Connect with us

Društvo

Jeziv SNOBIZAM MEĐU DJECOM! Dječaka zovu SIROMAŠAK jer ne nosi markirano

Ako postoji neka rečenica koja me je izluđivala tokom odrastanja, onda je to ono čuveno to u moje vrijeme nije bilo, a govorimo o periodu prije pametnih telefona, prije brzog, bežičnog interneta, prije fejsbuka, instagrama i svih ostalih danas poznatih mreža. Dakle, o periodu od prije dvadesetak godina. I da, djeluje kao baš davna prošlost.
Ipak, ta čuvena, to u moje vrijeme nije bilo, rečenica mi se danas više nego ikada provlači kroz misli. Sada, kada je red na nas da pokažemo kakvi smo ljudi postali, šta znamo, možemo, šta smo spremni da uradimo i kako učimo svoju djecu.

A kad smo kod djece iz dana u dan me podilazi jeza, jer do mene dolaze apsolutno nerealne priče za moje poimanje stvarnosti.

Neki dan kaže drugarica kako njenog bratanca koji je šesti razred da ga djeca u školi zovu, da ne kažem “zezaju”, da je “siromašak”.

I na sve to, onako začuđeno se pita kako, pa veli: “Dijete živi normalno. Ima sve, ne fali mu ništa, možda mu ne kupuju najskuplju odjeću, ali to je dijete, preraste sve kroz par mjeseci, šta će mu skupo i markirano. Nije mi jasno kako…”
Ćutim, psujem, mislim, razmišljam, ne vjerujem…

Malo poslije toga, priča mi druga drugarica kako su njenu malu, koja je PRVI razred u jednoj osnovnoj novobeogradskoj školi, tjerali da digne patike i pokaže da li su original džordanke. Pa čekajte ljudi. PRVI razred osnovne škole.

Onda tako nešto vrtimo, razglabamo, mislimo, i ko one babe što su nas nervirale s komentarima cokćemo i obrćemo: “Pa i mi smo išli u školu, al znao se neki red, a to je da je dijete, dijete! ”

Ne znam za vas, ali ne sjećam se da sam u prvom razredu razmišljala o patikama, a kamoli koje su marke. Ne sjećam se ni da sam u šestom razredu razmišljala o tome. Ono što smo mi znali, do nekog osmog razreda, bilo je to da postoje – starke, skejterke i ermaksice, a kolko koštaju, da l su original i slično, nikoga nije bilo briga! Tu podjelu smo znali, jer je ona manje-više ukazivala na to koju muziku ko sluša u skladu sa tim da li se nosi neki od određenih gorepomenutih modela i toliko.

A tek da li je neko siromašak i na osnovu čega?!
Pa molim vas, znali smo za to da, ako je nečija mama ljekar ili tata advokat, stomatolog, učitelj i slično, su to neka važna zanimanja. Znali smo da li je nečija mama frizer, tata vozač, deka veterinar i slično. I opet, ništa od toga nam nije mnogo značilo. A tek ko koliko para ima ili nema, malo sutra.

I upravo tu nastaje taj problem društva, ali i modernog roditeljstva.

Nekad (da ne kažem u moje vrijeme) se znalo šta su pravi poslovi, šta ljudi zaista rade i koliko je taj rad važan i cijenjen. A šta imamo danas? Gomilu novopečenih mamica i tatica, instaliranih ispred telefona, koji izvode kerefeke u svojoj dnevnoj sobi, i ne radeći ništa zarađuju brdo para prodavajući maglu, šminku i prolaznu ljepotu.

Obezvrijeđuju sve važne tekovine i ruše sve temelje zdravog društva, ruše šablone koje stvaraju radne navike kao što su ustajanje rano ujutru, požrtvovanost, učenje, strpljenje. Pokazuju im da je danas važno da imaš izgled, skup sat, patike, jaknu i da nije bitno da li si pročitao neku knjigu, pogledao dobar film, igrao se u parku, vozio rolere ili naučio novu riječ stranog jezika. Jer u današnjem svijetu, ako imaš kameru, ako imaš šminku, ako imaš pravi filter imaćeš i publiku, stvorićeš svoju žvaku i bićeš sve.

Kakvi učitelji, doktori, advokati, to danas ne zarađuje ni pet para, a pare, pare vrte gdje burgija neće.

Zbog toga što prava profesija nema cijenu i što se kvazi zanimanja stavljaju na pijedestal, djeca napadaju nastavnike, ne ustaju starijima u prevozu, kažu, opsuju, uvrijede bez razmišljanja, maltretiraju drugare i ne znaju za osnovnu kulturu. San im je da postanu blogeri, jutjuberi, influenseri…

I opet, naravno da i u tom moru svačega ima kvalitetnih ljudi, ali baš kao što je često slučaj i sa tim morem, na površini i blizu obale su uvijek prvo oni najprljaviji i najljigaviji slojevi, a rijetko ko ima volje, želje i snage da zapliva malo dalje, pa gleda, brčka noge i ne mrdne prstom. A djetetu ako se ne pokaže da van te prljavštine postoji i čisto, neće ni znati razliku.

Pa kako onda da zna da ako neko ne nosi markirano to ne znači da je siromašak, ili još gore i ako je neko siromašak da to ne znači da je loš čovjek i da ga ne treba izbjegavati i zadirkivati. Da ako neko ne nosi original patike ne znači da je manje vrijedan i da ni patike, ni telefon, ni najnovije, najmoderdnije, ni najskuplje nisu mjerilo ljudskosti?!

Možda jesu nama govorili – to u moje vrijeme nije bilo, ali moralo je da se desi nešto da bi TO što NIJE BILO sada u ovom (ili onom) vremenu STVORILO, a stvorili smo ga SVI MI i umjesto da prebacujemo loptu i tražimo krivca i razlike od vremena do vremena, možda bismo mogli da počnemo da radimo nešto drugačije već sada. Prije nego što svako od nas postane DUŠEVNI SIROMAŠAK.

BLICŽENA

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Nakon paklenih vrućina u BiH stiže ozbiljna promjena

Nakon paklenih vrućina, kojim smo izloženi već sedmicama, u narednoj sedmici očekuje nas osvježenje, pa će, recimo, u srijedu, maksimalna temperatura biti do 26 stepeni, a već sutra, u ponedjeljak, moguć je i grad, s tim što će biti i vjetra.

Federalni hidrometeorološki zavod saopštio je da u ponedjeljak, 7. jula, sa zapada pristiže nestabilna vazdušna masa koja će uslovljavati pljuskove sa grmljavinom.

“Lokalno je moguća i pojava grada. Vjetar slab do umjerene jačine južnog i jugozapadnog smjera. Jutarnja temperatura vazduha većinom između 14 i 20, na jugu zemlje do 24, a najviša dnevna temperatura uglavnom između 30 i 37 stepeni”, naveo je Federalni hidrometeorološki zavod.
U utorak će biti nekoliko stepeni svježije, a očekuje se i kiša, te je ponegdje, takođe, moguć grad.

“U utorak će biti umjereno do pretežno oblačno vrijeme sa jačim pljuskovima. Lokalno je moguća i pojava grada. Vjetar umjerene jačine, prije podne jugo. U drugom dijelu dana vjetar mijenja smjer na sjever i sjeverozapad.

Jutarnja temperatura vazduha većinom između 14 i 20, na jugu zemlje do 23, a najviša dnevna temperatura uglavnom između 22 i 33 stepena”, ističe Federalni hidrometeorološki zavod, pišu Nezavisne.
Linker
A u srijedu – dodatno osvježenje.

“U srijedu će biti umjereno do pretežno oblačno sa kišom, uglavnom u jutarnjim satima i prije podne. Tokom dana, očekuje se postepen prestanak padavina i smanjenje oblačnosti. Jutarnja temperatura vazduha većinom između 12 i 18, na jugu zemlje do 20, a najviša dnevna temperatura uglavnom između 20 i 26 stepeni”, navodi Federalni hidrometeorološki zavod.

“Weatherradar” navodi da u BiH konačno stiže pauza od vrućina, a izdali su i upozorenje na moguće nevrijeme.

Nastavi čitati

Društvo

NEMA KIŠE, NEMA RODA! Suša pritisla najplodniji kraj Srpske!

Visoke temperture poslednjih dana prže semberske njive. Ugrožene su sve biljke, najviše kukuruz. Hoće li ta žitarice kojom je zasijan najveći broj parcela uspjeti da preživi dok željno očekuje kapi kiše i da li će se, zbog sve ekstremnijih vremenskih prilika, poljoprivrednici odlučiti da svoje njive zasiju nekim drugim kulturama?
Poljoprivreda u Srpskoj je ponovo na koljenima. Sunce prži, kiše nema ni na vidiku više od mjesec dana, a kako stvari stoje, neće je, bar one ozbiljnije, uskoro ni biti. Pate svi, ali najviše biljke: povrće, voće i žitarice. Zalijevanje, kažu poljoprivredni proizvođać iz Donjeg Crnjelova kod Bijeljine, Drago Tomić.

“Dok se navodnjava, biljka se malo osvježi, ali se zemlja brzo osuši, suv je vazduh. Biljke treba da oprašuju cvjetove, a kad je vazduh suv, oplodnja je smanjena, maltene je nema. Zbog toga će i prinosi biti smanjeni”, objašnjava Tomić. Biljke koje se u Semberiji gaje na otvorenom teško podnose visoke temperature, kaže Tomić. Dodaje da se lubenice i dinje drže malo bolje ali ovakva suša, koja prijeti da će potrajati, nije dobra ni za njih. “Mogu da podnesu neke kraće intervale suše i kad nastupi normalnije vrijeme, ponovo se regenerišu, donose normalno plodove, ali ovo ako potraje neće biti dobro. Ono može da uspije je da se, eventualno, radi sa nekim orošivačima, da se postigne mikroklima, ali sve to proizvodi dodatne troškove”, navodi Tomić.

Najugroženiji su proljećni usjevi, kukuruz i soja. Rast kukuruza je već usporen, a listovi se uvrću zbog nedostatka vlage, dodaje Živko Marković, poljoprivredni proizvođač iz Ljeskovca kod Bijeljine. “Prošle godine kukuruz je u ovo doba bio u mnogo boljem stanju zato što je imao kišu, imao je mnogo bolji sklop. Sad je kukuruz kasnije posijan, tako da nema sklop da zadrži vlagu. To je tako tamo gdje je struktura zemljišta takva da je zemljište teško pa brzo otpušta vlagu”, kaže Marković.

Priključak za navodnjavanje je sada besplatan za one koji mogu da priušte potrebnu opremu pa oni mogu sa zalivaju kukuruz. Ali, Marković ističe da se stari način zalivanja pumpom i cijevima koji troši gorivo uopšte ne isplati. “Prošle godine smo navodnjavali dio Ljeskovca, Patkovaču, Golo Brdo, dio do Amajlija. Sve što smo više zalivali kukuruz, više ga je hvatala neka bolest, crvenilo. Sve što je kukuruz bio svježiji više ga cikada uhvatila, obolio je. Više smo imali od kukuruza koji nismo zalivali od onog koji jesmo.” Zbog sve ekstemnijih temperatura, naglašava Marković, poljoprivredni proizvođači će početi da odustaju od sjetve kukuruza.

“Sijaće se uljana repica, ječam, ozimi usjevi, pšenica, suncokret možda. Ova godina je presudna da vidimo kako će biti. Ja imam nekih 10do 15 hektara pod kukuruzom. Da sam znao da će biti ovakva suša, ne bih posijao ni hektara, kamo li više”, kategoričan je Marković. Povrtari će takođe u borbi sa skupom proizvodnjom ostati prepušteni sami sebi. Kažu da razumiju negodovanje građana zbog visokih cijena ali podsjećaju da između njih kao proizvođača i krajnjih potrošača postoje razni preprodavci i nakupci koji svoju nemalu zaradu ugrađuju u cijenu njihovih proizvoda.

Ovogodišnja suša će očigledno koštati sve, a najviše građane.
BN

Nastavi čitati

Društvo

STRAHINJA I STEFAN KREĆU BICIKLIMA DO HILANDARA za pomoć mladoj majci

Paljani Strahinja Erić i Stefan Lopatić krenuće u utorak, 8. jula biciklima na pokloničko humanitarno putavanje na Svetu Goru, kako bi prikupili pomoć za nastavak liječenja teško oboljele Tanje Prodanović iz Zvornika.
Erić je naveo da vožnja duga hiljadu kilometara, preko planina i granica, nije samo lični izazov, već i put vjere, solidarnosti i humanosti.

Kako je pojasnio, u saradnji sa humanitarnim udruženjima “Mali Anđeo” iz Banjaluke i “Poklonici manastira Hilandar i Svete Gore Atonske” iz Istočnog Sarajeva, kreću na put koji će trajati pet dana.

“Dolazak u luku Uranopolis, ulaznu kapiju Svete Gore, planiran je u subotu, 12. jula u popodnevnim časovima. Ovo je naše pokloničko putovanje, ali ima humanitarni karakter”, rekao je Erić Srni.

On je dodao da za svakoga ko iskreno pristupa humanitarnom radu, to nije samo čin, nego osjećaj, posebna emocija koja povezuje ljude.

Prema njegovim riječima, ovo putovanje za njih dvojicu nije samo običan put, jer čine nešto vrijedno, dobro djelo i na svoj način pružaju nadu Tanji.

“To daje našem putu pravi smisao i čini ga posebnim”, poručio je Erić.

Erić kaže da pored želje da se poklone svetinjama Svete Gore i prime blagoslov Hilandara, žele da svojim podvigom skrenu pažnju javnosti i pozovu sve ljude dobre volje da podrže liječenje Tanje Prodanović, mlade majke dvoje djece, koja boluje od karcinoma.

Erić je pozvao sve da pozivom na humanitarni broj 17117, daruju dvije KM za nastavak liječenja Prodanovićeve iz Zvornika.

Na put do Svete Gore, Erić i Lopatić će krenuti ispred Crkve Uspenja Presvete Bogorodice na Palama.

Nastavi čitati

Aktuelno