Connect with us

Društvo

ŠPANIJA VEĆ ODOBRILA! Da li je rješenje da se u BiH uvede kraća radna sedmica?

Španija je prije nekoliko dana odobrila zakon kojim se skraćuje radna nedjelja sa 40 na 37,5 radnih sati.

Jolanda Dijaz, ministrica rada Španije, rekla je da se ovim modernizuje svijet rada i pomaže se ljudima da budu malo srećniji.
Kako su naveli tamošnji mediji, 12,5 miliona radnika u privatnom sektoru sa punim i djelimičnim radnim vremenom imaće koristi od smanjenja, za koje se očekuje da će poboljšati produktivnost i smanjiti izostajanje s posla.
Dijazova je navela da se ova mjera već primjenjuje na državne službenike i neke sektore, te će uglavnom uticati na maloprodaju, proizvodnju, ugostiteljstvo i građevinsku industriju.

Španija nije jedina zemlja koja je pokrenula ovo pitanje ili ga planira pokrenuti.

Od zemalja u regionu, Crna Gora razmatra uvođenje sedmočasovnog radnog vremena.

Ovo je jedno od predizbornih obećanja Milojka Spajića, premijera Crne Gore, u okviru njegovog ekonomskog programa koji predviđa i rast plata i penzija.

Island je prije pet godina radnu nedjelju skratio sa 40 na 36 sati.

O ovom razmišljaju i zemlje poput Njemačke, Portugala i Ujedinjenog Kraljevstva, koje su pokrenule ili će pokrenuti pilot-projekte.

Belgija je postala prva zemlja članica Evropske unije koja je donijela Zakon o četvorodnevnoj radnoj nedjelji za sve koji to žele.
Ipak, svi oni koji rade u Belgiji, a žele da rade četiri dana sedmično, moraju da zbiju isti ukupni broj radnih sati u manje dana.

Pitali smo ekonomiste da li je ovako nešto moguće u Bosni i Hercegovini te da li bi to dovelo do veće produktivnosti radnika.

Admir Čavalić, ekonomista i predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, kazao je za “Nezavisne novine” da istraživanja pokazuju da sve više radnika želi nematerijalne kompenzacije, odnosno da žele što više slobodnog vremena.

“Ovo ne mora značiti da bi došlo do pada produktivnosti. Idealno bi bilo da se eksperimentiše na nivou privrede. Tako je radila i Španija, i niz zemalja. Ukoliko se oni pokažu kao dobri u smislu produktivnosti, to je dobro i za radnike i za poslodavce, i za samu privredu. Ipak, ovim bi se trebala dati sloboda radniku da, ako želi, radi prekovremeno, da to može sam odlučiti, te da za to bude plaćen”, istakao je Čavalić.

Na pitanje da li je moguće da se u narednom periodu ovo implementira u BiH ili jednom od entiteta, Čavalić odgovara da je trenutno najbliže tome da se pauza integriše u radno vrijeme u FBiH izmjenom Zakona o radu.

“To je ipak samo ideja i nije to, ali indirektno je slično ovome”, dodaje Čavalić.

Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, rekao je da već duže vrijeme postoje inicijative za skraćenje radne nedjelje, kako u zemljama EU, tako i u zemljama regiona.

“Ideja koja stoji iza ovog prijedloga je pokušaj pronalaska balansa između privatnog i poslovnog života, što bi se pozitivno odrazilo na motivaciju i produktivnost. Interesantno je iskustvo Islanda, koji je sproveo projekat smanjenja radne nedjelje na 35-36 sati bez smanjenja zarada. Na osnovu naknadnih istraživanja, pokazalo se da je produktivnost ostala ista ili je čak poboljšana. Island je imao iznadprosječan privredni rast. To se pripisuje smanjenju stresa na poslu i rastu dobrobiti za samoga radnika. Poučeni ovim iskustvom, možemo zaključiti da bi i u drugim zemljama, uključujući i našu, smanjenje radne nedjelje moglo imati slične efekte”, naglasio je Mlinarević.

Iz Udruženja poslodavaca FBiH su se oglasili povodom inicijative da se u radno vrijeme radnika uračuna i pauza, rekavši da bi usvajanje ove inicijative predstavljalo novo, dodatno opterećenje za poslodavce.

“Takva inicijativa, usvojena bez prethodnog konsultovanja sa socijalnim partnerima, predstavljala bi ozbiljan presedan u socijalnom dijalogu i direktan novi udar na poslovno okruženje”, naveli su poslodavci.
BL PORTAL

Related Topics:

Društvo

KATASTROFA u Potkozarju! Berbe ŠLJIVA neće biti

Mrazevi i dugotrajne kiše od aprila i maja uništile su skoro sav rod voća u Potkozarju, a najgore su prošle šljive i kruške.

“Berbe šljive neće biti. Nema je. Ono malo što je ostalo je samo za industrijsku proizvodnju. Kruške i jabuke su takođe loše. Jabuka je ostalo nešto više, ali je kvalitet jako loš i malo ih je za konzumiranje”, navodi predsjednik Udruženja voćara Prijedora Mladen Marjanović.

Trešnja je ove godine takođe loše rodila, kao i malina, ali su visoke cijene ovog voća ipak malo “popravile” proizvođače.
Predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske Dragoja Dojčinović kaže da je kompletno voće u Srpskoj podbacilo za oko 80 odsto.

“Od resornog ministarstva imamo svake godine 1.000 sadnica besplatno kruške, šljive i jabuke. Na vremenske prilike nažalost ne možemo uticati, ali ovako loše stanje ne pamtimo u posljednjih tridesetak godina”, ističe Dojčinović, prenosi Fena.

Prijedorski voćari takođe naglašavaju da nigdje ne mogu voće osigurati od mraza, jer se nijedna osiguravajuća kuća u BiH ne bavi s tim. Zbog toga su se obratili Gradskoj upravi Prijedor koja je formirala komisiju i popisala štetu. Procijenjena šteta na voćnjacima koji pripadaju samo članovima Udruženja voćara iznosi više od 700.000 KM.

Nastavi čitati

Društvo

BiH u vrhu zemalja po ODLIVU STANOVNIKA – opasan trend

Pozivajući se na projekcije Ujedinjenih nacija, globalna mreža “Svijet statistike” (World of statistics) objavila je podatke o kretanju stanovništva na evropskom kontinentu u periodu od 1990. do 2023. godine. Bosna i Hercegovina je, nakon Moldavije, Gruzije, Latvije i Ukrajine, zemlja koja je u posljednje 43 godine izgubila najviše stanovnika. Opasan trend: BiH u vrhu zemalja po odlivu stanovnika
U ovom periodu, prema objavljenim podacima, naša zemlja je ostala bez 28 posto populacije. S obzirom na to da je na popisu 1991. godine imala 4.377.033 stanovnika, to bi praktično značilo da smo do 2023. izgubili više od 1,2 miliona ljudi. Ovakvi podaci zvuče čak i optimistično u poređenju s podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, prema kojima je ukupan broj osoba rođenih u BiH, koji danas žive u 54 zemlje svijeta, gotovo 1,83 miliona.

Osnovni problem

Zamjenik predsjednika Centra za demografska istraživanja i viši asistent na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci Aleksandar Majić pojašnjava da su ovakvoj situaciji doprinijeli nizak fertilitet (broj živorođene djece u odnosu na broj žena u plodnom razdoblju), prisutan od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća, kao i rat 90-ih godina.

– Međutim, osnovni problem je velika emigracija stanovništva. Danas ćete u Sloveniji, Austriji ili Njemačkoj često sresti prezimena s ovih prostora. Imamo ukupnu depopulaciju, koja je povezana s negativnim prirodnim priraštajem, koji je prisutan od 2007. godine, ali i sa iseljavanjem stanovništva – pojašnjava Majić.

Istovremeno, stanovništvo BiH je sve starije, pa nam više ne treba toliko škola, koliko bolnica i apoteka. Od 2013. godine i popisa čije rezultate mnogi smatraju nerealnim, BiH nije obavila popis stanovništva, pa se postavlja pitanje kome ne odgovara da se prebrojimo i istinski zabrinemo koliko nas je ostalo ovdje.

Prirodni priraštaj

– Mi smo oduvijek bili emigraciono područje. I pod turskom, austrougarskom vlašću, i za vrijeme kraljevine Jugoslavije i kasnije ljudi su išli trbuhom za hljebom. Međutim, gubitak smo mogli nadoknaditi rađanjem, jer je u porodici je bilo 4-5 djece. Danas je naš prirodni priraštaj negativan, a političke okolnosti ubrzavaju procese – ističe Majić, te dodaje da se nezaustavljivi trendovi mogu samo usporiti i ublažiti, ali ne i zaustaviti.

Najveći rast populacije u periodu 1990-2023. imao je Luksemburg (+74%), zatim Kipar (+71%), Turska (+56%), Andora (+54%), Island (+52%), Irska (+48%), Malta (+45%), San Marino (+44%) i Azerbejdžan (+43%).

Najviše stanovništva izgubili su Moldavija (-31%), Gruzija (-30%), Latvija (-29%) i Ukrajina (-28%). Hrvatska je u istom periodu izgubila 19% stanovnika, Srbija, Albanija i Kosovo po 14%, Sjeverna Makedonija 11%, a Crna Gora 2%. U Sloveniji je 2023. živjelo šest posto više stanovnika nego 1990. godine.

(Avaz)

Nastavi čitati

Društvo

Braća iz RUSIJE našla duhovni dom – kršteni u Republici Srpskoj

Dječake Vlada, Leonida, Pavela, Vadima i Miloša, osim bratske ljubavi, zajedničkih nestašluka i roditeljske pažnje, vežu i niti svete tajne krštenja kojoj su pristupili u jednom danu u Sabornom hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Derventi.

Petorica braće od kojih je najstariji desetogodišnji Vlad, zatim osmogodišnji Leonid, četvorogodišnji Pavel i dvoipogodišnji Vadim i Miloš, sinovi su Dervenćanke Ane i Sergeja Lihtnera, porijeklom iz Rusije.

Ideju da sinove krste zajedno i to u njenom rodnom gradu, kako je objasnila majka Ana, odavno gaje, a ujedno su željeli i da se crkveno vjenčaju i da tim povodom okupe rodbinu i prijatelje u Derventi.
“U rodnoj Derventi sam završila osnovnu školu, a potom sam se preselila u mjesto u okolini Minhena, gdje sam kasnije i upoznala sadašnjeg supruga Sergeja i gdje smo svili porodično gnijezdo. Naša želja je bila da djecu krstimo u Derventi, ali se jednostavno nekako nije poklopilo. Odlučili smo da ovog ljeta ostvarimo tu želju, a i Sergej, čiji roditelji su pravoslavci, se takođe krstio, nekoliko dana prije dječaka”, ispričala je Ana za “Derventski list”.

Dodala je da je ovo ujedno bila prilika da okupe svoje najmilije u Derventi.

“Htjeli smo da okupimo porodicu, prijatelje i sve naše drage ljude koji nisu imali priliku da nas posjete, u Derventi, provedemo lijepe trenutke i pokažemo ljepote mog rodnog grada. Idejom zajedničkog krštenja naših sinova, što je dosta neobično, svi su bili oduševljeni. Ja sam se najviše plašila kako će dječaci to sve podnijeti, da li će biti nemirni u crkvi, ali su bili zaista dobri”, kazala je majka Ana.
Osim članova porodice, još od prve posjete Derventi 2010. godine, Derventom i Dervenćanima oduševljen je i Sergej.

“Od prvog dolaska sve mi se svidjelo u Derventi, svi su me prihvatili i učinili da se osjećam dobrodošlim. Ja sam porijeklom iz Sibira, a mentalitet ljudi u Derventi dosta podsjeća na Ruse, tako da se osjećam kao kod kuće”, rekao je Sergej.

Istakao je da mu nije bilo teško savladati ni srpski jezik kako bi se što bolje uklopio.

“Što se tiče jezika, ima dosta istih riječi, možda se drugačije izgovaraju, ali rekao bih da su slični jezici. I stariji dječaci govore srpski, dok mlađi razumiju, ali najviše se koriste njemačkim jezikom”, dodao je on.
U njihovom porodičnom domu, kako je objasnila majka Ana, osim tri jezika, svakodnevicu ispunjava graja i vreva, ali i složnost i poslušnost.

“Obzirom da sam većinu vremena sama sa njima, svakodnevica je turbulentna, ali sve se dogovaramo. Stariji dječaci svakako često ‘priskoče’ u pomoć da pričuvaju braću, a u Njemačkoj imam pomoć i od mame, što je dosta značilo kada su došli blizanci, dok u Derventi, moj tata često pomogne”, kazala je Ana istakavši da planovi ove porodice uključuju i njen rodni grad.

“Iako smo u Derventi samo za vrijeme odmora, svi jako volimo da tu provodimo vrijeme. Sergej često pominje, iako bih ja voljela da se preselimo i sada ovdje, da ćemo u Derventi da uživamo penziju”, rekla je Ana.

Krštenje i crkveno vjenčanje Lihtnerovi su izabrali da bude obavljeno u Sabornom hramu u Derventi, a obred je obavio sveštenik Ljubiša Nović.

Nastavi čitati

Aktuelno