Cijene brašna u Srpskoj od Nove godine trebalo bi da porastu za 10 odsto, ističu mlinari i dodaju da je razlog tome najavljeno povećanje najniže plate i poskupljenje struje, ali i skok cijene pšenice na berzama.

Iz pekarskog sektora kažu da ne mogu da preciziraju da li će i za koliko doći do skoka cijene hljeba, ali i ostalih pekarskih proizvoda.

Zoran Kos, predsjednik Udruženja mlinara Republike Srpske, ističe za “Nezavisne novine” da je na berzama došlo do skoka cijene pšenice, te da se cijena tone pšenice zavisno od kvaliteta kreće od 200 do 300 evra.

– Tako bi cijene brašna u narednom periodu trebalo da budu više za 10 odsto nego što su sada – kazao je Kos i istakao da bi vreća brašna od 25 kilograma trebalo da poskupi za dvije do tri marke, zavisno od proizvođača.

– Na rast cijene brašna sigurno će uticati i rast minimalne plate, ali i povećanje cijene struje za privredne subjekte – kazao je Kos.

Kako je rekao, ove godine imali smo jako loš rod, jako loš kvalitet pšenice na domaćem tržištu, tako da kvalitetniju pšenicu moramo uvoziti.

– Pšenica koju mi koristimo za ishranu dolazi iz Srbije i Mađarske, tako da uvijek postoji mogućnost rasta cijene brašna – rekao je Kos.

Da se u slučaju poskupljenja električne energije za privrednike, ali i rasta minimalne plate od Nove godine mogu očekivati čak i više cijene hljeba, ali i ostalih pekarskih proizvoda, pojašnjava Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja mlinara i pekara regije Bijeljina.

– Ono što može uticati na povećanje cijena pekarskih proizvoda i hljeba su najave da će doći do povećanja najniže plate, ali i do poskupljenja struje – kazao je Pelemiš i istakao da će sačekati početak godine da vide da li će ostati na sadašnjoj cijeni ili će, pak, biti korekcije naviše.

Saša Trivić, potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske i vlasnik Pekarsko-slastičarskog društva “Krajina klas”, kazao je da oni zasad neće podizati cijene svojih proizvoda dok se nešto ozbiljnije ne desi.

– Još ne znamo ni koliko će struja poskupjeti, a ne znamo ni šta će se dešavati sa minimalnom platom – kazao je Trivić.

Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača DON, kazala je da su cijene svih pekarskih proizvoda već porasle.

– Mi ionako previše plaćamo kilogram brašna, a samim tim i sve pekarske proizvode – kazala je Marićeva i dodala da se svakodnevnim poskupljenjima više ne može napraviti realna potrošačka korpa.

– Sigurno je da će poskupljenje struje koje je najavljeno uticati na neke od proizvoda, ali ne na sve, a kod nas odmah poskupljuje sve – kazala je Marićeva i istakla da su cijene svega nerealne.

– Dok je god slobodno formiranje cijena oni mogu da podižu cijene koliko hoće – kazala je Marićeva i istakla da sve to ide preko leđa građana.

Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Stojan Marinković kaže da je pšenica berzanska roba i njena cijena zavisi od kretanja na berzi.

– Ove godine prinosi pšenice su bili solidni i dobrog kvaliteta, ali naši poljoprivrednici nisu uspjeli da postignu dobre cijene sa našim mlinsko-pekarskim sektorom – kazao je Marinković, pišu Nezavisne novine.

Region je potresen nizom jezivih tragedija, koji su ostavili neizbrisive ožiljke na društvu i pokrenule pitanja sigurnosti u školama i obrazovnim institucijama. Nakon masakra u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, gdje je dječak ubio devet učenika i čuvara, dogodio se i stravičan napad nožem u Zagrebu, gdje je ubijeno sedmogodišnje dijete. Ne treba zaboraviti ni Sanski Most koji je ljetos bio poprište još jednog užasa – trostrukog ubistva prosvjetnih radnika.

Ove tragedije jasno ukazuju na jedan neizbježan zaključak: sigurnost u obrazovnim ustanovama je katastrofalna, a vlasti su potpuno zakazale. Od predsjednika do minstra i direktora škola, odgovornost je na svima! Škole širom Republike Srpske ostaju otključane tokom cijelog dana, svako može ući kad hoće, dok obezbjeđenja nema ni u naznakama. Ali zato su naši političari, institucije i zatvori čuvani kao da su u ratnoj zoni. Predsjednici i ministri imaju više tjelohranitelja nego neki svjetski lideri poput Putina, dok djeca i nastavnici ostaju nezaštićeni, prepušteni milosti nesigurnog sistema.

Gdje je novac za zaštitu djece?
Kako je moguće da se uvijek nađu sredstva za luksuzna vozila, ogromne političke kampanje, besmislene projekte i pratnje političara, ali ne i za osnovno obezbjeđenje škola? Koliko još života treba da se izgubi da bi vlasti shvatile da je ovo pitanje hitnosti, a ne luksuza?

Zahtjevi i hitne mjere
Građani više ne mogu da ćute. Roditelji, nastavnici i cijela javnost traže hitnu akciju:

Uvođenje stalnog fizičkog obezbjeđenja u svim školama i obrazovnim ustanovama.
Zaključavanje školskih objekata tokom nastave, uz strogu kontrolu ulazaka i izlazaka.
Video-nadzor u svim školama kao osnovni sigurnosni standard.
Organizovanje obuka za nastavnike i učenike o ponašanju u vanrednim situacijama.
Vrijeme je za odgovornost
Ovo nije apel, ovo je ZAHTJEV za životima naše djece i onih koji ih svakodnevno podučavaju i čuvaju. Svaki političar koji se ogluši o ove zahtjeve, sutra će biti direktno odgovoran za narednu tragediju. Vrijeme je da se vlasti, na svim nivoima, probude iz svoje samodovoljne letargije i počnu raditi ono za šta su izabrane – štititi građane, a posebno one najranjivije.

Banjaluka24