Na području Zapadnohercegovačkog kantona zabilježeni su slučajevi vršnjačkog nasilja među maloljetnim osobama, zbog čega MUP ovog kantona apeluje na roditelje i prosvjetne radnike da provode preventivne mjere kako bi se spriječile negativne posljedice.

“Na području nadležnosti Uprave policije MUP-a Zapadnohercegovačkog kantona bilježe se slučajevi vršnjačkog nasilja među maloljetnim osobama. Obzirom da se žrtve vršnjačkog nasilja teško odlučuju na prijavljivanje zbog osjećaja srama, straha od stigmatizacije ili prijetnji koje mogu uslijediti nakon prijave, apeliramo na roditelje da obrate posebnu pažnju na ponašanje svoje djece, da s njima otvoreno razgovaraju o vršnjačkom nasilju, mogućim opasnostima naročito u online prostoru”, ističu iz MUP -a ZHK.

Iz ove institucije upozoravaju na rizike dijeljenja privatnih fotografija putem društvenih mreža i aplikacija za dopisivanje jer takav sadržaj može biti zloupotrijebljen.

“Pozivamo prosvjetne radnike da u okviru svog djelokruga rada aktivno provode mjere prevencije vršnjačkog nasilja, prepoznaju rizične situacije i pruže podršku učenicima kako bi se spriječile negativne posljedice”, navodi se u saopćenju MUP-a Zapadnohercegovačkog kantona.

Većina vodostaja u Republici Srpskoj je u opadanju.

Stanovništvo poplavljenih područja u više lokalnih zajednica može konačno malo da odahne, jer bar ta vijest, nadaju se, otiče sa milionima litara vodene bujice koja je u prethodnih desetak dana uništila skoro sve što su imali.

Ali, za vodom koja im je u domove dotekla iz obližnjih rijeka, kanala, kanalizacija i iz svih mogućih pravaca, ostaće mnogo veći problemi.

Mulj, smeće, prljavština, zmije, glodari – sve će to vrijedni domaćini Prijedora, Kozarske Dubice, Gradiške, Kostajnice, Teslića, Banjaluke, Novog Grada, Laktaša i svih mjesta pogođenih poplavama očistiti i urediti. Ali, nažalost, samo do neke nove kiše.

Nadležni kažu, ukinuto je vanredno stanje. Ali, u stvari, građani Republike Srpske su konstantno u vanrednom stanju, jer kako drugačije opisati situaciju da sa prvim kapima kiše mora da se strepi ne kada će, nego za koliko će voda doći do domova.

Jedanaest punih godina prošlo je od katastrofalnih poplava koje su pogodile BiH i Republiku Srpsku. Nadležni nisu naučili ništa.

Te 2014. godine stradali su nevini ljudi. Nadležni nisu naučili ništa.

Poplave su potom došle i 2019. Nadležni nisu naučili ništa.

Pa 2023, nadležni nisu naučili ništa.

Godine 2024. poplavljeno je pet opština u FBiH. Desila se i Donja Jablanica, nadležni nisu naučili ništa.

Je li sada suvišno i pitati da li će se konačno nešto preduzeti, odnosno da se počnemo baviti uzrocima koji dovode do ovakvih posljedica?

Oko 800 domaćinstava u Prijedoru pogođeno je poplavama koje su pogodile ovaj grad u prethodnih deset dana, a tačan broj znaće se nakon što komisija obiđe kompletan teren.

U ponedjeljak je iz Štaba za vanredne situacije rečeno da su vodostaji Sane i Gomjenice u opadanju, pa je komunalna služba počela sa odvozom kabastog otpada sa poplavljenih područja. Higijensko-epidemiološka služba Doma zdravlja Prijedor počela je sa dezinfekcijom stambenih objekata, sa kojih su visile i zmije, u šta se uvjerila i ekipa “Nezavisnih novina” koja je tokom prethodnog vikenda obišla pojedina pogođena područja.

Prijedorski vatrogasci imali su 185 intervencija, uključujući evakuacije i podjele hrane i pića građanima, a iz Doma zdravlja izdate su preporuke s ciljem prevencije pojave zaraznih bolesti u poplavljenom području.

Grad Prijedor u proteklim danima branjen je na nekoliko desetina lokacija. Izgrađeno je više od pet kilometara zaštitnog nasipa, koji je, za razliku od prethodnih puta, uspio od poplave sačuvati nekoliko prijedorskih naselja.

Međutim, nasip, nažalost, nije izdržao na nekoliko mjesta. Na sreću, ljudskih žrtava nije bilo.

No, kako su za “Nezavisne” ispričali Prijedorčani, ovo se nije smjelo ponoviti.

“Da smo svake godine pravili zaštitni bedem od 30 metara, do sada bismo imali sigurnost i ne bismo ponovo strahovali”, rekao je jedan od mještana.

A planovi za odbranu Prijedora od poplava su bili višestruki i dugo najavljivani.

U martu 2021. godine, predstavnici JP “Vode Srpske” i tadašnji gradonačelnik Dalibor Pavlović najavili su da počinje realizacija mjera zaštite od poplava na području Prijedora.

“Obezbijeđena su sredstva za najprioritetnije mjere. Počinjemo sa saniranjem rijeke Miloševice u vrijednosti od 3,1 miliona KM i regulacijom vodotoka rijeke Gomjenice u dužini od četiri kilometra u vrijednosti od 6,4 miliona KM. Po ubrzanom postupku intenziviraju se aktivnosti za finansiranje i drugih prioritetnih mjera zaštite od poplava u Prijedoru u ukupnoj vrijednosti od oko 11 miliona KM. Riječ je o rekonstrukciji obodnog kanala u Tukovima od 5.286 m, izgradnji pločastih propusta na željezničkom mostu na pruzi Prijedor – Ljubija, izgradnji nasipa na desnoj i lijevoj obali rijeke Sane u dužini od po 2.287 m, čišćenju korita rijeke Sane u granicama Prijedora i opštine Oštra Luka, kao i drugim aktivnostima”, glasio je dogovor gradonačelnika i rukovodstva “Voda Srpske”.

Samo mjesec dana kasnije, Milorad Dodik, tada u svojstvu srpskog člana Predsjedništva BiH, obećao je 15 miliona KM za kompletan projekat odbrane Prijedora od visokih voda.

“Kamuflaža u smislu krpljenja malih sitnica koje uopšte nisu dovoljne da riješe problem neće se više podržavati. Kompletan projekat odbrane Prijedora od visokih voda košta 15 miliona KM. Ja kažem, 15 miliona KM Prijedor dobija za tu vrstu priče”, poručio je Dodik.

Projekat je trebalo da bude završen do 2023. godine, ali kako za “Nezavisne” tvrde poznavaoci prilika, nije urađeno ništa osim saniranja rijeke Miloševice.

“Ne znamo da li je grad dobio obećanih 15 miliona KM. Ali ne zato što je Dodik nekoga prevario, već sumnjamo da je rukovodstvo grada uopšte poslalo dokumentaciju i projekte. Jer da jeste, ne bi se desilo ovo što se desilo”, ističe naš izvor.

Da li je grad zaista dostavio projektnu dokumentaciju i kada, šta je od projekata kada je u pitanju zaštita Prijedora od poplava urađeno od 2021. godine, neka su od pitanja koja smo uputili prema Gradskoj upravi. Kada dobijemo odgovore, uredno ćemo ih objaviti.

Više puta smo pokušali i da stupimo u kontakt sa gradonačelnikom Prijedora Slobodanom Javorom. Pošto nam se na mobilni telefon nije javljao, pokušali smo ga dobiti u Kabinetu, odakle nam je rečeno da obilazi poplavljena područja.

O materijalnoj šteti, u ovom momentu, tvrde poznavaoci prilika, teško je govoriti, ali sumnjaju da se radi o desetinama miliona maraka.

Samo ćemo podsjetiti da je šteta od poplava u Prijedoru 2014. godine bila preko 15 miliona KM, dok je 2019. procijenjena na više od četiri miliona KM.

Dok su u Prijedoru Sana i Gomjenica napravile probleme, u Kozarskoj Dubici slično je uradila i rijeka Una.

“Od nedjelje ujutru vodostaj Une je pao za 50 cm, ali je i dalje stanje vanrednih mjera odbrane od poplava. U užem dijelu grada nije bilo poplavljenih objekata, ali imali smo nekih 50 objekata u seoskim područjima koji su poplavljeni zbog izlijevanja rijeka Mlječanice, Moštanice… Potencijalna opasnost je ovaj vodeni val sa Save, ali mislim da neće biti velikih problema. Na nasipu smo imali četiri problematične tačke, ali su nam pomogli ljudi iz ‘Voda Srpske’, koji su odmah došli”, rekao je za “Nezavisne” načelnik Kozarske Dubice Igor Savković.

Istakao je da su, zahvaljujući preventivnim mjerama, prošli mnogo bolje nego 2014. godine.

“Reagovali smo, nismo čekali do zadnjeg dana. Angažovali smo sve službe”, naveo je on.

Na pitanje da li Kozarska Dubica, kada su u pitanju poplave, ima problem koji može da ugrozi grad, Savković priznaje da postoji nekoliko kritičnih tačaka.

“Nama su najveća oštećenja na nasipima. To je prioritet i parapetni zid od hotela ‘Zepter’ do kraja Zelene pijace u dužini od 220 metara. Taj dio je ostao nekonstruisan, ne znam zbog čega. To je prioritet za odbranu grada. Takođe, treba komplet da se očisti rijeka Binjačka, koja može ugroziti grad. Ali za to trebaju ogromna sredstva”, pojasnio je Savković.

I situacija u Kostajnici, na sreću, bolja je nego prethodnih godina.

“Voda je do sada ušla u šest objekata, nemamo tačan podatak za pomoćne objekte. Pozvali smo građane da prijave štetu. Iduće sedmice ćemo formirati komisiju za procjenu štete u poljoprivredi, jer tada očekujemo da se Una povuče”, rekao je za “Nezavisne”, Nikola Janjetović, načelnik opštine Kostajnica.

Što se tiče Gradiške, vodostaj Save je u porastu, zbog čega je proglašen drugi stepen pripravnosti u redovnim mjerama odbrane od poplava. Počela je i sanacija štete na putnoj infrastrukturi koja je nastala tokom bujičnih poplava, a u potkozarskim selima uništeno je 10 mostova na lokalnim saobraćajnicama i više putnih pravaca.

Nove poplave koje su pogodile pojedine krajeve Srpske, nadležni su komentarisali na identičan način kao i ranije, a to je da treba pružiti pomoć ljudima koji su pretrpjeli štetu, posebno onima u najpogođenijim dijelovima.

Dok ističu da su svjesni da svaka malo jača kiša izaziva strah građana zbog onoga što se desilo 2014. godine, krajnje je vrijeme da saslušaju te građane kojima obećanja i poruke podrške ne znače ama baš ništa, jer će na kraju u tim poplavljenim domovima oni opet stvarati svoju koru hljeba.

Brojna dosadašnja istraživanja već su više puta pokazala koliko postajemo zavisni od ekrana, a posebno od mobilnih telefona.

Ekrani oduzimaju privatno, odnosno slobodno vrijeme koje bi ljudi, umjesto da provode družeći se uživo, šetajući u prirodi ili radeći nešto korisnije, mogli da iskoriste drugačije, ali ga provode zatvoreni između četiri zida, zadubljeni u sadržaj na telefonu. Slična situacija često se dešava i tokom radnog vremena, posebno kod onih koji rade od kuće, gdje im konstantne notifikacije, pozivi, poruke i pregledanje objava na društvenim mrežama kradu vrijeme koje bi trebalo da posvete poslu.

Jedno od mogućih rješenja moglo bi biti da se telefon ostavi po strani, dalje od sebe, kako bi se zaposleni lakše fokusirali na rad. U teoriji to zvuči dobro, ali pitanje je šta bi se dogodilo u praksi – da li bismo vrijeme koje trošimo na telefonu zaista iskoristili za duži fokus na posao ako on nije kraj nas?

Malo istraživanje koje je obuhvatilo samo 22 osobe (uglavnom žene starosti između 22 i 31 godine), objavljeno u naučnom časopisu Frontiers, pokazalo je da prokrastinacija, odnosno odugovlačenje s poslom, više nije problem samo jednog uređaja – telefona. Kako je objasnio Maksi Hajtmajer sa Londonske škole ekonomije, problem zapravo leži u našim navikama i rutinama koje smo stekli korišćenjem različitih uređaja.

Dakle, ako smo navikli da stalno prekidamo posao i odlažemo obaveze zbog telefona, njegovo uklanjanje ne znači da ćemo se potpuno posvetiti radu – već ćemo pronaći drugi način ili uređaj kako bismo nastavili da skrećemo pažnju sa zadataka.

Učesnici istraživanja proveli su dva dana radeći sami u sobi sa odličnom zvučnom izolacijom, koristeći uređaje koje inače koriste, bez menjanja podešavanja notifikacija na telefonima. Jedna grupa držala je telefone na svom stolu, dok ih je druga ostavila na udaljenom stolu, van domašaja ruke. Osobe iz druge grupe zaista su manje koristile telefone, ali su se umjesto toga okrenule laptopovima, provodeći vrijeme na njima slično onome što bi inače radili na telefonima.

Dakle, nije sam uređaj ključni problem – problem je u tome što su ljudi navikli da stalno prekidaju ono što rade zbog obaveštenja i sadržaja na ekranima, bilo da se radi o telefonu ili računaru. Razlog zbog kojeg nam je sadržaj na telefonu toliko primamljiv je jasan, objašnjava Hajtmajer – velike kompanije kreiraju taj sadržaj s namerom da profitiraju od našeg neuspjeha da odolimo iskušenju da ga konzumiramo