Društvo
KAD POSAO UGROZI ZDRAVLJE! Sindrom sagorijevanja pogađa sve više radnika u Srpskoj

I dok sindrom sagorijevanja na radnom mjestu uzima maha, većina građana kod psihologa dolazi kad je problem već uzeo maha, odnosno kad je tijelo počelo da se “buni”.
No, iako se, za razliku od prije nekoliko godina, građani Srpske sada češće odlučuju potražiti pomoć, oni ipak ne dolaze na vrijeme.
Mladen Golić, psiholog u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja Doma zdravlja Banjaluka, za “Nezavisne” pojašnjava da je burnout sindrom stanje emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovano pretjeranim i dugotrajnim stresom.
“Događa se kada se osjećate preopterećeno i ne možete zadovoljiti stalne zahtjeve. Kako se stres nastavlja, vi počinjete gubiti interes ili motivaciju koja vas je dovela na određenu ulogu u vašem poslu. Burnout smanjuje produktivnost i iscrpljuje energiju, ostavljajući vam osjećaj da ste nemoćni, beznadežni, cinični i ogorčeni. Na kraju se možete osjećati kao da nemate ništa ponuditi. Većina nas ponekad osjeća dosadu, preopterećenost ili se osjeća nepriznato, ali ako se tako osjećate većinu vremena, to može biti poziv na oprez jer vodi ka izgaranju”, pojašnjava Golić.
Kako kaže, iz prakse primjećuje da se klijenti više javljaju, ali to ne znači da se povećao njihov broj.
“To znači samo da se danas lakše odlučuju za razgovor, kao i zbog činjenice da je odlazak kod psihologa prestao biti tabu tema u društvu. Nažalost, većina njih dolazi kada je problem već uzeo maha, odnosno kada je tijelo počelo da se ‘buni’, kad već imaju oboljenja štitne žlijezde, želuca, srca, hipertenziju, i kada pored psihičkog funkcionisanja više ne mogu adekvatno funkcionisati ni fizički”, ističe Golić.
Pojašnjava da se sindrom sagorijevanja na poslu kod osobe manifestuje u vidu gubitka kontrole, nesposobnosti, zaboravnosti, otpornosti na prijedloge, osjećaja zarobljenosti, teškoća pri koncentraciji, dosade, gubitka smisla za humor, poricanja, izolacije, tuge, zabrinutosti, frustracije i sl.
Prema njegovim riječima, istraživanja pokazuju da su ovom sindromu posebno izloženi oni čija je profesija briga o drugima, a najugroženiji su zaposleni u zdravstvu, tj. doktori, medicinske sestre i tehničari, psiholozi, socijalni radnici itd.
“Bitno je prepoznati simptome prije nego se pojave zdravstveni problemi i raditi na prevenciji, odnosno izbjegavati pretjeran rad i opterećenje na poslu, ne raditi više od 40 sati sedmično, praktikovati odmaranja tokom vikenda, a ne rad od kuće, te praviti pauze tokom posla, obavljati aktivnosti na poslu savjesno i pošteno, ali ne presavjesno i sa pretjeranom brigom”, dodao je.
Dom zdravlja Doboj trenutno organizuje radionice o sindromu sagorijevanja na radnom mjestu, a jedna od njih je održana u četvrtak u dobojskoj Ekonomskoj školi.
Kako je tom prilikom kazala Mladenka Milovanović, psiholog u Centru za mentalno zdravlje Doboj, ovaj sindrom ima tri faze, a preporučljivo je reagovati već u prvoj.
“Prva faza je kada osjetimo da odlazimo na radno mjesto, a imamo određene tegobe – da smo u strahu, tužni, neraspoloženi ili ljuti unaprijed, a mogu se javiti i fiziološke reakcije ili nam se ne ide na posao. Već tada treba zatražiti stručne savjete”, rekla je Milanovićeva, dodajući da se druga faza manifestuje potrebom dokazivanja na poslu preuzimanjem na sebe previše obaveza, što dugoročno dodatno iscrpljuje, dok u trećoj fazi dolazi do depresije, impulsivnosti ili bijesa, odnosno do funkcionalne nesposobnosti
Nezavnisne novine
Društvo
JEDNO “DA” PORODICE SPASILO JE 4 ŽIVOTA: Zašto je donorstvo u BiH “tabu tema” i u 21. vijeku

Bosna i Hercegovina već godinama stagnira u oblasti transplantacione medicine transplantacije su rijetke, a svijest građana o doniranju organa niska.
Ipak, nakon prve transplantacije srca u Sarajevu prošle godine, najavljeni su novi koraci i u Republici Srpskoj.
Početkom iduće godine trebalo bi da počne s radom Zavod za dijalizu i transplantaciju, što pacijentima uliva novu nadu.
Među onima koji su već dobili svoju drugu šansu je Goran Račić iz Banjaluke – čovjek, koji danas slavi dva rođendana. Prošlog mjeseca, proslavio je onaj, kada je zahvaljujući donoru, u grudima zakucalo novo srce.
Prije samo dvije godine, za Gorana Račića iz Banjaluke nije bilo mnogo nade. Srce koje staje više puta. Sumorne prognoze. Crne slutnje. Dani koji prolaze u neizvjesnosti. Ali, onda je uslijedio poziv, koji je bio nova šansa.
– Neki božiji dar ili ne znam ni ja šta je, pojavio se organ, doktor je rekao da se spremam, da naveče idem na operaciju i tako uz božiju pomoć i uz pomoć doktora, koji je uspješno transplantiran. Oporavak je trajao nekih dva mjeseca u bolnici i došao sam potom kući i počeo novi život -kaže Goran Račić.
Život u kojem je Goran vedar i nasmijan. Ponosni otac dvoje djece. Dobar suprug. A prije nekoliko dana, potpuno nevjerovatno za njega, stigao da postane i ponosni djed. Sve to za Gorana nije bilo moguće u Republici Srpskoj. Transplantacije se ne rade. Dostupnost organa je na veoma niskom nivou. Dodatni problem je što svijest o potrebi doniranja organa nije dovoljno razvijena.
– Mislim da se malo priča o tome, ja isto naprosto nisam znao ništa o tome, sve je bilo novo i za mene i donorstvo, naprosto je tabu tema. U evropskim zemljama, pa i tu oko nas u Hrvatskoj, zakon je da je svaki punoljetan stanovnik je potencijalni donor, po zakonu, osim ko se izjasni da neće da bude donor, naprosto izbjegavaju taj momenat kada porodica mora da odluči da u teškim trenucima razmišlja o takvim stvarima – dodaje Goran.
Da bi donorstvo u BiH funkcionisalo, potrebno je da više od 50 odsto stanovništva budu potencijalni donori. Trenutno je potpisano u prosjeku 80.000 donorskih kartica. Da bi BiH postala dio Eurotransplant mreže, uslovi su 10 donora na milion stanovnika. Aleksandar iz Udruženja transplantiranih pacijenata, po pitanju članstva, skeptičan.
– Ja sam ubijeđen da to neće se desiti za našeg života, nažalost ali neće. To da bi se desilo prvo mi moramo biti jedno ministarstvo zdravlja – poručuje Aleksandar iz Udruženja dijaliznih i transplantiranih pacijenata Republike Srpske.
Zavod za dijalizu i transplantaciju u Republici Srpskoj trebao da profunkcioniše početkom naredne godine. Za to vrijeme, koriste se transplantacioni resursi iz Evrope. Ono što je dobra vijest je što za oboljele iz RS kompletne troškove transplantacije u zemlji ili inostranstvu snosi Fond zdravstvenog osiguranja. U Federaciji Bosne i Hercegovine u prošloj godini urađeno je 36 transplantacija, što je najviše u posljednjih deset godina. Broj onih koji čekaju, ostaje nepoznat.
Goran je priliku za novi početak dobio u Srbiji. Njegova priča podsjetnik je da samo jedno “da” može značiti spas nekoliko života. Podsjetnik i da donorstvo nije samo medicinski zahvat, nego najveći čin ljudskosti. No, Goran je izuzetak. Jedan od rijetkih koji je dočekao poziv. Za njegovog mlađeg brata, donor nikada nije pronađen.
– Porodica koja je meni donirala srce je spasila četiri života, njihov sin je nažalost izgubio bitku za život, ali eto živi i kroz mene i ja kažem ovo srce kuca i za mene i za njega i za mog pokojnog brata – poručuje Goran, piše Euronews.
Društvo
UPOZORENJE NA POSKUPLJENJE HRANE: Tri razloga zbog kojih problem ne jenjava

ECB upozorava da su cene hrane u evrozoni od 2022. rasle izuzetno brzo i da i dalje ostaju ključni inflacioni pritisak.
Evropska centralna banka (ECB) upozorila je da cijene hrane u evrozoni već duže vrijeme rastu brže od opšte inflacije, što predstavlja izazov i za domaćinstva i za kreatore monetarne politike.
Dok se ukupna inflacija u zoni evra smirila i približila srednjoročnom cilju ECB-a od 2 odsto, banka navodi da je “inflacija hrane od 2022. godine izuzetna i uporna”. Prema njihovim podacima, prosječna korpa namirnica danas košta trećinu više nego pre pandemije kovida-19, dok su cijene hrane od 2015. godine porasle za više od 40 odsto.
Inflacija u evrozoni je sa rekordnih 10,6 odsto u oktobru 2022. godine pala na 2 odsto u posljednjim mjesecima. Ipak, prema izvještaju Evropske komisije, svaki treći građanin brine da neće moći da priušti hranu koju želi da kupuje. ECB podseća da poskupljenja hrane posebno teško pogađaju domaćinstva sa nižim prihodima, jer hrana zauzima znatno veći udio u njihovim rashodima.
Statistika pokazuje da su cijene govedine, živine i svinjskog mesa od 2015. skočile između 38 i 44 odsto, dok su mlijeko, maslac, kafa, maslinovo ulje, kakao i čokolada u poslednjih šest godina značajno poskupeli. Dodatni pritisak stvaraju klimatske promjene i ekstremni vremenski uslovi – suše u Španiji dovele su do rekordnog rasta cene maslinovog ulja, a loše vremenske prilike u državama izvoznicama poput Gane i Obale Slonovače poskupele su kafu i kakao.
ECB ističe da su događaji povezani sa klimatskim promjenama sve češći i da ozbiljno remete lance snabdevanja hranom. Uz to, rast cijena energije nakon ruske invazije na Ukrajinu, ali i veći globalni i lokalni prihodi, podstakli su potražnju, što dodatno podiže cijene.
Zašto rast cijena hrane zabrinjava ECB
Kupovina hrane je obavezna stavka u potrošnji i zato ima snažan uticaj na percepciju i očekivanja inflacije. Upravo ta očekivanja ECB pažljivo prati, jer su ključna za održavanje cjenovne stabilnosti.
U okviru zvaničnog indeksa HICP, kojim se meri inflacija u evrozoni, cijene hrane trenutno rastu najbržim tempom – 3,2 odsto. Njihov udio u ovom indeksu iznosi oko 20 odsto, što je dvostruko više od udela koji ima energija. Zbog toga poskupljenje hrane, pa čak i proizvoda poput čokolade, kafe ili maslinovog ulja, ima jači efekat na ukupnu inflaciju nego rast cijena energenata.
ECB navodi tri ključna razloga zbog kojih cijene hrane trenutno imaju posebnu težinu:
Otvorio se jaz između kretanja cijena hrane i opšte inflacije, veći i dugotrajniji nego ranije.
Cene hrane značajno oblikuju inflaciona očekivanja, presudna za odluke ECB.
Poskupljenja hrane nesrazmjerno pogađaju siromašnija domaćinstva.
Ako ECB procjeni da je cilj od 2 odsto inflacije ugrožen, moglo bi doći do novog podizanja kamatnih stopa. To bi značilo skuplje kredite, manja ulaganja i slabiji privredni rast u cijeloj evrozoni.
Društvo
BRANKA BRANKOVIĆ, dugogodišnja novinarka iz Banjaluke, PREMINULA JE JUTROS u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci

Branka Branković, dugogodišnja novinarka iz Banjaluke, preminula je jutros u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci, nakon kratke i teške bolesti.
Brankovićeva je godinama bila prepoznatljiva kao portparol Turističke organizacije Banjaluka, a dugo je bila i dio redakcije “Nezavisnih novina”.
Na posljednjim lokalnim izborima 2024. godine bila je kandidat za načelnika opštine Petrovac.
Redakcija “banjaluka24” upućuje iskreno saučešće porodici naše kolegice Branke Branković.
-
Politika2 dana ago
Dodik prijeti “Suprotstaviću se SARAJEVSKOJ ČARŠIJI, NEĆU JOJ DOZVOLITI DA DIŠE”
-
Politika3 dana ago
STANIVUKOVIĆ O MILANU TEPIĆU “Njegovo ime upisano je ZLATNIM SLOVIMA u vječnost”
-
Politika3 dana ago
VULIĆEVA NE ODUSTAJE “Dodik je simbol naše borbe za slobodu”
-
Društvo2 dana ago
OBJAVLJENO NA NJEGOVOM BLOGU: Preminuo je bloger SLOBODAN VASKOVIĆ
-
Hronika20 sati ago
IMALI SU FANTOMKE! “Tukli su me nogama i rukama u policiji u Laktašima”
-
Politika1 dan ago
“DA NIJE BILO SNSD, KO ZNA GDJE BI RS BILA”: Da li Milorad Dodik štiti Republiku Srpsku ili sebe
-
Svijet10 sati ago
IZRAELSKE SNAGE OTELE STUDENTA IZ SRBIJE: Ognjen poslao poruku (VIDEO)
-
Politika2 dana ago
DODIK JE IZVRŠIO PUČ: Nelegalan je i Minić i Pranjić