Američki predsjednik Donald Tramp negirao je navode da je Iranu ponudio ublažavanje sankcija i pomoć u oslobađanju zamrznutih iranskih sredstava u zamjenu za ustupke Teherana u vezi sa njegovim nuklearnim programom.

“Ovo nije tačno. Nisam im ponudio NIŠTA”, poručio je Tramp na svojoj društvenoj mreži “Truth Social”.

Njegova reakcija dolazi u trenutku kada se nastavlja posredna diplomatija između Vašingtona i Teherana, uz posredovanje Katara i Pakistana, koji pokušavaju da doprinesu postizanju sporazuma kojim bi bio okončan sedmomjesečni sukob dvije zemlje.

Šta se dešava iza kulisa pregovora?

Novi diplomatski napori intenzivirani su na marginama Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku, gdje su američki i iranski zvaničnici u ponedjeljak održali odvojene razgovore sa posrednicima u pokušaju da pronađu put ka okončanju sukoba.

Katarski posrednici sastali su se sa iranskim ministrom spoljnih poslova Abasom Aragčijem kako bi razgovarali o prijedlozima o kojima se pregovara posljednjih dana, dok su planirani i odvojeni kontakti sa predstavnicima Trampove administracije. Cilj posrednika je da približe stavove dvije strane.

Jedan američki zvaničnik opisao je posredne razgovore kao “pozitivne i konstruktivne”, ali je naglasio da između dvije strane i dalje postoje značajne razlike, posebno kada je riječ o nuklearnom programu Irana i redoslijedu ispunjavanja eventualno dogovorenih obaveza.

Zašto su Ormuski moreuz i nuklearni program najveće prepreke?

Vašington i Teheran ostaju podijeljeni oko ključnih pitanja koja bi morala da budu riješena u okviru bilo kakvog sporazuma.

Iran želi da se pregovori prvenstveno usmjere na ponovno otvaranje Ormuskog moreuza, okončanje američke pomorske blokade i ublažavanje sankcija. Trampova administracija, sa druge strane, insistira da svaki dogovor mora da uključi značajna ograničenja iranskih nuklearnih aktivnosti.

Američki zvaničnici navode da Vašington ostaje usredsređen na sprečavanje Irana da dođe do nuklearnog oružja i napredak u pregovorima povezuju sa rješavanjem pitanja koja se odnose na iranski nuklearni program.

Bijela kuća je istovremeno izrazila sumnju u namjere Teherana, ukazujući na to da su prethodni dogovori propali nakon napada na trgovačke brodove u Ormuskom moreuzu.

Šta Iran očekuje od Vašingtona?

Iran je saopštio da još čeka zvaničan odgovor Vašingtona na svoje najnovije prijedloge.

Aragči, koji je nakon Generalne skupštine UN ostao u Njujorku, rekao je da je Teheran predstavio svoje prijedloge i da očekuje jasan stav Sjedinjenih Američkih Država prije nego što odluči o narednim koracima.

“Ako Amerikanci tvrde da traže sporazum ili mirno rješenje, mi smo to rješenje predstavili”, rekao je Aragči, prema navodima iranskih državnih medija.

Teheran ostaje pri stavu da bi ponovno otvaranje Ormuskog moreuza zavisilo od ishoda pregovora i ispunjavanja uslova koje je postavio Iran.

Šta podrazumijeva iranski prijedlog?

It navodi da najnoviji diplomatski napori trebalo bi da budu usmjereni na izmijenjenu verziju sedmodnevnog plana koji je Iran predstavio tokom Generalne skupštine UN.

Prema riječima zvaničnika upoznatih sa pregovorima, prijedlog uključuje prekid neprijateljstava, oslobađanje zamrznutih iranskih sredstava, ublažavanje sankcija na izvoz iranske nafte i ukidanje ograničenja za iranske luke. Zauzvrat, Iran bi ponovo otvorio Ormuski moreuz i nastavio razgovore o svom nuklearnom programu.

Tramp je tokom vikenda rekao da je odbacio širi iranski prijedlog, tvrdeći da se Teheran nalazi pod sve većim ekonomskim pritiskom. Ipak, američki predsjednik je ostavio mogućnost da se pregovori nastave tokom ove sedmice.

Uprkos intenziviranju diplomatskih kontakata i nastavku posredničkih napora, stavovi Vašingtona i Teherana o ključnim pitanjima i dalje su značajno udaljeni.

Američki državni sekretar Marko Rubio izjavio je da je kubanska revolucija propala i da vlasti u Havani imaju priliku da pokrenu političke i ekonomske promjene koje bi zemlju usmjerile ka drugačijoj budućnosti. Rubio je, gostujući u emisiji “Hannity” na Fox Newsu, govorio o situaciji na Kubi, politici administracije američkog predsjednika Donalda Trampa, ali i nedavno postignutom sporazumu u vezi sa Grenlandom.

Zašto Rubio tvrdi da je kubanska revolucija propala?
Rubio je ocijenio da problemi Kube nisu novi i da je, prema njegovom viđenju, višedecenijski politički i ekonomski model te zemlje doživio neuspjeh.

“Kubanska revolucija je propala. Propada već više od 60 godina. Ona je i sada neuspješna”, rekao je Rubio, dodajući da smatra da i unutar kubanskog sistema postoji svijest o tome da dosadašnji model nije uspio.

Prema njegovim riječima, ključno pitanje sada je šta bi moglo da zamijeni postojeći sistem. Ocijenio je da kubanske vlasti imaju priliku da počnu sa promjenama koje bi zemlju usmjerile na, kako je rekao, nepovratan put prema napretku i boljoj budućnosti.

Kakve promjene Vašington očekuje od Havane?
Rubio je naglasio da bi takav proces, prema stavu američke administracije, morao da obuhvati i političke i ekonomske slobode.

Američki državni sekretar rekao je da je Vašington otvoren za poteze koji bi mogli da pokrenu proces promjena, ali je upozorio da eventualna tranzicija ne bi bila jednostavna.

Rubio je prethodno, govoreći o politici Trampove administracije prema Kubi, rekao da Sjedinjene Američke Države daju prednost političkim i pregovaračkim rješenjima, dok nije želio da spekuliše o mogućnosti vojne akcije.

Tramp je tokom obraćanja Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija rekao da se njegova administracija zalaže za “fundamentalnu promjenu” situacije na Kubi, navodeći da se tamošnji komunistički sistem nalazi pod velikim pritiskom. Američki predsjednik tada je potvrdio i da Rubio vodi pregovore sa Kubom.

Šta Rubio kaže o sporazumu o Grenlandu?
Rubio se u razgovoru osvrnuo i na sporazum koji su Sjedinjene Američke Države postigle sa Danskom i Grenlandom, a kojim je Vašington dobio trajna prava vezana za vojno prisustvo i bezbjednost na ovom strateški važnom arktičkom ostrvu.

Prema riječima američkog državnog sekretara, sporazum garantuje američke bezbjednosne interese na Arktiku i trebalo bi da spriječi protivnike SAD da uspostave vojno prisustvo na Grenlandu i u njegovom okruženju.

“Greenland će zauvijek biti dio strateške odbrambene zone Sjeverne Amerike i isključiće svakog protivnika iz nje i okolnog područja”, rekao je Rubio.

Sporazum, prema informacijama Fox Newsa, sprečava Kinu, Rusiju i druge zemlje koje nisu članice NATO-a da uspostavljaju vojne baze ili raspoređuju svoje snage na Grenlandu. Predviđena su i ograničenja za ulaganja potencijalnih protivnika SAD u osjetljive sektore koji bi mogli predstavljati rizik za američku nacionalnu bezbjednost.

Zašto je Grenland važan Sjedinjenim Državama?
Rubio je rekao da Danska i Grenland nemaju finansijske mogućnosti da samostalno obezbijede odgovarajuću odbranu ostrva u slučaju ozbiljne prijetnje ili napada, dok Sjedinjene Američke Države, prema njegovim riječima, raspolažu potrebnim kapacitetima.

Fox navodi da je dogovor postignut nakon višemjesečnih pregovora predstavnika SAD, Danske i Grenlanda, koji su vođeni daleko od očiju javnosti.

Tramp je ranije poručio da sporazum Sjedinjenim Američkim Državama daje mogućnost da preduzmu mjere potrebne za odbranu američkog kontinenta, ali i Evrope, te da američkim protivnicima neće biti dozvoljeno da uspostavljaju vojno prisustvo ili obavljaju osjetljiva ulaganja na Grenlandu bez saglasnosti Vašingtona.

Njemačka bi od 1. januara naredne godine trebalo da prepolovi godišnju kvotu za radnike sa Zapadnog Balkana – sa sadašnjih 50.000 na 25.000. Promjena bi mogla otežati odlazak dijela radnika iz BiH u Njemačku, dok njemački građevinski sektor upozorava na moguće posljedice zbog manjka radne snage.

Za građane Bosne i Hercegovine koji planiraju odlazak na rad u Njemačku to znači uži prostor kroz takozvanu Zapadnobalkansku regulativu, dok bi domaći poslodavci, prema mišljenju pojedinih ekonomista i predstavnika privrede, mogli imati nešto veći broj radnika na raspolaganju.

Istovremeno, njemački poslodavci upozoravaju da smanjenje kvote dolazi u trenutku kada pojedine djelatnosti i dalje imaju potrebu za stranom radnom snagom.

KVOTA SE VRAĆA NA 25.000 RADNIKA

Zapadnobalkanska regulativa omogućava državljanima Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Albanije i Kosova da dobiju pristup njemačkom tržištu rada bez obzira na formalnu kvalifikaciju, pod uslovom da imaju konkretnu ponudu zaposlenja i ispune ostale propisane uslove.

Godišnja kvota je 2024. godine povećana sa 25.000 na 50.000 odobrenja.

Planirano smanjenje na 25.000 zato predstavlja povratak na nivo koji je postojao prije povećanja kvote.

Za radnike iz BiH to ne znači da će odlazak u Njemačku biti onemogućen, ali bi kroz ovaj konkretni kanal broj dostupnih mjesta ponovo bio ograničen na 25.000 godišnje za cijeli region.

Važno je i da dio građana BiH koji već imaju regulisan boravak i pravo na rad u Njemačkoj nije obuhvaćen ovom kvotom na isti način kao novi radnici koji tek pokušavaju da odu.

MANJE ODLAZAKA MOGLA BI OSJETITI I DOMAĆA PRIVREDA

Mile Petrović, sekretar Udruženja građevinarstva i industrije građevinskog materijala u Privrednoj komori Republike Srpske, smatra da smanjenje kvote samo po sebi neće imati veliki negativan uticaj na domaću privredu.

Naprotiv, prema njegovoj ocjeni, manje mogućnosti za odlazak mogle bi značiti da dio radnika ostane u domaćim kompanijama.

„To je ohrabrujuće iz jednog prostog razloga – ti radnici se povlače direktno iz naših firmi, iz naših privrednih društava, i odlaze da rade u Njemačku“, rekao je Petrović za „Nezavisne novine“.

Ipak, Petrović smatra da prije zaključaka treba pogledati stvarne podatke o tome koliko radnika iz BiH uopšte koristi ovu mogućnost.

„To bi prije svega trebalo da vidimo – koliko je prošle godine radnika otišlo. Možda su samo oni prilagodili mogućnostima i stvorili jednu bombastičnu izjavu da smanjuju broj ljudi koje će odvoditi“, naveo je Petrović.

Drugim riječima, efekat smanjenja kvote na domaće tržište rada zavisiće i od toga koliko je ljudi u prethodnom periodu zaista odlazilo preko ovog programa.

RADNICI BI MOGLI TRAŽITI DRUGE DESTINACIJE

Ekonomista Igor Gavran smatra da će smanjenje kvote prije svega suziti mogućnosti za dio građana BiH koji planiraju da posao potraže upravo u Njemačkoj.

„Naći će se još manje prilika za zapošljavanje i ostvarivanje prihoda. Neke bi to moglo podstaći, ili natjerati, kako god da na to gledamo, na prihvatanje nepovoljnijih uslova rada i nižih primanja u Bosni i Hercegovini, dok će se drugi samo preorijentisati na traženje posla u nekim trećim zemljama“, rekao je Gavran.

On podsjeća da je značajan broj građana BiH u međuvremenu regulisao dugoročni boravak u Njemačkoj, pa smanjenje kvote neće imati isti efekat na one koji već imaju regulisan status.

Prema njegovoj ocjeni, dio ljudi će i dalje pokušavati da ode u Njemačku, dok bi drugi mogli posao tražiti u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj ili drugim zemljama koje imaju potrebu za stranom radnom snagom.

Gavran smatra da smanjenje kvote prije svega treba posmatrati u kontekstu promjena na njemačkom tržištu rada.

„Mnoge kompanije otpuštaju radnike i zatvaraju cijele fabrike, tako da je logično da Njemačka želi dati prioritet vlastitim građanima prilikom zapošljavanja i da objektivno više ne treba isti broj stranih radnika kao ranije“, rekao je on.

NJEMAČKIM GRADILIŠTIMA I DALJE TREBAJU RADNICI

Dok dio ekonomista u BiH smatra da bi smanjenje odlazaka moglo imati određene pozitivne efekte na domaće tržište rada, njemačko građevinarstvo upozorava na suprotan problem.

Centralno udruženje njemačkog građevinarstva navodi da oko 30 odsto radnih viza izdatih građanima Zapadnog Balkana odlazi u građevinski sektor.

Predsjednik Udruženja Feliks Paklepa upozorava da je na njemačkim gradilištima svaki sedmi zaposleni strani državljanin, zbog čega bi smanjenje broja radnika iz regiona moglo dodatno otežati popunjavanje radnih mjesta.

Njemački građevinski sektor zbog toga traži da kvota ostane na 50.000 radnika godišnje, uz brže i digitalizovano izdavanje viza.

Prema procjeni tog sektora, ukoliko kvota bude prepolovljena, građevinarstvo bi do kraja 2026. godine moglo ostati bez oko 8.000 radnika.

ŠTA TO ZNAČI ZA RADNIKE IZ BIH?

Za građane BiH promjena prije svega znači da će konkurencija za mjesta dostupna kroz Zapadnobalkansku regulativu biti veća.

Istovremeno, smanjenje kvote ne znači da Njemačka zatvara vrata radnicima iz BiH. Postoje i drugi kanali za dobijanje radne dozvole, posebno za kvalifikovane radnike i zanimanja za kojima postoji potražnja.

Zato će stvarni efekat zavisiti od nekoliko faktora: koliko će ljudi iz BiH pokušavati da ode u Njemačku, koliko će njemački poslodavci tražiti radnika, ali i koliko će drugih evropskih država biti spremno da privuče radnu snagu sa Balkana.

Za domaće poslodavce, eventualno smanjenje odlazaka moglo bi značiti nešto veći bazen dostupnih radnika. Međutim, samo ograničavanje odlaska ne rješava osnovni problem – razliku u platama i uslovima rada zbog koje veliki broj ljudi i dalje posao traži u inostranstvu.

Upravo zato će naredni period pokazati da li će se dio radnika zaista zadržati u BiH ili će, umjesto Njemačke, jednostavno početi da traži novu destinaciju.