Connect with us

Društvo

KAKO KAZNITI PEDOFILA? Nikad dovoljno godina zatvora za uništavanje jednog života!

Sveprisutan problem koji vreba sa svih strana, ne znate od strane koga niti kada – pedofilija.

Devijantnost, iskrivljenost, mentalni poremećaj, seksualna nastranost i najgnusnija krivična djela u kojima su žrtve maloljetnici, osobe koje se ne znaju ili ne mogu zaštiti, čiji životi ostaju upropašteni. Ova pojava je problem društva u cjelini, problem koji ostavlja trajne posljedice na dječiju psihu.

U ovom tekstu razgovaraćemo sa stručnjacima iz različitih oblasti: o kaznenoj politici, registrima pedofila kao i posljedicama sa kojim se suočavaju žrtve, odnosno djeca kao naša najranjivija kategorija društva.

Kada je riječ o rasponu kazni za krivična djela seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djeteta, Krivičnim zakonikom Republike Srpske propisane su različite kazne zatvora u najdužem trajanju do 30 godina.

Moguće je izreći kaznu doživotnog zatvora

Prema odredbama Krivičnog zakonika RS izrečena kazna zatvora do jedne godine, ne može biti zamijenjena novčanom kaznom i to za krivična djela trgovina djecom, udruživanje radi vršenja krivičnih djela trgovine ljudima i djecom, zatim krivična djela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kao i na učinioce koji su ranije dva ili više puta osuđeni za isto krivično djelo.

Za kvalifikovane oblike pojedinih krivičnih djela kao što je obljuba nad djetetom mlađim od 15 godina, moguće je izreći kaznu doživotnog zatvora.

Nameće se pitanje, kakva je sudska praksa i kaznena politika na području Republike Srpske. O ovim i drugim pitanjima za Euronews BiH govorio je Aleksandar Jokić, advokat iz Banjaluke.

Nezahvlano je, smatra, komentarisati sudsku praksu zato što je svaki predmet sam za sebe, specifičan.

– Trebalo bi razmisliti o izmjeni kaznene politike na šta smo i ukazivali u nekoliko navrata, pogotovo kada se uporede propisani minimumi kazni za ta krivična djela i za neka druga krivična djela čija štetnost je prema društvenoj percepciji, daleko niža. Onda vidimo da je zapravo kaznena politika za ova djela ili preblaga ili su prestroge kazne za druga krivična djela, jer kada se društveno posmatraju dva krivična djela i za koja je je kazna približno jednako propisana, a djela nisu jednake težine i štetnosti, prema pretpostavkama društva odnsono građana, onda dolazi do tzv. slučaja kada se kritikuje sudska praksa. Međutim, sudska praksa je uvijek unutar granica zakona i ona je ta koja posljednja treba biti na meti kritika”, pojasnio je Jokić.

On dodaje kako se nisu izvršile analize propisanih sankcija, zapravo, da li su one adekvatne. To niko ne radi, kaže, i onda te kazne koje su propisane, stoje po nekoliko desetina godina u istim okvirima, a društvo se mijenja. Mijenja se i percepcija određenih krivičnih djela.

– Jedino što ostaje, ostaje kritika javnosti na same presude što u neku ruku nije opravdano jer posljednji u nizu segmenata unutar kaznene politike je ta primjena. Pošto su to predmeti koji su zatvoreni za javnost, mi nikada ne znamo koji su to faktori uticali da se kazna izriče na određeni način, da li bi ona trebalo da ide prema minimumu ili maksimumu. To je nezahvalno komentarisati. Jedini adekvatan komentar trebao bi da bude upućen prema samom Krivičnom zakoniku RS i propisanim minimumima i maksimumima”, smatra on.

Kaznena politika nije sinhronizovana

Prema riječima ovog advokata, kompletna kaznena politika kod nas je, kako kaže, diskutabilna.

– Kaznena poltika nije usklađena niti sinhornizovana na način da propisane sankcije odgovaraju društvenoj štetnosti”, zaključio je Jokić.

Iz njegovog ugla kao branioca a prema dosadašnjem iskustvu, smatra da žrtve, u ovim slučajevima maloljetna lica, dobijaju adekvatnu pomoć, tačnije, da je sistem, kako je rekao, ustrojen na način da zaštiti žrtve.

“U slučajevima u kojima sam ja učestvovao, sudovi prilikom odmjeravanja kazni nisu bili naročito skloni da budu blagi”, naglašava on.

Manjkavost uočena i pravilno ispravljena

Na pitanje da li postoje eventualno još neke manjkavosti koje bi izdvojio kaže:

– Posljednjim izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS iz 2023. godine, ispravljena je manjkavost odnosno, propisano je da se kazne zatvora do godinu dana mogu mijenjati novčanom kaznom. Međutim, izmjenama je propisano da se za ova djela to ne može učiniti, tako da je to jedna od manjkavosti koja je definitivno ispravljena”, podsjetio je Jokić.

Dok Registar pedofila u Republici Srpskoj postoji još od 2018.godine, u Federaciji BiH on je počeo da se primjenjuje tek od septembra ove godine, na koji se čekalo gotovo šest godina.

Zajedničko kod ova dva registra jeste što su tajni, nisu dostupni javnosti već isključivo nadležnim institucijama.

U Registar pedofila u RS do sada je, trajno zavedeno 247 osoba, potvrdio je ovo ministar pravde RS Miloš Bukejlović.

Krivični zakon BiH dozvoljava brisanje iz kaznene evidencije, slijede li komplikacije?

Vildana Džekman predsjednica Udruženja žena ”Napravi razliku” iz Sarajeva za Euronews BiH govorila je o manjkavosti Registra pedofila u Federaciji BiH, ukazujući na nelogičnosti jer Krivični zakon BiH dozvoljava brisanje iz kaznene evidencije.

Sve ovo moglo bi dovesti do potencijalnih komplikacija.

– Veliki problem je brisanje iz kaznene evidencije onih koji izvrše određena krivična djela konkretno npr. kada govorimo o počinjenju krivičnog djela bludne radnje nad maloljetnikom u slučaju da vam je izrečena kazna. Ukoliko ste vi odslužili svoju kaznu, nakon tri godine ako ste imali dobro vladanje, niste izvršili novo krivično djelo, možete biti izbrisani iz kaznene evidencije”, pojasnila je Džekman.

Svi koji rade s djecom a žele da zaposle novog radnika, obavezni su da provjere da li je to lice evidentirano u Registar. U suprotnom, biće kažnjeni.

– Opet smo donijeli jedan zakon koji nije u skladu sa našim krivičnim zakonodavstvom, i to je ono što je meni najveća boljka. Opet se teret stavlja na poslodavca koji ima zaprijećene kazne ukoliko zaposli takvu osobu”, pojasnila je predsjednica Udruženja žena ”Napravi razliku”.

Njen stav je i da socijalna izolacija pedofila i nasilnika može imati izuzetno jake i učinkovite efekte. Ona smatra da našem društvu nedostaju mjere moralnog kažnjavanja i moralne osude.

“To su stvari koje se kriju na određen način. Mi bismo svi trebali da imamo dostupan Registar pedofila i da nam se pošalje putem e-maila, kako bismo imali ažurirane informacije, pa čak i sa njihovim fotografijama da bismo ih mogli prepoznati”, kazala je Džekman.

Navodi primjer kako je u angloameričkom pravu registar pedofila javan.

– Ukoliko ste dospjeli u određeni okrug i imate djecu, dobijate odmah SMS poruku da u vašoj blizini živi pedofil ili pedofili uz njihove slike. To je praksa na koju sam ukazivala, prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu, ali nije bilo sluha za tako nešto. Nama inače nedostaje javnog dijeljenja informacija posebno u slučaju osoba koje obavljaju određene poslove, a osuđeni su za neka teška krivična djela. Puštamo ih da slobodno žive bez ikakve moralne osude sredine. Smatram da ta moralna osuda sredine, može imati veće dejstvo nego ukoliko nekom zaprijetite kaznom koju će odležati recimo tri godine i izaći”, zaključila je Džekman.

Podsjećamo, da je Sjeverna Makedonija jedina zemlja na zapadnom Balkanu u kojoj je Registar pedofila dostupan javnosti.

O nesagledivim posljedicima na psihičko zdravlje i kakav je zapravo život djece nakon ovih najtežih iskustva za Euronews BiH govorila je Sonja Stančić docent dr psiholoških nauka na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.

To je jedna, kako kaže, jako teška tema. U Bosni i Hercegovini pojašnjava, postoji mali broj profesionalaca koji se aktivno bave ovom temom.

– Imamo posljedično bavljenje kada se otkrije slučaj ili kada se osobe osnaže da to same kažu u nekoj odrasloj dobi. Tako da ne mogu reći da mi imamo dovoljno podataka zapravo kroz šta sve prolaze žrtve u BiH”, kazala je Stančićeva.

Društvo amnestira počinioca

Ono na šta ona ukazuje kao problem jeste narativ “žrtva je preživjela” pa je kazna blaža za počinioca ili konstrukcija “desilo se jednom”. To apsolutno nije bitno, kaže i u tom smislu, trauma je trauma. Naše društvo radi jednu, kako je ocijenila, veliku zamjenu teza zbog nemogućnosti da uopšte sagledmao količinu zločina koji se dešavaju djeci ili nekom djetetu.

– Izricanjem kazni koje su blage, mi ponovo silujemo to dijete sistemski kao društvo. Ne može da postoji kazna u trajanju od dvije godine za silovanje djeteta, ne može da postoji od pet, može da postoji samo doživotna. To što radimo kao društvo mi amnestiramo počinioca ovakvim kaznenim sistemom i uopšte ovakvim odnosom dovodeći u pitanje da li je osoba, dijete reklo istinu. Onaj ko jednom skupi hrabrosti ili jednom samo izusti da je bio zlostavljan ili uznemiravan, to nikada nijedna osoba neće reći iz hira, nego iz najdublje povrijeđenosti. Bilo kakva sumnja u to, govori o nama kao odraslim ljudima i nama kao nekim donosiocima odluka ili nama kao profesionalcima u kakvom smo mi kapacitetu”, smatra Stančićeva.

Ona podcrtava da je obaveza društva da nastavi štititi žrtvu.

– Međutim, mi žrtve ne štitimo, mi ih i dalje izlažemo nasilju, koje nije seksualno ali jeste pravno, društveno, socijalno ili psihološko. U tom slučaju, žrtva postaje retraumatizovana i to je dodatni problem zašto žrtve ne izlaze u javnost ili zašto se još teže nose sa situacijom u kojoj se nađu, zato što imaju osudu javnosti, nose etiketu i osjećaj neadekvatnosti. Tako da imamo jedan nivo psiholoških i psihičkih poteškoća u funkcionisanju zbog samog čina i dešavanja, a drugi je zbog okoline u kojoj osoba živi i u kojoj nastavlja da živi. I jedan i drugi vrše jednak pritsak na psihičko zdravlje. Psihičko zdravlje osobe je svakako oštećeno i to teško”, pojasnila je Stančićeva, prenosi Euronews.

 

Društvo

U RAZBOJU PROMOVISANA MONOGRAFIJA O SELU “Razboj” Dragana Đurđevića

U prepunoj sali Društvenog doma u Razboju Ljevčanskom sinoć je svečano promovisana knjiga „Razboj“, autora Dragana Đurđevića – stručno i sveobuhvatno djelo koje na 512 stranica oslikava istoriju, prirodu i društveni život ovog sela kroz vjekove.

O knjizi su, osim autora, govorili arhimandrit Teofil (Dimitrić), direktor Zavičajnog muzeja Gradiška Bojan Vujčić i profesorica Radana Stanišljević, ističući njen značaj ne samo za Razboj, već i za čitavu regiju koja u ovakvim djelima dobija temelj svog identiteta i sjećanja.

– Knjiga je rezultat višegodišnjeg, predanog rada. Korišćeni su brojni izvori od arhivske građe, starih mapa i fotografija, do usmenih svjedočenja i terenskih istraživanja. Pisana je s ljubavlju i naučnom preciznošću – rekao je Đurđević obraćajući se prisutnima.

Publika je s velikim interesovanjem pratila izlaganja, a promotori su posebno istakli da knjiga obuhvata sve segmente života u Razboju – od geografskih osobina i prirodnih resursa, preko privrednog i društvenog razvoja, do kulturnih i istorijskih mijena koje su obilježile ovo mjesto.

Kroz stranice knjige vodi nas priča o naseljima na ušću Vrbasa u Savu još iz praistorije, zatim o razvoju sela kroz srednji vijek, osmanski i austrougarski period, pa sve do savremenog doba.

Ovo je druga knjiga Dragana Đurđevića, koji je ranije objavio monografiju o svom rodnom selu Kladari. Novo djelo „Razboj“ dočekano je s velikom pažnjom i već sada se smatra kapitalnim doprinosom očuvanju zavičajne istorije i identiteta Lijevča polja.

Nastavi čitati

Društvo

BIH PRIJETI ENERGETSKI KOLAPS: Elektroprivredama fali novca

Bosna i Hercegovina je prisiljena kupovati električnu energiju koju je do prije nekoliko godina izvozila, dok stručnjaci i zvanični vladini dokumenti upozoravaju na potencijalni kolaps energetskog sektora.

BiH je samo u prvih pet mjeseci ove godine potrošila više od 151 milion evra na uvoz struje, prema podacima Agencije za statistiku BiH.

Od tri proizvođača struje, Elektroprivreda BiH, koja je u vlasništvu Vlade Federacije BiH, uknjižila je u protekle dvije godine gubitak veći od 197,1 milion evra.

Vlasti su, stoga, krajem juna predložile povećanje cijena struje za domaćinstva do osam posto – nakon poskupljenja od deset posto u avgustu prošle godine – i čekaju odobrenje regulatora, što će biti dodatni teret građanima uz najavljeno poskupljenje grijanja, vode, javnog prijevoza i sveopću inflaciju.

“Dok je bilo viškova mogla se postići dobra cijena struje na stranom tržištu i time ‘pokriti’ niža cijena za domaćinstva koja je ispod proizvodnih. Bilo je samo pitanje trenutka kad će tog viška struje nestati i taj trenutak je došao”, kazao je za Radio Slobodna Evropa Ognjen Marković.

Elektroenergetske kompanije su prije tri mjeseca dostavile Vladi Federacije BiH informaciju o stanju u tim poduzećima od kojih većina u proteklih pet godina posluje “u crvenom”.

U vladinom izvještaju, u koji je RSE imao uvid, se ukazuje da je kriza s kojom se suočavaju rezultat lošeg upravljanja i nedovoljnog ulaganja u prošlosti, te da raspadajuća zastarjela infrastruktura, uz potpunu zavisnost o ruskom plinu, danas prijeti energetskoj sigurnosti Bosne i Hercegovine.

Elektroprivredi BiH ponestaje novca

Elektroprivreda BiH od decembra 2022. godine ne može iz svoje proizvodnje podmiriti krajnju potrošnju i svega se u mjesec-dva godišnje dogodi da preostane viškova za tržišnu prodaju, prema vladinom izvještaju.

Zbog nedovoljnih isporuka uglja iz vlastitih rudnika, loše hidrološke situacije i povećanje potrošnje, Elektroprivreda BiH je samo tokom protekle zime, od oktobra 2024. do februara 2025. godine, kupila oko 65,5 miliona evra struje.

Navode da su struju nabavljali po skupljoj cijeni od one po kojoj su je isporučili domaćinstvima, budući da tarife diktira vladin regulator.

Iz Elektroprivrede BiH su upozorili da bi, ako se ne uspiju obezbijediti dodatni novac na računima, mogli postati nelikvidni u drugoj polovini 2025. godine.

“Gledajući stanje gotovine i oročenih depozita s krajem 2024. godine, sasvim je jasno da bi već tokom prošle [2024.] godine EP BiH bila nelikvidna da nije vraćen uplaćeni avans za blok 7 TE Tuzla”, navodi se u informaciji koju su uputili vladi.

Radi se o oko 127 miliona evra predujma plaćenog kineskom konzorciju u propalom poslu izgradnje novog termobloka.

Iz Elektroprivrede BiH su u informaciji za Vladu Federacije BiH naveli da ni projekcije za iduće dvije godine nisu obećavajuće.

Štoviše, navode da je “upitna mogućnost kreditnog zaduženja za potrebe financiranja redovnog poslovanja koje će u narednom periodu biti neophodno za opstanak likvidnosti”.

Elektroprivreda BiH je do 2019. godine proizvodila znatno više struje nego što su domaće potrebe. To je omogućilo unosan izvoz koji je, istovremeno, pomagao u održavanju niskih cijena za domaćinstva.

Od tada proizvodnja električne energije stalno pada.

U poređenju sa peridom od 2011. do 2018. godine termoelektrane danas proizvode skoro 30 posto manje struje, dok ukupna potrošnja raste prosječnom stopom od tri do pet posto godišnje.

Termoblokovi su u prosjeku stariji od 40 godina, smanjena im je snaga i češće se kvare, te troše više uglja.

Danas potrošnja struje u Federaciji BiH premašuje domaću proizvodnju za 11,7 posto, prisiljavajući je na uvoz kako bi zemlja izbjegla mrak.

Krizu pogoršava stanje u rudnicima.

Elektroprivreda BiH je od 2009. do 2024. godine uložila više od 383 miliona evra u sedam svojih rudnika kako bi održala njihovu likvidnost.

“Izostali su očekivani efekti ovog investiranja, kao i financijske podrške u procesu prestrukturiranje rudnika”, navode u izvještaju šest godina kasnije.

Dok je broj rudara opao, troškovi rada i dalje rastu, potaknuti višim platama i drugim pravima.

Elektroprivreda BiH je od privatnih rudnika i na tržištu zatražila kupnju 600.000 tona uglja iz drugih rudnika u zemlji ili inostranstvu jer se u njenim rudnicima “generalno bilježi pad proizvodnih parametara i produktivnosti”.

Kod nekih rudnika troškovi radne snage prelaze 90 posto ostvarenog prihoda.

Porezi i doprinosi na primanja u BiH moraju se uplatiti s isplatom plate, ali rudnici su izuzeti iz zakona i po tom osnovu duguju desetke miliona evra.

Vlada i Elektroprivreda iz svojih budžeta isplaćuju neuplaćene doprinose rudarima koji steknu pravo na penziju.

Samo jedan rudnik posluje s dobiti, a “šest od sedam rudnika ima hronične probleme u svakom aspektu poslovanja”, prema izvještaju Elektroprivrede BiH.

Kako posluje nekadašnji inženjerski gigant?

Državne kompanije koje posluju u plinskom sektoru, takođe, su u financijskom kaosu.

Energoinvest, nekada inženjerski gigant koji je bio prisutan na svim kontinentima, sada 95 posto svog poslovanja temelji na uvozu ruskog plina.

Kompanija je godinama bilježila gubitke koji su od 2017. do 2019. iznosili ukupno 14,2 miliona eura, s manjim poboljšanjima u proteklih pet godina koja su dovela poslovanje ove kompanije do “pozitivne nule”.

BH-Gas, koji upravlja s oko 200 kilometara plinovoda, prošlu godinu završio je “u crvenom”, budući da je kao i Energoinvest izgubio arbitražni spor protiv mađarskog plinovoda, nakon što je na insistiranje “Gazproma” opskrbni pravac preusmjeren na Turski tok.

BH-Gas je, također, prošle godine morao otpisati oko milion i pol eura knjigovodstvene vrijednosti plinovoda Zenica-Travnik u središnjoj Bosni, što je povećalo njegove gubitke.

U međuvremenu, kompaniji s pedesetak uposlenih povjeren je zadatak financiranja i izgradnje novog plinovoda prema Hrvatskoj kako bi se smanjila trenutna potpuna ovisnost o ruskom plinu, ali i razvoja prvog skladišta plina u BiH. Ukupna vrijednost zacrtanih projekata premašuje milijardu eura.

Energetska kriza nije ograničena samo na struju i plin.

Terminali Federacije BiH, odgovorni za uvoz i skladištenje naftnih derivata koji se aktiviraju u hitnim slučajevima, također, su u problemima.

Kompanija proteklih godina posluje s gubitkom, a njeni kapaciteti za skladištenje su neadekvatni i daleko su manji od preporuka EU.

U Federaciji BiH posluje i Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosna (HZHB) sa sjedištem u Mostaru koja je, takođe, u vlasništvu Vlade Federacije BiH i posluje na teritoriji koju su tokom rata kontrolirale snage Hrvatskog vijeća obrane.

Ona struju proizvodi u hidroelektranama i jednom vjetroparku. Poslovanje joj ovisi, uglavnom, o nivou vode na branama.

U BiH posluje i Elektroprivreda Republike Srpske koja je u vlasništvu vlade Republike Srpske, a koja se, takođe, suočava s problemima u radu zbog izgubljenih tužbi po potraživanjima za prijeratna ulaganja vrijednim više od 897 miliona evra.

Republika Srpska nema svoje naftne terminale.

Gasovodom dužine oko 60 kilometara upravljaju dvije kompanije čija dobit iznosi oko pola miliona evra godišnje.

Nastavi čitati

Društvo

METEOROLOZI UPOZORAVAJU: Toplotni talas u Republici Srpskoj se nastavlja, evo kad će kiša

Toplotni talas u Republici Srpskoj nastaviće se i narednih dana, a sem subote, kada se očekuje 36 stepeni, danas, sutra, kao i u nedjelju i ponedjeljak biće 40 stepeni.

Prema prognozi Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srpske, prema trenutnim prognozama kratkotrajno osvježenje se očekuje u utorak.

Inače, U Srpskoj je na snazi crveni i narandžasti meteoalarm što znači potencijalno opasno vrijeme.

Nastavi čitati

Aktuelno