Connect with us

Društvo

PATRIJARH PORFIRIJE UPUTIO BOŽIĆNU POSLANICU! “Od svoga doma, radošću porodičnog okupljanja, NAPRAVITE VITLEJEMSKU PEĆINU”

Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije i arhijereji Srpske pravoslavne crkve /SPC/ pozvali su u božićnoj poslanici pravoslavne Srbe da po svaku cijenu među sobom grade mostove razumijevanja, ljubavi i mira, te poručili da vjeruju da će za srpski narod zasjati sunce pravde.

Patrijarh i arhijereji su pozvali pravoslavne Srbe da na Božić zagriju svoja srca plamenom koji je grijao novorođenog Bogomladenca i da od svoga doma, radošću porodičnog okupljanja, naprave Vitlejemsku pećinu.

U božićnoj poslanici NJegova svetost i arhijereji svoj saborni glas upućuju, prije svega, svojoj duhovnoj djeci na Kosovu i Metohiji, ali i svima do kojih stiže apel svetosavske crkva.
“Srpski narod je u ovoj svojoj vekovnoj postojbini već četvrt veka najugroženiji i najnezaštićeniji narod na evropskom kontinentu. Izložen pritiscima, hapšenjima, nasilnom otimanju opštinskih samouprava, gašenju lokalnih zdravstvenih službi, otimanju zemljišta i druge privatne imovine, rušenju grobalja i spomenika kulture, neprestano biva zastrašivan i proganjan”, navodi se u poslanici.

Kako se ističe u poslanici patrijarha i arhijereja, braću i sestre na Kosovu i Metohiji gledaju sa ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću, diveći se njihovoj vjeri, junaštvu, strpljenju i trpljenju.

“Kao što verujemo rečima Gospodnjim da su `blaženi gladni i žedni pravde jer će se nasititi`, isto tako verujemo da će svanuti dan kada će i za vas i za vasceli naš narod zasjati Sunce pravde, Hristos Bog naš, i da ćete se i vi nasititi pravde NJegove”, navodi se u božićnoj poslanici.
Patrijarh Porfirije i arhijereji naglašavaju da je pravoslavnim Srbima najveći blagoslov u godini koja počinje proslava 850 godina od rođenja najznačajnije ličnosti u istoriji srpskog naroda – Svetog Save.

Ističući da je Sveti Sava činio djela ljubavi i da je kao prosvjetitelj Božiji postao uzor i primjer svima, pa i svom rođenom ocu, patrijarh i arhijereji poručuju da su u svjetlu njegovog primjera pozvani da sa pažnjom osluškuju mladost, da je poštuju, čuvaju i osnažuju u svemu što je dobro i čestito.

“U isto vreme, naša je obaveza da, osim brige o mladima, rečju i delima ljubavi, čitavim svojim životom, svedočimo da se punoća za kojom tragaju nalazi u Hristu Gospodu, da je Hristos smisao svega i da će, ukoliko Hristos bude na prvom mestu, sve doći na svoje mesto”, navodi se u božićnoj poslanici.

Kako se ukazuje, druga činjenica koja je poučna za godinu pred nama jeste izmirenje zavađene braće koje je izvršio Sveti Sava nad moštima njihovog oca, svetog Simeona Mirotočivog 1207. godine u manastiru Studenici.

“Za pomirenje nisu bile dovoljne samo njegova molitva i njegov trud, iako ga bez njih ne bi bilo. Neophodno je bilo i da oba brata pruže ruku jedan drugome, da se zagrle i oproste jedan drugome. To je bio jedini pravi, jevanđelski način da se postigne mir među braćom, u državi i u narodu. Sveti Sava, nadahnut Jevanđeljem Hristovim, pokazao je ovim i ostavio nam u amanet obrazac crkvenog miriteljskog postupanja”, poručuju patrijarh i arhijereji.

U božićnoj poslanici se ističe da crkva ne osuđuje, ne dijeli i ne pravi razliku među braćom, nego podsjeća da smo svi jedni drugima potrebni i sve poziva na mir i zajednicu ljubavi.

“Ne zaboravimo da mnoštvo nesreća, sukoba i ratova započinju dehumanizacijom bližnjeg i potiranjem ljudskosti drugog ljudskog bića. Zato je od presudne važnosti da svi, koliko nas ima, prestanemo da koristimo rečnik u kome se drugi prvo naziva strancem, zatim protivnikom, onda neprijateljem i, na samom kraju, neljudskim bićem”, opominju patrijarh Porfirije i vladike.

U božićnoj poslanici se naglašava da svi treba da se sjete kobnih posljedica takvih postupaka u istoriji ljudskog roda, koji su mnogobrojni, a naročito da se Srbi prisjete prošlosti i podjela od kojih do danas ne mogu da se oporave.

“Stoga, braćo i sestre, gde god da živimo, premošćujmo međusobne jazove, slušajmo jedni druge, uvažavajmo stavove i mišljenja jedni drugih, pogotovo kada su drugačija od naših. Odustanimo od agresije i nasilja kao načina rešavanja problema i nesuglasica! Po svaku cenu gradimo mostove razumevanja, ljubavi i mira, iako dobro znamo da graditelji mostova neretko bivaju kamenovani sa obe obale”, poručuju patrijarh Porfirije i arhijereji.

Patrijarh Porfirije i arhijereji poručuju da molitveno vapiju da i nevino stradale u padu nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici Gospod privije u svoje naručje.

“Gledamo u svoja srca i gledamo se međusobno, moleći se Gospodu da nam podari snage da iz tog tragičnog događaja, ali i iz drugih pomenutih i nepomenutih zbivanja u zemlji i svetu, stalno izvlačimo opominjuću pouku o tome da jedni prema drugima moramo biti braća, biti ljudi, ohristovljeni, iskreni i suštinski dobri”, navodi se u božićnoj poslanici.

Poručuju se da ne smiju biti zaboravljeni ni oni koji stradaju, tuguju i ove dane radosti provode prognani iz svojih domova, ponavljajući tako sudbinu Bogomladenca Hrista, koji je dijelio izgnanstvo, tugu i stradanje svih nevoljnika na zemaljskoj kugli.

“Vidimo kako u mnogim krajevima sveta majke i očevi, sa dečicom u naručju, bežeći od savremenih Iroda, doživljavaju i u 21. veku sudbinu vitlejemske dece iz vremena rođenja Hristova”, navodi se u božićnoj poslanici.

Patrijarh i arhijereji ističu da se u krajevima u kojima je Hristos rođen, kao i u susjednim zemljama, Siriji i Libanu, broj ljudskih žrtava nemilice umnožava, dok je broj ubijene djece, što je najstrašnije, mnogostruko prevazišao broj djece postradale od Irodovih ruku.

“Sa molitvenim vapajima Bogu da daruje mir celome svetu, gledamo i na strašni sukob jednokrvne i jednoverne braće u Ukrajini i Rusiji, koji, na veliku žalost svih nas, već ulazi u četvrtu godinu”, navodi se u božićnoj poslanici.

NJegova svestost i vladike su vjernicima preporučili da zagrle Hrista i jedni druge, te da se mole da se Bogomladenac Hristos useli u srca svih i da se, imajući mir sa NJim, mirimo i mirbožimo među sobom.

“Mirbožimo se da bismo se, u miru i ljubavi, zajedno s anđelima, jednim ustima i jednim srcem, radovali i pojali: `Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja`. Mir Božji, Hristos se rodi!”, poručili su patrijarh srpski i arhijereji u božićnoj poslanici.

Related Topics:

Društvo

RADNICI LOME KOSTI I GUBE SVIJEST ZBOG PAKLENIH VRUĆINA! Stručnjaci poručuju poslodavcima “ZAUSTAVITE RADOVE, preporuke više nisu dovoljne!”

Od četvrtka do 5. avgusta u BiH je na snazi narandžasti meteoalarm, zbog visokih temperatura koje u najtoplijem dijelu dana, od 12 do 17 sati, dostižu i 39 do 43 stepena Celzijusa. U još jednom smo dijelu godine u kojem toplotni val prijeti zdravlju djeci, starijima i hroničnim bolesnicima, a posebno radnicima na otvorenom.

Pad s objekta
– Čovjek ne može biti zdrav pri temperaturama višim od 36 stepeni. Ljudima koji su aktivni vani ili u prostorijama na poslu koje nisu rashlađene prijete veliki zdravstveni rizici, ovisno o njihovoj dobi, prethodnom zdravstvenom stanju i poslu koji rade. Temperature preko 35 su štetne za centralni nervni i kardiovaskularni sistem. Ako su to radnici koji rade vane, najčešće su to građevinski radnici, pristupa se smanjenoj svijesti, konfuziji i postoji rizik od nesreća, pa se mogu povrijediti, pasti s objekta. Profesionalni vozač također ima rizik od izazivanja nesreće – kaže za “Avaz” profesorica Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, svjetska ekspertica u oblasti medicine rada Nurka Pranjić.

Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike poslodavci su ponovo upozoreni na primjenu mjera zaštite radnika na ekstremno visokim temperaturama. Profesorica Pranjić potvrđuje da je potrebno napraviti reorganizaciju posla, u najtoplijem dijelu dana prekinuti radove na otvorenom i izvoditi ih do 11 i poslije 17 sati. Saglasan je s ocjenom da upozorenja i preporuke nisu dovoljni.

Zakonske obaveze
– Inspekcije bi trebale djelovati, jer u pitanju su zakonske obaveze. Mi smo članica Međunarodne organizacije rada, kandidat smo za EU i moramo poštivati evropske direktive, kao i preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. To se mora slijediti. Na poslu se mora raditi procjena rizika, jer su zdravlje i životi u pitanju – ističe prof. dr. Nurka Pranjić.

Nastavi čitati

Društvo

RANE KOJE NIKADA NE ZACJELJUJU! Srpska sutra u žalosti zbog 31 godine od pogroma u “Oluji”!

U Republici Srpskoj sutra će biti Dan žalosti povodom obilježavanja 31 godine od stradanja Srba u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Oluja” tokom koje je ubijeno više od 1.904 lica sprske nacionalnosti, a protjerano više od 220.000 sa područja Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.

Dan žalosti obilježava se na način propisan Zakonom o obilježavanju dana žalosti, saopšteno je iz Biroa za odnose sa javnošću Vlade Srpske.

Vlada Republike Srpske ovu odluku donijela je 21. jula na telefonskoj sjednici.

Dan sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatsko-muslimanskom pogromu nad Srbima iz Republike Srpske Krajine i Republike Srpske 1995. godine biće obilježen sutra u Banjaluci i Mrkonjić Gradu.

Zločinačka akcija “Oluja” počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije, tokom koje je sa vjekovnih ognjišta protjerano više od 220.000 krajiških Srba.

Na ažuriranoj evidenciji “Veritasa” nalaze se imena 1.904 poginula i nestala Srbina u toku i poslije ove akcije, među njima je 1.250 civila od kojih su oko tri četvrtine bile starije od 60 godina.

Među žrtvama je i desetoro djece mlađe od 14 godina i 566 žena, od kojih su oko četiri petine bile starije od 60 godina – što predstavlja poseban “crni rekord” građanskog rata devedesetih na prostoru bivše Јugoslavije, ukazuju u “Veritasu”.

Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine “Oluju” okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid iako svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sve karakteristike genocida.

(Agencije) foto: akcija “Oluja” arhiva

Nastavi čitati

Društvo

“REKLA SAM MU DA SJEDNE KOD DJEDA, ČINILO SE SIGURNIJE…” EVO ŠTA HRVATI SLAVE! Potresne riječi majke kojoj su u “Oluji” zvjerski ubili dijete (12)!

Nevenka Dobrić u akciji “Oluja” izgubila sina i svekra Siniša Dobrić (12) iz sela Crkveni Bok kod Siska, ubijen je 4. avgusta 1995. godine. Sjedio je pored djeda, u kabini traktora, kojim su, sa porodicom i komšijama, bježali od rata. Obojica su poginula. Bio je dječak, nije nosio oružje. Sinišina majka Nevenka Dobrić još se sjeća posljednjeg razgovora sa sinom.
– Sjela sam u prikolicu, a Siniša je htio sa mnom. Rekla sam mu da sjedne u kabinu s djedom, činilo se sigurnije, jer kabina ipak malo štiti – svjedočila je majka Nevenka za Memorijalni centar Republike Srpske.
Nevenka je do rata živjela mirno sa mužem Miletom i sinovima Sašom i Sinišom. Porodica se bavila poljoprivredom.
– Djeca su išla normalno u školu, sve je bilo u redu do devedeset prve, do rata. U ratu je bilo svašta. Sve je bilo skupo, gorivo naročito. Ali se preživljavalo. Radili smo, svi smo se slagali i sve je išlo kako treba – priča Nevneka.
A onda je došla “Oluja”. Granatiranje sela je počelo 4. avgusta 1995. godine u rano jutro. Nevenka je odlučila da se zajedno sa mlađim sinom Sinišom povuče traktorom i prikolicom prema Bosni. Njen muž i stariji sin Saša ostali su da čuvaju položaj i brane selo.

– Saša nije smio u Bosnu, jer nismo znali hoće li ga mobilisati u vojsku, a nije bio u vojsci. On je otišao sa ocem na položaj, kao i svi ostali, da čuva svoje selo. Muž je morao na položaj, a Saša je otišao s njim – svjedoči Nevenka Dobrić.

Kad je granatiranje malo utihnulo, ljudi su se skupili u selu.

– Došli su komšije i rođaci i pitali: „Šta ćemo sad? Hoćemo li bježati?“ Na kraju smo odlučili da bježimo. Ja i mlađi sin Siniša, koji je imao 12 godina, pošli smo traktorom i prikolicom da odvezemo šta možemo – priča Nevenka.

Kolona je krenula, svi su se nadali da će se spasiti. Ali, nije bilo tako. – Odjednom je pored nas prošao auto. U njemu je bila žena koja je radila u prodavnici, s njenim sestrama i sinom. Odmah nakon što su prošli, počela je pucnjava. Metci prolijeću sa svih strana, a ja ne znam šta se dešava. Samo sam spustila glavu da ne dobijem metak u glavu. Ne znam ni ko puca, ni odakle – prisjeća se Nevenka Dobrić.

Kad je pucnjava prestala, podigla je glavu i vidjela jeziv prizor. – Auto je stao s desne strane, a žena puzi po asfaltu, ide četveronoške. Ništa mi nije bilo jasno. Moj svekar i sin su već bili mrtvi, a ja to još nisam znala. Traktor je silazio niz cestu, prikolica se prevrnula. Udarila sam glavom o zemlju, prikolica me pritisla preko stomaka, i dalje se ničega ne sjećam – svjedoči Nevenka Dobrić.

Nastavi čitati

Aktuelno