U Tehničkoj školi u Banjoj Luci se zloupotrebljava povjerenje roditelja koje su uakazali upisom svoje djece u ovu školu. Naime, direktor Vladimir Kuvalja, zajedno sa svojim bliskim saradnicima i podobnim profesorima uzima novac za navodne članarine koje roditelji i učenici moraju da plaćaju, a ni sami ne znaju zašto.

Direktor je došao na genijalnu ideju da u školi osnuje udruženje građana koje će zamijeniti Savjet učenika i na taj način prekrši sva ne samo zakonska, već i moralna načela. Inače, Savjet učenika bi tebao da ima predstavnike iz svih odjeljenja te da oni iz svojih redova izaberu svog predsjednika koji bi ih zastupao u učeničkim inicijativama, bio prisutan u ime učenika na školskim sjednicama, i inače doprinosio poboljšanju uslova školovanja u svojoj školi. Ovo učeničko tijelo funkcioniše na dobrovoljnosti i ne vuče za sobom nikakve finansijske obaveze niti naknade.

Još prošle godine, od učenika je tražen iznos od nešto više od 30,00 KM kao bi sakupili novac za osnivanje udruženja, a već ove godine učenici moraju da plaćaju po 50,00 KM na ime navodne članarine za udruženje. Za šta se ovaj novac koristi, nikome nije jasno, a imajući u vidu da Tehničku školu pohađa oko 1.500 učenika, lako je doći do zaključka da kroz udruženje prođe oko 75.000,00 KM. Da li zbog visine prikupljenih sredstava, ili pogodnosti koje raspolaganje sa ovom sumom nosi, ili nepovjerenja prema učenicima, predsjednik ovog učeničkog udruženja je profesor matematike, a ne učenik. Inače, profesor Mladen Pjevčević je i bivši predsjednik Omladinskog savjeta Republike Srpske.

Iako Zakon o srednjem obrazovanju dozvoljava naplaćivanje participacije od učenika, a prikupljena sredstva mogu da se koriste za osiguranje učenika, kupovinu svjedočanstava, diploma, svesaka i slično, direktor je zanemario ovaj zakonski sistem. Iznos ove participacije se određuje na Aktivu direktora, a uplaćuje se na namjenski fond, a trošenje sredstava odvija se putem javnih nabavki.

Možda su navedeni razlozi upravo i sporni, jer trošenje novca sa računa udruženja građana nije isto kao i trošenje javnih sredstava. Udruženja nisu u obavezi da provode javne nabavke niti podnose izvještaje o utrošku sredstava koji su dostupni javnosti. Učenici se pitaju da li će se ova sredstva koristiti za opremanje kabineta praktične nastave, iako su oni opremljeni donacijama i posjeduju CNC mašine, ali ne posjeduju stručni kadar koji ne samo da ne zna da učenicima pokaže kako se rukuje njima, već ni sami ne znaju da ih pokrenu, ili će se sredstva koristiti za neke druge namjene ostaje da se vidi.