U BiH će preovladavati pretežno oblačno vrijeme povremeno sa slabom kišom i lokalnim pljuskovima.

Јutro oblačno i uglavnom suvo, a slaba kiša moguća je na jugu i krajnjem sjeveru.

Tokom dana promjenljivo do pretežno oblačno uz sunčane periode, toplo i vjetrovito, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

U Hercegovini i na krajnjem zapadu oblačno, povremeno sa kišom, a u ostalim predjelima suvo. Uveče i naredne noći u Hercegovini obilnije padavine.

Vjetar umjeren do jak južni i jugozapadni, u višim predjelima uz olujne udare. Na krajnjem sjeveru vjetar uglavnom slab do umjeren promjenljiv ili istočni.

Minimalna temperatura vazduha od osam do 16, a maksimalna od 17 na jugu do 24 stepena Celzijusova na sjeveru, u višim predjelima od 12 stepeni Celzijusovih.

U Banjaluci će danas biti obilježen Dan pobjede u Prvom svjetskom ratu, služenjem pomena na Groblju Sveti Pantelija žrtvama Veleizdajničkog procesa i Srbima stradalim u Velikom ratu.

Naime, u Srbiji, Republici Srpskoj i brojnim zemljama svijeta 11. novembra obilježava se Dan primirja u Prvom svjetskom ratu, u znak sjećanja na dan kada je 1918. godine okončan četvorogodišnji sukob.

Srbija je u Velikom ratu izgubila više od četvrtine stanovništva. Simboli praznika su Natalijina ramonda, cvijet koji predstavlja obnovu i izdržljivost, i traka Albanske spomenice, koja podsjeća na stradanje i povlačenje srpske vojske preko Albanije, prenosi RTS.

Sjećanje na 11. novembar 1918. godine, kada je potpisano primirje u Prvom svjetskom ratu – u Srbiji i mnogim zemljama širom svijeta slavi se kao Dan primirja.

U francuskom gradu Kompjenju, u specijalnom vagonu maršala Ferdinanda Foša, 11. novembra 1918. godine u 11.00 potpisano je primirje u Prvom svjetskom ratu.

Primirjem iz vagona sile Antante i Njemačka okončale su sukob prije 105 godina. Ipak, tu nije bio kraj.

Pregovori o uslovima mirovnog sporazuma su nastavljeni, a potom i dogovoreni, ali tek Versajskim mirom 28. juna 1919. godine, Prvi svjetski rat je i zvanično okončan.

Dan primirja se obilježava u isto vrijeme u svim glavnim gradovima država pobjednica, poput, pored Srbije, i Velike Britanije, Francuske, Italije, Rusije, SAD, Novog Zelanda, Belgije.

Koliko je Srbija izgubila stanovnika u Velikom ratu?
U do tada najstrašnijem sukobu koji je svijet vidio, prema podacima Konferencije mira u Parizu 1919, Srbija je izgubila 1.247.435 ljudi, odnosno 28 odsto cjelokupnog stanovništva koje je imala prema popisu iz 1914. godine. Od tog broja poginulo je ili umrlo od rana i epidemije 402.435 vojnika.

Dan primirja u Prvom svjetskom ratu se kao državni praznik u Srbiji proslavlja od 2012. godine.

Amblem Dana primirja čine motiv cvijeta Natalijine ramonde i motiv trake Albanske spomenice.

Cvijet feniks – Natalijina ramonda
Simbol praznika je Natalijina ramonda – cvijet feniks, jer i kada se potpuno osuši – može ponovo da oživi poslije kiše ili malo zalivanja.

Ime je dobila po kraljici Nataliji – Ramonda nathaliae.

Samo tridesetak biljnih vrsta ima tu osobinu. Ramonda je otkrivena tridesetih godina XIX vijeka u Španiji, ali ju je kao novu vrstu otkrio Josif Pančić 1874. godine. Nazvao ju je ramonda serbika (Ramonda serbica).

Sava Petrović, ljekar na dvoru kralja Milana, otkrio je deset godina poslije Pančića, da na Balkanu postoji još jedna vrsta sa drugačijim listovima. Nazvao ju je po kraljici Nataliji – Ramonda nathaliae, Natalijina ramonda.

Danas je ovaj cvijet, zbog neobične osobine da oživi i nakon potpunog sušenja, simbol izdržljivosti srpske vojske u Prvom svjetskom ratu, ali i simbol stradanja srpskog naroda koji je poslije toga uspio da obnovi svoju državu.

Albanska spomenica za vjernost otadžbini
Albanska spomenica, medalja za spomen na povlačenje srpske vojske preko Albanije, uspostavljena je 5. aprila 1920. godine ukazom prestolonasljednika princa-regenta Aleksandra Karađorđevića u tada već novoj državi – Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Na aversu medalje, ispod orla, nalazi se medaljon uokviren lovorovim vijencem sa profilom glave Aleksandra Karađorđevića i natpisom: Svojim ratnim drugovima Aleksandar. Na reversu je natpis u tri reda: Za vjernost otadžbini.

Dok zaposleni u Evropskoj uniji godišnje u prosjeku zarade oko 41.500 evra bruto, u BiH taj iznos ne dostiže ni 15.000 evra. Tolika razlika u primanjima teško se može nadoknaditi nižim cijenama, pogotovo što su osnovne životne namirnice u BiH tek nešto jeftinije nego u većem dijelu Evrope, dok je inflacija ponovo uzela maha i u septembru dostigla šest odsto.

Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da je prosječna mjesečna plata u prošloj godini iznosila 2.436 maraka. U odnosu na 2024. bila je veća za 14 odsto, ali ni takav rast nije bitnije promijenio položaj domaćih zaposlenih u poređenju sa evropskim kolegama. Kada se mjesečni iznos preračuna na godišnji nivo i izrazi u evrima, dobija se oko 14.945 evra. Poređenja radi, prosječna godišnja zarada zaposlenih sa punim radnim vremenom u Evropskoj uniji u 2025. iznosila je 41.500 evra, uz godišnji rast od 4,3 odsto. Prema ovim pokazateljima, evropski prosjek bio je gotovo 2,8 puta veći od godišnjeg ekvivalenta prosječne bruto plate u BiH.

Prema tom poređenju, BiH zaostaje čak i za najslabije plaćenim članicama Unije. U Bugarskoj je prosječna godišnja zarada iznosila 16.200 evra, u Grčkoj 18.800, a u Mađarskoj 20.100 evra. Na suprotnom kraju liste nalaze se Luksemburg sa 85.600 evra, Danska sa 73.500 i Irska sa 64.400 evra. Ipak, ove podatke treba posmatrati kao orijentaciono poređenje, jer Evrostat koristi pokazatelj godišnje zarade prilagođene ekvivalentu punog radnog vremena, zasnovan na podacima nacionalnih računa i ankete o radnoj snazi, dok je iznos za BiH dobijen preračunom prosječne mjesečne bruto plate na godišnji nivo. I pored te metodološke razlike, razlika u nivou zarada jasno ukazuje na dubinu jaza između domaćeg i evropskog tržišta rada.

Kupovna moć

Niže cijene u BiH u odnosu na veći dio Evrope ne znače da stanovnici imaju i veću kupovnu moć. Naprotiv, podaci Evrostata o uporednim nivoima cijena pokazuju da je ukupni nivo cijena roba i usluga koje domaćinstva kupuju u BiH u 2025. godini iznosio 59,2 odsto prosjeka Evropske unije. Međutim, kada je riječ o hrani i bezalkoholnim pićima, taj udio bio je znatno veći i dostigao je 85,8 odsto evropskog prosjeka.

Prevedeno, cijene hrane u BiH bile su u prosjeku oko 14 odsto niže nego u Uniji, dok su prosječne bruto zarade, prema prethodnom poređenju, bile gotovo 64 odsto niže. Uštede koje stanovnici ostvaruju zahvaljujući nižim cijenama ne mogu nadoknaditi toliko veliku razliku u primanjima. Upravo ta nesrazmjera pokazuje zašto je priča o jeftinijem životu u BiH varljiva.

Poređenje sa Hrvatskom dodatno ilustruje taj nesklad. Ukupni nivo cijena u BiH bio je na 59,2 odsto prosjeka EU, a u Hrvatskoj 78,4 odsto. Međutim, kada je riječ o hrani, razlika je znatno manja. Cijene ovih proizvoda u BiH dostigle su 85,8 odsto evropskog prosjeka, dok su u Hrvatskoj bile na 105,5 odsto. Tako su namirnice u BiH jeftinije nego u susjednoj zemlji, ali to ne mijenja činjenicu da se kupovna moć ne mjeri samo cijenom proizvoda, već i novcem kojim potrošači raspolažu.

Inflacija

Već ograničen kućni budžet dodatno pritiska i rast cijena. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, potrošačke cijene u septembru bile su šest odsto više nego u istom mjesecu prošle godine. To je ubrzanje u odnosu na avgust, kada je godišnja inflacija iznosila 4,9 odsto. Samo za mjesec dana cijene su porasle za 1,2 odsto.

U poređenju sa EU, ovdašnja inflacija bila je znatno viša. Prosječna stopa u Uniji u septembru je iznosila 3,8 odsto, odnosno 2,2 procentna poena manje nego u BiH. Veći rast cijena među članicama EU zabilježen je u Rumuniji, sa 6,5 odsto, i Litvaniji, sa 6,1 odsto. Bugarska je imala inflaciju od 5,6 odsto, dok su ostale članice bile ispod domaćeg nivoa.

Ni poređenje sa okruženjem ne ide u prilog BiH. U Hrvatskoj je godišnja inflacija u septembru, prema nacionalnom indeksu, iznosila 4,7 odsto, u Srbiji 4,1, a u Crnoj Gori 5,2 odsto. U Njemačkoj je rast cijena bio 3,3 odsto, a u Sloveniji 3,7 odsto. Tako je BiH, uz znatno niža primanja od većine ovih zemalja, imala i jednu od najviših stopa inflacije.

Troškovi

Nije svejedno ni šta poskupljuje. Za kućne budžete posebno su teška povećanja cijena prevoza, stanovanja i energenata, jer su to izdaci koje domaćinstva teško mogu izbjeći ili značajnije smanjiti. Upravo takva kretanja zabilježena su u BiH. Najveći godišnji rast cijena u septembru imali su prevoz, za 27,6 odsto, te stanovanje, voda, struja, gas i ostali energenti, za 12,7 odsto. Zbog toga inflatorni pritisak ne ostaje samo na kasi u prodavnici već zahvata i druge važne stavke porodičnog budžeta.

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović kaže da rast cijena, koji u velikoj mjeri dolazi iz inostranstva, dodatno opterećuje domaćinstva, posebno jer prihodi stanovništva ne prate poskupljenja. Prema njegovim riječima, riječ je o spoljnim inflatornim pritiscima koji se prenose na domaće tržište, dok je mogućnost građana da povećaju zarade ograničena.

On upozorava da visoka opterećenja rada, koja prema njegovim procjenama u Srpskoj dostižu oko 64 odsto, a u FBiH gotovo 70 odsto, povećavaju troškove poslodavaca i sužavaju prostor za rast plata. Istovremeno, prosječna primanja od 1.600 do 1.700 maraka, kako ističe, nisu dovoljna da porodicama omoguće značajniju potrošnju.

Hrana i kultura

Inače koliko je jaz između zarada i troškova izražen pokazuju i podaci o sindikalnim potrošačkim korpama. Njena vrijednost za četvoročlanu porodicu u Republici Srpskoj u septembru iznosila je 2.964 marke, dok je prosječna neto plata od 1.727 maraka mogla pokriti tek 58,26 odsto potrebnih izdataka. Za ostatak korpe nedostajalo je 1.237 maraka. Na hranu je odlazilo 1.360 maraka, odnosno gotovo 46 odsto ukupne vrijednosti korpe. Samo za ishranu četvoročlane porodice trebalo je izdvojiti gotovo 79 odsto jedne prosječne neto plate u Srpskoj. To praktično znači da porodica sa jednom prosječnom platom ne može podmiriti ni troškove sindikalne korpe, a da za ostale potrebe ne ostane gotovo ništa. Pavlović ističe da se posljedice takvog odnosa primanja i troškova vide i u kvalitetu života. Građani, kako navodi, sve češće odustaju od kulturnih sadržaja, putovanja, sporta i rekreacije, jer im nakon podmirivanja osnovnih potreba novca za druge aktivnosti uglavnom ne ostaje, piše Glas Srpske.

Sve veći jaz

Niže zarade i rast troškova života tako stvaraju dvostruki pritisak na domaćinstva u BiH. Dok zaposleni u razvijenijim evropskim zemljama raspolažu znatno većim primanjima, stanovnici BiH sve veći dio zarade izdvajaju za osnovne potrebe. Zbog toga ni povoljniji ukupni nivo cijena ne može bitnije ublažiti razliku u životnom standardu.

Da će sustizanje razvijenijih ekonomija biti dug i težak proces, pokazuju i dugoročne projekcije. Prema procjenama Centra za ekonomska i poslovna istraživanja, BDP BiH, iskazan u dolarima, mogao bi porasti sa oko 35 milijardi dolara u 2026. na 62 milijarde u 2040. godini. Međutim, uprkos tom rastu, BiH bi na svjetskoj listi najvećih ekonomija mogla pasti sa 110. na 121. mjesto, jer se očekuje da će druge zemlje napredovati brže, navodi se u pomenutom istraživanju.

Zanimljiva matematika

Kada bi prosječna zarada u BiH rasla istim tempom kao i projektovani jaz u odnosu na EU, ovdašnjim radnicima trebalo bi još mnogo godina da dostignu evropski prosjek. Prema sadašnjem odnosu od oko 14.945 prema 41.500 evra, prosječna zarada u Uniji veća je oko 26.555 evra godišnje. To znači da zaposleni u ovoj zajednici za godinu dana u prosjeku zarade gotovo koliko radnik u BiH za dvije godine i devet mjeseci.

Slamka spasa

U BiH je za prva tri mjeseca ove godine po osnovu novčanih doznaka iz inostranstva stiglo 956,6 miliona maraka, što je za 25,2 miliona KM ili 2,7 odsto više nego u istom periodu lani, pokazuju podaci Centralne banke BiH. Ovaj priliv predstavlja značajan oslonac potrošnje domaćinstava, posebno u uslovima kada plate teško prate rast troškova života. Pored doznaka, u zemlju stižu i penzije iz inostranstva, kao i drugi tekući transferi, pa je ukupan priliv po tom osnovu još veći. U cijeloj prošloj godini novčane doznake iz inostranstva dostigle su oko 4,46 milijardi maraka. To pokazuje koliko novac koji šalje dijaspora ima važnu ulogu u održavanju potrošnje u BiH, ali i koliko se dio životnog standarda domaćinstava oslanja na zarade ostvarene van zemlje.