Slučaj ubistva dvogodišnje Danke Ilić, kao i sudski postupak u vezi sa tim ubistvom, i dalje visi o koncu, s obzirom na to da je Apelacioni sud u Nišu ukinuo rješenje o potvrđivanju optužnice podignute protiv Dejana Dragijevića i Srđana Jankovića.

Kako je iz tog suda navedeno, “prvostepeni sud je prekoračio granice svojih ovlašćenja i upustio se u fazu suđenja”. Ukidanje rješenja potencijalno otvara mogućnost da optuženi za ubistvo završe na slobodi ukoliko optužnica bude oborena.

Sud ima rok do sutra da donese novu odluku o optužnici. Ukoliko ona ponovo bude potvrđena, odbrana će, zasigurno, ponovo uložiti žalbe. Druga opcija je da sud vrati optužnicu na dopunu, u kom slučaju nema žalbe.

Kako je Telegraf.rs pisao, Konkretnih dokaza koji ukazuju na to da su Dragijević i Janković zasigurno ubili djevojčicu, kao što su bilo kakvi DNK tragovi, nema.

Optužnica se, reklo bi se, u velikoj mjeri bazira na iskazima okrivljenih datim u policiji, iako su Dragijević i Janković sve što su ispričali u policiji porekli kada su davali iskaz u tužilaštvu, na šta imaju pravo i trebalo bi da se cijeni iskaz dat u tužilaštvu, a potom da konačan iskaz bude onaj dat pred sudom. Ipak, tužilaštvo je zatražilo da među dokazima na pripremnom ročištu budu pročitani i iskazi okrivljenih dati upravo u policiji.

Cijene se i iskazi svjedoka, od kojih su najznačajniji oni koje su dali roditelji, dok ostali svjedoci nisu vidjeli dijete, ali pojedini jesu vidjeli vozilo JKP “Vodovod” u kom su dvojica okrivljenih bili u Banjskom Polju.

Jedan od ključnih dokaza jeste iskaz brata Dejana Dragijevića Dalibora Dragijevića koji je dao u policiji, ali do tužilaštva nije stigao, s obzirom na to da je nakon hapšenja preminuo. Ono što je u tom iskazu značajno, jeste da je Dalibor Dragijević priznao izvršenje krivičnog djela i objasnio gdje i kako je sakrio tijelo Danke Ilić, prije nego što je ono ponovo premješteno.

GPS je zabilježio njihovo kretanje službenim automobilom, ali nijedna kamera nije snimila sam zločin, dok u automobilu i na odjeći osumnjičenih nije bilo tragova krvi djevojčice. Ipak, njihovi iskazi koje su dali u policiji su bili veoma detaljni.

Da li ima dovoljno dokaza?

Kako je navedeno iz Apelacionog suda, prvostepeni sud nije dao razloge o činjenicama koje su predmet dokazivanja, a iz kojih proizilazi materijalni uslov za podizanje optužnice, odnosno postojanje opravdane sumnje, već se bavio ocjenom priloženih dokaza.

Kako su istakli, iz sadržine ličnih dokaza, odnosno odbrane okrivljenih i iskaza svjedoka, proizilazi opravdana sumnja da su oni počinili ubistvo, ali u djelu pisanih dokaza prvostepeni sud nije ovlašćen da, pored njihove sadržine, daje i ocjenu. Navedeno je i da u fazi potvrđivanja optužnice sud treba da ispituje da li postoji dovoljan broj dokaza za podizanje optužnice, a ne da se bavi pojedinačnom dokazima i da navodi da se iz istih utvrđuju činjenice.

U obrazloženju je pobrojano da je sud nekoliko puta naveo da su vještačenjima utvrđene pojedine stvari, kao i da se bavio ocjenom odbrana okrivljenih, za šta, kako se ponavlja, u ovoj fazi postupka nije ovlašćen.

Iz Apelacionog suda su istakli i da u fazi meritornog ispitivanja optužnice prvostepeni sud samo treba da ocjenjuje da li postoje dokazi na osnovu kojih se može zasnovati opravdana sumnja da su okrivljeni izvršili krivična djela koja su im optužnicom stavljena na teret. Imajući u vidu da je prvostepeni sud u ovoj fazi prekoračio granice svojih ovlašćenja i upustio se u “fazu suđenja”, rješenje je moralo biti ukinuto, navodi Apelacioni sud u Nišu, prenosi Telegraf.