Connect with us

Zanimljivosti

U SUŠTINI NIJE TAKO TEŠKO! Kako prepoznati lažne prijatelje?

Iskrenost je najbolja politika, osim ako je tvoj „prijatelj“ ne koristi da te uništi.

Veoma poučna priča poznate književnice Elizabet Gilbert na temu lažnih prijatelja koji su tu samo da vam „podmetnu nogu“ u životu. Otkriva kako da na vrijeme prepoznamo takve ljude.

Prije 20 godina, ručala sam sa svojom prijateljicom u meksičkom restoranu kada je iznenada upitala: „Liz, mogu li biti potpuno iskrena s tobom?“ Bila sam toliko glupa u svojim 20-ima da sam rekala: „Da, naravno!“ Tada je moja prijateljica izvadila svoj emotivni bodež iz torbice i ubola me pravo u rebra.“

Rekla je da sam sebična i lijena, da najverojatnije neću postati pisac da niko ne voli mog dječka. Oh, i poslednja stvar: moja kosa ne izgleda baš dobro… Brada mi je prevelika za kratku kosu pa izgledam čudno i neskladno.

Dok sam hvatala dah, pokušavajući nekako zaustaviti unutarašnji osjećaj emotivnog krvarenja, moja prijateljica je pomjerila posudu za umak da bi svojom rukom dohvatila moju ruku.

„Ja sam tvoj jedini prijatelj koji će ti reći istinu“, rekla je. Zato je toliko važno da se zbližimo jer ti ostali pričaju samo ono što želiš da čuješ. I vjerovala sam joj. Družila sam se s ovom devojkom još pet godina.

Svaki put kada sam imala potrebu da donesem neku važnu odluku ili čujem nečije mišljenje, obratila sam se njoj, a ona je, sa spremnošću krvnika, presjekla namjeru u mojim očima. Zašto sam joj dopuštala da me muči? Zato što sam mislila da zahvaljujući njenoj iskrenosti stvari mogu sagledati realnije, a za rezultat samo sam samo bila traumatizovana.

Nepotrebno je reći da me moje profesionalno napredovanje (u koje ona nije vjerovala) naučilo koliko je njena kritika bila štetna. Usprkos predviđanjima moje prijateljice, postala sam pisac.

Polako sam počela uviđati da ne moram prihvatati kritike od bilo koga. Vremenom sam naučila da definišem tip čitatelja kojima je zapravo moj rad i upućen. Razvila sam četiri pitanja koja mi pomažu da odlučitim kome je dopušteno čitati skice mojih radova, a kome ne:

1. Vjerujem li ukusu i procjeni ove osobe? 2. Razume li ova osoba uopšte šta želim stvoriti? 3. Želi li mi ova osoba iskreno uspjeh? 4. Da li je ova osoba u stanju reći mi istinu, a da ne povrijediti me?

Ako ne mogu odgovoriti sa „da“ na sva četiri pitanja, onda takvoj osobi ne dopuštam da čita moje rukopise. A četvrto pitanje je generalno najvažnije jer mnogi ljudi koji vam žele iznijeti svoje iskreno mišljenje, zaista samo žele priliku da vas povrijede.

Kada sam prestala pokazivati svoja najdublja osjećanja (govorim o rukopisima) i distancirala se od nasilnih ljudi, moj stil se poboljšao. Počela sam primenjivati ovaj mali „test povjerenja“ u privatnim odnosima.

Ako ću se nekome otvoriti, moram znati da li mogu vjerovati ovoj osobi, moram znati da li me ta osoba razume, želi li mi dobro i uspjeh, i što je najvažnije, može li biti iskrena.

To su ljudi kojima se okružujem. I moj život je krenuo novim, dobrim, svjetlim putem. A onda, jednog dana, moja „prijateljica“ me ponovo upitala: „Mogu li biti još iskrenija sa tobom?“. A ja sam joj odgovorila: „Zaista, nema potrebe“, prenosi Sensa.hr

Zanimljivosti

VJEROVALI ILI NE? Ogromna anakonda pronađena na obali Dunava

Obična šetnja pretvorila se u zastrašujuće iskustvo za jednu ženu u Bavarskoj. U travi je ugledala ogromnu zmiju, debelu najmanje kao njena ruka, pa je pozvala policiju. Ispostavilo se da je u pitanju ni manje ni više nego anakonda.

“Tamo je ležala zmija duža od onih koje su uobičajene na ovom području”, naveli su iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Kirhrot.

Ogromni reptil sunčao se na obali Dunava

Žena je, međutim, ostala pribrana nakon što je ugledala zmiju. Odmah je pozvala policiju i svog sina, a na lice mjesta izašli su i pripadnici vatrogasne jedinice iz Kirhrota, prenosi Bild.

Policijska patrola iz obližnje stanice saobraćajne policije brzo je stigla na mjesto događaja. Policajci su se konsultovali sa stručnjakom za reptile kako bi utvrdili o kojoj se vrsti radi.

Utvrđeno je da je reč o anakondi, zmiji udavu poreklom sa područja Amazona.

Vatrogasci su improvizovali opremu za hvatanje životinje. Kutiju za različite namene, koja se inače koristi za odlaganje veša, pretvorili su u privremeni terarijum, brisač u kuku za hvatanje zmija, a debele kožne rukavice iz opreme za disanje poslužile su kao zaštitne rukavice za rad sa reptilom.

Policajac je uspeo da uhvati zmiju i bezbjedno je smjesti u improvizovani kontejner.

Anakonde mogu agresivno da se brane

Pre intervencije konsultovan je stručnjak za reptile, budući da su anakonde poznate kao snažne zmije stezači koje mogu agresivno da reaguju kada se osete ugroženo. Ipak, ova zmija je ostala mirna.

“Bila je potpuno opuštena i dozvolila je policajcu da je bezbedno i vešto uhvati, iako on nije iskusan hvatač zmija”, naveli su vatrogasci, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

OTKRIĆE KOJE JE ZAINTRIGIRALO REGION! Kod Visokog pronađena zmija sa dvije glave (VIDEO)

Porodica Šabanović kod Visokog pronašla je zmiju sa dvije glave. Riječ je o smukulji koju su poklonili jutjuberu Beniju Vajldu, a koji je snimio video klip o tome.

“Zmija sa dvije formirane glave što je velika rijetkost. Ova zmija je pronađena u Visokom. Čovjek mi je poslao poruku u kojoj je rekao da je pronašao zmiju sa dvije glave. Znam da je to baš rijetkost, to se najviše dešava kod ljudi koji uzgajaju zmije gdje može doći do genetske greške. Ali da u prirodi nađemo zmiju sa dvije formirane glave to je prava rijetkost”, rekao je jutjuber.

Dvoglave zmije nastaju usljed prirodnog fenomena zvanog bicefalija. Riječ je o stanju nastalom na isti način kao kod sijamskih blizanaca. Jednojajčana embrionalna ćelija počne se dijeliti na dva osobina, ali se taj proces iz nekog razloga prekine prije potpunog razdvajanja, prenosi ATV. Svaka glava ima sopstveni mozak, oči i jezik. Iako dijele jedno tijelo, glave nemaju svijest o tome da su dio istog organizma.

“Ovakvi primjerci rijetko prežive bez ljudske pomoći. Ona funkcioniše sa dvije glave i onda bude problem u hranjenju. Na drugoj glavi nema oko. Tek se izlegla. Zmija je aktivna. Ne mogu više reći o ovoj deformaciji jer se ne razumijem. Znam osnovne stvari”, priča jutjuber.

On je odlučio da zmiju zadrži i da joj pomogne da preživi, a poslaće je na RTG snimanje da se sve pregleda i vidi da li su se organi razvili kako treba. “Primijetio sam da ne plazi jezikom što je loše. Jezik im je sve, sa njim traže hranu. To im je kao čulo mirisa. Ova zmija je kod mene tačno dva dana”, kaže jutjuber.

Teško da prežive

Ovakve zmije se suočavaju sa nizom zdravstvenih problema zbog čega rijetko uspijevaju da prežive duži period. U prirodi su zbog sporog kretanja i unutrašnjih sukoba lak plijen za grabljivice, ali u zarobljeništvu uz kontrolisano hranjenje mogu da prežive duži period.

Često dolazi do otimanja oko plijena, čak mogu pokušati da pojedu jedna drugu ako jedna osjeti miris hrane na drugoj. U zarobljeništvu se tokom hranjenja jednoj glavi obično stavi zaklon ili se plijen daje istovremeno objema. Budući da oba mozga šalju signale istim mišićima tijela, zmija se često kreće zbunjujuće i usporava samu sebe jer glave “vuku” na različite strane.

Neke dvoglave zmije dijele kompletan digestivni sistem, dok druge imaju dva želuca koja se spajaju niže u tijelu.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

POGLEDAJTE ŠTA SE JELO NA SVADBAMA U JUGOSLAVIJI! Meni iz 1969. postao hit na mrežama, komentari se samo nižu!

Dok današnje svadbe često prati rasprava o visokim cijenama, luksuznim salama i menijima, fotografija jednog svadbenog jelovnika iz 1969. godine podsjetila je mnoge na to kako su izgledale svečane večere u bivšoj Jugoslaviji.

Jelovnik sa svadbe održane 18. oktobra 1969. godine u Crikvenici privukao je pažnju korisnika Reddita. Sačuvan je iz hotela “Pavilions Riviera”, odnosno pansiona “Villa Danica”, a ono što je ponuđeno gostima izazvalo je brojne komentare.

Od goveđe supe do pečenja
Svečana večera počinjala je hladnim narescima, nakon čega se posluživala goveđa supa s domaćim rezancima.

Na meniju je zatim bio goveđi odrezak u crnom vinu, uz rižu na puteru, krompir i miješanu salatu. Gosti su mogli uživati i u raznim domaćim kolačima te sezonskom voću.

Večera se nastavila telećim i svinjskim pečenjem, piletinom s prženim mladim krompirom te varivom od graška na bečki način. Uz jela je posluživana i zelena salata.

Za kraj su slijedili svadbena torta i crna kafa.

A onda – sarma

Posebnu pažnju privukao je detalj pri dnu jelovnika. Među jelima je bila navedena i sarma s kiselim kupusom.

Za razliku od današnjih svadbi, na kojima se u kasnim noćnim ili ranim jutarnjim satima često služi gulaš, gosti su 1969. godine mogli računati na tradicionalnu sarmu.
Kada je riječ o piću, izbor je takođe bio raznovrstan. Na raspolaganju su bili bijelo vino s Hvara, različiti aperitivi, Cockta, oranžada, mineralna i soda-voda.

Fotografija jelovnika izazvala je brojne reakcije na društvenim mrežama. Mnogi korisnici prisjetili su se nekadašnjih svadbi i komentirali količinu i raznovrsnost hrane.

“Klopa zvuči bogovski”, napisao je jedan korisnik, dok je drugi poručio: “Al’ se nekad jelo”.

Posebno je odjeknuo komentar: “Kad uporedim s današnjom hranom na svadbama, plače mi se”.

Ipak, nisu svi bili iznenađeni jelovnikom. Dio korisnika smatra da se slična ponuda može pronaći i na današnjim svadbama, uz komentar da je meni iz 1969. godine identičan onome što se poslužuje danas.

Bez obzira na različita mišljenja, stari jelovnik ponudio je zanimljiv pogled na svadbene običaje i gastronomiju prije više od pola vijeka, prenosi Avaz.

Nastavi čitati

Aktuelno