Connect with us

Društvo

ČUVAJMO TRADICIJU! Običaji krsne slave koje zaboravljamo

Obilježavanje krsne slave jedinstveno je srpskom narodu, a način na koji se to čini godinama je pretrpio promjene. Zato danas možemo čuti običaje koji se razlikuju od jednog do drugog dijela zemlje, ali i neke koji se odavno ne primjenjuju.

Da je sve to legitimno objasnili su etnolozi i antropolozi sa kojima je razgovarao portal “Mondo”, jer su običaji podložni promjenama i prilagođavanju vremenu.

Koji običaji su se ranije poštovali pri proslavi krsnih slava, a danas su nestali i potpuno nezamislivi?

Poklon za slavu
“U goste se ne ide praznih ruku”, čuli smo nebrojano puta ovo nepisano pravilo. Danas je na raspolaganju toliko širok izbor poklona koji se mogu ponijeti, od cvijeća, kozmetike, “simboličnog paketa” vina i kafe, do igračaka za djecu, slatkiša…

Ipak, nekad se u goste odlazilo sa jednom jabukom, koja je bila simbol dobrih želja i zdravlja (“zdrav kao jabuka”), dok su se djeci poklanjale kocke šećera, što je danas gotovo nezamislivo.

“Pokloni odnosno darovi predstavljaju dio naše tradicije, oni predstavljaju dio civilizacijskog odnosa”, rekla je za “Mondo” etnolog Vesna Marjanović.

Objasnila je, međutim, da je potpuno razumljivo mijenjanje običaja, kao posljedica prilagođavanja vremenu, te da je bitno zadržati u osnovi poštovanje tradicije, ali prihvatiti rađanje novih.

Slava se slavila 3 dana
“Slavi se tri dana”, kaže običaj, a u nekim krajevima Srbije se obilježava i dan uoči slave, tzv. povečerje. Još jedan običaj koji je pretrpio korekcije zbog vremena, jer je danas gotovo nezamislivo da radnik s posla može izostati toliko dana.

Prema Zakonu o državnim i drugim praznicima u Srbiji, pravoslavni vjernici imaju pravo na neradni dan na prvi dan krsne slave.

Ovo pravilo odnosi se na sve vjeroispovijesti čiji vjerski praznici spadaju u član 4. Zakona o državnim praznicima, kojim je određen broj neradnih dana.

Na više slobodnih dana može da se računa jedino ako slava “pada” u petak uz redovno neradni vikend.

Dizanje slave
Dizanje slave se u nekim krajevima Srbije zvalo rezanje kolača, povečerje ili dočekivanje. Srpska pravoslavna crkva računa da novi dan nastupa poslije večernje službe u 17 sati pa se u nekim krajevima Srbije sa početkom obilježavanja počinjalo dan uoči slave.

Krsna slava se proslavlja tri dana. Prvog dana dolaze kumovi, bliska rodbina, drugog prijatelji, a trećeg komšije na kafu i sitne kolače.

Razlozi za proslavu krsne slave u večernjim satima, odnosno povečerje, dobili su objašnjenje i u istorijskim izvorima. U vrijeme komunizma, ljudi su se plašili da javno, po danu slave slavu, pa su to činili noću, dočekujući sveca.

Nekada se na slavu odlazilo pješice, iz susjednog sela, pa se na put polazilo dan-dva ranije, a u goste stizalo noć uoči svečara, pa su domaćini dočekivali zdravicom, pićem dobrodošlice i bogatom trpezom goste, kako bi ih okrijepili nakon dugog puta i pješačenja, objašnjavaju istoričari.

“Svi običaji koji su se razvijali unutar porodice, a potom prenosili sa koljena na koljeno, potpuno su ‘legitimni’. Sjetite se da je krsna slava i društveni običaj, ne samo religijski. Ono što je nastalo u jednoj porodici, treba njegovati, nije u pitanju nikakvo sujevjerje ili ruženje krsne slave”, objasnila je Marjanović.

Slava se obilježava u kući, ne kafani
Iako etnolozi smatraju da su običaji podložni promjenama, postoji i suprotno mišljenje kada su neki “noviteti” u pitanju. Jedan od njih je i proslava krsne slave u kafani. Dok neki tvrde da je stvar praktične prirode, jer “imaju male stanove u koje ne mogu primiti sve goste koje bi željeli da pozovu na slavu”, drugima je lakše jer “nakon proslave ne moraju da čiste danima”.

Užurbani tempo života umnogome je doprinio ovome, ali protojerej stavrofor Ljubivoje Radović smatra da bi ovaj čin trebalo da se odvija na najjednostavniji način i u krugu porodice.

“Bez pretjerivanja, na kraju smisao slave i nije u pretjerivanju i nije samo u jelu i piću, nego u duhovnom raspoloženju, prije svega u dolasku u crkvu da se tu pomolimo Bogu, a onda da tu molitvenu atmosferu prenesemo u svoju domaću ili malu crkvu”, rekao je Radović i objasnio da to što pojedini slave slavu u restoranima i sa muzikom nema veze sa pravoslavnim poimanjem krsne slave.

Ukazao je da su nekada domaćini dvorili slavu, gosti su sjedili i bili na objedu, a domaćin je stajao i nije želio da sjedne poštujući svetitelja koga proslavlja i poštujući goste koje je prizvao u svoj dom.

“A mi hoćemo da tu atmosferu prenesemo u kafanu, to jedno sa drugim ne ide. Bolje je da čovjek ne slavi nego da slavi naopako, da slavi onako kako ne priliči pravoslavnoj vjeri i pravoslavnim hrišćanima”, ističe Radović.

Zdravice za svakog gosta i svaku priliku
Na samom jugu slava ne može da prođe bez zdravljenja. Sa “zdrav si” i “Bog ti dao zdravlje” gosti cijelog dana i noći među sobom prosljeđuju čašu, jedni druge zadirkuju, a zapravo se časte lijepim i iskrenim željama.

Na jugu zemlje, iz Metohije, postoji zdravica koja glasi:

“Neka se preliju bačve sa vinom, domovi sa žitom i zdravljem, a polja sa rodom i berićetom”.

Nakon što se malo otpije pića, u istu čašu se doliva još vina, “kako bi mladi rasli zdravi i rumeni”, pa se nastavi:

“Ovako za omlađije, neka Bog omladi u domu, u toru i na svakom mjestu, neka Bog mladež izvede na dobar put, te neka budu bolji od njihovih starijih”.

Related Topics:

Društvo

VAŽNA PROMJENA ZA SVE KOJI IMAJU NOVAC NA BANCI: Evo koliko će sada biti zaštićeni depoziti

Osigurani depozit u bankama u BiH od danas iznosi do 100.000 KM po deponentu, objavila je Agencija za osiguranje depozita u BiH.

Upravni odbor Agencije prije sedam dana usvojio je odluku kojom se iznos osiguranog depozita u bankama u zemlji povećava sa dosadašnjih 70.000 KM na 100.000 KM.

– Donošenjem ove odluke Agencija pruža viši nivo zaštite deponentima, aktivno doprinosi jačanju povjerenja u bankarski sektor, kao i cjelokupnoj finansijskoj stabilnosti u zemlji – naveli su iz Agencije.

Ističu da povećanje osiguranog iznosa depozita predstavlja značajan korak u daljem usaglašavanju BiH sa standardima i direktivama EU u oblasti zaštite depozita.

Upravni odbor je na sjednici odlučio i da stopa premije za narednu godinu za banke ostane nepromijenjena u odnosu na 2026, odnosno da se zadrži na 0,26 odsto na godišnjem nivou, prenosi Bl portal.

Nastavi čitati

Društvo

MINIĆ GRAĐANIMA: Više štedite, pa će struja manje poskupiti!

“Zbog aktuelne situacije u našem elektroenergetskom sektoru, apelujem na sve građane da više štede struju, pa će struja manje poskupiti.

‘Elektroprivreda Republike Srpske’ tražila je da struja poskupi za 50 odsto, ali to poskupljenje može biti manje, u zavisnosti od toga koliko građani budu savjesno trošili struju: da li će biti 10, 20, 30 ili 40 odsto, najviše zavisi od vas, dragi građani!“, izjavio je premijer Srpske i budući predsjednik Republike Savo Minić za Javni TV servis.

“Mi smo učinili sve što je do nas da struja ne poskupi mnogo, evo ponovo smo pokrenuli RiTE Ugljevik, što nikako nismo mogli dok nismo otjerali onog Rašida Serdarova koji je htio da pravi novu termoelektranu i hidrocentralu, da bi onda digao cijenu struje u nebesa.

Zato smo mu i dali 300 miliona maraka i rekli: ‘ajd’ sad bježi i ne vraćaj se više! To nas je jeftinije izašlo nego da smo dozvolili da nas nasamari: za koju godinu struja bi bila nekoliko puta skuplja, dok bi on skidao kajmak!“, objasnio je Minić.

“Mi imamo toliko jeftinu struju spram našeg životnog standarda, da su mene mnogi naši ljudi tokom protekle izborne kampanje bukvalno molili: Savo, na ovu skupoću struja je skoro džaba koliko je gorivo, daj nam subvencije da kupujemo električne automobile da se vozimo na struju!

To meni govori da će struja, i kad poskupi, opet biti jeftina spram goriva, a mi ćemo vidjeti u narednom periodu koliko možemo iz budžeta izdvajati za subvencije za električna vozila: em ćemo uštediti na gorivu i biti svoji na svome, em ćemo postati ekološka država.

Znači, čist profit iz čiste energije sunca, vetra i vode koju ćemo pretvoriti u struju i Bog da nas vidi! Zato sad treba da pustimo naše biznismene dobročinitelje da na miru grade solarne elektrane, vjetroparkove i male hidrocentrale, a pravićemo i velike: imaćemo toliko struje da poslije opet može pojeftiniti!

Pa, mi smo u proteklih 20 godina naše vlasti toliko podigli tu proizvodnju da ćemo u narednih 20 godina postati takoreći strujna velesila i moći da se jeftino i grijemo i vozimo na struju, ali do tada moramo da se malo strpimo i više štedimo!“, istakao je Minić.

„Do tada struja mora malo da poskupi, meni je žao što to neki ljudi ne razumiju i što se, recimo, ne zapitaju: šta bi da smo negdje u Africi gdje ljudi nemaju dovoljno vode, a struje nikako, pod svijećama žive? Pa, oni da dođu ovdje i vide sve ovo što smo mi stvorili našem narodu, mislili bi da su bogovi sišli na zemlju i donijeli ovu bladodat!

, naša proizvodnja struje je čudesna, samo zbog toga mi bi’ trebalo da dobijemo Nobelovu nagradu za ekonomiju, što reče nedavno predsjednik Dodik. I da znate, dogodine ću nas prijaviti za tu nagradu, pa ćemo vidjeti da li imaju obraza da nas pogledaju u oči ako nam ne daju Nobela i kako će pokušati da sakriju tu svoju sramotu?!“, poručio je Minić.

Tekst je satiričnog karaktera

Nastavi čitati

Društvo

SEZONA GLJIVA: Stručnjaci upozoravaju da jestive gljive imaju opasne dvojnice

Sezona je gljiva, a prvo pravilo prilikom njihovog branja je naučiti razlikovati jestive od nejestivih.

Ići sa iskusnim gljivarom
Zato početnici u branju gljiva treba da idu sa iskusnim gljivarom, napominju stručnjaci.

Svjetlana Lolić, profesorka na Katedri za mikrobiologiju i biologiju ćelije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, za “Nezavisne novine” pojašnjava da ne postoji posebna karakteristika koju jestiva vrsta ima, a da otrovna nema i obrnuto.

“Bukvalno, mora da se poznaje svaka vrsta. Prvo i osnovno pravilo je ići s nekim ko zna, sa iskusnim gljivarom, a zatim i naučiti koje su otrovne vrste, tj. bitno je da se uvijek prvo upoznate sa otrovnim vrstama koje liče na jestive. Kod nas ljudi obično poznaju pet, šest, pa do desetak vrsta koje su najčešće, najpopularnije i najukusnije”, pojašnjava Lolićeva.

Jestive i otrovne gljive mogu izgledati veoma slično
Iako se, navodi ona, u narodu kaže da svaka jestiva vrsta ima otrovnu dvojnicu, to i nije baš istina, jer ima mnogo njih koje liče jedna na drugu.

“Ako se odlučite da berete, na primjer, blagve, koje su kod nas veoma popularne, morate znati s kojom vrstom je možete pomiješati, ili recimo lisičarke, te naučiti karakteristike te zavodnice, odnosno da znate da se one razlikuju po staništu, jer su veoma slične”, priča ona.

Dodaje da jedne rastu isključivo na panjevima, druge na zemljištu, a razlikuju se i po boji, te po rebrima.

“Lako ih je razlikovati kad imate obje, ali kad naiđete samo na jednu, onaj ko nije iskusan, lako ih može zamijeniti”, kaže Lolićeva.

Otrovni vrganji i opasne zablude berača
Kako kaže, takođe i vrganja ima mnogo vrsta, i jestivih i nejestivih.

“Postoje i otrovni vrganji, a kod nas je najotrovnija takozvana ludara, kako je zovu u narodu. Generalno, ja nikad neću reći da uzmete knjigu ili slike s interneta i da krenete u šumu brati vrganje. Sreća u nesreći sa vrganjima je to što ih nema smrtonosno otrovnih. U najgorom slučaju, to su neki stomačni problemi, dijareja, povraćanja i sl.”, objašnjava ona.

Prema njenim riječima, otrovni vrganj je lako prepoznati po tome što ima crvenu dršku, šešir boje kafe te veoma crvenu donju stranu.

“On se veoma lako razlikuje od ovog klasičnog vrganja, jesenjeg. U narodu se govori: ‘Ako zeleni u presjeku onda nije jestiv’, no, to uopšte nije tačno. Ima i vrganja koji su zeleni i na presjeku, a jestivi su”, navodi.

Koje su kod nas gljive najčešće zastupljene
Lolićeva napominje da su u posljednje dvije godine bile velike suše, što je uticalo i na brojnost gljiva.

“Nikad ranije se nije dešavalo da uđemo u šumu i ne nađemo baš ništa. Evo, sad je palo nešto kiše, pa su se počele pojavljivati. Veliki broj gljiva raste počevši od kraja avgusta, te u septembru i oktobru, a u ovom periodu se javljaju muhare, koje se često zamijene sa blagvom, koja je jedna od najcjenjenijih gljiva na našim prostorima. Bilo je nekoliko slučajeva trovanja ranijih godina, kada su, npr. u Doboju, ljudi brali blagvu, a ubrali su oboljelu puharu”, pojasnila je.

No, napominje da iskusan berač lako može da ih razlikuje, jer jedna ima bijelu dršku i bijele listiće, dok druga ima žutu dršku i žute listiće.

Nastavi čitati

Aktuelno