Ujedinjeni Arapski Emirati napuštaju OPEK nakon 60 godina, što će značajno uticati na globalno tržište nafte i proizvodne kapacitete.

Ovaj potez predstavlja snažan udarac grupaciji i odjeknuće globalnim tržištem nafte u vreme velikih turbulencija izazvanih ratom u Iranu, piše CNN.

Državna novinska agencija UAE-a WAM izvijestila je danas da zemlja planira da istupi iz OPEK-a u petak. Odluka se takođe odnosi i na OPEK+, širu grupu koja uključuje i druge velike proizvođače nafte poput Rusije.

Šta će izlazak iz OPEK-a doneti Emiratima?

U saopštenju agencije navodi se da je odluka usljedila nakon analize “sadašnjih i budućih kapaciteta” UAE-a i da je “utemeljena na našem nacionalnom interesu i posvećenosti da efikasno doprinesemo zadovoljavanju hitnih potreba tržišta”.

Izlazak iz OPEK-a, čiji je član od 1967. godine, omogućiće Emiratima, jednom od tri najveća proizvođača u kartelu, da se oslobode nametnutih ograničenja proizvodnje.

Robin Mills, izvršni direktor konsultantske kompanije KatarEnerdži iz Dubaija, objasnio je za CNN da su kvote OPEK-a nedavno ograničavale UAE na 3,2 miliona barela dnevno, dok stvarni kapacitet zemlje iznosi gotovo 5 miliona barela dnevno.

Kakav će biti uticaj na tržišta?

Posljedice povećane proizvodnje nafte iz UAE-a na globalna energetska tržišta kratkoročno će verovatno biti ograničene, s obzirom na to da je Ormuski moreuz i dalje uglavnom zatvoren. Kroz taj moreuz u normalnim okolnostima prolazi veliki deo nafte i prirodnog gasa koje izvoze zalivski proizvođači.

“Ipak, to sugeriše da će globalne zalihe biti veće nego što bi inače bile jednom kada se Ormuski moreuz ponovo otvori“, napisao je u belešci Dejvid Oksli, glavni ekonomista za klimu i sirovine u konsultantskoj kompaniji Kapital Ekonomiks.

“Šira slika je da UAE jedva čeka da ispumpava više nafte”, dodao je, ističući da je zemlja poslednjih godina značajno ulagala u proširenje proizvodnih kapaciteta.

Fokus na nacionalne interese

U izjavi na platformi X, ministar energetike UAE-a Suhail Al Mazrouie rekao je da odluka odražava “dugoročne tržišne osnove”.

“Ostajemo posvećeni energetskoj bezbjednosti, obezbeđujući pouzdano, odgovorno i niskougljenično snabdjevanje, istovremeno podržavajući stabilna globalna tržišta”, dodao je.

Prema podacima samog OPEK-a, članice zajedno čine nešto više od trećine svjetske proizvodnje sirove nafte i 79% ukupnih dokazanih rezervi.

Robert Mogielnicki, direktor konsultantske kompanije Polisfer Advajzori sa sedištem u Parizu, smatra da ova objava odražava “pojačan fokus na nacionalne interese” među zalivskim zemljama.

“Ova odluka pripremala se neko vreme, ali dolazi u ključnom trenutku za Bliski istok i sam OPEK”, izjavio je za CNN.

Iran smatra da rat sa SAD još nije završen, rekao portparol iranske vojske Mohamed Akraminija.

“Ne smatramo da je rat završen. Za nas, trenutna situacija ostaje ratna situacija. Uvjeravam iranski narod da će se neprijatelj, ako ponovo izvrši agresiju, suočiti sa novim iranskim borbenim sredstvima, novim pristupom”, rekao je Akraminija na iranskoj državnoj televiziji.

On je potvrdio da je Iran iskoristio prekid vatre sa SAD da ažurira listu potencijalnih meta, proizvede više oružja i modernizuje svoj arsenal u pripremi za odmazdu, ukoliko bude napadnut.

Sukob na Bliskom Istoku pokazao je slabosti unutar NATO saveza. Neke zemlje članice javno su odbile da podrže Sjedinjene Američke Države, i vojno i materijalno, te je američki predsjednik Donald Tramp najavio mogućnost povlačenja svoje zemlje iz Alijanse. Da li je na pomolu raspad NATO-a? Donald Tramp je još u svom prvom mandatu, 2018. doveo u pitanje NATO solidarnost odnosno član 5. Sjevernoatlantskog ugovora koji kaže da sve zemlje članice NATO-a moraju pomoći i braniti napadnutu članicu.

Kao primjer Tramp je naveo tada najmlađu članicu Alijanse, Crnu Goru, rekavši da je to mala država sa snažnim i vrlo agresivnim narodom, te da nema najmeru, braneći njih, izazvati treći svjetski rat.

Tramp je tad pokrenuo i zahtjev da ostale članice NATO-a moraju uplaćivati znatno više novca ako žele da ih Amerika brani.

Već na početku drugog mandata saveznicima je jasno stavio do znanja da za odbranu moraju izdvajati najmanje 5% BDP-a, na šta su oni i, iako nerado, pristali.

Imali su i različite stavove po pitanju sukoba u Ukrajini, a sve dublji raskol unutar NATO-a otkrila je odluka nekih evropskih zemalja da ne podrže rat SAD-a i Irana te da Sjedinjenim Državama čak ograniče pristup vojnim bazama.

Tramp je zaprijetio povlačenjem iz Alijanse i ukidanjem obaveza u vezi odbrane Evrope, ali nakon razgovora sa generalnim sekretarom NATO-a Markom Ruteom, izgleda da ih je ponovo ujedinio strah od Rusije.

“NATO je tu da zaštiti Evropljane, naravno, ali i da zaštiti Sjedinjene Države. Kao što je rekao norveški premijer Jonas Sturid, ogromne nuklearne podmosrnice u Rusiju nisu tamo da napadnu Norvešku.

One su tamo da napadnu Sjedinjene Države. I zahvaljujući savezu mi smo u mogućnosti da om ne dozvolimo da dođu u poziciju da to urade. Ovo je samo primjer gdje i SAD i Evropa ostaju jači i bezbjedniji zahvaljujući Savezu”, istakao je Rute nakon sastanka sa Trampom rekavši da je osjetio njegovo razočaranje koje, kako je istakao, donekle razumije.
Nije prvi put da Tranp prijeti povlačenjem, ali to radi samo kako bi dobio oni što želi od evropskih aveznika, tvrde vojno-politički analitičari.

Mijat Kostić tvrdi da će rezultat ovaj put vjerovatno biti redefinisanje odnosa.

“Vjerovatno će se ići na to da se Evropa na neki način osamostali, da Amerika ne mora da plaća direktno odbranu Evrope ili da se recimo Evropa obaveže da kupuje američku opremu i tehniku. Na taj način bi finsirali sami svoju odbranu a sa druge strane bi povećavali američki budžet”, kaže Kostić.

Vojno-politički analitičar Aleksandar Radović podsjeća da NATO još uvijek postoji i da je funkcionalan.

“Trampova politika distanciranja prema Evropi je promjenjiva. Mi ne znamo šta će biti danas ili sutra. Ne postoji predvidljivost jer kad Trampo teatralno kaže da se odriče evopskih saveznika to nne mora da ima konkretne posledice”, ističe Radović i dodaje da bi eventualni distanciranje Amerike moglo ojačati NATO jer će omogućiti homogenizaciju evropskih zemalja.

Da li bi ta hegemonizacija mogla rezultirati formiranjem nekog novog isključivo evropksog saveza, negog svojevrsnog pandana NATO-u?

Analitičari smatraju da to nije, sad za sad, izvjesno.

Bez obzira na Trampove prijetnje i ultimatume očigledno je da se Amerika nakada neće odreći evropskih vojnih baza, dok sa druge strane evropski saveznici ne mogu rizikovati povlačenje SAD-a iz trenutnih, ili nekih budućih sukoba sa Rusijom.

(BN) Foto: BN