Connect with us

Banjaluka

ŽIVOT PIŠE PRIČE! Kako je pravoslavac iz Etiopije pobjegao od rata i SREĆU NAŠAO U BANJALUCI!

O tome da će mu potpuni stranci pomoći i promijeniti mu život, u priči skoro kao na filmu, mladi Etiopljanin Ftsum Zeraj (27) mogao je samo da sanja dok je bio u svojoj državi.

Međutim, jedan susret s Vladimirom Šušteršićem iz Bajine Bašte i Jelenom Madžarić iz Banjaluke zaista mu je otvorio brojne mogućnosti za život i posao, pa zahvaljujući dobroti ovih ljudi ovaj diplomirani sociolog sada živi u najvećem gradu Srpske, daleko od građanskog rata u njegovoj domovini.

Susret s pustolovima iz Srbije i Republike Srpske desio se 2019. godine tokom njihovog putovanja Afrikom, kada su Vladimir i Jelena, višegodišnji prijatelji koji su zajedno obišli mnogo zemalja, stigli na ovaj kontinent. Ftsum je volontirao na jednom projektu koji ih je zainteresovao, a tokom druženja s novim prijateljima, ispričao im svoju životnu priču.
Kako u Etiopiji nije mogao da nađe posao u struci, a i zbog teškog života u višečlanoj porodici, ovaj školovani mladić želio je da napusti svoju zemlju i da okuša sreću u Evropi, a Vladimir i Jelena su po povratku u Srbiju, odnosno BiH, počeli da razmišljaju o tome kako da pomognu tada samo poznaniku, danas velikom prijatelju.

U međuvremenu tamo je počeo i građanski rat, posebno u oblasti Tigraj, u Ftsumovom gradu Mekele.

– Iako smo znali da ni kod nas na Balkanu nije sjajna situacija, htjeli smo da pomognemo Ficiju da nekako dođe ovdje, jer smo vidjeli da ima dobre namjere i da je šteta da tako obrazovan čovjek ostane u zemlji koja je u ratu. Pošto je Vladimir kao njegov pozivalac iz Srbije bio odbijen, ja sam razgovarala s mojim roditeljima kojima je u ciglani bio potreban radnik, pa smo mu ponudili taj posao – sjeća se Jelena.
Bez mnogo razmišljanja, Ftsum je prihvatio ponudu, nakon čega je uslijedilo prikupljanje dokumenata i viza, što je trajalo više od godinu dana: prvo za dobijanje pasoša, a zatim egipatske, pa vize BiH za koju je morao da se prijavi u Ambasadi BiH u Kairu.

– Da bi stigao do Adis Abebe, a kako potiče iz Tigraja, morao je da prođe oblast u kojoj je rat, da se sam snađe za dokumenta i onda da čeka izdavanje pasoša. Kad je konačno stigao u Egipat, čekao je mjesec dana odgovor iz naše ambasade u Kairu, s obzirom na to da u Africi postoje samo dvije ili tri ambasade BiH. Godinu dana smo mu skupljali papire, a sjećam se da je momak koji na tome radi bio iznenađen što dovodimo pravoslavca, jer je navikao na Pakistance i druge strance koji rade u Republici Srpskoj – kaže Jelena za Priče sa dušom.

Ftsumov put ka slobodi trajao je dugo i na njemu je kroz dosta toga prošao. Vladimir se sjeća da mu je u jednom trenutku, od 2019, kada su se upoznali, pa do dolaska u BiH, Ftsum poslao poruku da mora da ide u rat, gdje je kao vojnik proveo šest mjeseci. I njemu i Jeleni je laknulo kada su poslije pola godine dobili poruku od ovog prijatelja da je živ i zdrav i da je spreman za konačan dolazak.

– Kada je stigao u Kairo na direktan let do Banje Luke dugo se nije javljao, pa nismo ni znali da li se ukrcao i krenuo. Ja sam intuitivno otišla na banjalučki aerodrom u nadi da će sletjeti – iskrena je Jelena.

Ftsum već skoro godinu i po dana živi i radi u Banjaluci kao građevinski radnik. Nekad kreči, nekad radi s gipsom, pošto je to iskustvo stekao u Africi, a povremeno je i keramičar. Za Priče sa dušom kaže da bi volio da nađe posao u struci kao sociolog, da se nada radu u nekoj nevladinoj organizaciji, ali da, dok se to ne desi, ostaje na građevini i u državi koja mu se dopada.

– Iako dolazim iz Afrike, iznenadio sam se da je u Banjaluci ljeti mnogo toplije nego u Etiopiji. Dopada mi se što je zemlja bezbjedna, što mogu slobodno da se šetam noću, što je priroda lijepa i što su ljudi ljubazni“, kaže Ftsum i izdvaja starije generacije kao izuzetno prijatne prema njemu, dok priznaje da mladi nisu uvijek prijateljski nastrojeni i da mu ponekad dobacuju na ulici – kaže on.

Dodaje kako od hrane obožava sarmu, a od aktivnosti plivanje u Vrbasu.

– Oduševljen sam što ovdje ima mnogo pravoslavnih crkava i što mogu da idem na liturgije kao kod kuće. Ima nekih razlika kod pravoslavnih Srba i pravoslavnih Etiopljana, jer se mi, na primjer, izuvamo prije nego što uđemo u crkvu, ali ima i dosta sličnosti, kao što je to što moja porodica slavi Svetog arhangela Mihaila. Kod nas to nije kao slava kod Srba, ali je slično – rekao je Ftsum.

Ovaj Etiopljanin je odrastao u porodici u kojoj je bilo osmoro djece, dok je danas preko interneta u kontaktu s majkom i sestrama. U Banjaluci je prvi put u životu vidio snijeg, ovdje je počeo da uči srpski jezik, toliko da može sam da ide na pijacu. U slobodno vrijeme gleda filmove, vozi bicikl, a stekao je i nekoliko novih prijatelja, pišu Priče s dušom!

Related Topics:

Banjaluka

BESPLATNO PLIVANJE ZA BANJALUČKE MALIŠANE! Odziv odličan, obukom se spasavaju životi

Banjalučki mališani već 10 godina na Gradskom olimpijskom bazenu uče plivati, i to besplatno, a s njegovim ponovnim otvaranjem nastavljena je i škola plivanja koja obuhvata učenike drugih razreda osnovnih škola.

Na GOB-u besplatno plivanje uče učenici drugih razreda osnovnih škola
Projekat traje već 10 godina, a vodi ga JP “Aquana” uz podršku Grada Banjaluka

Cilj: obuka 1.000 djece godišnje i iskorjenjivanje “plivačke nepismenosti” Direktor Lazić ističe važnost kontinuiteta i podrške zajednice

Vještine plivanja, prema riječima Svete Lazića, direktora Javnog preduzeća “Aquana”, u okviru koga djeluje i Gradski olimpijski bazen, trenutno stiču učenici drugog razreda Osnovne škole “Branko Radičević” iz Banjaluke, koji su se prijavili za obuku.

Odziv odličan, plivanje najpopularniji sport
“Odziv je sjajan, očigledno je da je plivanje, kao bazični sport i vještina koja znači život, jedan od najpopularnijih sportova u gradu na Vrbasu”, kaže Lazić za “Nezavisne novine“.

Kako dodaje, njihov cilj je da kroz projekat besplatne obuke koji se realizuje u saradnji “Aquane” i grada Banjaluka, iskorijene “plivačku nepismenost”.

“U početku, obuka je obuhvatala 300 djece da bismo 2023. godine omasovili projekat i povećali broj djece na 500 na godišnjem nivou. Krajnji cilj nam je da iskorijenimo ‘plivačku nepismenost’ i da svake godinu obuhvatimo sve osnovce koji pohađaju drugi razred, što će se, iskreno se nadamo, u skorijoj budućnosti i ostvariti”, navodi on dodajući da im je, shodno tome, želja da stvore uslove za obuku 1.000 mališana godišnje.

Besplatna škola najzdraviji projekat
Sve mališane koji se odluče da uče plivati na Gradskom olimpijskom bazenu, vještinama u vodi uče treneri koji su profesori fizičkog vaspitanja sa dugogodišnjim iskustvom u radu sa djecom iz oblasti obuke neplivača, a koji, kako kaže Lazić, iza sebe imaju desetine hiljada obučenih polaznika.

Za Lazića je besplatna škola plivanja najzdraviji i najsvrsishodniji projekat u Banjaluci, međutim, nedavno zatvaranje bazena predstavljalo je hendikep kako za građane tako i za polaznike obuke. Linker
Obukom se spasavaju životi
“Plivanje je zdravlje, plivanje je život. Obukom neplivača potencijalno spasavamo jedan život. Svaki dan koji bazen nije radio je značajno usporio proces obuke, a samim tim nanio i ogromnu štetu kako korisnicima usluga bazena, tako i našim najmlađim plivačima”, priča Lazić za “Nezavisne novine” dodajući da je za roditelje ogromna radost kada ugledaju dijete kako samostalno pliva i savladava vještine u vodi.

Bazen neodrživ bez pomoći zajednice
Upravo zbog toga se nada da više neće biti prekida rada bazena i da će se uspjeti obezbijediti potrebna sredstva za njegovo normalno funkcionisanje.

“Nigdje u svijetu objekat ovog tipa nije samoodrživ i svagdje ima punu podršku društvene zajednice. Nigdje se ne dovodi u pitanje funkcionisanje objekta u kojem djeca uče plivati”, navodi on.

Škola plivanja opravdala postojanje
Škola plivanja, prema Lazićevom mišljenju, opravdala je svoje postojanje.

“Njom učestvujemo u stvaranju zdrave nacije. Postoji i jedno istraživanje sprovedeno u Americi, koje kaže da ‘svaki dolar uložen u plivanje indirektno vraća pet dolara’. Bavljenjem sportom, pogotovo plivanjem, dobijamo zdravu i radno sposobnu naciju, koja će sutra da vodi našu zemlju”, kaže Lazić.

Nastavi čitati

Banjaluka

BANJALUČANI ODALI POČAST U KAMPUSU: 16 bijelih ruža za žrtve pada nadstrešnice

Sa šesnaest stolica, šesnaest bijelih ruža i šesnaest minuta tišine, Banjalučani okupljeni u kampusu odali su počast žrtvama pada nadstrešnice u Novom Sadu.

Prije tišine koja je uslijedila u 11.52, trenutku kada se 1. novembra prošle godine desila tragedija u Novom Sadu, prisutnima su se obratili studenti.

“Sav bol koji je uslijedio nakon 1. novembra, vapaji za istinom i pravdom sve bi bilo uzaludno da nije bilo najvećeg studentskog pokreta u novijoj istoriji. S ovog mjesta mi smo im pružali podršku. U ovoj aleji naučili smo da podignemo glas”, poručili su studenti.

Oni su pročitali imena svih žrtava pada nadstrešnice.

Organizatori su ranije naveli da je ovaj skup miran i solidaran komemorativni skup.

“Solidarnost, empatija i poštovanje su vrijednosti kojima se vodimo”, napisali su studenti.

Dostojanstveno i u duhu zajedništva
Ovo okupljanje najavljeno je ranije na Instagram stranici “bl.studentizastudente”.

“Drage kolege, profesori i sugrađani, pozivamo vas da 1. novembra odamo počast žrtvama pada nadstrešnice u Novom Sadu, dostojanstveno i u duhu zajedništva. Ujedno ćemo se podsjetiti i obilježiti skoro godinu dana studentske borbe u Srbiji za pravednije društvo i bolju budućnost”, naveli su studenti ranije.

Oni su na takođe napisali “1 godina, 16 žrtava, 0 odgovornih”.

“Svim srcem za Novi Sad. Mi smo tu uz vas! Korupcija ubija, Banjaluka pamti”, napisali su oni.

Mirni i solidarni skupovi
Podsjećamo, u kampusu banjalučkog Univerziteta studenti i građani su se i tokom prošle i ove godine u više navrata okupljali kako bi u miru i tišini odali počast za žrtve pada nadstrešnice u Novom Sadu, ali i dali podršku studentima u Srbiji.

Inače, studenti koji su bili organizatori okupljanja istakli su da su to mirni i solidarni skupovi.

“Mislimo dakle (po)stojimo
Brojni mladi ljudi su tada bili u kampusu s parolama.

“Jablanica – Novi Sad Ista borba drugi grad”, “U toj zemlji ima polja i ruža, al’ sloboda samo toj se zemlji ruga”, “Tišina se daleko čuje” samo su neke od parola koje su se mogle tada vidjeti.

“Odgovornost!!! Studenti uz studente”, “Studenti za studente, đaci za đake”, “Mislimo dakle (po)stojimo”, parole su studenata i građana.

“Izađi na ulicu bolan”, “Mislim. Dakle (po)stojim!”, “Podrška kolegama”, “Na ulicama Beograda i Novog Sada ima i djece ovog grada”, “Sačuvajmo obrazovanje”, samo su neke od poruka sa transparenata.

Nastavi čitati

Banjaluka

STANIVUKOVIĆ: Srbija mora izaći jača i složnija iz novosadske tragedije

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković oglasio se povodom godišnjice novosadske tragedije, poručivši da Srbija danas tuguje, ali i da iz ove nezapamćene tuge mora izaći složnija i snažnija.

„Srbija je prije tačno godinu dana zanijemila od tuge. NENADOKNADIVI ljudski životi u čiji pomen danas palimo svijeće obavezuju nas na vječno sjećanje i poštovanje“, naveo je Stanivuković.

Dodao je da svaka sredina u kojoj živi srpski narod danas tuguje „smjerno i pokorno“.

„Srbija iz novosadske tragedije nakon godinu dana mora izaći složnija, jača, dostojanstvena u svome bolu. Porodicama nastradalih izražavam iskreno saučešće, a Srbiji, našoj matici, želim dostojanstvo i mir u ovoj nezabilježenoj tuzi koja nas je zadesila“, poručio je gradonačelnik Banjaluke.

Nastavi čitati

Aktuelno