Connect with us

Politika

Pravom protiv neprava

Profesor Ustavnog prava Milan Blagojević izjavio je Srni da Kristijan Šmit nema ovlašćenje da nameće bilo koji akt u BiH i da, prema Ustavu BiH, imovina pripada entitetu na čijoj se teritoriji nalazi.

Blagojević je ukazao na činjenicu da Šmit nije visoki predstavnik u BiH i da njegova tvrdnja da će uskoro “nešto uraditi sa državnom imovinom što će se odnositi na Srpsku” – nema osnova ni u međunarodnom pravu niti u unutrašnjem pravu BiH.

Prema njegovim riječima, takav osnov nemaju ni zahtjevi lidera SDA Bakira Izetbegovića upućeni Šmitu da “osigura identična rješenja u FBiH i Srpskoj u pogledu nadležnosti Doma naroda Parlamenta FBiH i Vijeća naroda Republike Srpske, te entitetskih predsjednika i potpredsjednika”.

Blagojevićev tekst pod nazivom “Pravom protiv neprava” Srna prenosi u cijelosti:

Sinhronizovano ili ne, činjenica je da su u prvoj polovini oktobra 2022. godine gotovo u istom danu Kristijan Šmit i Bakir Izetbegović iznijeli tvrdnju, odnosno zahtjeve prema Republici Srpskoj. Šmit je izrekao tvrdnju da će uskoro “nešto uraditi sa državnom imovinom što će se odnositi na Srpsku”, dok je Izetbegović uputio zahtjev Šmitu da “osigura identična rješenja u FBiH i Srpskoj u pogledu nadležnosti Doma naroda Parlamenta FBiH i Vijeća naroda Republike Srpske te entitetskih predsjednika i potpredsjednika”, pri čemu Izetbegović iznosi kako “trenutna rješenja dodatno diskriminišu Bošnjake i Hrvate u Srpskoj”. Kako Šmitova tvrdnja, tako i Izetbegovićevi zahtjevi nemaju osnova ni u međunarodnom pravu ni u unutrašnjem pravu BiH, iz razloga na koje kroz svojevrsne odgovore ukazujem u nastavku.

1. Kristijan Šmit, sve i da je imenovan za visokog predstavnika odgovarajućom rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN, ne bi imao pravo da u BiH bilo šta nameće u pogledu bilo kojih pitanja, pa i pitanja državne imovine. To pitanje je naša unutrašnja stvar i prema Ustavu BiH ta imovina pripada entitetu na čijoj se teritoriji nalazi.

Ovo stoga što Ustav BiH nijednom svojom odredbom i nijednom svojom riječju ne propisuje da BiH ima svoju imovinu, da je recimo neka šuma, rijeka, građevinsko ili poljoprivredno zemljište imovina BiH. Ne, nijednom riječju Ustav BiH to nije propisao.

Nasuprot tome, preambula Ustava BiH jasno govori, pozivajući se na Ženevske principe iz septembra 1995. godine, da Republika Srpska ima 49 odsto teritorije, a FBiH 51 odsto, što govori da je Republika Srpska u BiH unijela svoju teritoriju, pa su njene i nepokretnosti koje se nalaze na toj teritoriji.

Najzad, Ustav BiH nijednom odredbom nije propisao da BiH ima bilo kakvu nadležnost da donosi zakon o pitanju imovine, već je ta nadležnost istim Ustavom data entitetima, svakom na njegovoj teritoriji. Prema tome, sasvim je jasno da nijedan organ sa nivoa BiH nema nadležnosti za pitanja imovine, a kamoli pojedinac zvani Kristijan Šmit, jer niti je on visoki predstavnik niti, sve i da to jeste, on prema unutrašnjem pravu BiH, a ni prema međunarodnom pravu, može imati ovlašćenje da nameće bilo koji akt u BiH.

2. Što se tiče zahtjeva Bakira Izetbegovića, tu se mora znati da Ustav BiH spada u red onih ustava država federalnog tipa u svijetu koji ni na koji način ne određuje svojim entitetima kako treba da bude uređen bilo koji entitetski organ i koje nadležnosti će imati ili neće imati. U tom pogledu Ustav BiH daje, kako se to naziva u nauci ustavnog prava, potpunu organizacionu ustavnu autonomiju entitetima da slobodno urede sistem
organizacije sopstvene državne vlasti na svojoj teritoriji.

Upravo zbog toga nijedan organ sa nivoa BiH, uključujući i Ustavni sud BiH, nema ustavno pravo da nameće Republici Srpskoj kakve će nadležnosti imati njeno Vijeće naaroda te predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske. Stoga i ni bilo koji pojedinac, uključujući stranca Kristijana Šmita, nema niti može imati pravo da on nameće šta će biti nadležnosti bilo kog organa Republike Srpske, jer se time na najgori mogući način flagrantno krši vladavina prava, kao ustavni princip propisan u članu 1. Ustava BiH, kojim je propisano
da BiH počiva na tom principu, a to znači da svaki organ može raditi samo ono što mu je Ustavom dozvoljeno i ništa više od toga.

3. Zato bih, završavajući ove odgovore, podsjetio na pravnu mogućnost koja stoji na raspolaganju srpskom članu Predsjedništva BiH još od 1997. godine. Naime, kada se u decembru te 1997. godine u Bonu sastao skup čije postojanje nije propisano, tačnije rečeno nije dozvoljeno nijednim izvorom međunarodnog prava, a koji je sebe samovoljno nazvao savjetom za primjenu mira u BiH, i kada je taj skup u jednom od tzv. bonskih zaključaka rekao da on ovlašćuje OHR da nameće svoja “rješenja” u BiH, to je bilo grubo i protivpravno miješanje u unutrašnje poslove BiH kao države članice UN, što je zabranjeno članovima 2. i 77. i 78. Povelje UN kao najvišeg pravnog akta međunarodnog prava.

Povelja UN u tim svojim članovima jasno propisuje i zabranjuje najprije svim svojim organima, a time i svim drugim državama te svakom pojedincu da se na bilo koji način miješaju u unutrašnje stvari bilo koje druge države članice UN. Drugim riječima, Povelja UN zabranjuje svakome, ma kako moćan bio, da se miješa u pitanje kome na teritoriji države članice UNa pripadaju nepokretnosti, da li toj državi ili njenim državama članicama, da li će neko ponašanje biti ili neće biti propisano kao krivično djelo i druga pitanja, jer ta i sva druga unutrašnja pitanja ima pravo da zakonom uređuje samo država članica UN o kojoj je riječ, u skladu sa unutrašnjim nadležnostima propisanim njenim ustavom.

Stoga, kada su u decembru 1997. godine u Bonu članovi fantomskog savjeta za primjenu mira, a to su bili SAD, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Italija /i druge države čiji spisak je poduži/, među sobom dogovorile zaključak da OHR navodno može u BiH da nameće svoje akte, time je svaka od tih država pojedinačno, i sve one zajedno, na najgrublji način povrijedila Povelju UN, one njene članove koje sam prethodno naveo, čime su povrijedile suverenitet BiH kao članice UN. Zato je protivpravno pozivanje OHR na bonske zaključke iz decembra 1997. godine, na koje zaključke se OHR inače uvijek poziva kada diktatorski nameće svoje akte, jer se tim zaključcima grubo ruši Povelja UN, suverenitet BiH i međunarodno pravo.

I zato Predsjedništvo BiH ima pravo da pokrene tužbu pred Međunarodnim sudom
pravde protiv svih onih država koje su u decembru 1997. usvojile te bonske zaključke, jer su njima svaka od njih ponaosob i sve one zajedno prekršile Povelju UN, suverenitet BiH i međunarodno pravo.

Stoga novoizabrani srpski član Predsjedništva BiH treba da na prvoj narednoj sjednici traži da se na dnevni red Predsjedništva BiH uvrsti ta tačka i podnese tužba od strane BiH protiv navedenih država Međunarodnom sudu pravde i traži poništenje protivpravnih bonskih zaključaka, kao i jednako protivpravnih zaključaka tog istog savjeta za primjenu mira, njegovog tzv. upravnog odbora, kojim su oni, protivno Povelji UN, sebi samovlasno dali pravo da tamo nekad 2008. godine oni odrede kada će biti kraj mandata OHR, iako iz Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma jasno proizilazi da pravo da traži prestanak mandata OHR ima samo neka od strana potpisnica tog Aneksa 10, a to su Republika Srpska, FBiH ili BiH.

Za očekivati je da takav prijedlog srpskog člana Predsjedništva BiH neće biti prihvaćen, ali zato odmah nakon toga Narodna skupština Republike Srpske treba da zatraži od Republike Srbije da ona, kao potpisnik i ugovorna strana Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, podnese navedenu tužbu. Jer, potpisivanjem tog Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH bivša SR JUGOSLAVIJA, a sada Srbija kao njen pravni nasljednik, se obavezala ne samo da će poštovati nego i da će PROMICATI Ustav BiH, a to znači da će PROMICATI i suverenitet BiH propisan tim ustavom, koji je flagrantno povrijeđen bonskim zaključcima i radnjama OHR koji se uvijek oslanjao na te protivpravne zaključke.

Na sve ovo iznova ukazah zato što, imajući u vidu sve prethodne dokaze i argumentaciju, i Srbija na osnovu međunarodnog prava ima puno pravo da, ako to neće ostala dva člana Predsjedništva BiH, ona podnese tužbu Međunarodnom sudu pravde protiv navedenih država iz fantomskog savjeta za primjenu mira u BiH. Samo tom tužbom i presudom Međunarodnog suda pravde, koji tužbu ne može odbiti jer bi tada i sam povrijedio Povelju UN, prekinuće se podanički status stanovništva u BiH /koje je podanik OHR-a/.

Ovdašnjem stanovništvu samo na taj način može biti vraćen oteti status istinskih građana, dok će istovremeno biti onemogućeno da sve prethodno navedene države i OHR imaju kolonizatorski odnos prema BiH, kojim se na najgrublji način povređuju Povelja UN i kompletni sistem međunarodnog prava.

Related Topics:

Politika

OGLASIO SE GOVEDARICA “ Dodik se povinovao odluci Suda, srpskom narodu ne treba nova radikalizacija i kriza”

Poslije drugostepene odluke Suda BiH koja je u cjelosti potvrdila prvostepenu presudu i koja zabranjuje Miloradu Dodiku politički rad, sve moguće teorije od onih kako se Dodik nekada prije 25 godina ponašao pa do one da je danas kompletan proces politički kreiran treba ostaviti po strani.

Ovo je izjavio bivši predsjednik SDS i sadašnji načelnik te stranke u Gacku Vukota Govedarica.

“Tačno je da je nekada svojevremeno Dodik kao politički gramzivac bio kooperativan sa međunarodnom zajednicom i da je bio njihova uzdanica. Tačno je i to da je Кristijan Šmit u ulozi Visokog predstavnika,upitan sa svojim mandatom, necivilizacijski politički motivisan nametnuo odredbe Кrivičnog zakona ali tačno je i da se sam Dodik nakon galame koju je sklon da pravi u Narodnoj skupštini, ipak povinovao toj odluci”, navodi Govedarica i dodaje:

“Tačno je i to da je nebrojeno puta aktuelna vlast najrezolutnije zaključila da ne prihvata neustavne institucije poput Suda i Tužilaštva BiH a potom ih oslovljavala sa najvećim počastima. Tačno je i to da je Republika Srpska davno opozvala svoje srpske sudije u Ustavnom sudu BiH sa namjerom da ilustruje nepriznavanje ove sudske institucije a sada im se najavljuje žalba na drugostepeno izricanje presude”.

“Dakle, vidljiv je izuzetno veliki nivo nekonzistentnosti u Dodikovoj politici. Tonovi koje je proizvodio za javnost su bili jedno a postupci putem kojih je gradio skrivenu kolaboraciju sa međunarodnom zajednicom sasvim drugo i ta taktika nije donijela pozitivan ishod, ni za njega niti za Republiku Srpsku”, naglašava Govedarica i dodaje da su to sada manje ili skoro pa beznačajne konstatacije.

“Ovd‌je se postavlja pitanje šta treba da radi i kako da se postavi Republika Srpska a ne Milorad Dodik. Naravno, u takvoj odluci Dodik je glavni kreator ali je pitanje koliko će biti razuman da kreira najbolju odluku i za sebe i za Republiku Srpsku. U svakom slučaju, Dodik prvo treba lično da promisli i da napravi određena rješenja a potom da ih podijeli sa svojim koalicionim partnerima i u konačnici probati postići dogovor sa opozicijom”, smatra Govedarica.

Ali da bi Dodik bilo šta osmislio u ovom slučaju, prema riječima Govedarice, morao bi napokon zaključiti da je sve ovo što je do sada radio manipulacija i besmislenost koja ga je dovela u baš tešku poziciju.

“Radikalizacija nije rješenje već uvod u nova krivična d‌jela a ne treba zaboraviti da je Dodiku, Stevandiću i Viškoviću Tužilaštvo za petama po pitanju rušenja ustavnog poretka. To istovremeno i znači da je radikalan stav uvod u vrlo ozbiljnu krizu koja srpskom narodu u Bosni i Hercegovini nije potrebna. To bi trebala znati vlast a opozicija bi morala biti fleksibilna pa čak i po cijenu da u vanrednim izborima otvori put kandidatu SNSD-a da postane predsjednik Republike na godinu dana. A onda 2026. godine, što bi narod rekao,“ kom opanci kom obojci“, zaključuje Govedarica.

Nastavi čitati

Politika

ALARMANTNO Vlada Srpske troši desetine miliona KM na zgrade, dok javni sektor diše na škrge!

Iako Republika Srpska živi na kreditima i diše na škrge, to ne sprečava Vladu Srpske da izdvaja milione maraka iz budžeta za kupovinu zgrada i objekata za smještaj institucija. Nakon objekta u Brčkom kojeg smo platili 36 miliona KM, Vlada je odlučila da izdvoji preko 40 novih miliona za smještaj svojih institucija.

Uprkos tome što nije bilo potrebe da se kupuje jedan od najskupljih objekata u Brčkom od 36 miliona KM za smještaj, kako je rečeno, institucija Srpske u tom gradu, i iako nismo u položaju da trošimo pare na nepotrebne stvari, Vlada radi po svom. U listu projekata iz programa javnih institucija ubačena je i nabavka objekta za Vode Srpske u Bijeljini od preko 10 miliona KM.

„Meni se čini da postoji nesaglasje u aktima Vlade i predsjednika Vlade da će izvršiti analizu zaposlenih u javnom sektoru i javnim preduzećima. vidimo da Vode Srpske nabavljaju poslovni prostor a još nemamo izvještaj koji kaže koliko u Vodama ima viška radnika kakva je efikasnost radnika itd. to je obećanje u najmanje dva ekspozea Viškovića koji je ne znam koliko puta reciklirao i ponavaljao“, smatra Milko Grmuša, pravnik.

Pored Voda Srpske, Vlada je odlučila da naknadno finansira i institut Miroslav Zotović sa 10 miliona KM. U Doboj ide 7 miliona, 5 za finansiranje kapitalnih investicija i 2 miliona za kupovinu zgrade za administrativni centar Doboj.

Za rehabilitaciju magistralnog puta Srbac-Razboj izdvojiće se preko 6 miliona, 2 miliona za Srpsko Ruski hram u Banjaluci i 3 miliona za rekonstrukciju manastira u Kijevcima kod Gradiške.

I nije problem što se brine o smještaju Vladinih institucija, sve to treba ali je problem kada se to radi u pogrešno vrijeme jer bi Vlada ipak morala da se bavi važnijim stvarima, smatraju u opoziciji.

„Nije dobro da se troše budžetska sredstva na zgrade softvere i ulaganja koja nisu potreba Republici Srpskoj u ovom momentu. Sad je potrebno da se institucije okrenu građanima penzionerima, đacima, vrtićima, zdravstvu koje je pred pucanjem. Ima mnogo više stvari gdje bi se ta sredstva mogla utrošiti a ne samo u puko kupovanje zgrada koje trebaju samo toj instituciji“, kaže Mira Pekić, poslanik PDP-a PD PS BiH.

Umjesto rasipanja novca na razne projekte i objetke možda je bolje te pare uložiti u analizu stanja u javnom sektoru i njihovoj efikasnosnosti, smatra pravnik Milko Grmuša.

„Ako mi kupujemo poslovne prostore za određeni broj ljudi koji tu treba da rade, a nismo napravili analizu da li je dio tih ljudi višak postavlja se pitanje na osnovu čega kupujemo kako smo došli do tih parametara koji se tiču kvadrature prostora to dalje utiče na cijenu, a poruka stane u jednu rečenicu ili jednu riječ neodgovornost kupujemo i bacamo novac za nešto a ne znamo da li postoji potreba za tako nečim“, kaže Milko Grmuša, pravnik.

Odlazak stanovništva, sve veća korupcija, nemogućnost zaposlenja, samo su neki od problema kojima bi se Vlada mogla baviti. Međutim, očigledno su ponovo neki i nečiji lični ciljevi važniji od kolektivnog blagostanja.

BN

Nastavi čitati

Politika

ŠPIRIĆ: Presuda Dodiku sramna, ali konačna je RIJEČ NARODA

Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Nikola Špirić ocijenio je da sramna presuda Apelacionog vijeća Suda BiH predstavlja nastavak političkog progona predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i potiranje demokratije i njenih principa u korijenu.

“Siguran sam da mržnja i progon Dodika neće otvoriti nove stranice ljubavi prema BiH”, rekao je Špirić Srni.

Ukoliko se žele stabilizovati prilike u BiH, naveo je Špirić, onda se moraju poštovati izborni legitimitet i volja naroda, jer je narod jedini koji daje legitimitet onima koje želi da ga predstavljaju.

“Tako će biti i u Republici Srpskoj – konačna je narodna”, poručio je Špirić.

On je uvjeren da će institucije Republike Srpske i na ovo imati jasan i održiv odgovor.

“Ova presuda dala je BiH status neželjenog djeteta”, zaključio je Špirić.

Apelaciono odjeljenje Suda BiH potvrdilo je prvostepenu presudu predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, kojom je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog “nepoštovanja odluka Kristijana Šmita”.

Nastavi čitati

Aktuelno