Vazduh je jutros nezdrav za osjetljive grupe ljudi u Travniku, Kaknju, Maglaju, Zenici i Sarajevu.

Mjerenje u 8.00 časova pokazalo je da je indeks kvaliteta vazduha u Travniku 134, Kaknju 131, Maglaju 113, Zenici 104 i Sarajevu 102, objavljeno je na internet stranici “Zrak.ekoakcija”.

Zbog toga bi ljudi koji imaju probleme sa organima za disanje, srčani bolesnici, stariji, kao i trudnice i djeca trebali smanjiti produžena ili veća naprezanja tokom boravka napolju.

Svi ostali trebali bi ograničiti produžena ili veća naprezanja tokom boravka napolju.

Umjereno zagađen vazduh je u Doboju sa indeksom 96, Banjaluci 95, Tešnju 89, Jajcu 84, dok je indeks 73 izmjeren u Prijedoru, 69 Vogošći, 66 Livnu, 61 Bihaću, te na Ivan sedlu 56.

Vrijednost indeksa kvaliteta vazduha od nula do 50 je dobar, od 51 do 100 umjereno zagađen, od 101 do 150 nezdrav za osjetljive grupe stanovništva, od 151 do 200 nezdrav, od 201 do 300 vrlo nezdrav, a više od 300 opasan po zdravlje.

Decenijama rade jedan od najopasnijih poslova, ali njihova profesija još nema status koji bi im omogućio adekvatnu zaštitu i odlazak u penziju pod povoljnijim uslovima.
Uz povlačenje stranih donatora i gubitak radnih mjesta, demineri upozoravaju da bi BiH mogla uklanjati mine još gotovo četvrt vijeka.
Ni tri decenije nakon početka organizovanog deminiranja, radnici koji svakodnevno rizikuju život kako bi uklonili mine iz Bosne i Hercegovine nemaju riješen profesionalni status, a njihovi problemi sa radnim stažom i beneficijama i dalje traju.
Dodatni udarac predstavljalo je povlačenje stranih donatora, zbog čega su mnogi demineri ostali bez posla. O položaju radnika u ovoj profesiji za N1 govorio je deminer Slavenko Jovović, koji iza sebe ima čak 41 godinu radnog staža, ali još ne može u penziju.
– Trideset godina imamo jedan te isti problem u deminiranju. Dva su ključna problema – donacije, jer mi isključivo živimo od donacija za deminiranje u Bosni i Hercegovini, i radni staž, odnosno povezivanje radnog staža i uplaćivanje beneficije. To su dva goruća problema oko kojih se vrtimo 30 godina – kazao je Jovović.
Ima 41 godinu staža, ali još ne može u penziju
Jovović je tokom radnog vijeka imao sreću da su mu poslodavci uredno uplaćivali redovni i beneficirani radni staž. Radio je u Vojsci Republike Srpske, potom u Oružanim snagama BiH, a zatim u organizacijama Stop Mines i Norveška narodna pomoć.Putuj u Europu
– I jednog jedinog dana nisam imao da nešto ganjam putem suda ili na neki drugi način – rekao je za N1.
Ipak, ni 41 godina radnog staža i osam godina beneficiranog staža nisu dovoljne da ostvari pravo na penziju.
Kako je objasnio, problem je u tome što Zakon o PIO Republike Srpske ne prepoznaje profesiju deminera na način koji bi mu omogućio raniji odlazak u penziju.
– Imam ja i radni staž i uplaćenu beneficiju i sve to redovno stoji, ali trebaju godine života, odnosno godine starosti – rekao je Jovović.
Naveo je da je u njegovom slučaju potrebno da napuni 57 godina, uzimajući u obzir osam godina beneficiranog staža.
Smatra da bi vlasti u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brčko distriktu trebalo da pronađu rješenje za status deminera.Vremenska prognoza
– Puno bi značio ovaj zakon za sve deminere u Bosni i Hercegovini, ne govorim samo za sebe – kazao je.
Neki rade 30 godina, a imaju evidentirano samo 15 ili 20
Položaj pojedinih njegovih kolega još je teži. Prema Jovovićevim riječima, ima deminera koji su na terenu od 1996. godine, ali im je evidentirano znatno manje radnog staža od vremena provedenog u ovom poslu.
– Imate ljude koji rade 30 godina, od 1996. godine, koji su svoj radni vijek proveli u deminiranju, a možda sada imaju 15 ili 20 godina radnog staža – upozorio je.
Takvi radnici svoja prava često moraju tražiti sudskim putem od firmi za koje su radili.
Jovović je naglasio da je deminiranje izuzetno zahtjevan posao za koji radnici moraju biti i fizički i psihički sposobni.
– To su ljudi koji 30 godina idu na teren, odvojeni su od porodice, idu po 12 ili 15 dana i rade na terenu, a uz sve to razmišljaju hoće li im biti plaćen radni staž i beneficija – naveo je.
Demineri sve stariji, mladih gotovo da nema
Dodatni problem predstavlja činjenica da je sve manje mladih ljudi zainteresovanih za ovaj posao, dok je postojeći kadar sve stariji.
– Starost deminera sada je 50 i više godina. Nema ovdje nekoga mlađeg da dolazi, da se organizuju neki kursevi. To su sve ljudi od 50, 60, 65 godina – rekao je Jovović.
Dodao je da demineri ne žele umanjivati značaj drugih rizičnih zanimanja, poput vojske i policije, ali smatra da je njihova profesija godinama zapostavljena.
– Mi kao demineri baš smo nekako zapostavljeni ovih 30 godina – kazao je.
Rokovi za uklanjanje mina stalno se pomjeraju
Osim problema sa statusom radnika i finansiranjem, neizvjesna je i dinamika završetka deminiranja u BiH.
Jovović je podsjetio da su rokovi za završetak ovog posla više puta pomjerani. Prvobitno se govorilo o 2016. godini, zatim o 2018. i 2024. godini, dok je sada, prema njegovim riječima, kao rok određena 2032. godina.
Ipak, upozorava da bi bez dodatnih donacija i podrške proces mogao potrajati još mnogo duže.
– Ako se nastavi ovako i ako ne bude tih nekih donacija sa strane, onda nećemo završiti do 2045., možda ni do 2050. – kazao je Jovović.
Posebno ga zabrinjava to što se o deminiranju u javnosti uglavnom govori tek nakon nesreća i stradanja.
– Nažalost, o deminiranju se govori samo kada se desi deminerska nesreća ili kada strada civilno lice u obilježenom minskom polju. Par dana se pominje da će se preuzeti mjere i tu se sva priča završava – rekao je.
U inostranstvu cijene stručnost deminera iz BiH
Jovović je ukazao i na paradoks da su demineri iz Bosne i Hercegovine veoma cijenjeni kada rade u inostranstvu, dok je njihov položaj kod kuće daleko od zadovoljavajućeg.
– Ovi moji kolege koji su otišli, demineri iz Bosne i Hercegovine, cijenjeni su u inostranstvu, puno se poštuju. Svaki deminer iz Bosne i Hercegovine koji je išao vani, cijeni se njegov rad i stručnost kojom je obučen – naveo je.
Na pitanje zašto je njihov položaj u BiH toliko loš, odgovorio je:
– Šta se dešava u Bosni i Hercegovini, zašto smo mi na tako niskim granama, nemam odgovora.
Posljednje dvije godine posebno su teške za deminiranje u BiH. Povlačenje stranih donatora dovelo je do toga da su mnogi radnici ostali bez posla, dok njihova profesija i dalje čeka zakonsko i društveno priznanje koje bi odgovaralo riziku i značaju posla koji obavljaju.

N1

Vlada Republike Srpske donijela je Odluku o davanju saglasnosti za izdavanje garancije Republike Srpske za kreditno zaduženje Rudnika i Termoelektrane Ugljevik kod poslovne banke u iznosu od 18 miliona KM.