.

“Nisam bila odavno. Ja ne mogu da sađem, treba da dođem do puta”, ističe Bosiljka dodajući da oni neće da dođu do nje.

@rtcg_me Težak život Bosiljke Pešikan koja živi sama u lošim uslovima. Emisjiu ,,Mjesto za nas'' gledajte u utorak od 15:05 na Prvom programu TVCG ili na našem Youtube kanalu. . . . #mjestozanas #zivot #stari #tvcg #tiktok #viralvideo #foryou ♬ original sound – rtcg_me

Tržište nekretnina u Budvi i okolini ulazi u novu fazu nakon završetka ljetnje sezone. Ponuda stanova je veća, kupci su oprezniji, a cijene zakupa više nisu na nivou koji je bio karakterističan za prethodne godine, piše eKapija.

Posebno se primjećuje promjena među stranim državljanima koji su poslednjih godina bili veoma aktivni na tržištu nekretnina u Crnoj Gori. Prema navodima agenata za nekretnine, dio građana Turske i Rusije napušta Budvu, dok se neki odlučuju i da svoje nekretnine ponude agentima za nekretnine.

Istovremeno, kirije za pojedine stanove pale su i do 200 evra mjesečno.

Zašto stranci napuštaju Budvu
Jedan od razloga koji se navodi jeste neizvesnost u vezi sa mogućim promjenama viznog režima.

Prema riječima agenta za nekretnine Tomislava Rankovića, upravo ta neizvjesnost utiče na odluke dijela stranih državljana koji žive ili posluju u Budvi, prenosi Mondo.

On navodi da je primjetan odliv građana Turske i Rusije, koji su prethodnih godina bili među značajnijim kupcima nekretnina na ovom području.

Prema njegovim procjenama, dio Turaka već je napustio Crnu Goru, što se odrazilo i na potražnju za nekretninama.

Važno je, međutim, naglasiti da se radi o procjenama učesnika na tržištu, dok će konkretan efekat eventualnih promjena viznog režima zavisiti od zvaničnih odluka i njihove primjene.

Stanovi kojih je ranije nedostajalo sada ima više
Odlazak dela stranih stanara i kupaca utiče na odnos ponude i potražnje.

Na tržištu se sada pojavljuje više stanova za prodaju i izdavanje, dok broj zainteresovanih kupaca i zakupaca nije rastao istim tempom.

To posebno dolazi do izražaja nakon završetka ljetnje sezone, kada se na primorju tradicionalno menja struktura potražnje.

Zbog toga vlasnici nekretnina imaju manje prostora za podizanje cijena nego prethodnih godina.

Kirije pale i do 200 evra
Najvidljivija promjena trenutno se primjećuje kod zakupa stanova.

Jednosobni stanovi u naselju Rozino i okolini fakulteta, koji su prethodnih godina mogli da se izdaju za 700 do 750 evra mjesečno, sada se, prema navodima agenta, mogu pronaći za oko 500 do 550 evra.

To predstavlja razliku od približno 200 evra mjesečno.

Pad je posebno primetan kod novogradnje i bolje opremljenih stanova, koji su ranije bili među najtraženijim nekretninama za dugoročni zakup.

Za stanare je to povoljnija situacija nego prethodnih godina, dok vlasnici moraju da računaju na duži period izdavanja ili nižu cijenu kako bi pronašli zakupca.

Kuće su i dalje rijetke
Iako ponuda stanova raste, situacija je drugačija kada je riječ o kućama namijenjenim porodičnom životu.

Prema riječima agenata, postoji interesovanje za kuće u mirnijim dijelovima oko Budve, ali je takvih nekretnina malo.

Razlog je struktura gradnje koja je godinama bila usmjerena prvenstveno na turizam.

Mnoge kuće koje su ranije građene ili dograđivane pretvorene su u apartmane, pa na tržištu nema mnogo klasičnih porodičnih kuća sa dnevnim boravkom, više spavaćih soba i većim dvorištem.

Placeva je sve manje
Dodatni problem predstavlja ograničena ponuda građevinskog zemljišta.

Zbog toga je tržište Budve i dalje izrazito orijentisano na stanove i apartmanske objekte.

Kupac koji traži veću kuću za stalni život zato ima znatno uži izbor od onoga ko traži stan.

To bi moglo da održi potražnju za kvalitetnim porodičnim kućama i u periodu kada se ukupno tržište nekretnina usporava.

Da li je ovo samo privremeni pad
Najvažnije pitanje za tržište nekretnina u Budvi jeste da li je trenutni pad cijena zakupa samo posledica završetka ljetnje sezone ili predstavlja početak dugoročnije promjene.

Veća ponuda stanova, oprezniji kupci i odlazak dijela stranih državljana svakako mijenjaju tržišnu sliku.

Istovremeno, Budva ostaje jedno od najtraženijih turističkih mjesta na crnogorskom primorju, pa će konačan pravac kretanja cijena zavisiti od broja turista, stranih investitora, regulative i ukupne potražnje.

Za sada je jedno jasno: period u kojem su jednosobni stanovi mogli bez većih problema da se izdaju za 700 ili 750 evra više nije pravilo, a tržište ulazi u jesen sa većom ponudom i znatno opreznijim kupcima.

Stara vodenica u Zarožju krije jezivu legendu o vampiru Savi Savanoviću. Ovo mjesto, poznato po hororu “Leptirica”, danas turistima nudi idealan spoj narodnih predanja i prelijepe prirode Povlena.

Stara vodenica, selo u zapadnoj Srbiji i priča koja običnom odlasku po brašno daje zastrašujući obrt. To su elementi predanja o Savi Savanoviću, jednom od najpoznatijih vampira srpske književnosti i folklora. Njegovo ime odavno prelazi granice lokalne priče, a danas je razlog zbog kojeg radoznali posjetioci dolaze u Zarožje.

Savina vodenica privlači i one koji poznaju Glišićevu pripovjetku i gledaoce kojima je “Leptirica” ostala u sjećanju. Mjesto koje se povezuje sa jezivim predanjem postaje povod za izlet, fotografisanje i upoznavanje kraja u kojem se susreću narodna mašta i planinska priroda.

Važno je, međutim, razlikovati legendu od istorije. Priča o vampiru pripada svijetu predanja i njegovim književnim i filmskim obradama. Upravo način na koji se prenosi i pamti daje ovoj vodenici poseban značaj.

Zarožje, selo koje se prepoznaje po jednoj legendi

Zarožje se nalazi u zapadnoj Srbiji, na području opštine Bajina Bašta. Za njegovu staru vodenicu na Rogačici vezuje se priča o Savi Savanoviću, zbog koje ovaj kraj privlači pažnju i izvan Srbije.

Vodenica u takvoj priči ima mnogo veću ulogu od mjesta na kojem se melje žito. Ona postaje središte tajne: prostor u koji ljudi odlaze zbog svakodnevnog posla, dok ih, prema predanju, tamo čeka nešto sasvim neočekivano.

Obnovljena vodenica posjetiocima može da djeluje gotovo idilično. Taj prizor pravi neobičan spoj sa pričom koja je prati, mirno seosko okruženje i legenda zbog koje se na isto mjesto gleda sa dozom nelagode.

O povezanosti Zarožja, vodenice i turističkog interesovanja izvještavao je i RTS, opisujući nastojanje mještana da predanje o Savi približe posjetiocima.

Priča o odlasku po brašno iz kojeg nema povratka

Prema predanju prenijetom u dostavljenom tekstu, Sava boravi u staroj vodenici u blizini izvora Rogačice. Rijetko ga viđaju tokom dana, a dolaze mu seljani kojima je potrebno brašno. Jezivi dio priče počinje tvrdnjom da se oni iz mlina ne vraćaju.

U istoj verziji legende pojavljuje se i prizor mrtvog Save, dvije krvave mrlje na vratu i žutog leptira koji mu izlazi iz usta. Takvi motivi daju predanju prepoznatljivu atmosferu: svakodnevno se prepliće sa neobjašnjivim, a mali detalj postaje znak opasnosti.

Ove scene treba čitati kao dio narodne priče. One objašnjavaju zašto vodenica dobija zastrašujući glas i kako se legenda zadržava u sjećanju, a ne predstavljaju potvrdu da se opisani događaji zaista odigravaju.

Glišićeva pripovjetka daje predanju književni život

Priču o Savi Savanoviću Milovan Glišić obrađuje u pripoveci “Poslije devedeset godina”, objavljenoj 1880. godine. To je ispravan naslov djela koje se u dostavljenom tekstu navodi kao “Devedeset godina kasnije”.

Književna obrada omogućava da lokalna legenda dopre do mnogo šire publike. Vodenica, strah i priča o vampiru postaju dio djela koje se čita i prepričava, pa Sava nastavlja da živi kao lik i izvan kraja sa kojim se povezuje.

Glišićeva pripovetka prethodi romanu “Drakula” Brama Stokera, objavljenom 1897. godine. Razmak od 17 godina zanimljiv je književni detalj, ali Savin značaj za ovu priču prvenstveno dolazi iz njegovog mjesta u domaćem predanju i književnosti.

“Leptirica” prenosi strah na ekran

Đorđe Kadijević 1973. godine snima “Leptiricu” po motivima Glišićeve pripovetke. Film dodatno učvršćuje vezu između Save Savanovića, vodenice i horora, pa mnogi ovu priču upoznaju upravo preko ekrana.

“Leptirica” se dugo pominje kao prvi srpski horor. Ipak, Kulturni centar Beograda navodi da to mjesto pripada ranijem Kadijevićevom ostvarenju “Darovi moje rođake Marije” iz 1969. godine. Ta razlika ne umanjuje prepoznatljivost “Leptirice”, ali je važna kada se govori o istoriji žanra.

Takođe, vodenicu u Zarožju, povezanu sa predanjem, ne treba automatski predstavljati kao mjesto snimanja filma. Veza sa pričom o Savi i lokacija na kojoj nastaju filmski kadrovi dva su različita podatka.

Izlet koji se nastavlja u prirodi

Savina vodenica jeste upečatljiv povod za dolazak, ali ovaj kraj nudi i priliku za boravak u prirodi. U dostavljenom tekstu izdvajaju se pješačke ture po obroncima Povlena i Debelog brda, kao i pogledi na okolni predio.

Posjeta zato može da spoji interesovanje za neobične priče sa šetnjom i upoznavanjem krajolika. Legenda privlači pažnju, dok priroda daje izletu širi sadržaj.

U tome je i posebnost Zarožja, jedna stara vodenica postaje polazna tačka za priču o književnosti, filmu i vjerovanjima. Posjetioci dolaze da vide mjesto uz koje se vezuje Sava Savanović, a pred njima se otvara kraj koji ima mnogo više od svoje jezive legende.