Connect with us

Društvo

ČUVAJMO TRADICIJU! Običaji krsne slave koje zaboravljamo

Obilježavanje krsne slave jedinstveno je srpskom narodu, a način na koji se to čini godinama je pretrpio promjene. Zato danas možemo čuti običaje koji se razlikuju od jednog do drugog dijela zemlje, ali i neke koji se odavno ne primjenjuju.

Da je sve to legitimno objasnili su etnolozi i antropolozi sa kojima je razgovarao portal “Mondo”, jer su običaji podložni promjenama i prilagođavanju vremenu.

Koji običaji su se ranije poštovali pri proslavi krsnih slava, a danas su nestali i potpuno nezamislivi?

Poklon za slavu
“U goste se ne ide praznih ruku”, čuli smo nebrojano puta ovo nepisano pravilo. Danas je na raspolaganju toliko širok izbor poklona koji se mogu ponijeti, od cvijeća, kozmetike, “simboličnog paketa” vina i kafe, do igračaka za djecu, slatkiša…

Ipak, nekad se u goste odlazilo sa jednom jabukom, koja je bila simbol dobrih želja i zdravlja (“zdrav kao jabuka”), dok su se djeci poklanjale kocke šećera, što je danas gotovo nezamislivo.

“Pokloni odnosno darovi predstavljaju dio naše tradicije, oni predstavljaju dio civilizacijskog odnosa”, rekla je za “Mondo” etnolog Vesna Marjanović.

Objasnila je, međutim, da je potpuno razumljivo mijenjanje običaja, kao posljedica prilagođavanja vremenu, te da je bitno zadržati u osnovi poštovanje tradicije, ali prihvatiti rađanje novih.

Slava se slavila 3 dana
“Slavi se tri dana”, kaže običaj, a u nekim krajevima Srbije se obilježava i dan uoči slave, tzv. povečerje. Još jedan običaj koji je pretrpio korekcije zbog vremena, jer je danas gotovo nezamislivo da radnik s posla može izostati toliko dana.

Prema Zakonu o državnim i drugim praznicima u Srbiji, pravoslavni vjernici imaju pravo na neradni dan na prvi dan krsne slave.

Ovo pravilo odnosi se na sve vjeroispovijesti čiji vjerski praznici spadaju u član 4. Zakona o državnim praznicima, kojim je određen broj neradnih dana.

Na više slobodnih dana može da se računa jedino ako slava “pada” u petak uz redovno neradni vikend.

Dizanje slave
Dizanje slave se u nekim krajevima Srbije zvalo rezanje kolača, povečerje ili dočekivanje. Srpska pravoslavna crkva računa da novi dan nastupa poslije večernje službe u 17 sati pa se u nekim krajevima Srbije sa početkom obilježavanja počinjalo dan uoči slave.

Krsna slava se proslavlja tri dana. Prvog dana dolaze kumovi, bliska rodbina, drugog prijatelji, a trećeg komšije na kafu i sitne kolače.

Razlozi za proslavu krsne slave u večernjim satima, odnosno povečerje, dobili su objašnjenje i u istorijskim izvorima. U vrijeme komunizma, ljudi su se plašili da javno, po danu slave slavu, pa su to činili noću, dočekujući sveca.

Nekada se na slavu odlazilo pješice, iz susjednog sela, pa se na put polazilo dan-dva ranije, a u goste stizalo noć uoči svečara, pa su domaćini dočekivali zdravicom, pićem dobrodošlice i bogatom trpezom goste, kako bi ih okrijepili nakon dugog puta i pješačenja, objašnjavaju istoričari.

“Svi običaji koji su se razvijali unutar porodice, a potom prenosili sa koljena na koljeno, potpuno su ‘legitimni’. Sjetite se da je krsna slava i društveni običaj, ne samo religijski. Ono što je nastalo u jednoj porodici, treba njegovati, nije u pitanju nikakvo sujevjerje ili ruženje krsne slave”, objasnila je Marjanović.

Slava se obilježava u kući, ne kafani
Iako etnolozi smatraju da su običaji podložni promjenama, postoji i suprotno mišljenje kada su neki “noviteti” u pitanju. Jedan od njih je i proslava krsne slave u kafani. Dok neki tvrde da je stvar praktične prirode, jer “imaju male stanove u koje ne mogu primiti sve goste koje bi željeli da pozovu na slavu”, drugima je lakše jer “nakon proslave ne moraju da čiste danima”.

Užurbani tempo života umnogome je doprinio ovome, ali protojerej stavrofor Ljubivoje Radović smatra da bi ovaj čin trebalo da se odvija na najjednostavniji način i u krugu porodice.

“Bez pretjerivanja, na kraju smisao slave i nije u pretjerivanju i nije samo u jelu i piću, nego u duhovnom raspoloženju, prije svega u dolasku u crkvu da se tu pomolimo Bogu, a onda da tu molitvenu atmosferu prenesemo u svoju domaću ili malu crkvu”, rekao je Radović i objasnio da to što pojedini slave slavu u restoranima i sa muzikom nema veze sa pravoslavnim poimanjem krsne slave.

Ukazao je da su nekada domaćini dvorili slavu, gosti su sjedili i bili na objedu, a domaćin je stajao i nije želio da sjedne poštujući svetitelja koga proslavlja i poštujući goste koje je prizvao u svoj dom.

“A mi hoćemo da tu atmosferu prenesemo u kafanu, to jedno sa drugim ne ide. Bolje je da čovjek ne slavi nego da slavi naopako, da slavi onako kako ne priliči pravoslavnoj vjeri i pravoslavnim hrišćanima”, ističe Radović.

Zdravice za svakog gosta i svaku priliku
Na samom jugu slava ne može da prođe bez zdravljenja. Sa “zdrav si” i “Bog ti dao zdravlje” gosti cijelog dana i noći među sobom prosljeđuju čašu, jedni druge zadirkuju, a zapravo se časte lijepim i iskrenim željama.

Na jugu zemlje, iz Metohije, postoji zdravica koja glasi:

“Neka se preliju bačve sa vinom, domovi sa žitom i zdravljem, a polja sa rodom i berićetom”.

Nakon što se malo otpije pića, u istu čašu se doliva još vina, “kako bi mladi rasli zdravi i rumeni”, pa se nastavi:

“Ovako za omlađije, neka Bog omladi u domu, u toru i na svakom mjestu, neka Bog mladež izvede na dobar put, te neka budu bolji od njihovih starijih”.

Related Topics:

Društvo

JEDNO “DA” PORODICE SPASILO JE 4 ŽIVOTA: Zašto je donorstvo u BiH “tabu tema” i u 21. vijeku

Bosna i Hercegovina već godinama stagnira u oblasti transplantacione medicine transplantacije su rijetke, a svijest građana o doniranju organa niska.

Ipak, nakon prve transplantacije srca u Sarajevu prošle godine, najavljeni su novi koraci i u Republici Srpskoj.

Početkom iduće godine trebalo bi da počne s radom Zavod za dijalizu i transplantaciju, što pacijentima uliva novu nadu.

Među onima koji su već dobili svoju drugu šansu je Goran Račić iz Banjaluke – čovjek, koji danas slavi dva rođendana. Prošlog mjeseca, proslavio je onaj, kada je zahvaljujući donoru, u grudima zakucalo novo srce.

Prije samo dvije godine, za Gorana Račića iz Banjaluke nije bilo mnogo nade. Srce koje staje više puta. Sumorne prognoze. Crne slutnje. Dani koji prolaze u neizvjesnosti. Ali, onda je uslijedio poziv, koji je bio nova šansa.

– Neki božiji dar ili ne znam ni ja šta je, pojavio se organ, doktor je rekao da se spremam, da naveče idem na operaciju i tako uz božiju pomoć i uz pomoć doktora, koji je uspješno transplantiran. Oporavak je trajao nekih dva mjeseca u bolnici i došao sam potom kući i počeo novi život -kaže Goran Račić.

Život u kojem je Goran vedar i nasmijan. Ponosni otac dvoje djece. Dobar suprug. A prije nekoliko dana, potpuno nevjerovatno za njega, stigao da postane i ponosni djed. Sve to za Gorana nije bilo moguće u Republici Srpskoj. Transplantacije se ne rade. Dostupnost organa je na veoma niskom nivou. Dodatni problem je što svijest o potrebi doniranja organa nije dovoljno razvijena.

– Mislim da se malo priča o tome, ja isto naprosto nisam znao ništa o tome, sve je bilo novo i za mene i donorstvo, naprosto je tabu tema. U evropskim zemljama, pa i tu oko nas u Hrvatskoj, zakon je da je svaki punoljetan stanovnik je potencijalni donor, po zakonu, osim ko se izjasni da neće da bude donor, naprosto izbjegavaju taj momenat kada porodica mora da odluči da u teškim trenucima razmišlja o takvim stvarima – dodaje Goran.

Da bi donorstvo u BiH funkcionisalo, potrebno je da više od 50 odsto stanovništva budu potencijalni donori. Trenutno je potpisano u prosjeku 80.000 donorskih kartica. Da bi BiH postala dio Eurotransplant mreže, uslovi su 10 donora na milion stanovnika. Aleksandar iz Udruženja transplantiranih pacijenata, po pitanju članstva, skeptičan.

– Ja sam ubijeđen da to neće se desiti za našeg života, nažalost ali neće. To da bi se desilo prvo mi moramo biti jedno ministarstvo zdravlja – poručuje Aleksandar iz Udruženja dijaliznih i transplantiranih pacijenata Republike Srpske.

Zavod za dijalizu i transplantaciju u Republici Srpskoj trebao da profunkcioniše početkom naredne godine. Za to vrijeme, koriste se transplantacioni resursi iz Evrope. Ono što je dobra vijest je što za oboljele iz RS kompletne troškove transplantacije u zemlji ili inostranstvu snosi Fond zdravstvenog osiguranja. U Federaciji Bosne i Hercegovine u prošloj godini urađeno je 36 transplantacija, što je najviše u posljednjih deset godina. Broj onih koji čekaju, ostaje nepoznat.

Goran je priliku za novi početak dobio u Srbiji. Njegova priča podsjetnik je da samo jedno “da” može značiti spas nekoliko života. Podsjetnik i da donorstvo nije samo medicinski zahvat, nego najveći čin ljudskosti. No, Goran je izuzetak. Jedan od rijetkih koji je dočekao poziv. Za njegovog mlađeg brata, donor nikada nije pronađen.

– Porodica koja je meni donirala srce je spasila četiri života, njihov sin je nažalost izgubio bitku za život, ali eto živi i kroz mene i ja kažem ovo srce kuca i za mene i za njega i za mog pokojnog brata – poručuje Goran, piše Euronews.

Nastavi čitati

Društvo

UPOZORENJE NA POSKUPLJENJE HRANE: Tri razloga zbog kojih problem ne jenjava

ECB upozorava da su cene hrane u evrozoni od 2022. rasle izuzetno brzo i da i dalje ostaju ključni inflacioni pritisak.

Evropska centralna banka (ECB) upozorila je da cijene hrane u evrozoni već duže vrijeme rastu brže od opšte inflacije, što predstavlja izazov i za domaćinstva i za kreatore monetarne politike.

Dok se ukupna inflacija u zoni evra smirila i približila srednjoročnom cilju ECB-a od 2 odsto, banka navodi da je “inflacija hrane od 2022. godine izuzetna i uporna”. Prema njihovim podacima, prosječna korpa namirnica danas košta trećinu više nego pre pandemije kovida-19, dok su cijene hrane od 2015. godine porasle za više od 40 odsto.

Inflacija u evrozoni je sa rekordnih 10,6 odsto u oktobru 2022. godine pala na 2 odsto u posljednjim mjesecima. Ipak, prema izvještaju Evropske komisije, svaki treći građanin brine da neće moći da priušti hranu koju želi da kupuje. ECB podseća da poskupljenja hrane posebno teško pogađaju domaćinstva sa nižim prihodima, jer hrana zauzima znatno veći udio u njihovim rashodima.

Statistika pokazuje da su cijene govedine, živine i svinjskog mesa od 2015. skočile između 38 i 44 odsto, dok su mlijeko, maslac, kafa, maslinovo ulje, kakao i čokolada u poslednjih šest godina značajno poskupeli. Dodatni pritisak stvaraju klimatske promjene i ekstremni vremenski uslovi – suše u Španiji dovele su do rekordnog rasta cene maslinovog ulja, a loše vremenske prilike u državama izvoznicama poput Gane i Obale Slonovače poskupele su kafu i kakao.

ECB ističe da su događaji povezani sa klimatskim promjenama sve češći i da ozbiljno remete lance snabdevanja hranom. Uz to, rast cijena energije nakon ruske invazije na Ukrajinu, ali i veći globalni i lokalni prihodi, podstakli su potražnju, što dodatno podiže cijene.

Zašto rast cijena hrane zabrinjava ECB
Kupovina hrane je obavezna stavka u potrošnji i zato ima snažan uticaj na percepciju i očekivanja inflacije. Upravo ta očekivanja ECB pažljivo prati, jer su ključna za održavanje cjenovne stabilnosti.

U okviru zvaničnog indeksa HICP, kojim se meri inflacija u evrozoni, cijene hrane trenutno rastu najbržim tempom – 3,2 odsto. Njihov udio u ovom indeksu iznosi oko 20 odsto, što je dvostruko više od udela koji ima energija. Zbog toga poskupljenje hrane, pa čak i proizvoda poput čokolade, kafe ili maslinovog ulja, ima jači efekat na ukupnu inflaciju nego rast cijena energenata.

ECB navodi tri ključna razloga zbog kojih cijene hrane trenutno imaju posebnu težinu:

Otvorio se jaz između kretanja cijena hrane i opšte inflacije, veći i dugotrajniji nego ranije.
Cene hrane značajno oblikuju inflaciona očekivanja, presudna za odluke ECB.
Poskupljenja hrane nesrazmjerno pogađaju siromašnija domaćinstva.
Ako ECB procjeni da je cilj od 2 odsto inflacije ugrožen, moglo bi doći do novog podizanja kamatnih stopa. To bi značilo skuplje kredite, manja ulaganja i slabiji privredni rast u cijeloj evrozoni.

Nastavi čitati

Društvo

BRANKA BRANKOVIĆ, dugogodišnja novinarka iz Banjaluke, PREMINULA JE JUTROS u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci

Branka Branković, dugogodišnja novinarka iz Banjaluke, preminula je jutros u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci, nakon kratke i teške bolesti.

Brankovićeva je godinama bila prepoznatljiva kao portparol Turističke organizacije Banjaluka, a dugo je bila i dio redakcije “Nezavisnih novina”.

Na posljednjim lokalnim izborima 2024. godine bila je kandidat za načelnika opštine Petrovac.

Redakcija “banjaluka24” upućuje iskreno saučešće porodici naše kolegice Branke Branković.

Nastavi čitati

Aktuelno