Connect with us

Društvo

TRANSPLATACIJA SAMO SAN za oboljele u Republici Srpskoj

Najvažniji zadatak Srpske, kada je riječ o procesu transplantacije, jeste promjena svijesti stanovništva o značaju doniranja organa i spasavanju ljudskih života, jer stručnjaci tvrde da se zakonska rješenja ne mogu pomjeriti sa mrtve tačke sve dok god građani odbijaju da učestvuje u ovom procesu.

Srpska jedina u regionu i dalje nema ni registar pacijenata kojima je potrebna transplantacija organa ili tkiva, kao ni onih kojima je ona obavljena, a ne posjeduje ni jedinstvenu listu donora.

Jedina mogućnost transplantacije u Srpskoj jeste, kako je za “Glas Srpske” istakao nacionalni koordinator za transplantacije RS Goran Topić, transplantacija bubrega, koja se obavlja sa živog donora i to samo na Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) RS koji ima apsolutno sve što je potrebno za taj proces, u smislu opreme i kadra.

Kada je riječ o kadaveričnoj transplantaciji, prema njegovim riječima, to je državni projekat gdje bi prvo trebalo početi sa podizanjem svijesti stanovništva o donorstvu organa.

– Rodbina preminulih ne želi da pristane na kliničku obdukciju pacijenta, a kamoli na doniranje organa. Potrebno je razgovarati i širiti pozitivne priče ljudi čiji su životi spaseni transplantacijom kako bi se više porodica preminulih odlučilo da daju saglasnost za doniranje organa – kazao je Topić.

Dodao je da bi trebalo primijeniti model Hrvatske, koja je najuspješnija u Evropi o tom pitanju.

– U ovu priču svi moraju da se uključe sve institucije pa i mediji. U Hrvatskoj je taj proces trajao pet godina. Mi legislativu jednim dijelom imamo, odnosno resorno ministarstvo je uradilo dio zakona, međutim, na terenu nemamo ništa – istakao je Topić.

Da bi to, naglasio je on, bilo moguće potrebno je, između ostalog, imati transplantacione koordinatore po bolnicama, edukovati osoblje o moždanoj smrti.

– Kad se sve to završi nailazimo na prepreku kod rodbine koja bi trebalo da da saglasnost da donira organe pacijenta – rekao je Topić.

Prema njegovim riječima, u Srpskoj na dijalizi trenutno ima oko 1.000 pacijenata, od kojih je 20 odsto za transplantaciju bubrega.

– Kad je riječ o srcu i plućima te pacijente trebalo bi slati u veće referentne centre, kao što je Beč za ovu regiju. Kad je u pitanju jetra, tu imamo relativno mali broj pacijenata. Moguće je, osim tih organa, uraditi i transplantaciju rožnjače – kazao je Topić.

Transplantacija srca za pacijente sa ovih područja gotovo je nemoguća, jer da bi to uradili u EU, morali bi biti državljani jedne od njenih članica.

– BiH ne može ući u Evrotransplant jer nije članica EU, što je jedan od uslova. Da bi oni pristali da BiH bude neki polučlan, drugi uslov je da za jedan organ mi doniramo pet, što je prosto nemoguće – objasnio je Topić.

U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS ističu da su u Srpskoj na snazi dva zakona kojima je regulisana oblast transplantacije. Riječ je, kako su naveli, o Zakonu o transplantaciji ljudskih organa i Zakonu o transplantaciji ljudskih tkiva i ćelija koji su u skladu sa pravnom tekovinom EU i preporukama Evropskog komiteta za transplantaciju organa (CD-P-TO).

– Iz ovih zakona proizašli su određeni pravilnici kojih ukupno ima 12 i koji pobliže uređuju oblast transplantacijske medicine, postupak transplantacije, kao i aktivnosti u okviru iste. Time je obezbijeđen jedan od uslova za sprovođenje postupka transplantacije ljudskih organa, tkiva i/ili ćelija, odnosno uzimanje organa od živog davaoca, ali i uzimanje organa od umrlog davaoca u svrhu transplantacije – istakli su u ministarstvu, dodajući da je za uspješno sprovođenje kadaverične transplantacije, odnosno transplantacije kod koje se uzima ljudski organ od umrlog davaoca radi presađivanja u tijelo primaoca, potrebno ispuniti i neke druge uslove, s obzirom na to da je riječ o zahtjevnom i kompleksnom sistemu upravljanja transplantacijskim programom.

FOND

Fond zdravstvenog osiguranja RS u protekle tri godine finansirao je transplantaciju bubrega za 24 osiguranika u Minsku, čime je napravljen značajan iskorak u unapređenju kvaliteta života oboljelih.

Transplantaciju organa za osiguranike ovaj fond finansira u potpunosti ukoliko se ova usluga radi u ustanovama sa kojima ima potpisane ugovore.

Osigurana lica mogu da ostvare pravo na liječenje i u ustanovama izvan RS sa kojima Fond ima potpisan ugovor onda kada njihovo liječenje nije moguće sprovesti u našim zdravstvenim ustanovama.

Related Topics:

Društvo

Počinje ISPLATA PENZIJE za mart, pogledajte ko će u ovom mjesecu DOBITI NAJVIŠE PARA

Isplata penzije za mart ove 2025. godine, počinje danas.

Iz Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Srpske saopštili su da je isplatom penzije za mart obuhvaćeno ukupno 289.055 korisnika prava, od čega je 232.383 u Srpskoj, a van Republike 56.672.

– Za isplatu penzije za mart potrebno je 159,64 miliona KM u neto iznosu, odnosno 161,58 miliona KM u bruto iznosu. Prosječna penzija iznosi 631,31 KM i čini 42,8 odsto prosječne plate u Srpskoj. Iznos najniže penzije za staž od 40 i više godina je 637,43 KM i čini 43,21 odsto prosječne plate u RS – navodi se u saopštenju.

Za puni staž osiguranja od 40 godina prosječna penzija za mart iznosi 944,83 KM, što čini 64,06 odsto od prosječne plate u Srpskoj.

Iznos najviše penzije za mart u Republici Srpskoj je 3.422,36 KM.

Prihod po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u martu 2025. godine, iznosio je 130,8 miliona KM.

Strukturu korisnika prava za mart čine starosne penzije sa 63,54 odsto, porodične sa 24,39 odsto, invalidske sa 12,02 odsto i ostala prava sa 0,05 odsto.

Nastavi čitati

Društvo

NAZIRE LI SE KRAJ? Građani BiH u grotlu ratnih truba i verbalnih sukoba

Suđenje, presuda, nalog za privođenje, određivanje pritvora, potjernica – i to sve Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske, bez sumnje su najviše produbili institucionalnu i političku krizu u BiH od Dejtona naovamo.

I ranije je bilo hapšenja premijera, ministara, visokih političkih zvaničnika, ali čini se da je slučaj “Dodik” apsolutno zasjenio sve što se do sada dešavalo i u fokus, kao nikada dosad, vratio tenzije u koje su uključeni praktično svi izabrani institucionalni akteri.

Ne prođe ni dan a da sa neke od tri strane ne stigne poruka da oni prvi, drugi ili treći ruše Dejton, BiH ili Republiku Srpsku, da se udara na najvažnije institucije.

Policijske agencije su u pripravnosti, jedne da čuvaju, druge da hapse, bezbjednosne agencije na raskrsnici između dva zakona, a političari kao da su jedva dočekali još jedan minut slave, kako bi dokazali ko je od koga jači.

Nažalost, mogu se čuti i prijetnje, ali i priželjkivanja upotrebe oružja, sve pod zaklonom da se na taj način mora poštovati zakon, iako bi moglo da ima katastrofalne posljedice.

Na sreću, ima i onih koji smatraju da tenzije što prije treba da se spuste i da se povede dijalog. A opet, ima onih kojima to ne odgovara, jer smatraju da će na taj način oni izgubiti mjesto za pregovaračkim stolom.

Dok poruke domaćih aktera nerijetko prelaze granice neukusa, region spušta tenzije.

“Pravo mjesto je da se među političkom strankama i u institucijama u BiH nalaze rješenja za budućnost BiH. Sve drugo nije dobro, jer bi dovodilo do većih napetosti, usporavanja evropskog puta i loše ekonomske situacije”, rekao je Andrej Plenković, premijer Hrvatske.

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić, situaciju je opisao teškom, sa naglaskom da bi svaka odluka o pokušaju hapšenja Milorada Dodika bila katastrofalna za cijelu regiju.

“Zato je neophodno očuvanje mira i nedonošenje ishitrenih mjera”, istakao je Vučić.

Ove poruke iz Srbije i Hrvatske, ali i EU, kojima se poziva na mir, prema riječima politikologa Velizara Antića, govore da su svi oni mnogo više svjesni jako turbulentne situacije ne samo u BiH, već u cijelom svijetu, te da zato nikome nije potrebna još jedna kriza.

“I Srbija i Hrvatska su jako zainteresovane za stanje u BiH, jer bi bilo kakvo narušavanje mira direktno vodilo i njihovom miješanju, a to im trenutno nikako nije u interesu”, kaže on.

Sa druge strane, Antić ističe da političke elite u BiH svjesno dižu tenzije, i to iz tri razloga.

“Prvi je da im ne odgovara uređen sistem i društvo, jer u takvom sistemu ne bi imali ovoliku moć koju trenutno imaju. Drugi je da veliki dio biračkog tijela traži upravo ovakve njihove aktivnosti, a političari, boreći se za glasove takvih birača, sprovode upravo ovakve politike. I treći je taj da ne postoji kultura dijaloga kod naših političara. Prosto, oni čak i kada sjednu da razgovaraju jedni sa drugima, insistiraju samo na ciljevima svoje grupe i uopšte ne žele da čuju za probleme i šta je to što tišti drugu stranu. Tako i imamo situaciju da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva u više navrata i time direktno urušavaju Dejtonski poredak, a da se zbog toga uopšte ne potresaju”, ističe Antić.

Takođe, ono o čemu se, kako kaže za “Nezavisne novine”, u javnosti najmanje priča, jeste da postoji potreba za pozivanjem na odgovornost političara iz reda bošnjačkog naroda.

“Oni nemaju hrabrosti da izvade glavu iz pijeska i odstupe od maksimalističkih zahtjeva koje su postavili. Kao najbrojniji narod u BiH, na njima je ujedno i najveća odgovornost za postizanje dogovora. Međutim, oni su zauzeli stanovište da kao najbrojniji narod imaju najviše i prava u državi. A to upravo najviše i urušava same temelje države i vodi nas u ovakve krize. Takođe, ogromna je i odgovornost međunarodne zajednice, a sada i Kristijana Šmita, koji su u prethodnih 30 godina veoma često donosili jako štetne odluke i nametali rješenja koja nisu u skladu sa samim Ustavom zemlje”, naglašava Antić.

Rješenje za ovu krizu, dodaje, nalazi se isključivo u razgovorima, konsenzusu i kompromisu.

“Međutim, taj razgovor ne smije da bude kao što je vođen i do sada, a to znači da tri strane dođu na razgovore sa svojim zahtjevima, da ih jedni drugima objave i da svi odu na svoju stranu i nastave da se ponašaju kao i do sada. Kompromis znači da sve strane budu koliko-toliko zadovoljne. Odnosno, da nijedna strana ne ostvari svoje maksimalističke zahtjeve, a da druge strane ne ostvare ni minimum svojih interesa. Do sada je konsenzus posmatran kao vid slabosti i gubitka moći i vidimo dokle smo došli sa takvim stavom”, dodao je Antić.

Poruke koje stižu iz regiona te one koje svakodnevno slušamo u BiH, novinar Đorđe Vujatović opisuje riječima “kakav autor – takva poruka”.

“Plenković diplomatski pomirljivo, Vučić dramatično, a domaći akteri ratoborno. Taman kako su i navikli da vladaju, u atmosferi verbalnih sukoba i duvanja u ratničke trube, što se poklapa sa činjenicom da se ovdje nijedna vlast nije toliko bavila pitanjem napretka nego održavanjem permanentnog sukoba, te su na tim politikama gradili svoje rejtinge. To je obrazac politika u postdejtonskoj BiH koje pokazuju da je u mnogim glavama rat samo zaustavljen, ali nije okončan”, kaže Vujatović za “Nezavisne novine”.

Odsustvo od želje za dogovorom, dodaje, samo je još jedan od pokazatelja da domaći političari nemaju drugu vrstu politike.

“Povlačenje SAD iz unutrašnjih političkih tokova i slabljenje podrške OHR-u prvi put mijenja dinamiku političkih procesa, za šta domaći političari nisu spremni”, zaključio je on.

Nastavi čitati

Društvo

IMATE MATURANTA? Trebaće vam JEDNA PLATA da ga spremite

Pripreme za proslavu mature uveliko traju, a da bi đaci zablistali na jednoj od najglamuroznijih večeri, roditelji su spremni izdvojiti gotovo cijelu platu.

Haljine ili odijela, cipele, šminka, frizura, manikir te drugi aksesoari i tretmani koje djevojke ne propuštaju kako bi zablistale u punom sjaju koštaju i do 1.000 maraka, koliko trenutno iznosi minimalac za one sa srednjom stručnom spremom.

Jedna od najskupljih stavki je haljina, a u radnji svečanih haljina “Studio Hera” istakli su za “Glas Srpske” da im djevojke svakodnevno dolaze sa željom da izaberu najljepšu odjevnu kombinaciju za sebe.

– U ponudi imamo haljine za velike i male mature. Raspon cijena je od 150, pa i do 4.000 KM, u zavisnosti od toga šta se kome dopada. U prosjeku djevojke kod nas potroše oko 400 KM – rekli su u ovoj radnji.

U butiku “Anastasija” naveli su da maturantkinje dolaze po haljine još od sredine februara.

– Trenutno je malo veća potražnja za haljinama za veliku maturu, ali samo iz razloga što je njihova proslava ranije. Očekujemo uskoro i veće interesovanje malih maturantkinja – rekli su u ovom butiku i dodali da je cijena najjeftinijeg modela haljine 150 KM.

Kako su kazali iz butika “Kuba”, momci se kod njih mogu obući od glave do pete za 500 KM u prosjeku.

– Već nam dolaze maturanti i najčešće traže sportske varijante odijela koja se nose na patike, a koja koštaju oko 250 maraka. Većinom kod nas kupe sve, od obuće, do košulje, odijela, kaiša i kravate i to u iznosu od 450 do 500 maraka – rekli su u ovoj radnji.

Kada je riječ o manikiru, koje djevojke smatraju veoma bitnim dijelom cjelokupnog izgleda, iz kozmetičkog salona “Laboratorijana” istakli su da maturantkinje zakazuju termine čim saznaju za datum proslave.

– Djevojke su jako željne da svaki detalj tog dana bude na svom mjestu i uvijek žele moderne nokte. Što se tiče cijena, iz prakse se zaključuje da djevojke ne štede za maturu, te tako traže i izlivanje noktiju koje je najskuplje i crtanje koje se doplaćuje – kazali su iz ovog salona.

Dodali su da je najjeftinija usluga koju pružaju trajni lak u iznosu od 25 do 30 maraka, dok izlivanje noktiju može ići i do 70 maraka.

Banjalučka šminkerka Tamara Stojanović izjavila je da su gotovo svi termini tokom predstojećih svečanih dana kod nje popunjeni.

– U mom studiju je šminkanje 100 KM i cijena je ista za sve prilike. Kod nekih kolega cijena je 50 maraka, a u prosjeku je to 70 KM – rekla je Stojanovićeva.

Iz frizerskog salona “Golden kat” naveli su da su im svi termini za maturske proslave već popunjeni.

– Djevojke najviše traže “talase”, jer je takva frizura sada moderna. Ima i onih koje žele jednostavne punđe ili nešto slično, mada to sve zavisi od toga šta oblače taj dan – naveli su u ovom salonu i dodali da se cijene frizura kreću od 40 KM.

Kada je u pitanju cijena večere, iz hotela “Bosna” su istakli da ona iznosi 50 KM.

– Cijena je ove godine viša za pet maraka u odnosu na prošlu, a obuhvata večeru dok se piće dodatno naplaćuje – poručili su oni.

Majka učenice koja završava osnovnu školu Vesna V. istakla je za “Glas Srpske” da su prije nekoliko dana kćerki kupili gotovo sve što je potrebno da taj dan zasija.

– Haljina, minđuše i torba su koštali oko 200 maraka. S obzirom na to da je ona još dijete, željela je da obuje patike umjesto štikli koje smo platili 260 KM. Preostaje još da platimo proslavu 50 KM, te šminku, nokte i frizuru koji mogu koštati i do 150 KM – navela je ona.

Mnogi maturanti se, pored svih navedenih stvari i troškova, dodatno opredjeljuju za fotografe kako bi imali vječnu uspomenu na ovaj svečani dan.

Jedan banjalučki fotograf naveo je za “Glas Srpske” da već ima ugovorenih pet matura, te da očekuje još poziva.

– Cijena fotografisanja varira od 150 do 300 KM u zavisnosti od vremena i lokacije. Ukoliko neko želi samo par fotografija prije okupljanja to košta 150 KM. S druge strane, fotografisanje sa prijateljima i porodicom na određenim lokacijama ili u studiju je skuplje pa cijena ide i do 300 maraka – pojasnio je on.

Glas Srpska

Nastavi čitati

Aktuelno