Connect with us

Zanimljivosti

EVROPA I NASA SNIMILI SUNCE IZBLIZA: Snimak otkriva prizore koje niko nije očekivao

Najnoviji portret Sunca ne prikazuje užareni disk kakav pamtimo iz školskih udžbenika. Umjesto toga, Sunce se prostire preko mozaika toliko detaljnog da biste mogli poredati desetine Zemalja jednu do druge unutar jednog jedinog piksela – i još bi ostalo mjesta.

Žuti filamenti i svijetli lukovi vidljivi na fotografiji predstavljaju mjehurove plazme temperature od milion stepeni, uhvaćene u magnetske petlje koje se protežu hiljadama kilometara iznad Sunčeve površine.

Ovu zadivljujuću sliku snimila je svemirska letjelica Solar Orbiter, sada već pet godina u svojoj planiranoj sedmogodišnjoj misiji. Letjelica je 9. marta 2025. godine usmjerila svoj Extreme Ultraviolet Imager (EUI) ka Suncu sa udaljenosti od približno 77 miliona kilometara, prikupljajući 200 odvojenih snimaka tokom četiri i po sata.

Tehničari koji su zabilježili kadrove spojili su snimke u ultraljubičastu fotografiju najveće rezolucije, tačnije u rezoluciji od 12.544 piksela po strani.

Solar Orbiter: Misija proučavanja Sunca
Solar Orbiter je lansiran sa Zemlje 10. februara 2020. godine pomoću rakete Atlas V. Letjelicu je izgradila Evropska svemirska agencija (ESA) uz ključnu podršku NASA-e, a nosi deset instrumenata projektovanih da rade u sinergiji – kombinujući slike cijelog diska sa direktnim mjerenjima čestica i magnetnih polja.

Krajem 2021. godine letjelica je započela rutinske naučne operacije i od tada sve više prilazi Suncu, koristeći gravitacionu pomoć Venere kako bi nagnula svoju orbitu i omogućila buduće prelete preko Sunčevih polova.

Instrument Extreme Ultraviolet Imager obavlja svoje posmatranje dok je Solar Orbiter izložen sunčevom zračenju skoro 15 puta jačem nego na Zemlji. Za snimanje 9. marta, operateri misije su usmjerili letjelicu u 25 različitih pravaca, raspoređenih u mrežu 5×5.

Na svakoj poziciji, kamera je snimila šest uskih i dvije šire fotografije na talasnoj dužini od 17,4 nanometra – svetlost nevidljiva ljudskom oku, ali idealna za praćenje temperature oko 1,8 miliona stepeni Farenhajta (oko milion stepeni Celzijusa).

Letjelica se tada nalazila na 11,4 stepena ispod Sunčevog ekvatora, dovoljno da otkrije detalje, ali i dovoljno blizu da svaki piksel obuhvata otprilike 300 kilometara.

Konačni fajl dimenzija 12.544 × 12.544 piksela obuhvatao je oko 7.505 piksela preko Sunčevog prečnika od 1,4 miliona kilometara.

Zumiranje Sunčeve površine
Tokom svakog bliskog prilaska, Solar Orbiter se primiče na samo 0,28 astronomskih jedinica (približno 42 miliona kilometara) od Sunčeve površine. Sa te pozicije, sonda može da posmatra kako svijetle čvoriće magnetnih polja izbijaju, uvijaju se i pucaju, a zatim upoređuje te događaje sa naletima naelektrisanih čestica koje njeni detektori registruju nekoliko minuta kasnije.

Ova slika Sunca najvišeg kvaliteta, sastavljena od 200 pojedinačnih snimaka, omogućava da se površinski procesi dovedu u vezu sa naletima čestica koji udaraju u Zemljino magnetno polje dva dana kasnije.

Solar Orbiter i budućnost
Solar Orbiter i Parker Solar Probe (NASA) trenutno funkcionišu kao tim: dok jedan obezbeđuje panoramske snimke, drugi leti direktno kroz prikazanu plazmu.

Kako Solar Orbiter bude dostizao sve veće geografske širine, tandem posmatranja obezbijediće najpotpuniju sliku do sada o motorima Sunčevog vremena.

Sljedeći bliski prelet očekuje se kasnije ove godine, a svaki prolazak približava letjelicu – i u kilometrima i u uvidima – razumijevanju sila koje osvetljavaju naše nebo i povremeno ugrožavaju našu tehnologiju, prenosi Nova.rs.

Zanimljivosti

NAUČNICI ZBUNJENI: Ova pečurka izaziva halucinacije patuljaka

Delikatesna pečurka iz kineske provincije Junan krije neobičnu tajnu – nakon konzumacije kod pojedinih ljudi izaziva višednevne halucinacije u kojima vide mnoštvo sićušnih patuljaka, a naučnici još ne znaju koja supstanca stoji iza ovog fenomena.

Kako navodi “Gardijan”, ova gljiva raste u simbiozi s borovima i veoma je cijenjena zbog ukusa, ali njena konzumacija može da dovede do višednevnih halucinacija u kojima se pojavljuju prikazi patuljastih osoba u jarkoj odjeći koje skaču, trče, penju se i igraju u inače sasvim uobičajenom okruženju.

Naučnici navode da su takve vizije specifične upravo za ovu pečurku i da se razlikuju od halucinacija koje izazivaju psilocibinske, odnosno takozvane “magične pečurke”, čije dejstvo potiče od psihoaktivne supstance psilocibina.

Iako Lanmaoa asiatica nije srodna psilocibinskim pečurkama, supstanca odgovorna za halucinacije još nije identifikovana.

Prema dosadašnjim saznanjima, halucinacije izazvane ovom pečurkom gotovo uvijek uključuju prikaze sitnih ljudi i mogu da traju nekoliko dana.

Istraživanja pokazuju i da se supstanca koja izaziva halucinacije uništava ukoliko se pečurka kuva najmanje 15 minuta prije konzumiranja.

Osim u kineskoj provinciji Junan, Lanmaoa asiatica do sada je zabilježena samo na Filipinima.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

“ZVIJER” OD 770 KILOGRAMA SE VRATILA IZ DUBINA: Uhvaćena najveća bijela ajkule ikada

Poslije nekoliko mjeseci bez ikakvog signala, najveća bijela ajkula ikada zabilježena u Atlantskom okeanu ponovo je uočena, a stručnjaci vjeruju da se kreće ka sjeveru u potrazi za hranom.

Najveća bela ajkula ikada registrovana u Atlantskom okeanu, “Contender”, ponovo je zabilježena nakon višemjesečnog nestanka sa sistema satelitskog praćenja.

Ajkula, duga više od četiri metra i teška oko 770 kilograma, posljednji put je registrovana u aprilu u blizini zaliva Pamliko Saund u američkoj saveznoj državi Severna Karolina, nakon čega je nestala sa radara jer je zaronila u velike dubine.

Signal je ponovo uhvaćen, ali lokacija nije poznata
Istraživački tim OCEARCH, koji prati kretanje velikih bijelih ajkula, saopštio je da je prošle srijede uređaj za praćenje ponovo poslao signal.

Međutim, radilo se o slabom satelitskom signalu, poznatom kao “Z-ping”, što znači da peraje ajkule nije bilo dovoljno dugo iznad površine vode kako bi uređaj poslao precizne podatke o njenoj lokaciji.

Zbog toga istraživači trenutno ne mogu sa sigurnošću da utvrde gdje se ajkula nalazi.

Kreće se ka oblastima bogatim plijenom
Na osnovu dosadašnjih istraživanja i migracionih obrazaca velikih belih ajkula, stručnjaci smatraju da bi “Contender” mogao da pliva ka Kejp Kodu u američkoj saveznoj državi Masačusets ili ka obalama Atlantske Kanade.

Kako navode iz organizacije OCEARCH, velike bijele ajkule u zapadnom dijelu Sjevernog Atlantika tokom leta i početkom jeseni redovno migriraju ka severu u potrazi za hranom.

“Kejp Kod i Atlantska Kanada nude odgovarajuću temperaturu mora i obilje plijena, prije svega foka i velikih vrsta riba”, saopštili su iz OCEARCH-a.

Prešao više od 11.000 kilometara
Ajkula “Contender” obeležena je satelitskim uređajem u januaru 2025. godine u severnom Atlantiku, nedaleko od obala američkih saveznih država Džordžija i Florida.

Od tada je, prema podacima istraživača, prešla više od 7.000 milja (oko 11.300 kilometara) duž istočne obale Sjeverne Amerike, što je čini jednom od najpraćenijih velikih bijelih ajkula na svijetu.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

NEVJEROVATAN SLUČAJ U BELGIJI: Zmija dobila 12 mladunaca bez mužjaka

Stručnjaci zoološkog vrta Pakavi park u belgijskom Olmenu ostali su iznenađeni nakon što je ženka bjelousne bambusove zmije donijela na svijet 12 mladunaca iako godinama nije bila u kontaktu s mužjakom.

To je izuzetno rijedak slučaj, saopštili su danas, 15. jula, stručnjaci iz zoološkog vrta.

Veterinar Tim Bauts rekao je da je odmah posumnjao na neobičan događaj kada su ga čuvari obavijestili da je zmija Marija dobila mladunce, jer u njenom terarijumu dugo nije bilo mužjaka, prenio je VRT.

Objašnjenje je pronađeno u fenomenu koji se naziva “partenogeneza”, odnosno obliku razmnožavanja bez oplodnje mužjakom, prenosi Tanjug.

Kod nekih vrsta gmizavaca ženke mogu same da se razmnožavaju kada nema mužjaka, kako bi se nastavila vrsta.

Bauts je objasnio da se u tom procesu jajna ćelija spaja sa dijelom ćelije koji bi inače propao, čime nastaje embrion sa gotovo identičnim genetskim materijalom majke.

Mladunci nisu potpuno isti kao majka, ali su joj genetski veoma slični.

Foto: Jean Paul Montanaro/Pexels
Foto: Jean Paul Montanaro/Pexels

Svih 12 mladunaca su mužjaci.

Iako ovaj način razmnožavanja može da pomogne opstanku vrste, čuvari su mladunce odmah odvojili od majke jer postoji opasnost da bi ih ona pojela.

Zmija, koja ranije nije imala ime, dobila je ime Marija po simbolici “bezgrešnog začeća”.

Bauts se našalio da bi, pošto je dobila 12 mladunaca, mogli da ih nazovu po apostolima.

Veterinar je naveo da je partenogeneza veoma rijetka pojava.

Ranije je zabilježena, između ostalog, kod komodskih zmajeva u londonskom zoološkom vrtu, ali se nikada ranije nije dogodila u Belgiji niti kod ove vrste zmije.

Posjetioci Pakavi parka već mogu da vide mladunce.

Nastavi čitati

Aktuelno