Kajli Džener suočava se s tužbom svoje bivše lične kuharice, koja tvrdi da je zbog prekomjernog radnog opterećenja tokom trudnoće doživjela pobačaj.

Prema sudskim dokumentima podnesenim u Los Anđelesu, bivša zaposlenica navodi da je radila smjene od 11 do 12 sati dnevno, pet dana u sedmici te da je obavljala fizički zahtjevne poslove iako je poslodavcima ranije saopćila da je trudnoća visokog rizika i zatražila prilagođene uslove rada.

U tužbi se navodi da je početkom 2024. godine počela raditi kao privatna kuharica za Džener, a već narednog mjeseca obavijestila je nadređene o trudnoći i potrebi za adekvatnim prilagodbama kako bi zaštitila svoje zdravlje.

Na Staru godinu, kako navodi, dobila je zadatak da bez pomoći prenosi teške prehrambene artikle uzbrdo, nakon čega joj je pozlilo, pojavila se vrtoglavica i otežano disanje, a intervenisalo je i osiguranje koje joj je pružilo pomoć.

U drugom incidentu navodi da je radila na privatnom događaju u Palm Springsu početkom februara, bez adekvatne podrške te da je zbog iscrpljenosti doživjela emotivni slom tokom događaja.

Kako tvrdi, počela imati ozbiljno krvarenje i hitno je primljena u bolnicu, gd‌je joj je saopćeno da je došlo do gubitka trudnoće.

Nakon što je poslodavcima prijavila pobačaj, tvrdi da je bila nepravedno optužena za neuredno ostavljanje kuhinje nakon događaja, kao i da je kasnije doživjela dodatni stres i pogoršanje zdravstvenog stanja.

U tužbi se također navodi da je kasnije dobila ukor od nadređenih uz poruku da “prestane jer uznemirava Kajli Džener”.

Bivša kuharica sada traži neodređenu novčanu odštetu, navodeći i navodnu diskriminaciju, neisplaćene sate, nepravilno vođenje ugovora te nezakonit otkaz.

Iz pravnog tima Kajli Džener i bivše zaposlenice do sada nije stigao službeni komentar.

Ovo je treća tužba protiv Kajli Džener ove godine koju su podnijeli bivši zaposlenici.

Ranije su dvije bivše kućne pomoćnice također pokrenule postupke protiv nje, navodeći navodnu diskriminaciju, loše radne uslove i nepravilno postupanje u radnom okruženju, piše Kliks.

Ruske vlasti na Krimu proglasile su vanredno stanje nakon niza ukrajinskih napada dronovima koji su, prema njihovim navodima, pogodili energetsku infrastrukturu, snabdijevanje gorivom i saobraćajne pravce.

Odluku o uvođenju vanrednog stanja potvrdio je Sergej Aksjonov, lider Krima kojeg je postavila Moskva, navodeći na Telegramu da će ova mjera omogućiti donošenje hitnih odluka kako bi se obezbijedilo stabilno funkcionisanje ključnih sektora od kojih zavisi život stanovništva.

Proglašenje vanrednog stanja direktna je posljedica opsežne ukrajinske kampanje izolacije Krima. Kijev već nedjeljama sprovodi koordinisanu operaciju u kojoj rojevima bespilotnih letjelica dugog i srednjeg dometa sistematski napada ruske energetske ciljeve, naftne terminale, saobraćajnu infrastrukturu i elektroenergetsku mrežu.

⚡️ The moment Ukraine’s Special Operations Forces eliminated the railway bridge over the North Crimean Canal

Crimea is looking a little more like an island every day🤌 pic.twitter.com/fQcGMAcHqk

— NEXTA (@nexta_tv) June 23, 2026

Cilj ove “strateške vazdušne ofanzive” jeste potpuno odsecanje poluostrva od ruske logistike, uništavanje ključnih pravaca snabdijevanja i dugoročno onemogućavanje održavanja ruske kontrole nad tim područjem.

Blokada benzinskih pumpi i policijski čas za restorane
Posljedice ove blokade dronovima postale su ozbiljne za ruske snage i lokalno stanovništvo. Nakon što su ukrajinske bespilotne letjelice pogodile ključni naftni terminal u Kerču, vlasti su uvele potpunu zabranu prodaje goriva civilima, pa se ono sada izdaje isključivo državnim institucijama i bezbjednosnim službama.

Na benzinskim pumpama širom poluostrva beilježe se kilometarske kolone i nagli rast cijena, dok je guverner Sevastopolja Mihail Razvožajev naredio obavezno zatvaranje svih supermarketa, barova i restorana u 20 časova kako bi se smanjila potrošnja električne energije.

Pored ozbiljne nestašice goriva, Krim se suočava i sa velikim problemima u elektroenergetskom sistemu. Nedavni ukrajinski napadi na termoelektranu u Simferopolju i glavnu trafostanicu u Sevastopolju ostavili su pojedine oblasti poluostrva bez struje.

Ukrajinski ministar odbrane Mihajlo Fedorov kratko je poručio da za “okupatore na Krimu počinje pakao”, navodeći da je logistika prekinuta, a poluostrvo izolovano.

Ruski blogeri u panici, turisti bježe
Ozbiljnost situacije više ne skrivaju ni ruski vojni blogeri koji upozoravaju na moguće posljedice. Ruski turisti već masovno napuštaju poluostrvo i vraćaju se kućama, svjesni da je ljetnja sezona na Krimu ozbiljno ugrožena.

Sadašnja taktika Kijeva predstavlja promjenu strategije – umjesto povremenih udara na pojedinačne vojne ciljeve velike vrijednosti, Ukrajina sada sprovodi kontinuirani pritisak sa ciljem potpunog prekida snabdijevanja.

Ovoj kampanji prethodilo je višemjesečno slabljenje ruske protivvazdušne odbrane na Krimu, čime je otvoren prostor za masovnu upotrebu jeftinijih domaćih dronova poput “Horneta” i “Dartsa”. Kako navode analitičari, ti dronovi koštaju svega nekoliko hiljada dolara, dok su rakete kojima Rusija pokušava da ih obori višestruko skuplje.

Saobraćajni kolaps na ključnom auto-putu
Pored energetike, ukrajinske snage sistematski napadaju mostove i trajektne linije koje povezuju Krim sa kopnom.

Drumski i željeznički mostovi prema Hersonskoj oblasti pretrpjeli su teška oštećenja, dok su napadi na trajekte “Panagija” i “Lavrentij” preko Kerčkog moreuza potpuno zaustavili trajektni saobraćaj.

Zbog toga je ruski težak i vojni transport preusmjeren na obalski put R-280, poznat kao “Novorosijski autoput”, gdje je, prema navodima iz teksta, saobraćaj smanjen za čak 71 odsto jer su ruski kamioni postali laka meta ukrajinskih rojeva dronova.

Dok analitičari raspravljaju o tome da li ovakav pritisak na Krim može da natjera Moskvu da sjedne za pregovarački sto, ruski predsjednik Vladimir Putin pokušava da umanji značaj blokade.

Putin je optužio Ukrajinu da napadima na civilnu infrastrukturu pokušava da izazove podijele i paniku među ruskim stanovništvom, istovremeno kritikujući američke pokušaje posredovanja u sukobu.

Sa druge strane, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski poručio je da je operacija pažljivo planirana i da će, uz obećanu podršku Grupe G7, brzo stvoriti uslove koji će Rusiju primorati da izabere mir.

Ispod grenlandskog leda pronađena je napuštena američka vojna baza Kamp Century, dio strogo tajnog plana iz Hladnog rata.

Međutim, tokom leta iznad grenlandskog ledenog pokrivača u aprilu 2024. godine, naučnik NASA Čed Grin naišao je na jedno od najneobičnijih otkrića do sada, tajnu vojnu bazu.

Analizirajući radarske snimke leda, Grin je primijetio neobične strukture, za koje je ubrzo potvrđeno da pripadaju Kampu Century, američkoj vojnoj bazi iz perioda Hladnog rata, staroj 65 godina i zakopanoj oko 30 metara ispod površine ogromnog ledenog pokrivača Grenlanda.

“Tražili smo samo dno ledenog pokrivača, a onda se odjednom pojavio Kamp Century”, rekao je Aleks Gardner, stručnjak za ledene predjele iz NASA Laboratorije za mlazni pogon (JPL), koji je učestvovao u projektu. “U početku nismo ni znali šta gledamo”.

Grad ispod leda

Kamp Century, poznat i kao “grad ispod leda”, izgradili su američki vojni inženjeri u strogoj tajnosti između juna 1959. i oktobra 1960. godine.

Kompleks je imao 21 podzemni tunel ukupne dužine gotovo tri kilometra. Na radarskim snimcima koje je napravila NASA mnoge građevine baze i danas se jasno mogu razlikovati.

Za istraživanje je korišćen sistem UAVSAR (Synthetic Aperture Radar), tehnologija slična LiDAR-u koja se često koristi za pronalaženje skrivenih građevina, poput drevnih gradova Maja. Dok LiDAR koristi laserske zrake, UAVSAR koristi radio-talase koji mogu da prodru kroz led.

Zašto je Amerika gradila bazu na Grenlandu?

Sjedinjene Američke Države i Danska potpisale su 1951. godine Sporazum o odbrani Grenlanda, kojim je američkoj vojsci omogućena izgradnja vojnih objekata na ovom ostrvu, koje je tada bilo dio Danske.

Ali sama izgradnja baze bila je izuzetno težak poduhvat. Na ledenoj visoravni temperature su padale i do minus 70 stepeni Celzijusa, dok su vjetrovi dostizali brzinu od gotovo 200 kilometara na čas.

Za izgradnju je dopremljeno više od 6.000 tona građevinskog materijala pomoću teških motornih sanki koje su se kretale brzinom od svega tri kilometra na čas. Sam transport od američke baze Tule trajao je oko 70 sati.

Inženjeri su prvo iskopali ogromne rovove u snijegu i ledu. Najveći među njima bio je prolaz dug oko 300 metara, poznat kao Glavna ulica, nakon čega su unutar rovova podignute drvene zgrade sa čeličnim krovovima.

Nuklearni reaktor u srcu ledenog grada

Najvredniji dio kompleksa bio je jedan od prvih nuklearnih reaktora srednje snage PM-2A, koji je proizvodio električnu energiju za čitavu bazu.

Rad sa reaktorom u ekstremnim arktičkim uslovima zahtijevao je izuzetnu pažnju, ali je upravo on omogućavao da podzemni grad funkcioniše.

Tokom boravka u Kampu Century naučnici su ostvarili značajne geološke uspjehe.

Bili su među prvima koji su proučavali ledena jezgra Grenlanda, dok su uzorci tla otkrili da je ovo područje u dalekoj prošlosti bilo prekriveno šumama i bogatim biljnim i životinjskim svijetom.

Nauka je bila samo paravan

Ipak, naučna istraživanja bila su samo dio priče. Sama baza nije bila tajna. Američka vojska čak je snimila promotivni film o ovom projektu. Međutim, ono što jeste bilo strogo povjerljivo bio je pravi cilj izgradnje.

Pod nazivom Projekat Iceworm, američka vojska planirala je da ispod grenlandskog leda izgradi ogromnu mrežu tunela namijenjenih raspoređivanju balističkih nuklearnih raketa.

Plan je predviđao čak 135.000 kvadratnih kilometara dodatnih podzemnih tunela, dovoljno prostora za oko 600 projektila. Za njihovo opsluživanje bilo bi izgrađeno 60 lansirnih centara u kojima bi stalno živjelo oko 11.000 vojnika. O svemu tome danska vlada nije bila obaviještena.

Ambiciozan plan koji nikada nije ostvaren

Veoma brzo postalo je jasno da je čitav projekat gotovo nemoguće sprovesti.

Led se stalno pomijerao i deformisao tunele, održavanje baze bilo je izuzetno skupo, a tehničke prepreke pokazale su se gotovo nepremostivim. Zbog toga je Kamp Century napušten već 1967. godine.

Tek tri decenije kasnije, 1997. godine, Danski institut za međunarodne odnose objavio je dokumente koji su otkrili postojanje Projekta Iceworm i njegov pravi cilj.

Problem koji je ostao zakopan u ledu

Iako je nuklearni reaktor uklonjen nakon zatvaranja baze, jedan ozbiljan problem ostao je ispod leda.

Tokom 33 mjeseca rada reaktor je proizveo više od 178.000 litara radioaktivnog otpada.

Taj otpad nikada nije uklonjen. Decenijama je ostao zarobljen ispod ledenog pokrivača, uz pretpostavku da će led zauvijek ostati zaleđen. Ali klimatske promjene mijenjaju tu računicu.

Prema procjenama naučnika, područje oko Kampa Century moglo bi da počne da gubi ledeni pokrivač već oko 2090. godine.

“Ljudi koji su tada gradili bazu bili su uvjereni da ono što ostave ispod leda nikada više neće ugledati svjetlost dana”, rekao je još 2016. godine klimatolog i glaciolog Vilijam Kolgan sa Univerziteta Jork u Torontu, koji je predvodio istraživanje. “Šezdesetih godina izraz globalno zagrijavanje praktično nije ni postojao. Danas se klima mijenja, a pravo pitanje je da li će ono što je zakopano ispod leda tamo i ostati.”