Connect with us

Banjaluka

ŽIVOT PIŠE PRIČE! Kako je pravoslavac iz Etiopije pobjegao od rata i SREĆU NAŠAO U BANJALUCI!

O tome da će mu potpuni stranci pomoći i promijeniti mu život, u priči skoro kao na filmu, mladi Etiopljanin Ftsum Zeraj (27) mogao je samo da sanja dok je bio u svojoj državi.

Međutim, jedan susret s Vladimirom Šušteršićem iz Bajine Bašte i Jelenom Madžarić iz Banjaluke zaista mu je otvorio brojne mogućnosti za život i posao, pa zahvaljujući dobroti ovih ljudi ovaj diplomirani sociolog sada živi u najvećem gradu Srpske, daleko od građanskog rata u njegovoj domovini.

Susret s pustolovima iz Srbije i Republike Srpske desio se 2019. godine tokom njihovog putovanja Afrikom, kada su Vladimir i Jelena, višegodišnji prijatelji koji su zajedno obišli mnogo zemalja, stigli na ovaj kontinent. Ftsum je volontirao na jednom projektu koji ih je zainteresovao, a tokom druženja s novim prijateljima, ispričao im svoju životnu priču.
Kako u Etiopiji nije mogao da nađe posao u struci, a i zbog teškog života u višečlanoj porodici, ovaj školovani mladić želio je da napusti svoju zemlju i da okuša sreću u Evropi, a Vladimir i Jelena su po povratku u Srbiju, odnosno BiH, počeli da razmišljaju o tome kako da pomognu tada samo poznaniku, danas velikom prijatelju.

U međuvremenu tamo je počeo i građanski rat, posebno u oblasti Tigraj, u Ftsumovom gradu Mekele.

– Iako smo znali da ni kod nas na Balkanu nije sjajna situacija, htjeli smo da pomognemo Ficiju da nekako dođe ovdje, jer smo vidjeli da ima dobre namjere i da je šteta da tako obrazovan čovjek ostane u zemlji koja je u ratu. Pošto je Vladimir kao njegov pozivalac iz Srbije bio odbijen, ja sam razgovarala s mojim roditeljima kojima je u ciglani bio potreban radnik, pa smo mu ponudili taj posao – sjeća se Jelena.
Bez mnogo razmišljanja, Ftsum je prihvatio ponudu, nakon čega je uslijedilo prikupljanje dokumenata i viza, što je trajalo više od godinu dana: prvo za dobijanje pasoša, a zatim egipatske, pa vize BiH za koju je morao da se prijavi u Ambasadi BiH u Kairu.

– Da bi stigao do Adis Abebe, a kako potiče iz Tigraja, morao je da prođe oblast u kojoj je rat, da se sam snađe za dokumenta i onda da čeka izdavanje pasoša. Kad je konačno stigao u Egipat, čekao je mjesec dana odgovor iz naše ambasade u Kairu, s obzirom na to da u Africi postoje samo dvije ili tri ambasade BiH. Godinu dana smo mu skupljali papire, a sjećam se da je momak koji na tome radi bio iznenađen što dovodimo pravoslavca, jer je navikao na Pakistance i druge strance koji rade u Republici Srpskoj – kaže Jelena za Priče sa dušom.

Ftsumov put ka slobodi trajao je dugo i na njemu je kroz dosta toga prošao. Vladimir se sjeća da mu je u jednom trenutku, od 2019, kada su se upoznali, pa do dolaska u BiH, Ftsum poslao poruku da mora da ide u rat, gdje je kao vojnik proveo šest mjeseci. I njemu i Jeleni je laknulo kada su poslije pola godine dobili poruku od ovog prijatelja da je živ i zdrav i da je spreman za konačan dolazak.

– Kada je stigao u Kairo na direktan let do Banje Luke dugo se nije javljao, pa nismo ni znali da li se ukrcao i krenuo. Ja sam intuitivno otišla na banjalučki aerodrom u nadi da će sletjeti – iskrena je Jelena.

Ftsum već skoro godinu i po dana živi i radi u Banjaluci kao građevinski radnik. Nekad kreči, nekad radi s gipsom, pošto je to iskustvo stekao u Africi, a povremeno je i keramičar. Za Priče sa dušom kaže da bi volio da nađe posao u struci kao sociolog, da se nada radu u nekoj nevladinoj organizaciji, ali da, dok se to ne desi, ostaje na građevini i u državi koja mu se dopada.

– Iako dolazim iz Afrike, iznenadio sam se da je u Banjaluci ljeti mnogo toplije nego u Etiopiji. Dopada mi se što je zemlja bezbjedna, što mogu slobodno da se šetam noću, što je priroda lijepa i što su ljudi ljubazni“, kaže Ftsum i izdvaja starije generacije kao izuzetno prijatne prema njemu, dok priznaje da mladi nisu uvijek prijateljski nastrojeni i da mu ponekad dobacuju na ulici – kaže on.

Dodaje kako od hrane obožava sarmu, a od aktivnosti plivanje u Vrbasu.

– Oduševljen sam što ovdje ima mnogo pravoslavnih crkava i što mogu da idem na liturgije kao kod kuće. Ima nekih razlika kod pravoslavnih Srba i pravoslavnih Etiopljana, jer se mi, na primjer, izuvamo prije nego što uđemo u crkvu, ali ima i dosta sličnosti, kao što je to što moja porodica slavi Svetog arhangela Mihaila. Kod nas to nije kao slava kod Srba, ali je slično – rekao je Ftsum.

Ovaj Etiopljanin je odrastao u porodici u kojoj je bilo osmoro djece, dok je danas preko interneta u kontaktu s majkom i sestrama. U Banjaluci je prvi put u životu vidio snijeg, ovdje je počeo da uči srpski jezik, toliko da može sam da ide na pijacu. U slobodno vrijeme gleda filmove, vozi bicikl, a stekao je i nekoliko novih prijatelja, pišu Priče s dušom!

Related Topics:

Banjaluka

STANIVUKOVIĆ “CIRKUS JE STIGAO U NAŠ GRAD, a glavne klovnove glumi rukovodstvo Republike Srpske!” (VIDEO)

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković osudio je današnje događaje u centru grada, nazvavši ih „cirkusom“ i upozorio da politički spektakli sve više zamjenjuju pravu kulturnu i društvenu vrijednost.

– Cirkus je stigao u naš grad, a glavne klovnove glumi rukovodstvo Republike Srpske! Da mogu, čitavu Banjaluku bi pretvorili u binu na kojoj ubijaju tradiciju, mijenjaju je prostaklukom i prikazuju daleko od onoga što bi trebalo da promoviše naš grad i Republiku Srpsku. Kao da je cilj da se svaki trg, park ili ulica pretvore u improvizovani „šatorski cirkus“, gdje se umjesto kulture nudi prostakluk, a dnevno-politički spektakli postaju sve jeftiniji i prazniji – rekao je Stanivuković.

On je dodao da političke partije treba da imaju veće ciljeve od „da se pojede i popije“ i da je sramotno što je SNSD spustio svoj vrhunac aktivnosti na ovakve manifestacije, dok je grad ostao bez značajnih kulturnih događaja poput Banjalučkog festivala (BLfest).

– Baњaluka je mnogo više od toga. Baњaluka je TrotoArt, Kastel, Kuća Milanovića. Uvijek će biti mjesta i za kotlićijadu, ali je sramota da one budu vrhunac programa političkih organizacija, i to uz podršku javnog servisa i Klinčkog centra Republike Srpske.

Stanivuković je istakao da praznik i snaga naroda ne mogu da se mjere kazanima, hranom i pićem, već onim što gradimo, koliko radimo i kako brinemo o budućnosti djece.

– Kažite nam, šta je to tačno što slavite? Pobjede koje niko ne vidi, ili poraze koje pakujete u vašare? Na čiji račun ide ovaj vaš cirkus? – upitao je gradonačelnik.

Nastavi čitati

Banjaluka

Đajićev cirkus blokirao saobraćaj, a 40 MILIONA ZA GARAŽU UKC-a više niko i ne spominje

Na prilazima naselju Česma danas vlada potpuni kolaps. Đajićeva kotlićijada, koju finansira ne znamo ko, potpuno je blokirala saobraćaj, a skup je “uveličao” i Dodik. Građani su ogorčeni – kolone kilometarske, vozila nepomična.

Dok se naselja pretvaraju u vašare i cirkus pod šatorom, najveća zdravstvena ustanova u Srpskoj nema ni osnovnu infrastrukturu. Gdje je nestalo 40 miliona maraka za garažu kod UKC-a, koja je godinama najavljivana kao projekat od životne važnosti za pacijente i njihove porodice? Garaže nema, radova nema, a što je najgore – o njoj više niko ni ne govori.

Umjesto garaže, Đajić javnosti nudi pjevaljke, bančenje i alkohol, dok se narod guši u kolonama i nema gdje parkirati ni kod bolnice. Milioni su nestali bez traga, a odgovora nema.

Ovo je ogledalo sistema u kojem se zdravstvo pretvara u kafanu, a SNSD direktori u estradne menadžere. Banjaluka i Republika Srpska dobile su „kotlićijade“ i „Guče“, ali pacijenti nisu dobili ono što im je najpotrebnije – garažu koja je plaćena, obećana i nestala.

Pitanje na koje Đajić i vlast duguju odgovor je jasno: gdje je nestalo 40 miliona maraka?

Banjaluka 24

Nastavi čitati

Banjaluka

ARGUMENTI NE PROLAZE, SABOTAŽE NE PRESTAJU! Savić Banjac o radu Skupštine

-Nedopustivo je ponašanje predsjednika Skupštine grada, skupštinskog rukovodstva, kao i samog SNSD-a i pojedinih odbornika iz njihove koalicije. Svaku sjednicu Skupštine grada oni pretvaraju u isljeđivanje, lažno optužuju, stvaraju atmosferu linča, straha i nemira.

Poručila je ovo gradski menadžer Mirna Savić-Banjac istakavši da Skupština bojkotuje i sabotira svaki pokušaj da se na pitanja odgovori profesionalno.

-Svaki naš pokušaj da se na pitanja odgovori profesionalno, da se dođe do riječi i da se izlože argumenti, oni bojkotuju i sabotiraju. Ne dozvoljavaju da se stvari objasne, jer oni ne žele pojašnjenja, žele blokade i haos- istakla je ona.

Prema njenim riječima najbolji primjer ovakvog ophođenja Skupštine Grada je posljednja rasprava, iako je blokada evidentna i kada je u pitanju rješavanje vodosnabdijevanja potkozarskih sela, Akvane, mosta u Docu.

-Mjesecima su tvrdili da žele da riješe pitanje vodosnadbijevanja u potkozarskim selima, pa su izmišljali da im treba građevinska dozvola. Kad je pribavljena, ne sviđa im se. Tvrdili su da žele da riješe pitanje Akvane kad im se dostave izvještaji, a čim je sve odrađeno, oni su se ućutali. Govorili su da im trebaju pojašnjenja za most u Docu. Kada im je i to dostavljeno, oni su se ućutali. Svakim danom idu sve dalje, ujedinjeno u zajedničkom frontu – kazala je gradski menadžer.

Dodala je i to da iako je gradska administracija bila spremna da raspravlja i o ravjeti, goruća pitanja i dalje čekaju.

Iako je sramota da se umjesto o gorućim pitanjima raspravlja o rasvjeti, i tu smo pristali da iznesemo svu dokumentaciju i sve ono što zakon dozvoljava. I opet, njima to nije dovoljno. Suočeni s tim da nemaju nikakve argumente, oni stvraju atmosferu kakva nikada ranije nije viđena. Ponovo su prekinuli sjednicu i sve građane Banjaluke ostavili da čekaju na neku odgovorniju i profesionalniju skupštinsku većinu i rukovodstvo. Grad neće stati, ma koliko oni to željeli. I nije mi jasno da oni to do sada nisu uvidjeli – zaključila je Savić-Banjac.

Nastavi čitati

Aktuelno