Connect with us

Društvo

Bivše republike OSAM PUTA zaduženije od JUGOSLAVIJE

U posljednjih deset godina dug nekadašnjih jugoslovenskih republika, gledano zbirno, uvećao se za oko 80 odsto, sa 90 na 161,8 milijardi evra i osam puta je veći od onog koji je imala nekadašnja država prije njenog raspada. Može se ovo vidjeti ako se analiziraju podaci Međunarodnog monetarnog fonda koji otkrivaju da je za nešto više od tri decenije od raspada Jugoslavije, dug republika bivše zemlje porastao, kada se konvertuje iz dolara sa 20 na današnjih 162 milijarde evra.

Pojedini ekonomisti već godinama upozoravaju da države bivše Jugoslavije polako tonu u dužničku krizu, jer je raspad bivše države, kako su pojasnili, destruktivno uticao na industriju, proizvodnja je smanjena i znatno je pala konkurentnost u privredi i preduzećima. Ukazuju i da su posljednja dešavanja u vezi sa pandemijom virusa korona, ali i rat u Ukrajini, uticali na rast dugova, ali i na njihovo otežano servisiranje.

Upozoravaju da ni narednih godina, a pogotovo s obzirom na teško stanje unutar pojedinih evropskih zemalja, neće ništa dobrog donijeti, jer gotovo sve države bilježe pad privrednih aktivnosti ili imaju nivo koji nije dovoljan da bi se dugovi bezbolno izmirivali.

NEKAD I SAD

Hrvatska je trenutno najzaduženija od svih bivših republika. Ona je 2014. godine imala minus od 28,8 milijardi evra, a danas oko 52 – što je oko 59,9 odsto BDP. Na drugom mjestu je Slovenija kojoj je dug u posljednjih deset godina povećan sa 28,8 na oko 48 milijardi evra (67,4 odsto BDP).

Na trećem mjestu ove neslavne liste danas se nalazi Srbija koja ima bruto državni dug od oko 40 milijardi (48,6 odsto BDP). Slijedi BiH sa minusom od 9,5 milijardi (35 odsto BDP), Sjeverna Makedonija 8,6 (56,4 odsto BDP) i Crna Gora sa dugom u visini od 4,85 milijardi evra (62,6 odsto BDP). Prema Međunarodnom monetarnom fondu, bruto dug neke države inače se sastoji od svih obaveza koje zahtijevaju plaćanje, kamate ili glavnice od strane dužnika povjerioca u budućnosti.

Interesantno, kada su u pitanju Slovenija i Srbija, ove dvije zemlje su za deset godina učešće duga u BDP smanjile za gotovo 15 odsto. Još jedan zanimljiv detalj – BiH je od bivših republika najmanje zadužena ako se pogleda učešće njenog minusa u bruto društvenom proizvodu.

BiH se inače nalazi na 122 mjestu od 186 analiziranih zemalja po visini bruto državnog duga, između Kambodže i Bocvane, i nalazi se u najpovoljnijem položaju, uslovno rečeno, od gotovo svih bivših jugoslovenskih republika. Međutim, kada su u pitanju prognoze MMF-a za naredni period, one nisu nimalo optimistične. Ova finansijska institucija predviđa u svojim analizama da će državni dug u BiH kontinuirano rasti do 2029. godine. Taj novi minus, prema njihovim projekcijama, mogao bi iznositi dodatnih 4,17 milijardi evra (više za 43,8 odsto). On bi se za pet godina mogao popeti na 13,7 milijardi evra.

AMERIKA, ZEMLjA VELIKA

Globalno gledajući, javni dug krajem 2024. godine, kada se podvuče crta –  iznosiće oko 102 triliona dolara. To bi bilo povećanje od pet biliona dolara za samo 12 mjeseci. Predviđa se da će on premašiti 100 odsto globalne proizvodnje do 2029. godine.

Finansijski stručnjaci i ekonomisti upozoravaju da će nivoi duga rasti brže nego što se ranije očekivalo, jer vladine politike ne uspijevaju da se pozabave rizicima zbog, kako su naveli, starenja stanovništva i povećanja troškova zdravstvene zaštite. Ukazuju i na geopolitičke tenzije koje dovode do veće potrošnje na odbranu.

Inače, najveći globalni dužnik je Amerika i to nije nikakva tajna. Kao najveća svjetska ekonomija američki dug nastavlja vrtoglavo da raste, čineći čak 34,6 odsto ukupnog svjetskog državnog duga. On trenutno iznosi više od 36 biliona dolara. O kolikom novcu se radi, prosječnoj osobi je teško shvatiti.

Ilustracije radi, pojedini analitičari su izračunali da kada bi se slagale novčanice od jednog dolara, sa američkim dugom bi se moglo “sazidati” osam nebodera od 110 spratova.

Ekonomista i saradnik centra za federalni budžet “Heritidž fondacije” Džej Entoni nedavno je upozorio da 55 centi od svakog dolara, koji je federalna vlada potrošila, je pozajmljeno.

S obzirom da se štampanje novca u Američkim federalnim rezervama i dalje ne gasi, eksperti predviđaju da će do 2034. godine državni dug ove zemlje dostići nevjerovatnih 50 biliona dolara i biti ekvivalentan oko 122 odsto BDP-a.

Ovaj rast se djelimično pripisuje odluci još uvijek aktuelnog američkog predsjednika Džoa Bajdena, koji je 2023. podigao gornju granicu duga. Naime, gornja granica duga je ukupan iznos novca koji američka vlada može da pozajmi kako bi ispunila svoje zakonske obaveze, kao što su isplata socijalnih ili medicinskih beneficija, budžeta za odbranu, kamata na državni dug, povrat poreza i drugih plaćanja.

BOGATE ZEMLjE

Kina je druga u svijetu po visini duga. U narednih pet godina predviđa se da će odnos kineskog duga i BDP-a dostići 111,1 odsto BDP-a. Kineski zvaničnici su nedavno izjavili da su spremni da primijene stimulativne mjere za podršku ekonomiji, ako novi američki predsjednik Donald Tramp uvede sveobuhvatne carine na robu uvezenu iz Kine. U ovom slučaju, kineski dug prema BDP-u mogao bi rasti čak i brže od trenutnih projekcija.

Treće mjesto na ovoj listi zauzeo je Japan sa dugom koji prevazilazi 251 odsto BDP-a. Slijede Velika Britanija, Francuska i Italija te Indija na sedmom mjestu sa 3,2 biliona dolara duga, što predstavlja povećanje od 74 odsto od 2019. godine.

Međutim, zahvaljujući snažnom ekonomskom rastu i fiskalnoj politici koja povećava vladine prihode, predviđa se da će dug kao procenat BDP-a postepeno pasti sa 83,1 u 2024. na 80,5 odsto do 2028. godine. Iza ove mnogoljudne zemlje nalaze se Njemačka i Kanada. Od 186 zemalja koje je analizirao MMF samo jedna zemlja nema ni cent duga. To je Makao, posebna upravna regija u kojoj živi oko pola miliona stanovnika, koja je inače poznata po turizmu i kockanju.

Bogate zemlje kolektivnog Zapada, za razliku od onih u razvoju, mogu sebi da dozvole da se više zaduže, ali ekonomisti upozoravaju da je kriza na pomolu i da kolaps sada prijeti da ugrozi i najrazvijenije ekonomije, ukoliko nastave da troše i pozajmljuju ovim tempom. Njihovi dugovi rastu brzinom koja do sada nije viđena i dostižu rekordne iznose kakvi su posljednji put zabilježeni u periodu poslije Drugog svjetskog rata.

Na ovo su upozorili i iz Evropske centralne banke, navodeći da evrozona rizikuje još jednu dužničku krizu ako blok ne uspije da podstakne rast, smanji javni dug i sredi političku neizvjesnost. Da bi se ovi dugovi koliko-toliko stabilizovali, finansijski stručnjaci preporučuju velika smanjenja potrošnje i povećanje poreza u narednih pet do sedam godina.

Ko je u najvećoj opasnosti

Zemlje u razvoju moraće da se u turbulentnoj 2025. godini nose i sa rastućim otplatama kamata na dug od 29 biliona dolara koji se nakupio tokom posljednje decenije. Čak 54 zemlje troše više od 10 odsto svojih prihoda na otplatu kamata, pokazuju podaci Ujedinjenih nacija. Neke, uključujući Pakistan i Nigeriju, koriste više od 30 odsto prihoda samo za plaćanje kamata. Suma oko 850 milijardi dolara ukupno prošle godine za spoljni i lokalni dug primorava zemlje da preusmjere novac sa domaće potrošnje na bolnice, puteve i škole, istovremeno povećavajući rizik za investitore na tržištima u razvoju.

Loading...

Related Topics:

Društvo

DANAS NA RAČUNIMA: Isplata naknade za borce, invalide i roditelje četvoro i više djece

Ministarstvo finansija Republike Srpske isplatiće danas 46 miliona KM za korisnike socijalnih davanja i martovske naknade korisnicima prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite u Srpskoj.

Isplatom će biti obuhvaćene i višečlane porodice koje su pravo naknade stekle na osnovu Zakona o podršci nezaposlenom roditelju četvoro i više djece, saopšteno je iz Ministarstva finansija Republike Srpske.

Danas će biti doznačena i sredstva koja su za mart namijenjena opštinama i gradovima za isplatu mjesečne naknade korisnicima tuđe njege i pomoći u Republici Srpskoj, prenosi ATV.

Nastavi čitati

Društvo

PRIJE 102 GODINE OTKRIVEN INSULIN: Kako su Banting i psi spasili milione života

Insulin, koji je otkrio kanadski ljekar Frederik Grant Banting, postao je dostupan pacijentima oboljelim od dotad neizlječive šećerne bolesti 15. aprila 1923. godine.

Grant Banting je bio kanadski naučnik, ljekar i dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu.

U noći 31. oktobra 1920. godine za vrijeme rutinskog čitanja medicinskih časopisa Banting je zapisao ideju o tome kako izolirati sekret gušterače, što je bio odlučujući korak za liječenje dijabetesa.

Nezadovoljan svojim dotadašnjim radom i oduševljen novom idejom Banting je napustio London i preselio se u Toronto.

Tokom ljeta 1921. godine, Banting je isprobavao svoju ideju. Psima bi podvezao glavni vod gušterače koja bi djelimično atrofirala.

Nekoliko sedmica kasnije, on bi odstranio gušteraču, koja bi, po njegovim idejama, tada bila puna čistog sekreta. Ekstrakt toga sekreta davao je psima sa dijabetesom i promatrao nivo šećera u krvi.

Nakon nekoliko mjeseci intenzivnog rada, metoda koju je Banting koristio pokazala se uspješnom – psi sa dijabetesom živjeli su uz pomoć ekstrakta.

Prvi pacijent koji je uspješno liječen insulinom bio je Leonard Tompson, 14-godišnji dječak iz Toronta koji je imao dijabetes tip 1. Nakon injekcije pročišćenog insulina, njegovo stanje se znatno poboljšalo. Iste godine kada je insulin postao dostupan svim oboljelima, Banting je dobio Nobelovu nagradu, koju je podijelio sa pomoćnikom Čarlsom Bestom.

Nastavi čitati

Društvo

JEDNA OD NAJVAŽNIJIH VOJNIH OPERACIJA: Šta sve može EUFOR?

Vojna misija EU u BiH EUFOR “Althea” jedna je od najvažnijih vojnih operacija koje EU sprovodi u svijetu, a iako je u BiH prisutna još od 2004. godine, i dalje o njenoj misiji, ulozi i značaju, većina običnih građana BiH malo zna.

Osnovni mandat misije dijeli se na tri aspekta, od kojih se prvi odnosi na podršku Oružanim snagama BiH u postizanju NATO standarda.

Drugi aspekt odnosi se na odvraćanje od destabilišućih aktivnosti i obezbjeđivanje primjene dijelova Dejtonskog sporazuma koji se odnose na vojne aspekte i pitanje međuentitetske linije razgraničenja.

Treći aspekt odnosi se na pomaganje sprovođenju misije OHR-a, ali i na implementaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH s EU, što je prvi sporazum koji je otvorio put ka kretanju BiH ka učlanjenju.

Već iz ovog dijela se vidi da je mandat svjesno usmjeren od implementacije Dejtona ka integraciji zemlje u EU.

EUFOR-ova ovlaštenja imaju dva dijela – izvršni, koji se kreće u okviru mandata Savjeta bezbjednosti UN, a koji sprovodi Savjet za spoljne poslove EU, i neizvršni koji se odnosi na pomaganje u treniranju Oružanih snaga BiH.

Za dio mandata EUFOR-a o kojem se ovih dana u svjetlu procesa koji je pokrenut protiv rukovodstva Republike Srpske u medijima mnogo govori nadležan je Multinacionalni bataljon čiji je zadatak da u slučaju zahtjeva od strane vlasti BiH pomogne u održavanju stabilnog i bezbjednog okruženja.

Na stranici EUFOR-a, u tekstu datiranom na 24. novembar prošle godine, naglašeno je da vlasti BiH do sada nisu tražile od EUFOR-a da djeluje u tom kapacitetu.

Mnogo je bilo rasprava o tome ima li EUFOR kao misija pravo na upotrebu oružane sile mimo krajnje nužde, odnosno samoodbrane.

Ako pogledamo tekst posljednje rezolucije Savjeta bezbjednosti UN o produženju mandata misije od 1. novembra prošle godine, vidljivo je da EUFOR nema ovlaštenja da koristi silu mimo implementacije vojnog aneksa i aneksa koji se odnosi na međuentitetsko razgraničenje, osim u slučaju da su njihovi pripadnici i resursi direktno ugroženi ili ako je ugroženo stabilno i mirno okruženje u zemlji.

Suština mandata EUFOR-a od početka do danas je minimizirati prisustvo vojnika i trupa u lokalnim zajednicama, za razliku od prethodnih NATO misija, prethodne misije IFOR I SFOR, koje su imale eksplicitni zadatak da demonstriraju prisustvo na terenu.

Filozofija misije EUFOR je manji dio vojnika imati na terenu u BiH, a ostatak kao rezervu koja se brzo može prebaciti na teren u slučaju potrebe.

Ipak, to ne znači da EUFOR ne bi bio u stanju odgovoriti u slučaju da dođe do opasne eskalacije ili prijetnje za održavanje njihovog mandata.

Ukoliko bi pokazao da to ne bi mogao sprovesti, postavilo bi se ozbiljno pitanje sposobnosti EU da djeluje kao bezbjednosni faktor u Evropi.

U svojoj strukturi upravljanja i komandovanja EUFOR ima dvije osovine.

U smislu vojnog ispunjavanja svog posla, EUFOR se oslanja na NATO strukture, uspostavljene NATO procedure i NATO filozofiju.

Za komandovanje koristi NATO resurse, poput vojnih komandnih centara Alijanse. Druga osovina se, praktično, odnosi na civilno upravljanje i komandovanje misijom, a ova uloga pripada Savjetu EU, odnosno tijelu koje čine resorna ministarstva zemalja članica.

O misiji EUFOR-a najčešće se odlučuje u konfiguraciji ministara odbrane, ministara bezbjednosti ili ministara spoljnih poslova, u zavisnosti od teme.

U osnovi funkcionisanja evropskih demokratija je da civilna kontrola mora biti iznad vojne kontrole, odnosno oružane snage moraju biti pod kontrolom civilnih organa koji legitimitet crpe iz demokratskih izbora. Tako je i misija EUFOR “Althea” podređena resornim ministarstvima zemalja članica u okviru Savjeta EU.

Politički cilj misije je jasan: pomoći da BiH što prije postane članica EU, čime će se trajno obezbijediti mir i stabilnost u BiH, pa i u Evropi u širem smislu.

Ostvarenjem tog cilja ispunio bi se i mandat misije EUFOR-a, čime bi njegova uloga u BiH bila završena.

Nastavi čitati

Aktuelno